Иikom Иišta!
(Ne, nisam nepismen!)
Najprije nas je Kukuriku koalicija „obradovala“ svojim dolce far' niente programom, uslijedio je još „žešći“ odgovor HDZ-a, naravno na tom tragu slijede ih „Lesaristi“, da bi točku na i stavili oni iz HSLS svojim programom „Pokret za preokret“ uvodeći na političku scenu „nove ljude“ kao što je jedan iz redova „zdravih snaga“; g. Dražena Budišu.
Taj nas je još kao junoša, pred četrdesetak godina, sam uopće ne razumijevajući ni vrijeme ni događaje, zajedno s klerofašistički nastrojenim Čičkom i ustašoidnim Paradžikom, počeo izvoditi na „pravi put“, samo što su onda u društvu ipak postojale neke snage, danas anatemizirane, koje su prepoznale da taj put i nije put nego stramputica koja vodi ravno u „bespuća povijesne zbiljnosti“, pa su taj projekt privremeno zaustavile.
No dobro, ostavimo se bezveznjaka Budiše, nije on tema.
U tim programima, baš nijednom, nema ničega što bi se moglo nazvati makar pokušajem sanacije šteta koje su i hrvatskoj državi i narodu prouzročili „hrvatski George Washington“ i „stranka opasnih namjera“ na čelu UZP-a, nema ničeg osim jasno izražene želje jednih da se dočepaju vlasti i drugih da na vlasti ostanu.
Osim općih fraza nema govora ni o kakvim suštinskim društvenim, političkim i socijalnim reformama, ozdravljenju gospodarstva ili popravka teško narušenog mentalnog zdravlja nacije, ispada kao da nitko nije napravio pažljivu analizu stanja u državi i društvu, postavio dakle svojevrsnu dijagnozu „bolesti“ društva, a potpom propisao „terapiju“ za izlazak iz sveobuhvatne krize koja je zahvatila sve njegove segmente.
Lupeta se o investicijama koje pokreće država, a nitko ne daje odgovor otkud uzeti sredstva za te mahom radno neintenzivne investicije, pa je tako poznato da je za, inače Hrvatskoj „prijeko potrebnu“, izgradnju Pelješkog mosta osigurano 100 miljuna kuna, što valjda nije dovoljno ni za nabavu cementa potrebnog za njegovu gradnju.
Što je s radno intenzivnim investicijama, pa makar ih pokretala država?
Zašto gotovo i nema privatnih ulaganja, a pogotovo stranih?
Najednom više nema problema s proračunskim deficitom pa se ni ne spominje glomazni, neefikasni i time preskupi državni aparat i provođenje nužnih reformi u segmentu državne i javne uprave. Nem govorea ni o višku uposlenih u državnim službama i javnoj upravi, naprotiov potcikuje se kako "otpuštanja neće biti"
Ne spominje se više neodgovarajući teritorijalni ustroj niti provođenje decentralizacije, ni riječi ni o prekomjernom broju jedinica lokalne uprave i samouprave, kao ni o njihovim većim ovlastima, a da o njihovoj fiskalnoj autonomiji i ne govorimo.
Ni riječi o kresanju braniteljskih prava, premda su ona takva da ih Hrvatska ne bi mogla podnositi čak i da nije u krizi, s takvim troškom teško bi se nosila i jedna Austrija. Kažu nam čak da neće biti ni revizija braniteljskog statusa, a pogotovo ne revizija njihovog invalidskog statusa. Usuđujem se ustvrditi da je najmanje pola našeg vanjskog duga od 1995. potrošeno na branitelje, sad vidimo da se najmanje istim tempom namjerava trošiti i dalje.
Nitko ne vidi ili bolje rečeno nitko ne želi vidjeti da branitelji, koji zasad čine svega oko 6 % umirovljeničke populacije, „povlače“ oko 18 % ukupnih sredstava isplaćenih za mirovine, mirovine koje su potpuno nezaslužene jer ih prima populacija koja u prosjeku ima ostvarenih svega 17 godina mirovinskog staža zajedno s uračunatim ratnim stažem u dvostrukom trajanju.
Zanima me, pita li se itko, što će biti kad branitelji budu činili 25 % umirovljeničke populacije?
I koji bi to proračun trebao biti koji bi bi to naprezanje mogao podnijeti?
Ili će možda svesti prosječne mirovine na 500 kn?
A trebalo bi jednostavno ukinuti sve braniteljske privilegije osim obračuna ratnog staža mirovinskog osiguranja u dvostrukom trajanju i zbrinjavanja invalida i bračnih drugova, roditelja i djece poginulih, a mirovine im svesti na visinu onih boraca NOR-a, s time što su borci NOR-a ipak ostvarili 27 godina mirovinskog mirovinskog staža u prosjeku, a i bili sudionici nekakvog malo drugačijeg rata.
Zanimljivo je da vrijeme kad će se to ionako morati napraviti i nije tako daleko, a osobno mislim da bi taj zadatak trebalo ostaviti HDZ-u da ga on riješi.
Ustavnim zakonom!
Jedne riječ o reviziji sramnih ugovora s Vatikanom, već naprotiv trijumfalističko potcikivanje da „njihova revizija ne dolazi u obzir“, jednako kao što u obzir ne dolazi ni Hrvatska kao sekularna država. S Vojnim ordinarijatom u sastavu i na skrbi MORH-a!?
Dakle u tim programima nema ničega osim golog podilaženja biračima u borbi za vlast odnosno moć u društvu, nema ničega što bi se moglo nazvati zalaganjem za opće dobro ili za uspostavu sekularne države, države vladavine prava i države blagostanja za sve.
Sve si nešto mislim, kad bi to bilo uopće moguće, da uopće ne izađemo na izbore, već da političkoj nomenklaturi omogućimo da se samoizabere i da i dalje vlada nepodnošljivom lakoćom, sve do revolucije.
Eto, ako HDZ dobije izbore, ništa se bitno u odnosu na sadašnje stanje dogoditi neće, SDP će i dalje biti „konstruktivna opozicija“ neće sam organizirati prosvjede, neće se pidružiti prosvjedima koje će organizirati drugi, neće pozivati na građanski neposluh ...
Ako bi pak kojim slučajem SDP pobijedio, onda možemo očekivati sve, pa i državni udar, HDZ se neće libiti organizirati „Splitske rive“, pozivati upomoć branitelje, a bogami sposobni su pozvati i na oružje u suzbijanju „crvene opasnosti“, odnosno onih koji su kud i kamo i manje „crveni“ od HDZ-a. Jer u HDZ-u su boljševici regrutirani iz recikliranog komunističkog otpada!
Zato će ovi izbori značiti ono iz naslova: „Иikom Иišta!“
Najprije nas je Kukuriku koalicija „obradovala“ svojim dolce far' niente programom, uslijedio je još „žešći“ odgovor HDZ-a, naravno na tom tragu slijede ih „Lesaristi“, da bi točku na i stavili oni iz HSLS svojim programom „Pokret za preokret“ uvodeći na političku scenu „nove ljude“ kao što je jedan iz redova „zdravih snaga“; g. Dražena Budišu.
Taj nas je još kao junoša, pred četrdesetak godina, sam uopće ne razumijevajući ni vrijeme ni događaje, zajedno s klerofašistički nastrojenim Čičkom i ustašoidnim Paradžikom, počeo izvoditi na „pravi put“, samo što su onda u društvu ipak postojale neke snage, danas anatemizirane, koje su prepoznale da taj put i nije put nego stramputica koja vodi ravno u „bespuća povijesne zbiljnosti“, pa su taj projekt privremeno zaustavile.
No dobro, ostavimo se bezveznjaka Budiše, nije on tema.
U tim programima, baš nijednom, nema ničega što bi se moglo nazvati makar pokušajem sanacije šteta koje su i hrvatskoj državi i narodu prouzročili „hrvatski George Washington“ i „stranka opasnih namjera“ na čelu UZP-a, nema ničeg osim jasno izražene želje jednih da se dočepaju vlasti i drugih da na vlasti ostanu.
Osim općih fraza nema govora ni o kakvim suštinskim društvenim, političkim i socijalnim reformama, ozdravljenju gospodarstva ili popravka teško narušenog mentalnog zdravlja nacije, ispada kao da nitko nije napravio pažljivu analizu stanja u državi i društvu, postavio dakle svojevrsnu dijagnozu „bolesti“ društva, a potpom propisao „terapiju“ za izlazak iz sveobuhvatne krize koja je zahvatila sve njegove segmente.
Lupeta se o investicijama koje pokreće država, a nitko ne daje odgovor otkud uzeti sredstva za te mahom radno neintenzivne investicije, pa je tako poznato da je za, inače Hrvatskoj „prijeko potrebnu“, izgradnju Pelješkog mosta osigurano 100 miljuna kuna, što valjda nije dovoljno ni za nabavu cementa potrebnog za njegovu gradnju.
Što je s radno intenzivnim investicijama, pa makar ih pokretala država?
Zašto gotovo i nema privatnih ulaganja, a pogotovo stranih?
Najednom više nema problema s proračunskim deficitom pa se ni ne spominje glomazni, neefikasni i time preskupi državni aparat i provođenje nužnih reformi u segmentu državne i javne uprave. Nem govorea ni o višku uposlenih u državnim službama i javnoj upravi, naprotiov potcikuje se kako "otpuštanja neće biti"
Ne spominje se više neodgovarajući teritorijalni ustroj niti provođenje decentralizacije, ni riječi ni o prekomjernom broju jedinica lokalne uprave i samouprave, kao ni o njihovim većim ovlastima, a da o njihovoj fiskalnoj autonomiji i ne govorimo.
Ni riječi o kresanju braniteljskih prava, premda su ona takva da ih Hrvatska ne bi mogla podnositi čak i da nije u krizi, s takvim troškom teško bi se nosila i jedna Austrija. Kažu nam čak da neće biti ni revizija braniteljskog statusa, a pogotovo ne revizija njihovog invalidskog statusa. Usuđujem se ustvrditi da je najmanje pola našeg vanjskog duga od 1995. potrošeno na branitelje, sad vidimo da se najmanje istim tempom namjerava trošiti i dalje.
Nitko ne vidi ili bolje rečeno nitko ne želi vidjeti da branitelji, koji zasad čine svega oko 6 % umirovljeničke populacije, „povlače“ oko 18 % ukupnih sredstava isplaćenih za mirovine, mirovine koje su potpuno nezaslužene jer ih prima populacija koja u prosjeku ima ostvarenih svega 17 godina mirovinskog staža zajedno s uračunatim ratnim stažem u dvostrukom trajanju.
Zanima me, pita li se itko, što će biti kad branitelji budu činili 25 % umirovljeničke populacije?
I koji bi to proračun trebao biti koji bi bi to naprezanje mogao podnijeti?
Ili će možda svesti prosječne mirovine na 500 kn?
A trebalo bi jednostavno ukinuti sve braniteljske privilegije osim obračuna ratnog staža mirovinskog osiguranja u dvostrukom trajanju i zbrinjavanja invalida i bračnih drugova, roditelja i djece poginulih, a mirovine im svesti na visinu onih boraca NOR-a, s time što su borci NOR-a ipak ostvarili 27 godina mirovinskog mirovinskog staža u prosjeku, a i bili sudionici nekakvog malo drugačijeg rata.
Zanimljivo je da vrijeme kad će se to ionako morati napraviti i nije tako daleko, a osobno mislim da bi taj zadatak trebalo ostaviti HDZ-u da ga on riješi.
Ustavnim zakonom!
Jedne riječ o reviziji sramnih ugovora s Vatikanom, već naprotiv trijumfalističko potcikivanje da „njihova revizija ne dolazi u obzir“, jednako kao što u obzir ne dolazi ni Hrvatska kao sekularna država. S Vojnim ordinarijatom u sastavu i na skrbi MORH-a!?
Dakle u tim programima nema ničega osim golog podilaženja biračima u borbi za vlast odnosno moć u društvu, nema ničega što bi se moglo nazvati zalaganjem za opće dobro ili za uspostavu sekularne države, države vladavine prava i države blagostanja za sve.
Sve si nešto mislim, kad bi to bilo uopće moguće, da uopće ne izađemo na izbore, već da političkoj nomenklaturi omogućimo da se samoizabere i da i dalje vlada nepodnošljivom lakoćom, sve do revolucije.
Eto, ako HDZ dobije izbore, ništa se bitno u odnosu na sadašnje stanje dogoditi neće, SDP će i dalje biti „konstruktivna opozicija“ neće sam organizirati prosvjede, neće se pidružiti prosvjedima koje će organizirati drugi, neće pozivati na građanski neposluh ...
Ako bi pak kojim slučajem SDP pobijedio, onda možemo očekivati sve, pa i državni udar, HDZ se neće libiti organizirati „Splitske rive“, pozivati upomoć branitelje, a bogami sposobni su pozvati i na oružje u suzbijanju „crvene opasnosti“, odnosno onih koji su kud i kamo i manje „crveni“ od HDZ-a. Jer u HDZ-u su boljševici regrutirani iz recikliranog komunističkog otpada!
Zato će ovi izbori značiti ono iz naslova: „Иikom Иišta!“
