Tko se kome treba ispričati?
U svojim u najvećoj mjeri nesuvislim laprdanjima u kojima bivša društveno-politička radnica i revna članica SK plaši narod „crvenilom“, koje naravno dolazi od HDZ-u sestrinske SDP, proziva SDP i traži da se ispriča hrvatskom narodu za:
a) napuštanje sabornice 25. 06. 1991. i
b) oduzimanje oružja TO Hrvatske od strane JNA.
A tko bi se zapravo kome i za što trebao ispričati?
Ako je pokojni I. Račan bio ikad svijestan realnosti političkog trenutka i ako je ikad pokazao odgovornost prema narodu i državi, onda je to bilo baš na dan 25. 06. 1991., kad je prilikom donošenja odluke o početku rata u Hrvatskoj, jer upravo to je u onim okolnostima bila odluka HDZ-a o proglašenju samostalnosti, zajedno sa zastupnicima SDP-a napustio sabornicu.
Tim činom je i sam Račan, a onda i SDP, na simbolični način iskazao svoje protivljenje nasilnom osamostaljenju, koje nije značilo ništa drugo nego rat.
Zar se netko, samo zato što je bio protiv ratne opcije treba ispričati narodu ili bi mu se možda prije svih trebao ispričati onaj tko je taj narod odveo u nepotrebni rat prouzročivši mu silne patnje, a državi razaranja?
I ne samo zato već i za besprimjernu pljačku vlastitog naroda, provedenu pod okriljem rata?
Tko je to, ako ne HDZ stao bez ostatka uz samoproglašenog mesiju, u suštini nedoučenog, uskogrudnog, netolerantnog „poviesnika“, kako bi ovaj mogao makar pokušati ostvariti svoje tlapnje o „uskrsnuću hrvatskog kraljevstva“, laprdajući o „stvaranju države“, naravno u krvi, jer „nema države koja nije u krvi stvorena, pa ni Hrvatska ne može biti izuzetak“, vukući zemlju u 19. vijek, pa makar i pod cijenu rata?
Što su to Tuđman i HDZ stvarali, a da prije njih nije postojalo?
Hrvatsku državu?
Onu koju je kao nacionalnu državu hrvatskog naroda uspostavio ZAVNOH 1943.?
Tu Hrvatsku, koja je imala sva tri osnovna atributa državnosti:
a) jasno omeđen teritorij
b) narod (državljane)
c) zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast na čitavom teritoriju?
A to da je SR Hrvatska bila država dokazuje i činjenica da se državljanom SFRJ postajalo temeljem državljanstva SRH, pa se tako potvrda o državljanstvu SFRJ u Hrvatskoj zvala „Izvod iz knjige državljana SR Hrvatske“.
Sapienti sat!
Izvorni suverenitet proizlazi iz naroda, neotuđiv je i pripada narodu, a bio je sublimiran u republikama kao nacionalnim državama, koje su se udruživanjem u saveznu državu odrekle dijela svojeg suvreniteta i prenijele ga na saveznu državu, omogućivši joj tako da postane subjektom međunarodnog prava.
Svojim uskraćivanjem suglasnosti saveznoj državi da Hrvatsku i dalje predstavlja u svijetu, Hrvatska je, tada uz Sloveniju, pokrenula proces svojeg osamostaljenja, a ne nikakvog stvaranja države.
Ako smo Slovenci i mi prolazili isti proces, kako to da se taj proces u Sloveniji zove osamostaljenje (osamosvojitev) a samo u Hrvatskoj, jer su se u međuvremenu osamostalile i druge republike, stvaranje države?
Pa ako Hrvatska nije bila država, kakvog smisla imaju priče o agresiji?
I još agresiji onih koji nikako nisu mogli biti agresori, sveznoj vojsci i vlastitim, pa makar i pobunjenim državljanima?
Kad danas turske vlasti, a jučer su to bili Iran i Irak, „rade reda“ u Kurdistanu, zove li to netko agresijom?
Ne zove!
A ne zove se ne zato što Kurdi nisu narod, već zato što je Kurdistan samo geografski pojam, a ne i država.
Pripisivati pak Račanu i SDP-u odgovornost za „Izmiještanje oružja TO SRH u skladišta JNA“, kako se to, čini mi se, službeno zvalo, je jednako besmisleno kao i optužba za tobožnje protivljenje „stvaranju hrvatske države“, kako to vrla bojovnica protiv „crvene opasnosti“ nesuvislo trabunja.
Što su to Račan i SDP mogli poduzeti kako bi spriječili JNA u njenom u suštini zakonitom postupanju, jer je zakonskim aktima republička TO „kao komponenta sustava ONO SFRJ bila na skrbi republika, a o njenoj je upotrebi odlučivao Štab vrhovne komande JNA“.
A ako je JNA odlučivala o upotrebi jedinica TO, onda je valjda odluičivala i o njenom naoružanju, neovisno o tome što je ono nabavljano sredstvima republike.
Zanima me jel' se to proziva SDP zato što nije suspendirao sve procese višestranačja, pa i izbore, proglasio u Hrvatskoj izvanredno stanje i pozvao narod na oružanu pobunu?
Ne, takve mudre poteze, mogli su vući samo mesija, koji se samoprozvao „hrvatskim George Washingtonom“ i njegov HDZ.
A kamo su nas doveli, danas je valjda svakome jasno kao što postaje jasno da bi se upravo oni trebali ispričati hrvatskom narodu, ali i svim hrvatskim državljanima, za sva ona zla koja su svojim nakaradnim vođenjem države prouzročili.
a) napuštanje sabornice 25. 06. 1991. i
b) oduzimanje oružja TO Hrvatske od strane JNA.
A tko bi se zapravo kome i za što trebao ispričati?
Ako je pokojni I. Račan bio ikad svijestan realnosti političkog trenutka i ako je ikad pokazao odgovornost prema narodu i državi, onda je to bilo baš na dan 25. 06. 1991., kad je prilikom donošenja odluke o početku rata u Hrvatskoj, jer upravo to je u onim okolnostima bila odluka HDZ-a o proglašenju samostalnosti, zajedno sa zastupnicima SDP-a napustio sabornicu.
Tim činom je i sam Račan, a onda i SDP, na simbolični način iskazao svoje protivljenje nasilnom osamostaljenju, koje nije značilo ništa drugo nego rat.
Zar se netko, samo zato što je bio protiv ratne opcije treba ispričati narodu ili bi mu se možda prije svih trebao ispričati onaj tko je taj narod odveo u nepotrebni rat prouzročivši mu silne patnje, a državi razaranja?
I ne samo zato već i za besprimjernu pljačku vlastitog naroda, provedenu pod okriljem rata?
Tko je to, ako ne HDZ stao bez ostatka uz samoproglašenog mesiju, u suštini nedoučenog, uskogrudnog, netolerantnog „poviesnika“, kako bi ovaj mogao makar pokušati ostvariti svoje tlapnje o „uskrsnuću hrvatskog kraljevstva“, laprdajući o „stvaranju države“, naravno u krvi, jer „nema države koja nije u krvi stvorena, pa ni Hrvatska ne može biti izuzetak“, vukući zemlju u 19. vijek, pa makar i pod cijenu rata?
Što su to Tuđman i HDZ stvarali, a da prije njih nije postojalo?
Hrvatsku državu?
Onu koju je kao nacionalnu državu hrvatskog naroda uspostavio ZAVNOH 1943.?
Tu Hrvatsku, koja je imala sva tri osnovna atributa državnosti:
a) jasno omeđen teritorij
b) narod (državljane)
c) zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast na čitavom teritoriju?
A to da je SR Hrvatska bila država dokazuje i činjenica da se državljanom SFRJ postajalo temeljem državljanstva SRH, pa se tako potvrda o državljanstvu SFRJ u Hrvatskoj zvala „Izvod iz knjige državljana SR Hrvatske“.
Sapienti sat!
Izvorni suverenitet proizlazi iz naroda, neotuđiv je i pripada narodu, a bio je sublimiran u republikama kao nacionalnim državama, koje su se udruživanjem u saveznu državu odrekle dijela svojeg suvreniteta i prenijele ga na saveznu državu, omogućivši joj tako da postane subjektom međunarodnog prava.
Svojim uskraćivanjem suglasnosti saveznoj državi da Hrvatsku i dalje predstavlja u svijetu, Hrvatska je, tada uz Sloveniju, pokrenula proces svojeg osamostaljenja, a ne nikakvog stvaranja države.
Ako smo Slovenci i mi prolazili isti proces, kako to da se taj proces u Sloveniji zove osamostaljenje (osamosvojitev) a samo u Hrvatskoj, jer su se u međuvremenu osamostalile i druge republike, stvaranje države?
Pa ako Hrvatska nije bila država, kakvog smisla imaju priče o agresiji?
I još agresiji onih koji nikako nisu mogli biti agresori, sveznoj vojsci i vlastitim, pa makar i pobunjenim državljanima?
Kad danas turske vlasti, a jučer su to bili Iran i Irak, „rade reda“ u Kurdistanu, zove li to netko agresijom?
Ne zove!
A ne zove se ne zato što Kurdi nisu narod, već zato što je Kurdistan samo geografski pojam, a ne i država.
Pripisivati pak Račanu i SDP-u odgovornost za „Izmiještanje oružja TO SRH u skladišta JNA“, kako se to, čini mi se, službeno zvalo, je jednako besmisleno kao i optužba za tobožnje protivljenje „stvaranju hrvatske države“, kako to vrla bojovnica protiv „crvene opasnosti“ nesuvislo trabunja.
Što su to Račan i SDP mogli poduzeti kako bi spriječili JNA u njenom u suštini zakonitom postupanju, jer je zakonskim aktima republička TO „kao komponenta sustava ONO SFRJ bila na skrbi republika, a o njenoj je upotrebi odlučivao Štab vrhovne komande JNA“.
A ako je JNA odlučivala o upotrebi jedinica TO, onda je valjda odluičivala i o njenom naoružanju, neovisno o tome što je ono nabavljano sredstvima republike.
Zanima me jel' se to proziva SDP zato što nije suspendirao sve procese višestranačja, pa i izbore, proglasio u Hrvatskoj izvanredno stanje i pozvao narod na oružanu pobunu?
Ne, takve mudre poteze, mogli su vući samo mesija, koji se samoprozvao „hrvatskim George Washingtonom“ i njegov HDZ.
A kamo su nas doveli, danas je valjda svakome jasno kao što postaje jasno da bi se upravo oni trebali ispričati hrvatskom narodu, ali i svim hrvatskim državljanima, za sva ona zla koja su svojim nakaradnim vođenjem države prouzročili.
