"Zaklela se zemlja raju ..."
Kako vrijeme odmiče, na površinu izbijaju sve novi i novi podaci o nesuvislim potezima nesuvislog čovjeka, koji se samoprozvao "hrvatski George Washington" i u inat svijetu "stvorio nam državu".
Premda nije novo, ali upravo na HRT objavljen fonogram razgovora M. Dedakovića s "Vrhovnikom" najednom izaziva reakcije iz braniteljskih redova, a "J'accuse ...." S. Glavaševića i reakciju "vrlog sina još vrlijeg oca" koji se i likom i pameću vrgnuo baš na njega.
Podučit će nas "branitelji" da fonogram nije autentičan, a rečeni profesor "svoga oca dostojan" izvaliti i da je optužba S. Glavaševića zapravo dokument nastao u KOS-ovoj radionici, kojeg je Glavašević samo pročitao.
Bilo bi zgodno znati što je ovaj, likom i pameću nalik, pritom mislio, jer nam nije obrazložio kako je KOS-ov "papirus" uopće došao u Glavaševićeve ruke ili je možda i sam Glavašević bio pripadnik te omražene đavolje kuhinje zvane KOS?
A onda, kad krene krene, RTL objavljuje fonogram razgovora M. Dedakovića s "Vrhovnikovim najmilijim ministrom" u kojem vapi za pomoći, ali i postavlja neugodno pitanje u što su utrošena stanovita "naša sredstva", ako oni oružje ne dobivaju.
Tako Dedaković od vrlog i kompetentnog ministra doznaje da su sredstva utrošena "za otvaranuje akreditiva" ...
Samo akreditiva za nabavu čega, oružja sigurno ne, jer se oružje zbog embarga nije moglo nabavljati legalnim putem?
Ne znam jesu li "braniteljske udruge" reagirale i na ovaj fonogram proglašavajući ga falsifikatom, no to uvijek stignu.
Meni osobno ovi fongrami uopće i nisu bitni, meni je puno bitnije nešto drugo, a to je da Dedaković uopće ne komunicira s GS niti pretostavljenim mu generalom K. Gorinšekom, nego direktno s Vrhovnikom i njegovim namilijim ministrom, što bi bilo kao da je za opsade Staljingrada von Paulus komunicirao direktno s Fuehrerom i A. Speerom zaobilazeći OKW i generale Keitela i Jodla.
Ili je možda Dedaković prije kontaktirao i Gorinšeka i Tusa, ali su ga oni u svojoj nemoći uputili direktno na "dream team" koji je kao nitko u povijesti prije njih "usrećio" Hrvatsku i Hrvate.
Događanja u i oko Vukovara jasno pokazuju da su fonogrami autentični, što znači da Vrhovnik, ministar, ma kolika mu se moć pripisivala bio je pitanje Vrhovnikovog "pokreta malim prstom", nije poduzeo baš ništa da bar pokuša spriječiti predvidivu tragediju stanovnika Vukovara, pa i boraca, kad je već pad Vukovara bio više nego izvjestan.
Što bi pametan čovjek napravio?
Pa ono što je Dedaković kao krajnju soluciju i predlagao, uz pomoć MZ ispregovarati s JNA prekid vatre, uz izvlačenje sviju, jednako civila kao i boraca iz razrušenog grada.
Znamo da to Vrhovnik nije niti pokušao.
Zašto?
Za taj odgovor ostat ćemo prikraćeni, ali možemo nagađati kroz priču o žrtvi.
Kad bi samo Vrhovnikova postupanja prema Vukovaru pred sam pad grada bila označena kao kontroverzna, ni po muke, ali postoje još dva momenta koja također izazivaju podozrenje, a to je Merčepovo neformalno preuzimanje vlasti u Vukovaru, gotovo odmah po Tuđmanovom dolasku na vlast, a potom i Zadrino "preuzimanje odgovornosti" za napad na tenkovsku kolonu JNA.
Nekako mi naime ne ide pod kapu da bi Merčep u funkciji sekretara Sekretarijata za NO SO Vukovar sam ni od koga potican i ohrabren došao na ideju da kao predsjednik HDZ-a, pored legalnih organa vlasti, preuzme stvarnu vlast u gradu, o čemu najbolju sliku daju dva pisma koja su u ožujku i travnju 1991., dakle prije bilo kakvih, a pogotovo oružanih sukoba, predsjednik SO Vukovar, S Dokmanović i predsjednik IV SO Vukovar, S Lovrenčić, zajednički uputili Tuđmanu, ali i predsjedništvu SFRJ, moleći pomoć radi straha od mogućih međunacionalnih sukoba u gradu.
Tuđmanov odgovor bio je, ne suspenzija Merčepa i ekipe kojom je bio okružen, već suspenzija legalnih organa vlasti i imenovanje Marina Vidića Bilog kao povjerenika Vlade RH za Općinu Vukovar.
No bez obzira na sve ovlasti povjerenika, stvarnu vlast u gradu i dalje zadržava Merčep, koji nastavlja sa svojim nasilničkim ponašanjem tako da se sad Marin Vidić Bili obraća Tuđmanu pismom u kojemu u detalje opisuje zlo koje predstavlja Merčep i "časna" ekipa oko njega u kojoj se ističe "heroj" B. Zadro.
Tek tada Tuđman povlači Merčepa iz Vukovara i imenuje ga savjetnikom u MUP-u RH, a on od pripadnika rezervmnog sastava MUP-a formira svoj "ekspedicioni korpus" pod imenom "Jesenje kiše" i nastavlja s "poslom" koji je započeo u Vukovaru, "poslom" radi kojega će mu i suditi, bar se toplo nadam.
Tek po odvođenju (nije se dao, odvukli su ga pod prijetnjom i na silu, kako svjedoči F. Jukić) Merčepa iz Vukovara Marin Vidić Bili preuzima vlast, smjenjuje Merčepov kadar i počinje zdušno raditi na normalizaciji odnosa u gradu. Stanje u gradu se smiruje i ubrzano normalizira.
A li ne zadugo, jer ubrzo slijede "imenovanja iz Zagreba" kojima su svi Merčepovi kadrovi ponovo vraćeni, čime se kraj Vukovara ne samo nazirao nego je bio potpuno izvjestan.
Kao što rekoh, u Vukovaru su u nekoj čudnoj simbiozi bili i JNA i ZNG i HOS, pripadnici JNA su slobodno izlazili u grad i nitko ih nije dirao ...
A onda su iznenada, bez nekog vidljivog povoda usljedili napadi na JNA, koje je ona odlučila spriječiti šaljući u Vukovar pojačanja ...
Kad B. Zadro obznanjuje da će napasti nailazeću tenkovsku kolonu JNA, njegovi najbliži suradnici ga upozoravaju da to znači pokretanje otvorenog rata, B. Zadro im odgovara da on "preuzima odgovornost".
U čemu je kontroverza toga čina?
Prvo u činjenici da se u sukob s JNA ulazi u uvjetima postojanja njene snažne vojarne u zaleđu za koju je ocijenjeno da je se ne može osvojiti, a sad najednom te snage koje ne mogu zauzeti vojarnu, mogu ući u sukob sa znatno jačom gardijskom oklopnom brigadom i valjda je poraziti!?
Tko je tu lud?
Dakle postavlja se pitanje tko je zapovijedio B. Zadri napad na JNA, tko ga je ovlastio, u ime koga je on mogao preuzeti ikakvu odgovornost?
A teško je pretpostaviti da je to baš njegova odluka, donesena mimo znanja i konzultacija s nekim moćnim.
Kasnija događanja, a i Dedakovićeve komunikacije s Vrhovnikom i njegovim namilijim ministrom, pokazuju kao da su se operacije hrvatske paravojske u i oko Vukovara vodile mimo GS i lokalno nadređenog zapovjednika.
Teško je to povjerovati, ali i vrlo moguće u uvjetima "dvojnog zapovijedanja", jer i na to upućuje objavljena Dedakovićeva komunikacija s Vrhovnikom i ministrom.
Koliko god se trudili "loši sinovi gorih roditelja", istinu ipak nije moguće zaustaviti, pa će se na kraju pored toga da je Vukovar bio žrtvovan, doznati i tko ga je žrtvovao.
Premda to neki od nas ionako odavno znaju.
Premda nije novo, ali upravo na HRT objavljen fonogram razgovora M. Dedakovića s "Vrhovnikom" najednom izaziva reakcije iz braniteljskih redova, a "J'accuse ...." S. Glavaševića i reakciju "vrlog sina još vrlijeg oca" koji se i likom i pameću vrgnuo baš na njega.
Podučit će nas "branitelji" da fonogram nije autentičan, a rečeni profesor "svoga oca dostojan" izvaliti i da je optužba S. Glavaševića zapravo dokument nastao u KOS-ovoj radionici, kojeg je Glavašević samo pročitao.
Bilo bi zgodno znati što je ovaj, likom i pameću nalik, pritom mislio, jer nam nije obrazložio kako je KOS-ov "papirus" uopće došao u Glavaševićeve ruke ili je možda i sam Glavašević bio pripadnik te omražene đavolje kuhinje zvane KOS?
A onda, kad krene krene, RTL objavljuje fonogram razgovora M. Dedakovića s "Vrhovnikovim najmilijim ministrom" u kojem vapi za pomoći, ali i postavlja neugodno pitanje u što su utrošena stanovita "naša sredstva", ako oni oružje ne dobivaju.
Tako Dedaković od vrlog i kompetentnog ministra doznaje da su sredstva utrošena "za otvaranuje akreditiva" ...
Samo akreditiva za nabavu čega, oružja sigurno ne, jer se oružje zbog embarga nije moglo nabavljati legalnim putem?
Ne znam jesu li "braniteljske udruge" reagirale i na ovaj fonogram proglašavajući ga falsifikatom, no to uvijek stignu.
Meni osobno ovi fongrami uopće i nisu bitni, meni je puno bitnije nešto drugo, a to je da Dedaković uopće ne komunicira s GS niti pretostavljenim mu generalom K. Gorinšekom, nego direktno s Vrhovnikom i njegovim namilijim ministrom, što bi bilo kao da je za opsade Staljingrada von Paulus komunicirao direktno s Fuehrerom i A. Speerom zaobilazeći OKW i generale Keitela i Jodla.
Ili je možda Dedaković prije kontaktirao i Gorinšeka i Tusa, ali su ga oni u svojoj nemoći uputili direktno na "dream team" koji je kao nitko u povijesti prije njih "usrećio" Hrvatsku i Hrvate.
Događanja u i oko Vukovara jasno pokazuju da su fonogrami autentični, što znači da Vrhovnik, ministar, ma kolika mu se moć pripisivala bio je pitanje Vrhovnikovog "pokreta malim prstom", nije poduzeo baš ništa da bar pokuša spriječiti predvidivu tragediju stanovnika Vukovara, pa i boraca, kad je već pad Vukovara bio više nego izvjestan.
Što bi pametan čovjek napravio?
Pa ono što je Dedaković kao krajnju soluciju i predlagao, uz pomoć MZ ispregovarati s JNA prekid vatre, uz izvlačenje sviju, jednako civila kao i boraca iz razrušenog grada.
Znamo da to Vrhovnik nije niti pokušao.
Zašto?
Za taj odgovor ostat ćemo prikraćeni, ali možemo nagađati kroz priču o žrtvi.
Kad bi samo Vrhovnikova postupanja prema Vukovaru pred sam pad grada bila označena kao kontroverzna, ni po muke, ali postoje još dva momenta koja također izazivaju podozrenje, a to je Merčepovo neformalno preuzimanje vlasti u Vukovaru, gotovo odmah po Tuđmanovom dolasku na vlast, a potom i Zadrino "preuzimanje odgovornosti" za napad na tenkovsku kolonu JNA.
Nekako mi naime ne ide pod kapu da bi Merčep u funkciji sekretara Sekretarijata za NO SO Vukovar sam ni od koga potican i ohrabren došao na ideju da kao predsjednik HDZ-a, pored legalnih organa vlasti, preuzme stvarnu vlast u gradu, o čemu najbolju sliku daju dva pisma koja su u ožujku i travnju 1991., dakle prije bilo kakvih, a pogotovo oružanih sukoba, predsjednik SO Vukovar, S Dokmanović i predsjednik IV SO Vukovar, S Lovrenčić, zajednički uputili Tuđmanu, ali i predsjedništvu SFRJ, moleći pomoć radi straha od mogućih međunacionalnih sukoba u gradu.
Tuđmanov odgovor bio je, ne suspenzija Merčepa i ekipe kojom je bio okružen, već suspenzija legalnih organa vlasti i imenovanje Marina Vidića Bilog kao povjerenika Vlade RH za Općinu Vukovar.
No bez obzira na sve ovlasti povjerenika, stvarnu vlast u gradu i dalje zadržava Merčep, koji nastavlja sa svojim nasilničkim ponašanjem tako da se sad Marin Vidić Bili obraća Tuđmanu pismom u kojemu u detalje opisuje zlo koje predstavlja Merčep i "časna" ekipa oko njega u kojoj se ističe "heroj" B. Zadro.
Tek tada Tuđman povlači Merčepa iz Vukovara i imenuje ga savjetnikom u MUP-u RH, a on od pripadnika rezervmnog sastava MUP-a formira svoj "ekspedicioni korpus" pod imenom "Jesenje kiše" i nastavlja s "poslom" koji je započeo u Vukovaru, "poslom" radi kojega će mu i suditi, bar se toplo nadam.
Tek po odvođenju (nije se dao, odvukli su ga pod prijetnjom i na silu, kako svjedoči F. Jukić) Merčepa iz Vukovara Marin Vidić Bili preuzima vlast, smjenjuje Merčepov kadar i počinje zdušno raditi na normalizaciji odnosa u gradu. Stanje u gradu se smiruje i ubrzano normalizira.
A li ne zadugo, jer ubrzo slijede "imenovanja iz Zagreba" kojima su svi Merčepovi kadrovi ponovo vraćeni, čime se kraj Vukovara ne samo nazirao nego je bio potpuno izvjestan.
Kao što rekoh, u Vukovaru su u nekoj čudnoj simbiozi bili i JNA i ZNG i HOS, pripadnici JNA su slobodno izlazili u grad i nitko ih nije dirao ...
A onda su iznenada, bez nekog vidljivog povoda usljedili napadi na JNA, koje je ona odlučila spriječiti šaljući u Vukovar pojačanja ...
Kad B. Zadro obznanjuje da će napasti nailazeću tenkovsku kolonu JNA, njegovi najbliži suradnici ga upozoravaju da to znači pokretanje otvorenog rata, B. Zadro im odgovara da on "preuzima odgovornost".
U čemu je kontroverza toga čina?
Prvo u činjenici da se u sukob s JNA ulazi u uvjetima postojanja njene snažne vojarne u zaleđu za koju je ocijenjeno da je se ne može osvojiti, a sad najednom te snage koje ne mogu zauzeti vojarnu, mogu ući u sukob sa znatno jačom gardijskom oklopnom brigadom i valjda je poraziti!?
Tko je tu lud?
Dakle postavlja se pitanje tko je zapovijedio B. Zadri napad na JNA, tko ga je ovlastio, u ime koga je on mogao preuzeti ikakvu odgovornost?
A teško je pretpostaviti da je to baš njegova odluka, donesena mimo znanja i konzultacija s nekim moćnim.
Kasnija događanja, a i Dedakovićeve komunikacije s Vrhovnikom i njegovim namilijim ministrom, pokazuju kao da su se operacije hrvatske paravojske u i oko Vukovara vodile mimo GS i lokalno nadređenog zapovjednika.
Teško je to povjerovati, ali i vrlo moguće u uvjetima "dvojnog zapovijedanja", jer i na to upućuje objavljena Dedakovićeva komunikacija s Vrhovnikom i ministrom.
Koliko god se trudili "loši sinovi gorih roditelja", istinu ipak nije moguće zaustaviti, pa će se na kraju pored toga da je Vukovar bio žrtvovan, doznati i tko ga je žrtvovao.
Premda to neki od nas ionako odavno znaju.
