Spasite Dinamo!

Proljeće je nastupilo, sve pupa i cvijeta u prirodi, a na društvenoj sceni procvjetala su “otvorena pisma”.

Od onog politikantskog B. Šprema, predsjednika Hrvatskog sabora, upućenog B. Hrvatinu, predsjedniku Vrhovnog suda RH, radi tobožnje uvrede suca I. Turudića, koji je prema Špremovom tumačenju svojom pimjedbom izrečenom L. Bebiću, kao svjedoku u predmetu Sanader, da mu “ovo nije Sabor”, uvrijedio Hrvatski sabor, preko Hrvatinovog odgovora kojim vrlo fino i u rukavicama šalje Šprema tamo gdje mu je mjesto, a ovaj prezadovoljan ... pa do najnovijeg Dinamovog otvorenog pisma-apela javnosti.

U prošlosti se baš i nisam se pretrgao pišući o nogometu, jer sam odavno, pred četrdesetak godina, radi jedne namještene utakmice prestao biti navijač, ne kupujem ulaznice, ne idem na utakmice, Dinamo mi nije svetinja ... događanja u hrvatskom nogometu samo lapidarno pratim, a situaciju u Dinamu samo radi “prekrasnih ljudi” koji ga vode, sve gorostasi umom i duhom, moralne vertikale i prave gromade divot-ljudi vrijednih svakog poštovanja, ma prava oličenja poštenja i morala, uzori i starima i mladima ...

Tako oni misle!

I nitko osim njih!

Napisao sam tek jedan ogled o Zdravku Mamiću povodom sudskog postupka u kojem sud ne izriče mjere kojima će društvo zaštiti od njegovog neprihvatljivog i protuzakonitog ponašanja, već izriče nekakve druge, u najmanju ruku čudne mjere:

http://feniks.bloger.hr/post/zdravko-mamic--doprinos-franje-tudjmana/493901.aspx

A kasnije sam povodom svojedobnog upozorenja EK izrečenih hrvatskim vlastima radi neprihvatljivog ponašanja hrvatskih navijača i reakcije Sanaderove vlade na njih napisao:

http://feniks.bloger.hr/post/spriijecavnje-posljedica-bez-diranja-u-uzroke/1035931.aspx

I sad, oni koji kupuju ulaznice, redovito dolaze na utakmice, Dinamo im je svetinja ... nikako da razaznaju svu tu posvećenost klubu-svetinji i žrtvu onih koji vode klub kao ni svu njihovu svetost, sve agresivnije traže da se konačno maknu iz kluba.

Samo klub je “zlatna koka”, a “posvećenici” lezilebovićki lagodno žive na račun te svoje “posvećenosati”, pa im ne pada na pamet napustiti tu ugodu i još bez borbe.

Navijačke skupine, a posebno ona najjača, BBB, odavno su razaznale da je Z. Mamić, nekad izvršni dopredsjednik, danas izvršni predsjednik Dinama, taj koji “vedri i oblači” u klubu i koji svojim osebujnim ponašanjem i vođenjem kluba radi jedino u svoju korist, ali i u korist svojih ne tako malobrojnih poslušnika u klubu, povlačeći poteze koji narušavaju ugled kluba i onesposobljavaju ga za veće dosege na evropskoj nogometnoj sceni.

Da mu do uspjeha kluba i nije baš stalo pokazuje izbor trenera prve momčadi koje traži među ljudima dvojbene stručnosti, bez zapaženih rezultata, ali ljudima bez ljudskog integriteta s kojima se može lamatati po želji.

K. Jurčić npr. ...

Da je pravi trener izveo protiv Olimpiquea iz Lyona drugu momčad Dinama i znalački postavio igru, kladim se da ne bi na svojem terenu od momčadi tog kalibra primili 7 komada. Teško da bi toliko primili i od razigrane Barcelone.

A pogledajte si tek ovog A. Čačića, pa taj jedva viri iz Mamićevog dupeta, a u normlnim uvjetima bi kao trener mogao voditi tek možda kakav nižerazredni klub.

BBB-i su odavno počeli protestirati protiv nasilja nad Dinamom, prvo kad ga je svojedobno počeo provoditi F. Tuđman, preimenovanjem kluba u Croatia, a onda i dovođenjem u klub Z. Canjuge kao nekakvog gauleitera s odriješenom državnom kesom, ali i opet bez nekakvih većih uspjeha na evropskom planu.

Policija je počela u to vrijeme, po receptu Tuđmanovog prirepka T. Vrdoljaka, a uz punu Canjuginu asistenciju, žestoko “degenečiti” BBB-ovce, a pogotovo one najistaknutije među njima, koji su pred tim policijskim nasiljem pomoć tražili i od nevladinih orgnizacija, svjesni da oni ponekad naprave i “takva sranja koja se baš i ne mogu braniti”, kako mi je to početkom 1999. prilikom jednog susreta “Ćupko” sam rekao, jer ipak “ne kontroliraju sve navijačke skupine, a pogotovo ne sve pojedince među njima”.

Kad su se izborili za povratak “svetog imena”, onda je jedno vrijeme vladao mir sve dok se Mamić nije razgoropadio, pa su počeli protesti protiv njegove strahovlade, prvo benigno “Uprava odlazi!”, “Mamiću odlazi!”, pa kroz prosvjede i nedolazak na utaklmice, do dosad najžešćih protesta koji se manifestitraju time da čitava sjeverna tribina za sve vrijeme trajanja utakmice odjekuje od prostačkih uvreda na račun svih ključnih ljudi u Dinamu, sad ne više samo Zdravka Mamića.

Radi toga Dinamo piše “dramatično otvoreno pismo” javnosti:

http://sportski.net.hr/nogomet/hnl/degutantno-vrijedjanje-mamiceve-obitelji-mamiceva-mama

upozoravajući na zaista neprihvatljivo ponašanje najvatrenijih Dinamovih navijača, te upućuje poziv “državnim institucijama za rješavanjem ovog problema”, a najavljuje i mogućnost, paz' sad, da Dinamo igra utakmice pred praznim stadionom, jer će se tako spriječiti BBB da skandiraju to što skandiraju, jer to je upereno protiv hrvatskog naroda i države, nikako protiv kabadahije Z. Mamića i onih “uglednika” iz Dinamovog vodstva, poput one krpe od čovjeka M. Barišića, za kojeg nitko ne zna što radi u Dinamu, osim što je kao predsjednik uvijek bezrezervno pružao podršku Mamiću i na neki način štitio mu leđa, pa preko takvih “eminencija” koje predstavljaju D. Vrbanović, T. Marčinko, Zoran Mamić i još poneki manje znani i ne toliko javnosti izloženi, ali vrlo prilježni Mamićevi suradnici. Drugačijih u vodstvu Dinama jedva da i ima.

Evo i ja upućujem poziv državnim instituicijama i predlažem im da riješe problem tako da iz Dinama govnjivom motkom najure Zdravka Mamića i sve one “uglednike” spregnute s njim, jer je jedino tako i moguće riješiti problem. Dinamo je pod Mamićevom dirigentskom palicom postao gnojni čir društva, a pri liječenju gnojnih čireva jedino skalpel pomaže.

Taj “kirurški potez” treba provesti iznenadno i temeljito jer bi se moglo dogoditi da u slučaju nekakvog normalnog postupka Dinamo bude sposoban za daljnje poslovanje otprilike kao Tvornica šperploča “Česma” u Bjelovaru nakon Mamićevog napuštanja tamošnjeg businessa.