To Bleiburg or not to Bleiburg ...
... that's the question?
Možda i sudbonosno!
Eto dočekasmo i to, da neki razumni ljudi iz redova vlasti, rijetki su, ali ih ipak ima, postave pitanje financiranja svakogodišnjih komemoracija na Bleiburškom polju, a onda valjda i pitanje saboraskog, ali i svakog drugog službenog pokroviteljstva nad tim ustaškim dernecima, jer tamo nema govora ni o kakvom odavanju počasti žrtvama, već je sve prožeto slavljenjem ustaštva i tzv. NDH. Na samom Bleiburškom polju je konačno pala tzv. NDH ono apsolutno najmračnijee u povijesti hrvatskog naroda, tamo drugih ni žrtava ni “žrtava” nije bilo.
Pa ipak se tamo svake godine 15. 05. ili u subotu popslije tog datuma pod visokim pokroviteljsvom Hrvatskog sabora održavaju komemoracije na kojima su se u svojim slovima i adresama visoki državni dužnosnici kao izaslanici pokrovitelja i visoki crkveni velikodostojnici natjecali, što pikriveno, što potpuno otvoreno, slaviti fašizam odnosno ustaštvo kao njegovu hrvatsku inačicu i tzv. NDH, kvislinšku tvorevinu i monstruozni fašistički zločin.
http://pollitika.com/pa-promijenimo-konacno-taj-ustav
http://pollitika.com/quot-antifasizam-quot-jadranke-kosor
HRT tkođer daje svoj nemali doprinos:
http://feniks.bloger.hr/post/ndhrt/822118.aspx
“Teoretsku podlogu” za svakogodišnje “proslave ludosti” na Bleiburškom polju dao je Franjo Tuđman onom svojom rečenicom izgovorenom na I Saboru HDZ-a, kad je rekao da “NDH nije bila samo puka kvislinška tvorevina i fašistički zločin, nego i izraz vjekovnih težnji hravtskog naroda da ima svoju državu”, što je ordinarna neistina, jer je i sam “vojskovođa” S. Kvaternik prilikom proglašenja tzv. NDH rekao da se “država uspostavlja Božjom providnošću i voljom našeg saveznika”.
I ne bih ja o tome da je glavni organizator tih “komemoracija” na Bleibuškom polju, tajnik PBV, inače u Njemačkoj na kaznu doživotnog zatvora pravomoćno osuđeni ubojica, kojega je Tuđman iz tko zna kakvih pobuda, dovukao u Hrvatsku, tobože da nastavi izdržavanje kazne, a ustvari da bi ga oslobodio, čovjek kojemu se i danas sudi radi otmice i nasilja, ali i čovjek za kojega B. Spasić nekadašnji visoki dužnosnik SDS bivše države tvrdi da je vrli Bože Vukušić bio “na njihovom platnom spisku”:
http://feniks.bloger.hr/post/sto-je-bleiburg/286049.aspx
Pisao sam ja o svemu tome, pa i o nemalim opasnostima od bilokavog dovođenja RH, kao države pravne sljednice SFRJ, odnosno FDH/NRH/SRH, nacionalne države hrvatskog naroda, uspostavljene 1943. kao rezultat antifašističke borbe hrvatskog naroda, u vezu s tzv. NDH, pa makar i samo simbolično.
I ne samo iz razloga poistovjećivanja hrvatskog naroda s ustaštvom i fašističkim zločinima, što je samo po sebi opasno, već i radi drugih reperkusija koje može donijeti takvo poistovjećivanje, pa i proglašenje RH pravnom sljednicom tzv. NDH.
Sraslost Crkve u Hrvata s ustaštvom, čiji je suosnivač:
http://feniks.bloger.hr/post/ne-gospodo-klerofasisti-/787651.aspx
i tzv. NDH, je priča koja traje i ne završava, a najviše dolazi do izražja nasrtajima crkvenih velikodostojnika na antifašizam:
http://feniks.bloger.hr/post/antifasizam--sinonim-za-prikrivanje-zlocina/408439.aspx
http://feniks.bloger.hr/post/klerofasisti-su-krenuli-/784885.aspx
I iz same Crkve se čuju glasovi koji je prozivaju:
http://feniks.bloger.hr/post/komunisti-nas-klevecu--/781711.aspx
Ne ulazim ja u motive onih koji se zalažu za prestanak financiranja (a onda valjda i pokroviteljstva službenih hrvatskih vlasti) “bleiburških hodočašća”, koji mogu biti sasvim časni ali i kao plod pritiska onih iz EU ili druge “bjelosvjetske klateži”, pokroviteljstvo i financiranje treba prepustiti onima koji su sve vrijeme stameno stajali i još uvijek stoje i uz ustaški pokret i uz tzv. NDH, Crkvi u Hrvata, koja je najprilježnije surađivala s ustaškim vlastima i čija se biskupska konferencija ni simbolički od te suradnje nikad ogradila nije, niti se ispričala hrvatskom narodu i svijetu.
Njemačka biskupska konferencija je smogla snage pa se, radi nečinjenja i radi prikrivene ili sasvim otvorene suradnje dijela klera s nacističkim vlastima, ispričala i žrtvam,a nacizma i njemačkom narodu ali i svijetu. Ali institucija “koja je uvijek u povijesti stajala uz svoj hrvatski nard” to nije učinila, a sudeći prema onim “moralnim vertikalama” koje su joj danas na čelu, po svoj prilici niti neće.
Koja je to stvarna opasnost koju bi RH moglo prouzročiti eventualno priznavanje pravnog sljedništva tzv. NDH?
Prvo, dovođenje države, uspostavljene na rezultatima antifašističke borbe, u stanovitu izolaciju, jer nam se već i danas zamjera očito očijukanje s ustaštvom odnosno fašizmom. Zato što neki, ne tako beznačajni i ne tako rijetki, među Hrvatima, u uvjetima kad je antifašizam u čitavom svijetu opravdano prihvaćen kao neupitna vrijednost, uporno gurju tezu kako je “antifašizam zločin u zamisli i izvedbi”.
Ti isti se prepoznaju i po svojim zahtjevim da Hrvatski sabor ostane pokrovitelj i financira “bleiburška hodočašća”:
http://www.index.hr/vijesti/clanak/hho-o-prestanku-financiranja-bleiburga-ne-pristajemo-na-relativiziranje-komunistickih-zlocina/601337.aspx
Pokroviteljstvom i financirnjem “komemoracija” na Bleiburškom polju Hrvatsaki sabor pokazuje svoju “privrženost” antifašizmu:
http://feniks.bloger.hr/post/antifasizam-hrvatskog-sabora/771524.aspx
Drugo, zato što će država koja prihvati pravno sljedništvo tzv. NDH istog trena biti izložena zahtjevima (u tom slučaju opravdanim) za obeštećnje žrtava pogubljenih u logorima smrti prvenstveno na osnovi “rasnih zakona”.
Ne bi trebalo zanemarivati stvari ovakve prirode:
http://www.index.hr/vijesti/clanak/zivanovic-svecenici-su-klali-zatvorenike-u-jasenovcu-hho-to-je-bolesno-i-zlonamjerno/603832.aspx
Pri čemu nas neće spasiti Čičkova vriska, jer se bar za jednog franjevca dobro zna, fra Miroslav Filipović, kasnije Majstorović, je prvo klao, potom bio raščinjen, ali nikada izopćen iz Crkve.
Ne želim se upuštati u druga istraživanja, ali ako se zna da je primjerice sarajevski biskup Ivan Šarić bio zakleti ustaša i da je svojim “dušebrižničkim” radom i zalaganjem stekao laskavi naziv “vješač Srba”, sve je moguće pa i to da fra Filipović/Majstorović nije bio ni sam ni usamljen u “boguugodnim” radnjama.
Onaj tko ne vjeruje u suradnju KC s ustaškim režimom, neka se lijepo uputi u NSK i prolista crkveni tisak iz perioda '41. do '45.
Da Crkva u Hrvata bježi od suočavanja s prošlošću i vlastitom ulogom za vrijeme 2. Svjetskog rata pokazuje i relativiziranje ustaških zločina:
http://feniks.bloger.hr/post/ima-gadova-/778331.aspx
http://feniks.bloger.hr/post/relativiziranje/864656.aspx
http://feniks.bloger.hr/post/bijeg-crkve-u-hrvata-od-suocavanja-s-prosloscu/1010340.aspx
http://pollitika.com/bozanicu-sto-si-trazio-u-jasenovcu
Što se pak samog I. Z. Čička tiče, bilo bi ga zgodno upitati ima li možda ideju što bi ga snašlo u nekoj od država VU, da je tamo učinio ono što je učinio 1971. u Hrvatskoj, pa ako ga već ne bi “pojeo mrak” onda bi u zatvoru bio bar dvadeset godina. Taj veliki humanist, kako sam sebe voli predstavljati, je i 1991. “radi obrane Hrvatske” u Širokom brijegu postrojavao nekakve spodobe u crnom.
Vrag je u tome što nije samo nekakava opskurna velikosrpska organizacija zaogrnuta u plašt međunarodnog, ta koja označava RH kao pravnu sljednicu tzv. NDH i postavlja pitanje isprike i isplate odšteta žrtvama njenih logora smrti, tu su npr. i kanadskli diplomat, bio ili ne bio prosrpski orjentiran:
http://pollitika.com/zahtjev-za-isprikom
i Slovenski parlament:
http://pollitika.com/tko-ima-pravo-na-cudenje
a i talijanski zahtjevi pokazuju koliko je za RH opasno očijukanje s ustaštvom i tzv. NDH, odnosno njen “bijeg” od pravnog sljedništva SFRJ:
http://feniks.bloger.hr/post/sto-donosi-slavljenje-10-04/244654.aspx
Samo antifašistička RH, pravna sljednica SFRJ/SRH može biti brana svakom nasrtaju na nju, samo ona može uputiti zainteresirane na pravu adresu, adresu okupacionih vlasti za vrijeme 2. Svjetskog rata, pa ako tko hoće, može od pravnih sljednica tih vlasti zatražiti zadovoljštinu, a ne od države uspostavljene 1943. na antifašističkim temeljima i kao rezultatu antifašističke borbe, države koja nikakve veze nema niti s okupatorim, niti kvislinškim režimom. niti njegovim logorima smrti.
Možda i sudbonosno!
Eto dočekasmo i to, da neki razumni ljudi iz redova vlasti, rijetki su, ali ih ipak ima, postave pitanje financiranja svakogodišnjih komemoracija na Bleiburškom polju, a onda valjda i pitanje saboraskog, ali i svakog drugog službenog pokroviteljstva nad tim ustaškim dernecima, jer tamo nema govora ni o kakvom odavanju počasti žrtvama, već je sve prožeto slavljenjem ustaštva i tzv. NDH. Na samom Bleiburškom polju je konačno pala tzv. NDH ono apsolutno najmračnijee u povijesti hrvatskog naroda, tamo drugih ni žrtava ni “žrtava” nije bilo.
Pa ipak se tamo svake godine 15. 05. ili u subotu popslije tog datuma pod visokim pokroviteljsvom Hrvatskog sabora održavaju komemoracije na kojima su se u svojim slovima i adresama visoki državni dužnosnici kao izaslanici pokrovitelja i visoki crkveni velikodostojnici natjecali, što pikriveno, što potpuno otvoreno, slaviti fašizam odnosno ustaštvo kao njegovu hrvatsku inačicu i tzv. NDH, kvislinšku tvorevinu i monstruozni fašistički zločin.
http://pollitika.com/pa-promijenimo-konacno-taj-ustav
http://pollitika.com/quot-antifasizam-quot-jadranke-kosor
HRT tkođer daje svoj nemali doprinos:
http://feniks.bloger.hr/post/ndhrt/822118.aspx
“Teoretsku podlogu” za svakogodišnje “proslave ludosti” na Bleiburškom polju dao je Franjo Tuđman onom svojom rečenicom izgovorenom na I Saboru HDZ-a, kad je rekao da “NDH nije bila samo puka kvislinška tvorevina i fašistički zločin, nego i izraz vjekovnih težnji hravtskog naroda da ima svoju državu”, što je ordinarna neistina, jer je i sam “vojskovođa” S. Kvaternik prilikom proglašenja tzv. NDH rekao da se “država uspostavlja Božjom providnošću i voljom našeg saveznika”.
I ne bih ja o tome da je glavni organizator tih “komemoracija” na Bleibuškom polju, tajnik PBV, inače u Njemačkoj na kaznu doživotnog zatvora pravomoćno osuđeni ubojica, kojega je Tuđman iz tko zna kakvih pobuda, dovukao u Hrvatsku, tobože da nastavi izdržavanje kazne, a ustvari da bi ga oslobodio, čovjek kojemu se i danas sudi radi otmice i nasilja, ali i čovjek za kojega B. Spasić nekadašnji visoki dužnosnik SDS bivše države tvrdi da je vrli Bože Vukušić bio “na njihovom platnom spisku”:
http://feniks.bloger.hr/post/sto-je-bleiburg/286049.aspx
Pisao sam ja o svemu tome, pa i o nemalim opasnostima od bilokavog dovođenja RH, kao države pravne sljednice SFRJ, odnosno FDH/NRH/SRH, nacionalne države hrvatskog naroda, uspostavljene 1943. kao rezultat antifašističke borbe hrvatskog naroda, u vezu s tzv. NDH, pa makar i samo simbolično.
I ne samo iz razloga poistovjećivanja hrvatskog naroda s ustaštvom i fašističkim zločinima, što je samo po sebi opasno, već i radi drugih reperkusija koje može donijeti takvo poistovjećivanje, pa i proglašenje RH pravnom sljednicom tzv. NDH.
Sraslost Crkve u Hrvata s ustaštvom, čiji je suosnivač:
http://feniks.bloger.hr/post/ne-gospodo-klerofasisti-/787651.aspx
i tzv. NDH, je priča koja traje i ne završava, a najviše dolazi do izražja nasrtajima crkvenih velikodostojnika na antifašizam:
http://feniks.bloger.hr/post/antifasizam--sinonim-za-prikrivanje-zlocina/408439.aspx
http://feniks.bloger.hr/post/klerofasisti-su-krenuli-/784885.aspx
I iz same Crkve se čuju glasovi koji je prozivaju:
http://feniks.bloger.hr/post/komunisti-nas-klevecu--/781711.aspx
Ne ulazim ja u motive onih koji se zalažu za prestanak financiranja (a onda valjda i pokroviteljstva službenih hrvatskih vlasti) “bleiburških hodočašća”, koji mogu biti sasvim časni ali i kao plod pritiska onih iz EU ili druge “bjelosvjetske klateži”, pokroviteljstvo i financiranje treba prepustiti onima koji su sve vrijeme stameno stajali i još uvijek stoje i uz ustaški pokret i uz tzv. NDH, Crkvi u Hrvata, koja je najprilježnije surađivala s ustaškim vlastima i čija se biskupska konferencija ni simbolički od te suradnje nikad ogradila nije, niti se ispričala hrvatskom narodu i svijetu.
Njemačka biskupska konferencija je smogla snage pa se, radi nečinjenja i radi prikrivene ili sasvim otvorene suradnje dijela klera s nacističkim vlastima, ispričala i žrtvam,a nacizma i njemačkom narodu ali i svijetu. Ali institucija “koja je uvijek u povijesti stajala uz svoj hrvatski nard” to nije učinila, a sudeći prema onim “moralnim vertikalama” koje su joj danas na čelu, po svoj prilici niti neće.
Koja je to stvarna opasnost koju bi RH moglo prouzročiti eventualno priznavanje pravnog sljedništva tzv. NDH?
Prvo, dovođenje države, uspostavljene na rezultatima antifašističke borbe, u stanovitu izolaciju, jer nam se već i danas zamjera očito očijukanje s ustaštvom odnosno fašizmom. Zato što neki, ne tako beznačajni i ne tako rijetki, među Hrvatima, u uvjetima kad je antifašizam u čitavom svijetu opravdano prihvaćen kao neupitna vrijednost, uporno gurju tezu kako je “antifašizam zločin u zamisli i izvedbi”.
Ti isti se prepoznaju i po svojim zahtjevim da Hrvatski sabor ostane pokrovitelj i financira “bleiburška hodočašća”:
http://www.index.hr/vijesti/clanak/hho-o-prestanku-financiranja-bleiburga-ne-pristajemo-na-relativiziranje-komunistickih-zlocina/601337.aspx
Pokroviteljstvom i financirnjem “komemoracija” na Bleiburškom polju Hrvatsaki sabor pokazuje svoju “privrženost” antifašizmu:
http://feniks.bloger.hr/post/antifasizam-hrvatskog-sabora/771524.aspx
Drugo, zato što će država koja prihvati pravno sljedništvo tzv. NDH istog trena biti izložena zahtjevima (u tom slučaju opravdanim) za obeštećnje žrtava pogubljenih u logorima smrti prvenstveno na osnovi “rasnih zakona”.
Ne bi trebalo zanemarivati stvari ovakve prirode:
http://www.index.hr/vijesti/clanak/zivanovic-svecenici-su-klali-zatvorenike-u-jasenovcu-hho-to-je-bolesno-i-zlonamjerno/603832.aspx
Pri čemu nas neće spasiti Čičkova vriska, jer se bar za jednog franjevca dobro zna, fra Miroslav Filipović, kasnije Majstorović, je prvo klao, potom bio raščinjen, ali nikada izopćen iz Crkve.
Ne želim se upuštati u druga istraživanja, ali ako se zna da je primjerice sarajevski biskup Ivan Šarić bio zakleti ustaša i da je svojim “dušebrižničkim” radom i zalaganjem stekao laskavi naziv “vješač Srba”, sve je moguće pa i to da fra Filipović/Majstorović nije bio ni sam ni usamljen u “boguugodnim” radnjama.
Onaj tko ne vjeruje u suradnju KC s ustaškim režimom, neka se lijepo uputi u NSK i prolista crkveni tisak iz perioda '41. do '45.
Da Crkva u Hrvata bježi od suočavanja s prošlošću i vlastitom ulogom za vrijeme 2. Svjetskog rata pokazuje i relativiziranje ustaških zločina:
http://feniks.bloger.hr/post/ima-gadova-/778331.aspx
http://feniks.bloger.hr/post/relativiziranje/864656.aspx
http://feniks.bloger.hr/post/bijeg-crkve-u-hrvata-od-suocavanja-s-prosloscu/1010340.aspx
http://pollitika.com/bozanicu-sto-si-trazio-u-jasenovcu
Što se pak samog I. Z. Čička tiče, bilo bi ga zgodno upitati ima li možda ideju što bi ga snašlo u nekoj od država VU, da je tamo učinio ono što je učinio 1971. u Hrvatskoj, pa ako ga već ne bi “pojeo mrak” onda bi u zatvoru bio bar dvadeset godina. Taj veliki humanist, kako sam sebe voli predstavljati, je i 1991. “radi obrane Hrvatske” u Širokom brijegu postrojavao nekakve spodobe u crnom.
Vrag je u tome što nije samo nekakava opskurna velikosrpska organizacija zaogrnuta u plašt međunarodnog, ta koja označava RH kao pravnu sljednicu tzv. NDH i postavlja pitanje isprike i isplate odšteta žrtvama njenih logora smrti, tu su npr. i kanadskli diplomat, bio ili ne bio prosrpski orjentiran:
http://pollitika.com/zahtjev-za-isprikom
i Slovenski parlament:
http://pollitika.com/tko-ima-pravo-na-cudenje
a i talijanski zahtjevi pokazuju koliko je za RH opasno očijukanje s ustaštvom i tzv. NDH, odnosno njen “bijeg” od pravnog sljedništva SFRJ:
http://feniks.bloger.hr/post/sto-donosi-slavljenje-10-04/244654.aspx
Samo antifašistička RH, pravna sljednica SFRJ/SRH može biti brana svakom nasrtaju na nju, samo ona može uputiti zainteresirane na pravu adresu, adresu okupacionih vlasti za vrijeme 2. Svjetskog rata, pa ako tko hoće, može od pravnih sljednica tih vlasti zatražiti zadovoljštinu, a ne od države uspostavljene 1943. na antifašističkim temeljima i kao rezultatu antifašističke borbe, države koja nikakve veze nema niti s okupatorim, niti kvislinškim režimom. niti njegovim logorima smrti.
