„Bez brige, Ombla sigurno ide!“
Znate one „urlatore“ koji kad telefoniraju deru se u telefon da kažemo da bi ih sugovornik čuo i bez telefona. E sad radi se o uglavnom o dvije kategorije ljudi, u prvu spadaju oni koji su nagluhi pa se deru jer misle da ni sugovornik ne čuje dobro, a u drugu oni koji žele skrenuti pažnju na sebe tako da i okolina čuje koliko su „pametni“.
Uglavnom ih tretiramo kao elementarnu nepogodu, ne zanima nas tko su, osim ako ne govore o nečemu što će i nas zaintrigirati, tek tad pogledamo tko to tamo urla.
Utorak je ili srijeda, moj informator se ne sjeća točno, između 17:15 i 17:30 sati, jedan takav „urlator“ se dere u mobitel u podnožju pokretnih stepenica u Kaptol centru, pa nek se dere, neodgojena budala, misli si čovjek, ali kad se ovaj prodere: „Bez brige, Ombla sigurno ide!“, čovjek se okrene i ima što vidjeti, „urlator“ je onaj isti, koji prilikom predstavljanja, tri dana prije, nije znao o Ombli baš ništa reći, već je na to novinarsko pitanje morao odgovoriti Milanović.
Samo tri dana kasnije isti čovjek nepogrešivo zna da „Ombla sigurno ide“, iako „plaćena“ recenzija Studije utjecaja na okoliš, ona koja nije besplatna pa „ne smrdi“, još nije gotova.
Od četiri dosad prikupljena mšljenja stručnjaka tri su negativna, a četvrto je uvjetno pozitivno, iako je i ono zapravo negativno.
U tom svjetlu mogla je Mirela Holy biti bezgrešna i smjerna pout Majke Tereze, „letjela“ bi ona i da nije bilo glupih kadrovskih rješenja ili kompromitirajućih e-mailova.
Ombla je, ruku na srce, pitanje Čačićevog političkog opstanka, to je jedini projekt s kojim bi se moglo krenuti prije jeseni, a Čačića nije briga hoće li se „urušiti“ Dobrovnik i Konavla, narušiti eko-ravnoteža ili čitavo to područje i Boka ostati bez opskrbe kvalitetnom pitkom vodom.
Ne krene li do jeseni nijedan od najavljivanih projekata, Čačić je rekao da će odstupiti, mislim zato da je to, za njegov opstanak u vladi, pa i politici uopće, čak i važnije od suđenja u Mađarskoj, zato što ga tamo u zamjenu za INU mogu osloboditi optužbe ili mu izreći nekakvu smiješnu uvjetnu kaznu, koju bi onda on protumačio kao oslobođenje odgovornosti.
Ako je tko u hrvatskom političkom establishmentu lišen bilo kakvog osjećaja za opće dobro, onda je to Radimir Čačić, taj bi pozitivnu recenziju Studije utjcaja na okoliš za projekt Ombla bio kadar platiti iz vlastitog džepa, uopće ne pitajući za eventualne katastrofalne posljedice koje mogu nastati realizacijom tog projekta, koji je u energetskom smislu jednako značajan kao HE Lešće.
Kako je Mirela Holy na osnovu „smrdljivih“ recenzija, a po Čačiću je smrdljivo svako mišljenje i svaki stav koji se ne podudara s njegovim, ustrajavala na nedavanju suglasnosti za izgradnju HE Ombla, morala je radi svojeg „negativističkog“ pristupa otići i radi manje greške nego što je Milanovićevo odsjedanje u vili „gazde“ Tedeschija, da nije bilo e-maila, bilo bi nešto drugo ...
Zato je doveden čovjek koji istinaibog o Ombli pojma nema, ali zato zna da „Ombla sigurno ide“.
To ga kvalificira kao „našeg čovjeka“, „dobrog dečka“, kooperativnog, onog koji ne sitničari kad su u pitanju „kapitalni projekti“ koje gura Radimir Čačić, politička budućnost takvih je u Hrvatskoj neupitna.
Jednako kao što nam je s takvima na čelu i put u katastrofu neupitan.
Uglavnom ih tretiramo kao elementarnu nepogodu, ne zanima nas tko su, osim ako ne govore o nečemu što će i nas zaintrigirati, tek tad pogledamo tko to tamo urla.
Utorak je ili srijeda, moj informator se ne sjeća točno, između 17:15 i 17:30 sati, jedan takav „urlator“ se dere u mobitel u podnožju pokretnih stepenica u Kaptol centru, pa nek se dere, neodgojena budala, misli si čovjek, ali kad se ovaj prodere: „Bez brige, Ombla sigurno ide!“, čovjek se okrene i ima što vidjeti, „urlator“ je onaj isti, koji prilikom predstavljanja, tri dana prije, nije znao o Ombli baš ništa reći, već je na to novinarsko pitanje morao odgovoriti Milanović.
Samo tri dana kasnije isti čovjek nepogrešivo zna da „Ombla sigurno ide“, iako „plaćena“ recenzija Studije utjecaja na okoliš, ona koja nije besplatna pa „ne smrdi“, još nije gotova.
Od četiri dosad prikupljena mšljenja stručnjaka tri su negativna, a četvrto je uvjetno pozitivno, iako je i ono zapravo negativno.
U tom svjetlu mogla je Mirela Holy biti bezgrešna i smjerna pout Majke Tereze, „letjela“ bi ona i da nije bilo glupih kadrovskih rješenja ili kompromitirajućih e-mailova.
Ombla je, ruku na srce, pitanje Čačićevog političkog opstanka, to je jedini projekt s kojim bi se moglo krenuti prije jeseni, a Čačića nije briga hoće li se „urušiti“ Dobrovnik i Konavla, narušiti eko-ravnoteža ili čitavo to područje i Boka ostati bez opskrbe kvalitetnom pitkom vodom.
Ne krene li do jeseni nijedan od najavljivanih projekata, Čačić je rekao da će odstupiti, mislim zato da je to, za njegov opstanak u vladi, pa i politici uopće, čak i važnije od suđenja u Mađarskoj, zato što ga tamo u zamjenu za INU mogu osloboditi optužbe ili mu izreći nekakvu smiješnu uvjetnu kaznu, koju bi onda on protumačio kao oslobođenje odgovornosti.
Ako je tko u hrvatskom političkom establishmentu lišen bilo kakvog osjećaja za opće dobro, onda je to Radimir Čačić, taj bi pozitivnu recenziju Studije utjcaja na okoliš za projekt Ombla bio kadar platiti iz vlastitog džepa, uopće ne pitajući za eventualne katastrofalne posljedice koje mogu nastati realizacijom tog projekta, koji je u energetskom smislu jednako značajan kao HE Lešće.
Kako je Mirela Holy na osnovu „smrdljivih“ recenzija, a po Čačiću je smrdljivo svako mišljenje i svaki stav koji se ne podudara s njegovim, ustrajavala na nedavanju suglasnosti za izgradnju HE Ombla, morala je radi svojeg „negativističkog“ pristupa otići i radi manje greške nego što je Milanovićevo odsjedanje u vili „gazde“ Tedeschija, da nije bilo e-maila, bilo bi nešto drugo ...
Zato je doveden čovjek koji istinaibog o Ombli pojma nema, ali zato zna da „Ombla sigurno ide“.
To ga kvalificira kao „našeg čovjeka“, „dobrog dečka“, kooperativnog, onog koji ne sitničari kad su u pitanju „kapitalni projekti“ koje gura Radimir Čačić, politička budućnost takvih je u Hrvatskoj neupitna.
Jednako kao što nam je s takvima na čelu i put u katastrofu neupitan.
