„Dojdi, mali, buš ravnatelj HRT!“
Kažu da je V. I. Lenjin podučavajući druge o socijalizmu rekao da je socijalizam takav sustav u kojem su sve funkcije u vlasti dostupne svakome, pa će tako i kuharica moći biti ministar vanjskih poslova ...
Samo kažu i to da kad se je Lenjin dočepao vlasti nije ni pomišljao da bi kuharici povjerio resor vanjskih poslova.
Međutim promatrajući kadrovska rješenja naše aktualne vlasti, generalno se može reći da su one Lenjinov nauk shvatile doslovno, pa ispada da u strukturama vlasti, na čelu ustanova i javnih poduzeća zaista može biti svatko, pa i „kuharice“, ne potcijenjjući niti kuharice niti posao kojim se bave.
Sami smo se imali priliku osvjedočiti, a i neprekidno se raspravlja o tome da je HRT sustav bremenit poteškoćama i problemima, kako na planu uređivačke politike, tako i na poslovnom planu, koji jedampot proizlaze iz uplitanja politike u rad i uređivačku politiku tog, trebalo bi biti, javnog, prvenstveno, informativnog servisa, drugi puta iz nezadovoljavajućeg sustava upravljanja tom kućom, što se i opet može pripisati politici, jer je ona uglavnom kadrovirala na HRT-u, još od vremena otkad je na njeno čelo Tuđmanovom voljom zasjelo živo zlo zvano Antun Vrdoljak.
Antun Vrdoljak je bio taj koji je očistio HRT od ljudi s „pogrešnim krvnim zrncima“ i uveo govor mržnje kao nešto dobro i poželjno, čega se HRT do dana današnjeg oslobodila nije.
O da, hvalio se Vrdoljak kako je u DR HRT „u propagandnom ratu pobijedila srbijansku televiziju“, i to toliko da se sasvim ozbiljno govorilo o tome da bi i nekim novinarima, ali i urednicima, trebalo suditi kao ratnim zločincima upravo radi govora mržnje i učinaka koje su njihovi uratci imali na terenu.
Tko god je pokušao makar samo kritički progovoriti o nekim tabu temama, bio je onemogućen, pa čak i oni koji su stvarali kultne emisije, ali koje nisu širile niti promicale proglašene istine.
I nije važno radilo se o D. Latinu, Z. Šprajcu ili M. Sever.
Tko npr. smije i pomisliti da bi na HRT progovorio o tome da Franjo Tuđman nije niti pokušao osamostaliti Hrvatsku, on bi rekao „stvarati državu“, kroz institucije sustava bivše zajedničke države, a da je odluka o osamostaljenju donesena 25. 05. 1991. bila zapravo proglašenje rata, a da su prvi „stvarati državu“, kroz maltretiranje Srba i uništavanje nijihove imovine, ali i kroz pljačku, premlaćivanja i ubojstva, krenuli probisvijeti, pijanci i kriminalci, danas tako preštimavani dragovoljci DR, poznati kao „Josipovićev ponos“.
Govorim prvenstveno o onima koji formalno nisu bili ni pod čijim nadzorom, a čije „aktivnosti“ su i u obliku „trojki“ započele puno prije nego je osnovan čak i HOS.
Na suđenjima „hrvatskim vitezovima“ je po tome valjda i „najnevjerovanijm Tomama“ dosad dovoljno rečeno, a tko nije dosta čuo, neka prati suđenje V. Milankoviću, koje upravo traje na županijskom sudu u Osijeku.
Kad bi se na HRT razobličilo i to vrijeme i njegovi protagonisti, pitanje je bi li se nekakav Karamarko usudio optuživati ikoga zato što je napustio sabornicu u trenutku donošenja odluke o osmostaljenju Hrvatske, jer ta odluka jest značila objavu rata, a sabornicu su napustili oni koji su bili protiv rata i zato što su bili protiv rata, a ne protiv hrvatske samostalnosti kako to prikazuje Karamarko u svojoj interpretaciji .
Bez tog razobličvanja hrvatski narod ne može proći kroz katarzu i ne može krenuti naprijed jer ga sapinju ordinarne laži proglašene sakrosantnim istinama.
Poslovanje HRT-a, od nenamjenskog i netransparentnog trošenja sredstava najvećim dijelom prikupljenih od pretplate, preko kojekkvih isplata koje su posljedica koruptivnih radnji, radnji onih koji su sve vrijeme bili u sukobu interesa, pa i radnji koje imaju sva obilježja pljačke, je priča za sebe, ali i priča koja govori u prilog tome da za ravnatelja HRT treba dovesti neko zvučno ime, dakle čovjeka koji ima dovoljno iskustva na planu vođenja gospodarskih subjekata koji zna i kako uspješno poslovati i kako uvesti radnu, tehnološku ali i fiskalnu disciplinu u subjektu kod kojega su svi segmenti rada i poslovanja narušeni.
Za to sigurno nije nužno iskustvo rada na HRT-u, osim ako netko ne misli da bi ravnatelj trebao biti glavni urednik programa „iz sjene“.
Ništa na HRT-u se neće i ne može riješiti na način da se za ravnatelja postavi čovjeka koji će se učiti tom poslu, a upravo takav čovjek je D. Novokmet, koji navodno samo što nije imenovan za v. d. ravnatelja HRT-a.
http://www.jutarnji.hr/banski-dvori-na-celu-prisavlja-zele-vidjeti-novokmeta
Samo kažu i to da kad se je Lenjin dočepao vlasti nije ni pomišljao da bi kuharici povjerio resor vanjskih poslova.
Međutim promatrajući kadrovska rješenja naše aktualne vlasti, generalno se može reći da su one Lenjinov nauk shvatile doslovno, pa ispada da u strukturama vlasti, na čelu ustanova i javnih poduzeća zaista može biti svatko, pa i „kuharice“, ne potcijenjjući niti kuharice niti posao kojim se bave.
Sami smo se imali priliku osvjedočiti, a i neprekidno se raspravlja o tome da je HRT sustav bremenit poteškoćama i problemima, kako na planu uređivačke politike, tako i na poslovnom planu, koji jedampot proizlaze iz uplitanja politike u rad i uređivačku politiku tog, trebalo bi biti, javnog, prvenstveno, informativnog servisa, drugi puta iz nezadovoljavajućeg sustava upravljanja tom kućom, što se i opet može pripisati politici, jer je ona uglavnom kadrovirala na HRT-u, još od vremena otkad je na njeno čelo Tuđmanovom voljom zasjelo živo zlo zvano Antun Vrdoljak.
Antun Vrdoljak je bio taj koji je očistio HRT od ljudi s „pogrešnim krvnim zrncima“ i uveo govor mržnje kao nešto dobro i poželjno, čega se HRT do dana današnjeg oslobodila nije.
O da, hvalio se Vrdoljak kako je u DR HRT „u propagandnom ratu pobijedila srbijansku televiziju“, i to toliko da se sasvim ozbiljno govorilo o tome da bi i nekim novinarima, ali i urednicima, trebalo suditi kao ratnim zločincima upravo radi govora mržnje i učinaka koje su njihovi uratci imali na terenu.
Tko god je pokušao makar samo kritički progovoriti o nekim tabu temama, bio je onemogućen, pa čak i oni koji su stvarali kultne emisije, ali koje nisu širile niti promicale proglašene istine.
I nije važno radilo se o D. Latinu, Z. Šprajcu ili M. Sever.
Tko npr. smije i pomisliti da bi na HRT progovorio o tome da Franjo Tuđman nije niti pokušao osamostaliti Hrvatsku, on bi rekao „stvarati državu“, kroz institucije sustava bivše zajedničke države, a da je odluka o osamostaljenju donesena 25. 05. 1991. bila zapravo proglašenje rata, a da su prvi „stvarati državu“, kroz maltretiranje Srba i uništavanje nijihove imovine, ali i kroz pljačku, premlaćivanja i ubojstva, krenuli probisvijeti, pijanci i kriminalci, danas tako preštimavani dragovoljci DR, poznati kao „Josipovićev ponos“.
Govorim prvenstveno o onima koji formalno nisu bili ni pod čijim nadzorom, a čije „aktivnosti“ su i u obliku „trojki“ započele puno prije nego je osnovan čak i HOS.
Na suđenjima „hrvatskim vitezovima“ je po tome valjda i „najnevjerovanijm Tomama“ dosad dovoljno rečeno, a tko nije dosta čuo, neka prati suđenje V. Milankoviću, koje upravo traje na županijskom sudu u Osijeku.
Kad bi se na HRT razobličilo i to vrijeme i njegovi protagonisti, pitanje je bi li se nekakav Karamarko usudio optuživati ikoga zato što je napustio sabornicu u trenutku donošenja odluke o osmostaljenju Hrvatske, jer ta odluka jest značila objavu rata, a sabornicu su napustili oni koji su bili protiv rata i zato što su bili protiv rata, a ne protiv hrvatske samostalnosti kako to prikazuje Karamarko u svojoj interpretaciji .
Bez tog razobličvanja hrvatski narod ne može proći kroz katarzu i ne može krenuti naprijed jer ga sapinju ordinarne laži proglašene sakrosantnim istinama.
Poslovanje HRT-a, od nenamjenskog i netransparentnog trošenja sredstava najvećim dijelom prikupljenih od pretplate, preko kojekkvih isplata koje su posljedica koruptivnih radnji, radnji onih koji su sve vrijeme bili u sukobu interesa, pa i radnji koje imaju sva obilježja pljačke, je priča za sebe, ali i priča koja govori u prilog tome da za ravnatelja HRT treba dovesti neko zvučno ime, dakle čovjeka koji ima dovoljno iskustva na planu vođenja gospodarskih subjekata koji zna i kako uspješno poslovati i kako uvesti radnu, tehnološku ali i fiskalnu disciplinu u subjektu kod kojega su svi segmenti rada i poslovanja narušeni.
Za to sigurno nije nužno iskustvo rada na HRT-u, osim ako netko ne misli da bi ravnatelj trebao biti glavni urednik programa „iz sjene“.
Ništa na HRT-u se neće i ne može riješiti na način da se za ravnatelja postavi čovjeka koji će se učiti tom poslu, a upravo takav čovjek je D. Novokmet, koji navodno samo što nije imenovan za v. d. ravnatelja HRT-a.
http://www.jutarnji.hr/banski-dvori-na-celu-prisavlja-zele-vidjeti-novokmeta
