„Znaš li ti tko sam ja?“
„Ja znam da ste svi vi nitko i ništa!“
Dobro je poznato da i među priznatim i poznatim ljudima ima onih čiji karakter i ponašanje obilježavaju krajnja bešćutnost prema drugima, bahatost, arogancija i netolerancija u ophođenju s ljudima, tako da to naprosto graniči s prihvatljivošću ili je potpuno neprihvatljivo.
Postavlja se pitanje jesmo li te i takve ljude dužni trpjeti na političkoj i javnoj sceni i podnositi njihove izljeve netolerancije, nasilništva, potcijenjivanja a ponekad i brahijalnog bijesa, ukoliko nije sve onako kako su si oni zamislili.
Bezobzirno gazeći druge, sileći ih na defanzivu („daj pusti budalu, ispuhat će se“) i koristeći toleriranje svojih, u suštini društveno neprihvatljivih, postupaka, uspinju se na društvenoj ljestvici, te završavju na visokim pa i najvišim funkcijama u društvu, funkcijama koje donose i materijalne probitke i stvarnu moć, samo što tim ljudima nikad nije dosta ni materijalnih dobara ni moći, oni neprestano streme da zagrabe još više, nerijetko pritom klizeći u najcrnji kriminal.
E sad, postoje i društvene okolnosti, takva društvena klima, koja upravo pogoduje takvim kabadahijama, maligni karakter Tuđmanove ličnosti i njegov stil vladanja bili su pogodni za razvoj takvih nasilnika, koji su „procvijetali u tisuću cvjetova“.
Jedna od karakteristika tih bahatih nasilnika kojima se nije stalo na kraj za vremena je i upit: „Znaš li ti tko sam ja?“ i opisivanje drugih, koji nisu njihovog ranga, pogotovo onih koji su im pružili otpor sa „nitko i ništa“.
Kaže mi jedan prijatelj u razgovoru na tu temu da se sve te bahate kreature koje imaju običaj postavljati pitanje „Znaš li ti tko sam ja?“ efikasno zaustavlja jedino „šakom u glavu“ ili takvim odgovorom koji je ekvivalentan tome, jer je to jedini jezik koji i oni razumiju.
Dakle, niti u jednom trenutku ne treba im tolerirati njihove „nestašluke“, koji ih vode prema vlasti i stjecanju pozicije moći u društvu.
Sve je dopušteno i sve se oprašta jedino istinskim genijima.
Samo koliko ste genija sreli u životu?
Spada lim, primjerice, Radimir Čačić u kategoriju genija, pa da mu sve bude dopušteno i sve oprošteno, pa da u njegovom slučaju vrijedi ona „jal' se skloni, jal' mu se pokloni“?
Ili možda, što bi bilo da mu je Davor Škrlec, nakon „upita“: „Znaš li ti tko sam ja?“ odgovorio: „Naravno da znam, a zahvaljujući ono dvoje mrtvih u Mađarskoj, to i čitav svijet zna!“, a ne podnio ostavku i tako pružio Čačiću mogućnost da se još više „razmaše“?
Ili da ga je Mirela Holy, nakon bezobraznog obraćanja i hvatanja za ruku, nagazila onom svojom štiklom i probila mu i cipelu i nogu, pa neka se onda on žali Milanoviću?
Čačića bi zaista trebalo zaustaviti, jer će taj svojim inzistiranjem na TE Plomin 3 loženoj ugljenom i izgradnjom HE Ombla, pod izgovorom potrebe za električnom energijom, napraviti takve štete od kojih se nikada oporaviti nećemo. TE Plomin 3 treba graditi ali s loženjem na plin što je ekološki daleko prihvatljivije, a značajno je i za plinifikaciju Istre, jer bi tako postojao veliki potrošač plina što je značajno za stabilnost plinske mreže.
Čačića bi zaista trebao zaustaviti, pogotovo radi njegove kadrovske politike i rasporedu mahom nesposobnih stranačkih poslušnika na odgovorna i najogovornija mjesta u državnoj upravi ili javnim poduzećima.
Sposobnih kadrova u HNS-u jednostavno nema, a ne može ih ni biti pri takvom vođenja stranke u kojoj njena tadašnja predsjednica dovodi i gura svoje prijateljice inače politički potpuno nepismene osobe ili „genijalce“, poput Mislava Žagara, kojih se onda odriče.
Ne, reći će Milanović, braneći Čačića, „nije to podjela plijena, to su politička imenovanja u smislu preuzimanje odgovornosti“! A odgovornost se najbolje preuzima tako da na čelna mjesta u državnoj upravi, ustanovama i javnim poduzećima dovedeš ljude koji pojma nemaju o materiji kojom bi trebali suvereno vladati i koji će najmanje štete napraviti ne budu li se uopće miješali u svoj posao.
Ni po muke ako postoje ljudi koji su voljni i žele i mogu iz „drugog plana“ korektno obavljati posao, ali vrag je ako su „odgovorno imenovani“ čelnici obdareni „funkcionalnom pameću“ („pametan sam zato jer sam na toj funkciji“) uz koju ide i voluntarizam („tako je zato što ja tako kažem“), tada nastupa prava katastrofa i raspad sustava, što istinaibog dovodi do smjene „odgovorno imenovanih“ ali obično nakon što su počinili gotovo neporavljive štete.
Evo, primjerice, ne sumnjam ja da će „mlađahni“ Z. Koračević, po naputku jednako „mlađahnog“ R. Čačića, otpustiti iz HEP-a 3.500 ljudi i to, prema kriteriju godina života, onih starijih od 50 godina, a onda umjesto njih zaposliti 500 mladih ljudi, prema kriterijima prema kojima je i Z. Koračević došao na čelnu funkciju u HEP-u. Kažu da će poticati ljude na odlazak u mirovinu, iako za umirovljenje nemaju uvjete, valjda da bi se poslije toga moglo vrištati o prekomjernom broju umirovljenika, zaboravljajući pritom da u mirovinskom sustavu i danas imamo oko 500.000 umirovljenika koji u trenutku umirovljenja nisu ispunjavali baš nijedan od uvjeta za umirovljenje. Još kad ovima dodamo ne tako malobrojne „rubaliste“ i „branitelje“ ... naravno da mirovinski sustav „puca po šavovima“.
Ali ne da Z. Milanović svog prvog potpredsjednika, za čiju smjenu nije dovoljna ni osuđujuća presuda mađarskog suda, niti sve dokazano nasilje kroz verbalne napada kao i e-mailove kojima se guraju „vrhunski“ HNS-ovi kadrove, poput J. Jambrača, „sposobni“ za svaku funkciju u sustavu vlasti ili u javnim poduzećima, niti bahatost i arogancija u ophođenju, poručujući naciji između ostalog kako presuda nije pravomoćna i kako je kazna zatvora uvjetna, a ne bezuvjetna, pritisci na kolege i e-mailovi dopušten oblik komunikcije, a bahatost i arogancija čak i poželjni, tako da „radi arogancije nitko neće otići iz Vlade“.
E pa budući je i Z. Milanović jedan od onih koji se baš i ne miješaju u svoj posao tamo gdje treba, a i previše ga se „osjeća“ tamo gdje ne treba, bojim se da će, ukoliko iz Vlade ne ode nitko radi osuđujućih presuda u predmetima sa smrtnim ishodima, radi kadrovskih muljanja ispod žita i neprihvatljivog načina ophođenja, kako s kolegama u vladi, tako i na javnoj sceni, da nasilje nad recenzijom Studije o utjecju na okoliš u slučajevima HE Ombla i TE Plomin 3 i ne spominjem, otići čitava Vlada na čelu sa Z. Milanovićem.
U ovoj jadnoj zemlji je valjda svakom jasno da Čačićeva moć proizlazi iz vlade i podrške Z. Milanovića, a ne ukorijenjenosti HNS-a u hrvatskom narodu, a on se ponaša tako kako se ponaša i radi to što radi upravo zahvaljujući Z. Milanoviću, jednako kao što je nekad stanoviti L. Berija radio i ponašao se kako se ponašao, zato što mu je „baćuška iz Kremlja“ to dopuštao. Samo nažalost prvo je „otišao“ „baćuška“ a tek potom Berija.
I da, ne znam je li i Berija imao običaj pitati: „Znaš li ti tko sam ja?“ ili su i onda i tamo svi jednostavno znali tko je i što je Berija, kao što i mi znamo tko je i što je Radimir Čačić.
A znamo i da treba otići i s političke i javne scene što prije i zauvijek!
Dobro je poznato da i među priznatim i poznatim ljudima ima onih čiji karakter i ponašanje obilježavaju krajnja bešćutnost prema drugima, bahatost, arogancija i netolerancija u ophođenju s ljudima, tako da to naprosto graniči s prihvatljivošću ili je potpuno neprihvatljivo.
Postavlja se pitanje jesmo li te i takve ljude dužni trpjeti na političkoj i javnoj sceni i podnositi njihove izljeve netolerancije, nasilništva, potcijenjivanja a ponekad i brahijalnog bijesa, ukoliko nije sve onako kako su si oni zamislili.
Bezobzirno gazeći druge, sileći ih na defanzivu („daj pusti budalu, ispuhat će se“) i koristeći toleriranje svojih, u suštini društveno neprihvatljivih, postupaka, uspinju se na društvenoj ljestvici, te završavju na visokim pa i najvišim funkcijama u društvu, funkcijama koje donose i materijalne probitke i stvarnu moć, samo što tim ljudima nikad nije dosta ni materijalnih dobara ni moći, oni neprestano streme da zagrabe još više, nerijetko pritom klizeći u najcrnji kriminal.
E sad, postoje i društvene okolnosti, takva društvena klima, koja upravo pogoduje takvim kabadahijama, maligni karakter Tuđmanove ličnosti i njegov stil vladanja bili su pogodni za razvoj takvih nasilnika, koji su „procvijetali u tisuću cvjetova“.
Jedna od karakteristika tih bahatih nasilnika kojima se nije stalo na kraj za vremena je i upit: „Znaš li ti tko sam ja?“ i opisivanje drugih, koji nisu njihovog ranga, pogotovo onih koji su im pružili otpor sa „nitko i ništa“.
Kaže mi jedan prijatelj u razgovoru na tu temu da se sve te bahate kreature koje imaju običaj postavljati pitanje „Znaš li ti tko sam ja?“ efikasno zaustavlja jedino „šakom u glavu“ ili takvim odgovorom koji je ekvivalentan tome, jer je to jedini jezik koji i oni razumiju.
Dakle, niti u jednom trenutku ne treba im tolerirati njihove „nestašluke“, koji ih vode prema vlasti i stjecanju pozicije moći u društvu.
Sve je dopušteno i sve se oprašta jedino istinskim genijima.
Samo koliko ste genija sreli u životu?
Spada lim, primjerice, Radimir Čačić u kategoriju genija, pa da mu sve bude dopušteno i sve oprošteno, pa da u njegovom slučaju vrijedi ona „jal' se skloni, jal' mu se pokloni“?
Ili možda, što bi bilo da mu je Davor Škrlec, nakon „upita“: „Znaš li ti tko sam ja?“ odgovorio: „Naravno da znam, a zahvaljujući ono dvoje mrtvih u Mađarskoj, to i čitav svijet zna!“, a ne podnio ostavku i tako pružio Čačiću mogućnost da se još više „razmaše“?
Ili da ga je Mirela Holy, nakon bezobraznog obraćanja i hvatanja za ruku, nagazila onom svojom štiklom i probila mu i cipelu i nogu, pa neka se onda on žali Milanoviću?
Čačića bi zaista trebalo zaustaviti, jer će taj svojim inzistiranjem na TE Plomin 3 loženoj ugljenom i izgradnjom HE Ombla, pod izgovorom potrebe za električnom energijom, napraviti takve štete od kojih se nikada oporaviti nećemo. TE Plomin 3 treba graditi ali s loženjem na plin što je ekološki daleko prihvatljivije, a značajno je i za plinifikaciju Istre, jer bi tako postojao veliki potrošač plina što je značajno za stabilnost plinske mreže.
Čačića bi zaista trebao zaustaviti, pogotovo radi njegove kadrovske politike i rasporedu mahom nesposobnih stranačkih poslušnika na odgovorna i najogovornija mjesta u državnoj upravi ili javnim poduzećima.
Sposobnih kadrova u HNS-u jednostavno nema, a ne može ih ni biti pri takvom vođenja stranke u kojoj njena tadašnja predsjednica dovodi i gura svoje prijateljice inače politički potpuno nepismene osobe ili „genijalce“, poput Mislava Žagara, kojih se onda odriče.
Ne, reći će Milanović, braneći Čačića, „nije to podjela plijena, to su politička imenovanja u smislu preuzimanje odgovornosti“! A odgovornost se najbolje preuzima tako da na čelna mjesta u državnoj upravi, ustanovama i javnim poduzećima dovedeš ljude koji pojma nemaju o materiji kojom bi trebali suvereno vladati i koji će najmanje štete napraviti ne budu li se uopće miješali u svoj posao.
Ni po muke ako postoje ljudi koji su voljni i žele i mogu iz „drugog plana“ korektno obavljati posao, ali vrag je ako su „odgovorno imenovani“ čelnici obdareni „funkcionalnom pameću“ („pametan sam zato jer sam na toj funkciji“) uz koju ide i voluntarizam („tako je zato što ja tako kažem“), tada nastupa prava katastrofa i raspad sustava, što istinaibog dovodi do smjene „odgovorno imenovanih“ ali obično nakon što su počinili gotovo neporavljive štete.
Evo, primjerice, ne sumnjam ja da će „mlađahni“ Z. Koračević, po naputku jednako „mlađahnog“ R. Čačića, otpustiti iz HEP-a 3.500 ljudi i to, prema kriteriju godina života, onih starijih od 50 godina, a onda umjesto njih zaposliti 500 mladih ljudi, prema kriterijima prema kojima je i Z. Koračević došao na čelnu funkciju u HEP-u. Kažu da će poticati ljude na odlazak u mirovinu, iako za umirovljenje nemaju uvjete, valjda da bi se poslije toga moglo vrištati o prekomjernom broju umirovljenika, zaboravljajući pritom da u mirovinskom sustavu i danas imamo oko 500.000 umirovljenika koji u trenutku umirovljenja nisu ispunjavali baš nijedan od uvjeta za umirovljenje. Još kad ovima dodamo ne tako malobrojne „rubaliste“ i „branitelje“ ... naravno da mirovinski sustav „puca po šavovima“.
Ali ne da Z. Milanović svog prvog potpredsjednika, za čiju smjenu nije dovoljna ni osuđujuća presuda mađarskog suda, niti sve dokazano nasilje kroz verbalne napada kao i e-mailove kojima se guraju „vrhunski“ HNS-ovi kadrove, poput J. Jambrača, „sposobni“ za svaku funkciju u sustavu vlasti ili u javnim poduzećima, niti bahatost i arogancija u ophođenju, poručujući naciji između ostalog kako presuda nije pravomoćna i kako je kazna zatvora uvjetna, a ne bezuvjetna, pritisci na kolege i e-mailovi dopušten oblik komunikcije, a bahatost i arogancija čak i poželjni, tako da „radi arogancije nitko neće otići iz Vlade“.
E pa budući je i Z. Milanović jedan od onih koji se baš i ne miješaju u svoj posao tamo gdje treba, a i previše ga se „osjeća“ tamo gdje ne treba, bojim se da će, ukoliko iz Vlade ne ode nitko radi osuđujućih presuda u predmetima sa smrtnim ishodima, radi kadrovskih muljanja ispod žita i neprihvatljivog načina ophođenja, kako s kolegama u vladi, tako i na javnoj sceni, da nasilje nad recenzijom Studije o utjecju na okoliš u slučajevima HE Ombla i TE Plomin 3 i ne spominjem, otići čitava Vlada na čelu sa Z. Milanovićem.
U ovoj jadnoj zemlji je valjda svakom jasno da Čačićeva moć proizlazi iz vlade i podrške Z. Milanovića, a ne ukorijenjenosti HNS-a u hrvatskom narodu, a on se ponaša tako kako se ponaša i radi to što radi upravo zahvaljujući Z. Milanoviću, jednako kao što je nekad stanoviti L. Berija radio i ponašao se kako se ponašao, zato što mu je „baćuška iz Kremlja“ to dopuštao. Samo nažalost prvo je „otišao“ „baćuška“ a tek potom Berija.
I da, ne znam je li i Berija imao običaj pitati: „Znaš li ti tko sam ja?“ ili su i onda i tamo svi jednostavno znali tko je i što je Berija, kao što i mi znamo tko je i što je Radimir Čačić.
A znamo i da treba otići i s političke i javne scene što prije i zauvijek!
