Crkva u Hrvata kao paralelna vlast

Kaže se da je onaj tko ništa ne nauči iz svoje povijesti osuđen na njeno neprekidno ponavljanje.

Institucija koja sebi tepa Crkva u Hrvata, kao dio UZP-a znanog kao Katolička crkva, čija čitava povijest stane u jednu rečenicu koja glasi: "2.000 godina obmana, laži, prijevara, kriminala, pljačke, nasilja, zločina i terora", zorno pokazuje da iz povijesti nije naučila ništa.

Zbog ukupnog svojeg djelovnja KC si je priskrbila laskavi naziv „Carstvo zla“.

http://feniks.bloger.hr/post/carstvo-zla/365505.aspx

Crkva u Hrvata jako voli o svemu docirati, a još više samu sebe amnestirati od svake odgovornosti za greške u odgojno-obrazovnom sustavu u kojem potpuno bespotrebno i sama sudjeluje:

http://feniks.bloger.hr/post/gospodo-biskupi-gdje-je-tu-crkva-u-hrvata/1070265.aspx

Guranje crkve u ustanove predškolskog odgoja je naprosto degutantno i predstavlja svojevrsni relikt prošlosti:

http://feniks.bloger.hr/post/vazalski-odnos/1003623.aspx

Hvale se Hrvatskom kao najkatoličkijom državom, a ateizam, usprkos svih zala koja je KC u povijesti počinila tobože u ime obrane vjere, proglašavju najvećim zlom:

http://feniks.bloger.hr/post/ateizam--najvece-zlo/594828.aspx

Antifašizam im je poput crvene krpe za andaluzijskog bika, svaku priliku koriste da na antifašizam i njegov simbol Tita nasrnu poput rabičnih pasa, „komemoriraju“ na Bleiburškpom polju i drugdje i traže provođenja procesa lustracije nekdašnjih komunista:

http://feniks.bloger.hr/post/antifasizam--sinonim-za-prikrivanje-zlocina/408439.aspx

http://feniks.bloger.hr/post/po-broju-zrtava-ni-tito-nije-daleko-od-hitlera/399038.aspx

http://feniks.bloger.hr/post/bleiburska-crna-misa/287247.aspx

http://feniks.bloger.hr/post/crkva-trazi-lustraciju/315477.aspx

Žalosno je što je na tragu Crkve u Hrvata i hrvatski narod koji svako toliko dopušta da ga vode najgori iz njegovih redova, a takvima se redovito pridružuje Crkva, koja umjesto da se smjerno bavi svojim poslanjem djelujući u ovim teškim vremenima smirujuće na duhovnom planu i pomažući kao dobri Samaritanac, ona je neprekidno na nekakvom ratnom putu, uz vlast koja joj ideološki odgovara ili protiv vlasti koja joj ideološki ne odgovara tko zna iz kojih razloga, jer se od vremena Tuđmanovog „prosvjetljenja“ na vlasti izmjenjujju samo naoko ideološki drugačije opcije.

Zašto naoko?

Pa zato što i jedna i druga opcija potječu od nekadašnjeg SKH, HDZ, kojega je od staljinista i karijerista iz partijskih redova, zajedno s drugim „disidentima“ i uz pomoć klera i „spavača“ SDS, osnovao Franjo Tuđman i SDP, kojega je osnovao Ivica Račan okupivši oko sebe oportuniste iz partijskih redova, dakle i jedna i druga opcija predstavlja reciklirani komunistički otpad.

Iskreni komunisti iz redova bivšeg SKH, oni koji su imali dovoljno osjećaja za opće dobro, pa su i nosili progres, su se uglavnom povukli iz političkog života, marginalizirani su i sotonizirani.

Zato u Hrvatskoj danas, osim nešto članstva kojega je Stipe Šuvar okupio oko SRP-a, ali ga nije znao omasoviti, jer nije bio svjestan moći organizacije i toga da se u višestranačkom okruženju uspješna politička borba može voditi tek ako suport pruža čvrsta organizaciona struktura stranke, onoga što bi se moglo nazvati lijevom političkom opcijom gotovo i nema.

Poslije Šuvarove smrti stanje u SRP je postalo još i gore, prvenstveno radi liderskih ambicija nekolicine ljudi iz njegovog vodstva, ali i radikalizcije ideoloških stavova, čiji nositelji su, iznenađujuće, uglavnom iz redova mladih.

Bez obzira na rečeno hrvatski kler uporno prepoznaje HDZ kao državotvornu opciju koja se zalaže za „tradicionalne hrvatske vrijednosti“ i toj opciji pruža sav suport, nepokolebljivo stojeći uz HDZ-ovu vlast, bez obzira na sav kriminal i svu nesposobnost suvislog vođenja države, ali žestoko kritizira i naprosto se obrušava na SDP-ovsku vlast, iako ta, kako rekoh, samo naoko drugačija opcija, Crkvu u Hrvata u cjelini, niti kler ničim ne ugrožava.

Na političkom planu ne libe se svrstavati uz „svoju“ političku opciju za koju odrađuju i predizborne aktivnosti:

http://feniks.bloger.hr/post/imperija-zla-i-izbori-u-rh/513696.aspx

Svaka prilika koristi se za nasrtaje na „crvene“, čak i pogrebi:

http://feniks.bloger.hr/post/klerofasisti-u-sluzbi-sotone/14278415.aspx

Uostalom razloge za napad klera na „komunjare“, kako oni krste SDP, ne treba tražiti u sferi racionalnog, jer ih se tamo i ne može naći, nalaze se u sferi iracionalnog, uvijek polazeći sa stajališta nekakve političke opozicije, kao da KC predstavlja političkog protivnika u borbi za vlast. U državi koja je svojim ustavom definirana kao sekularna država!?

Ljigavi paternalizam crkve je jedan od pojavnih oblika fašizma, a opredjeljenje klera, sudeći prema javnim istupima istaknutih pojedinaca iz njegovih redova, se može opisati kao klerofašističko. Danas u Hrvatskoj gotovo da nema biskupa ili svećenika koji nešto drži do sebe čije propovijedi nisu drugo nego programatski politički govori koji propagiraju jednu jasno definiranu opciju, fašizam.

I nije važno gdje se ta „misna slavlja“ događaju, bilo to u zagrebačkoj katedrali, na „komemoracijama“ na Bleiburškom polju, kod jame Jazovka ili na Maclju, u Udbini, u marijanskim svetištima ili seoskim crkvama ... neprekidno se otvaraju svjetovne teme od zakona kojima vlasti uređuju pojedina pitanja u društvu, preko odgoja i obrazovanja, a naročito su im mila pitanja iz 2. Svjetskog rata, pa u najnovije vrijeme optužuju aktualne vlasti za zataškvanje istine o 2. Svjetskom ratu (sic!).

U mnogim prilikama dosad su hrvatski „crkveni oci“ pokazali zavidnu sposobnost bijega od odgovornoti i izbjegavanja suočavanja s vlastitom prošlošću:

http://feniks.bloger.hr/post/bijeg-crkve-u-hrvata-od-suocavanja-s-prosloscu/1010340.aspx

http://feniks.bloger.hr/post/ne-gospodo-klerofasisti-/787651.aspx

http://feniks.bloger.hr/post/klerofasisti-su-krenuli-/784885.aspx

http://feniks.bloger.hr/post/komunisti-nas-klevecu--/781711.aspx

Crkva u Hrvata je najveći zagovornik i promotor nebuloznih tvrdnji Ljubice Štefan kako je logor smrti Jasenovac kao „komunističko stratište“ „radio“ i poslije 1945., čime se jedino može objasniti Bozanićevo ponašnje i riječi koje je tamo izgovorio prilikom svoje posjete:

http://feniks.bloger.hr/post/bozanicu-sto-si-trazio-u-jasenovcu/1769290.aspx

Prije Bozanića svojim posjetom Jasenovcu „proslavio“ se i predsjednik HBK nadbiskup Marin Srakić:

http://feniks.bloger.hr/post/e-necemo-tako-moj-nadbiskupe-/1337410.aspx

U najnovijim svojim nesuvislim optužbama aktualnio vlasti Crkva neće jedne riječi reći o promjenama ZOR-a i kresanju radničkih prava, ali se neće libiti da demokratski izabrane vlasti optuže za provođenje dikatature.

Predstavnici institucije koja pršti od poštovanja demokratskih načela i demokratske vladavine, na čelu koje je apsolut u čije riječi i djela se ne smije niti posumnjati, optužuju vlasti da siju strah u narodu, dok „Božji sluge“ govore o ljubavi ... hm, da, samo o ljubavi prema kome, jedino prema Bogu, kojega se ljubiti mora, paz' sad', iz straha od „strašnog suda“.

A što ćemo s iskušenjima kojima nas Bog neprekidno izlaže provjeravajući našu ljubav prema njemu i tako tobože učvršćujući nas u toj ljubavi. To je kao kad muž tuče ženu samo zato da bi ga ova više voljela.

Po mojem sudu pogrešna su i tumačenja nekih komentatora u sredstvima javnog priopćvanja da KC u hrvatskoj želi biti opozicija, ne, ona želi svoj udio u vlasti kao ravnopravni partner, a na taj udio u vlasti ima pravo, istinibog ne temeljem rezultat polučenim na izborma, već zato jer je „u povijesti uvijek stajala uz svoj hrvatski narod“, hvaleći se kako je bila „jedina opozicija komunističkom režimu“, premda se i Stepinac na suđenju branio kako „nije mogao surađivati s onima koji su bili u šumi, već je morao surađivati s onima koji su bili u Zagrebu“. Nije ni pokušao objasniti zašto je odbio suradnju sa novim vlastima i kad su one „izašle iz šume i bile u Zagrebu“.

Ali tvrditi da je Crkv bil opozicij tgašnjem režimu je prilično preuzetno. Ja sam ponašanje klera doživljavao prije kao snishodljivo, a kod nekih prijetvorno i podlo, s time da je režim žestoko opalio po ušima one klerike koji bi baš „jako iskakali iz kola“. Mnogi su korektno surađivali s vlastima, a brojni su bili i oni koji su surađivali sa SDS, samo što njihova imena vjerojatno nećemo nikad saznati, čak i kad bi se provela lustracija po poljskom modelu, zato jer su razno-razni vukojevići očistili hrvatske arhive od „neugodnog“ sadržaja. Na sreću savezni arhivi im nisu bili nadohvat ruke, tamo bi se moglo naći svašta.

Crkveni vrh u Hrvatskoj je i u „slučaju Dajla“ pokazao uz koga stoji i čije interese štiti:

http://feniks.bloger.hr/post/tako-se-stoji-uz-svoj-hrvatski-narod/12016940.aspx

Što sve u „raspirivanju hrvatstva“ klericima pada na pamet, neka pokaže i ova epizoda:

http://feniks.bloger.hr/post/uvjetovanje/1085661.aspx

Odavno su se pojavile ni na čemu zasnovane glasine o tome kako je tobože komunistički režim sustavno trovao Stepinca ... Ta tvrdnja dugo vremena nije nailazila na plodno tlo niti u crkvenim redovima, čak su i iz same Crkve dolazili demantiji, a onda na scenu stupa mons. Juraj Batelja:

http://feniks.bloger.hr/post/8222trovanje8220-stepinca-ili-trovanje-duse-hrvatskog-naroda/17098471.aspx

Uostalom jadan jer narod koji ima Stepinca za sveca:

http://feniks.bloger.hr/post/alojzije-stepinac--svetac-odmah/2266037.aspx

Zanimljivo je kako se iz crkvenih redova najprije, kroz optužbe da je „progon Stepinca uslijedio nakon njegovog odbijanja“ tobožnjeg Titovog zahtjeva, „da Crkvu u Hrvata odvoji od Vatikana“, pokušava prikazati Tita kao maloumnik koji, eto, nije znao za internacionaliozam KC, da bi potom tvrdnjom kako je „Stepinac tražio od Tita da u sustav novih vlasti kooptira poštene ustaše“ i samog Stepinca proglasile maloumnim, jer bi taj zahtjev bio ravan onome da je vrh KC u Njemčkoj tražio, najprije od okupacionih vlasti, a potom i od K. Adenauera, da u nove njemačke vlasti kooptira neke od poštenih nacista.

Takvo što naravno KC u Njemačkoj na um padalo nije (osobno ne vjerujem ni da je Stepinac uz svu svoju zadrtost bio baš toliko glup), ali joj je palo na um da preuzme i svoj dio odgovornosti i ispriča se i svojem narodu ali i svijetu za grijeh nečinjenja i sramotno ponašnje za vrijeme nacističke vladavine.

Njemačkoj crkvi ni danas ne pada na pamet stati uz neonaciste ili naciste proglašavati borcima za Njemačku.

O tome tko je bio, kako se ponašao i što je radio i sam Stepinc, ali i Crkva kojoj je bio na čelu, u periodu '41. – '45., najbolje govori ona sama kroz katolički tisak iz tog vremena. Koga zanima neka se uputi u NSK i prolista makar dio tih publikacija i sam se uvjeri u kojoj je mjeri KC bila srasla s ustaškim režimom.

Kome se i kad Crkva u Hrvata ispričala za svoje činjenje/nečinjenje u tom periodu, a njena uloga je i nečasnija od uloge KC u Njemačkoj?

Sam Stepinac možda i nije u potpunosti odobravao ustaške metode, ali je blagoslivljao njihove rezultate, Katoličku državu Hrvatsku, kao da su se ti rezultati mogli odvojiti od tih metoda. Zato u KC i danas smatraju ustaše borcima za Hrvatsku. Kako i ne bi kad je i prvi ustaški roj osnovan u kanoničkoj kuriji br. 4 na Kaptolu:

http://www.dragovoljac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=587&Itemid=15

Ovako kako se danas ponaša KC u Hrvatskoj je apsolutno neprimjereno ponašanju jedne vjerske zajednice u sekularnoj državi. Premda bi bilo dobro da ta vjerska zajednica svojim ponašanjem, koje je odavno prekoračilo, prag tolerancije i dobrog ukusa, izazove vlasti da je, temeljem ustavne odredbe o sekularnosti hrvatskog društva, stave na mjesto koje u takvom društvu pripada nekoj vjerskoj zajednici, raskinu sramne ugovore s Vatikanom, opozovu povrat nacionalizirane crkvene imovine, uvedu crkveni porez, pa neka onda pišti k'o Damjanov zelenko.

To stavljanje Crkve na pripadajuće mjesto su joj na ovim našim prostorima dva puta beskompromisno pokazali car Josip II i to u uvjetima kad je katolicizam bio službena religija u carstvu i maršal Tito u uvjetima sekularne države.

I jedan i drugi su praktički bili vođeni istim motivima, KC je stajala na putu razvoja i napretka društva, pa su i postupali na isti način udarajući Crkvu tamo gdje je jedino boli, oduzimajući joj svjetovna bogatstva.

Zato im Crkva u Hrvata i „tepa“, jednog proglašavjući tiraninom a drugog zločincem.

I na kraju, zašto nas toliko smeta islamski fundamentalizam, a uopće ne primjećujemo isto ili vrlo slično ponašanje KC, koje možda nije toliko militantno, ali sasvim sigurno vodi do istog rezultata, vjerske zadrtosti, koja je uzročnik svake netolerancije, a otuda do zločina je potrebno učiniti samo mali korak.