Strategija izgradnje kapitalnih objekata u funkciji razvoja RH ...
… s posebnim naglaskom na izgradnju TE Plomin 3 pogonjenu ugljenom.
Pripremajući se punih 8 godina za preuzimanje vlasti, nositelji aktualne hrvatske vlasti su se izgleda, štono bi se reklo, malo prekombinirali, pa im ništa ili gotovo ništa ne uspijeva; najavljuju pa demantiraju, zadaju si rokove pa ih polongiraju, Linić tvrdi jedno, Čačić ga ospori i obrnuto …
Ili je možda ipak bliže, istini tvrdnja da ni SDP ni njegovi koalicioni partneri punih 8 godina u opoziciji nisu radili ništa, a kamoli se pripremali za bilo što.
Što će reći da je i smušeni i ni na čemu zasnovani Plan 21 zbrzan samo za potrebe predizborne propagande.
Što je onda to što pogoni sadašnje vlasti, koja je to njihova spiritus movens kad u Vladi nemamo jednog jedinog čovjeka za kojeg bismo mogli reći da ima bar malo onoga što se zove osjećaj za opće dobro, jer sve njih pogoni jedino goli osobni interes, neovisno o tome bio on isključivo u funkciji stjecanja materijalnih dobara ili puke potrebe za osjećajem moći ili u potpuno iracionalnoj, nikome razumljivoj sferi?
Kriza, recesija, depresija su ocjene stanja na koje vlasti nemaju osdgovora ili ga traže na krivim adresama ili pak bez ikakve osnove najavljuju da će svi problemi ili barem njihov najveći dio biti riješen ulaskom Hrvatske u punopravno članstvo EU. Što niti je istina, niti je blizu istini.
Što su kukurikavci pripremili od prijeko potrebnih (da li?) strateških investicija kad na primjeru Pelješkog mosta vidimo samo lutanja, od decidiranog i opravdanog odbijanja izgradnje tog nepotrebnog i preskupog objekta, pa do najave njegove izgradnje, financirane u cijelosti ili bar djelomično iz EU-fondova.
EU će prije ili kasnije u svoje članstvo prihvatiti i BiH, što je vrlo vjerojatno ili će je podijeliti, što je malo vjerojatno, ali i u jednom i u drugom slučaju daleko je jeftinije cestovno povezivanje kroz područje Neuma, pa je to i jedina suvisla opcija. Guslare pustimo neka i dalje guslaju svoje, oni most ionko izgraditi ne mogu. Ili možda mogu? Pa neka si ga onda grade! Hrvatska treba graditi cestu kroz područje Neuma.
Zašto?
Pa zato što će se EU, želi li opstati, morati konstituirati kao federalno uređena država, što se i ne više samo stidljivo i najavljuje, a onda je cestovno povezivanje preko Neuma i više nego logično. Ako bi pak došlo do podjele BiH, područje Neuma pripalo bi Hrvatskoj.
Ili priče o hrvatskoj gladi za električnom energijom, pa onda kao strateške investicije navoditi još u šezdesetim godinama prošlog stoljeća od bivše države napuštene ideje izgradnje HE Ombla, kao po okolinu i pozemlje izuzetno štetnog i opasnog projekta, pa do izgradnje TE Plomin 3 s ugljenom kao energentom, kojim se ne samo narušava prostorni plan Istarske županije, jer se gradi objekt veće snage od one prihvaćene prostornim planom i objekt pogonjen ugljenom umjesto plinom kako je to planom predviđeno, nego je i ekološki neprihvatljiv.
Lokalna zajednica bi i pristala na objekt veće snage ali pogonjen plinom, dok na nikakav objekt pogonjen ugljenom ne pristaje. Ali pritisak Milanovićeve vlade (čitaj: Čačića!) za izgradnju TE Plomin 3 na ugljen je gotovo neizdrživ.
E sad da vidimo koja je to glad za električnom energijom u Hrvatskoj, kad su hrvatske termoelektrane prema podacima Elektrotehničkog instituta “Hrvoje Požar” za 2010. godinu, radile u prosjeku svega 2.200 sati, jedino je TE Plomin 2 radila 7.865 sati. Istini za volju te godine su hrvatske HE, radi izuzetno pogodnih hidroloških prilika, ostvarile rekordnu proizvodnju. Da su hrvatske TE te godine radile samo 3.600 sati, Hrvatska uopće nije trebala uvoziti struju.
Čak i u slučaju kad bi HE, radi izuzetno nepovoljnih hidroloških prilka proizvodile minimalno, kao primjerice 2007., hrvatske TE bi, da rade samo 80 % vremena koliko radi TE Plomin 2, osigurale dovoljne količine električne energije.
Dakle Hrvatska uvozi električnu energiju iz drugih razloga, a ne radi toga što nema dovoljno vlastitih proizvodnih kapaciteta.
Uz kapacitete u Hrvatskoj RH ima i pravo korištenja jednog bloka TE Gacko čiju je izgradnju SRH isfinancirala, a odakle sasvim pouzadano dosad nismo dobili niti jedan kWh struje.
Što je s TE Tuzla čiju je izgradnju SRH sufinancirala?
Što je s eventualnim sukcesijskim pravom na struju iz isključivo federalnih investicijskih projekata iz sustava Đerdap I i II?
Što sa eventualnim učešćem SRH u izgradnji energetskih objekata u Srbiji, bilo kroz sufinanciranje SRH bilo kroz učešće hrvatskih poduzeća u njihovoj izgradnji?
Navodno da o svemu tome postoje izuzetno precizni podaci.
Samo radi li itko išta na tom planu?
I na kraju, zašto TE Plomin 3, neovisno o snazi, mora biti pogonjena ugljenom, kad je izgradnja postrojenja koje kao gorivo koristi ugljen i onog koje koristi plin kao energent daleko skuplje i kompliciranije, usporedivo kao operacija vađenja mandula kroz anus s uobičajenim postupkom za tu operaciju?
U pitanju je izgradnja daleko kompliciranijeg ložišta, a sa dovozom i istovarom ugljena, utovarom i transportnim trakama ugljena do ložišta, izgradnje dimnjaka primjerene visine, izgradnja postorjenja za ispiranje dimnih plinova radi odsumporavanja, odlaganje ogromnih količina šljake i pepela te gipsa, njihov utovar i transport do cementara.
Za postrojenje pogonjeno plinom ništa od toga ne treba osim plinovoda, skladišta plina i stanica za regulaciju pritiska.
Pada mi na pamet, kad se već toliko mantra o potrebi za izgradnjom LNG terminala u Hrvatskoj, zašto se to postrojenje ne bi gradilo u Plominu umjesto na Krku, kad je Plomin ionako mrtav za razvoj turizma?
Dakle jedini objašnjiv razlog za izgradnju TE Plomin 3 pogonjene ugljenom je interes tzv. “ugljenog lobija”, jer uz pretpostavljenu potrošnju od 1 milijun tona ugljena godišnje i uz pretpostavku da mogu “maznuti” 10 EUR po toni ugljena, znači da mogu u vlastite džepove “pospremiti” 10 milijuna EUR godišnje ili uz približno iste uvjete 500 miljuna EUR za vrijeme životnog vijeka TE.
Lokalne vlasti i građani kao odgovor na pitanje zašto ugljen a ne plin dobivaju objašnjnje da će se pri izgradnji postrojenja na ugljen poštovati najvišim standardi zaštite okoliša, direktog i konkretnog odgovora na pitnje zašto ne plin nema.
A to je upravo pravo pitanje na čijem odgovoru treba inzistirati.
Pripremajući se punih 8 godina za preuzimanje vlasti, nositelji aktualne hrvatske vlasti su se izgleda, štono bi se reklo, malo prekombinirali, pa im ništa ili gotovo ništa ne uspijeva; najavljuju pa demantiraju, zadaju si rokove pa ih polongiraju, Linić tvrdi jedno, Čačić ga ospori i obrnuto …
Ili je možda ipak bliže, istini tvrdnja da ni SDP ni njegovi koalicioni partneri punih 8 godina u opoziciji nisu radili ništa, a kamoli se pripremali za bilo što.
Što će reći da je i smušeni i ni na čemu zasnovani Plan 21 zbrzan samo za potrebe predizborne propagande.
Što je onda to što pogoni sadašnje vlasti, koja je to njihova spiritus movens kad u Vladi nemamo jednog jedinog čovjeka za kojeg bismo mogli reći da ima bar malo onoga što se zove osjećaj za opće dobro, jer sve njih pogoni jedino goli osobni interes, neovisno o tome bio on isključivo u funkciji stjecanja materijalnih dobara ili puke potrebe za osjećajem moći ili u potpuno iracionalnoj, nikome razumljivoj sferi?
Kriza, recesija, depresija su ocjene stanja na koje vlasti nemaju osdgovora ili ga traže na krivim adresama ili pak bez ikakve osnove najavljuju da će svi problemi ili barem njihov najveći dio biti riješen ulaskom Hrvatske u punopravno članstvo EU. Što niti je istina, niti je blizu istini.
Što su kukurikavci pripremili od prijeko potrebnih (da li?) strateških investicija kad na primjeru Pelješkog mosta vidimo samo lutanja, od decidiranog i opravdanog odbijanja izgradnje tog nepotrebnog i preskupog objekta, pa do najave njegove izgradnje, financirane u cijelosti ili bar djelomično iz EU-fondova.
EU će prije ili kasnije u svoje članstvo prihvatiti i BiH, što je vrlo vjerojatno ili će je podijeliti, što je malo vjerojatno, ali i u jednom i u drugom slučaju daleko je jeftinije cestovno povezivanje kroz područje Neuma, pa je to i jedina suvisla opcija. Guslare pustimo neka i dalje guslaju svoje, oni most ionko izgraditi ne mogu. Ili možda mogu? Pa neka si ga onda grade! Hrvatska treba graditi cestu kroz područje Neuma.
Zašto?
Pa zato što će se EU, želi li opstati, morati konstituirati kao federalno uređena država, što se i ne više samo stidljivo i najavljuje, a onda je cestovno povezivanje preko Neuma i više nego logično. Ako bi pak došlo do podjele BiH, područje Neuma pripalo bi Hrvatskoj.
Ili priče o hrvatskoj gladi za električnom energijom, pa onda kao strateške investicije navoditi još u šezdesetim godinama prošlog stoljeća od bivše države napuštene ideje izgradnje HE Ombla, kao po okolinu i pozemlje izuzetno štetnog i opasnog projekta, pa do izgradnje TE Plomin 3 s ugljenom kao energentom, kojim se ne samo narušava prostorni plan Istarske županije, jer se gradi objekt veće snage od one prihvaćene prostornim planom i objekt pogonjen ugljenom umjesto plinom kako je to planom predviđeno, nego je i ekološki neprihvatljiv.
Lokalna zajednica bi i pristala na objekt veće snage ali pogonjen plinom, dok na nikakav objekt pogonjen ugljenom ne pristaje. Ali pritisak Milanovićeve vlade (čitaj: Čačića!) za izgradnju TE Plomin 3 na ugljen je gotovo neizdrživ.
E sad da vidimo koja je to glad za električnom energijom u Hrvatskoj, kad su hrvatske termoelektrane prema podacima Elektrotehničkog instituta “Hrvoje Požar” za 2010. godinu, radile u prosjeku svega 2.200 sati, jedino je TE Plomin 2 radila 7.865 sati. Istini za volju te godine su hrvatske HE, radi izuzetno pogodnih hidroloških prilika, ostvarile rekordnu proizvodnju. Da su hrvatske TE te godine radile samo 3.600 sati, Hrvatska uopće nije trebala uvoziti struju.
Čak i u slučaju kad bi HE, radi izuzetno nepovoljnih hidroloških prilka proizvodile minimalno, kao primjerice 2007., hrvatske TE bi, da rade samo 80 % vremena koliko radi TE Plomin 2, osigurale dovoljne količine električne energije.
Dakle Hrvatska uvozi električnu energiju iz drugih razloga, a ne radi toga što nema dovoljno vlastitih proizvodnih kapaciteta.
Uz kapacitete u Hrvatskoj RH ima i pravo korištenja jednog bloka TE Gacko čiju je izgradnju SRH isfinancirala, a odakle sasvim pouzadano dosad nismo dobili niti jedan kWh struje.
Što je s TE Tuzla čiju je izgradnju SRH sufinancirala?
Što je s eventualnim sukcesijskim pravom na struju iz isključivo federalnih investicijskih projekata iz sustava Đerdap I i II?
Što sa eventualnim učešćem SRH u izgradnji energetskih objekata u Srbiji, bilo kroz sufinanciranje SRH bilo kroz učešće hrvatskih poduzeća u njihovoj izgradnji?
Navodno da o svemu tome postoje izuzetno precizni podaci.
Samo radi li itko išta na tom planu?
I na kraju, zašto TE Plomin 3, neovisno o snazi, mora biti pogonjena ugljenom, kad je izgradnja postrojenja koje kao gorivo koristi ugljen i onog koje koristi plin kao energent daleko skuplje i kompliciranije, usporedivo kao operacija vađenja mandula kroz anus s uobičajenim postupkom za tu operaciju?
U pitanju je izgradnja daleko kompliciranijeg ložišta, a sa dovozom i istovarom ugljena, utovarom i transportnim trakama ugljena do ložišta, izgradnje dimnjaka primjerene visine, izgradnja postorjenja za ispiranje dimnih plinova radi odsumporavanja, odlaganje ogromnih količina šljake i pepela te gipsa, njihov utovar i transport do cementara.
Za postrojenje pogonjeno plinom ništa od toga ne treba osim plinovoda, skladišta plina i stanica za regulaciju pritiska.
Pada mi na pamet, kad se već toliko mantra o potrebi za izgradnjom LNG terminala u Hrvatskoj, zašto se to postrojenje ne bi gradilo u Plominu umjesto na Krku, kad je Plomin ionako mrtav za razvoj turizma?
Dakle jedini objašnjiv razlog za izgradnju TE Plomin 3 pogonjene ugljenom je interes tzv. “ugljenog lobija”, jer uz pretpostavljenu potrošnju od 1 milijun tona ugljena godišnje i uz pretpostavku da mogu “maznuti” 10 EUR po toni ugljena, znači da mogu u vlastite džepove “pospremiti” 10 milijuna EUR godišnje ili uz približno iste uvjete 500 miljuna EUR za vrijeme životnog vijeka TE.
Lokalne vlasti i građani kao odgovor na pitanje zašto ugljen a ne plin dobivaju objašnjnje da će se pri izgradnji postrojenja na ugljen poštovati najvišim standardi zaštite okoliša, direktog i konkretnog odgovora na pitnje zašto ne plin nema.
A to je upravo pravo pitanje na čijem odgovoru treba inzistirati.
