"Demokratizacija" Sirije
Ili konačne pripreme za dovođenje islamskih fundamentalista na vlast u Siriji?
Evo zapljusnule nas vijesti o valjda “agresiji Sirije na Tursku”, jer se jedino tako može okvalificirati minobacački napad s pet granata ispaljenih sa sirijskog teritorija na pogranično područje u Turskoj.
Na taj napad je turska vojska uzvratila, naravno nesrazmjerno, tukući topništvom neka vojna postrojenja u Siriji.
Zašto baš ona radarska bilo bi vrijedno znati.
Vrlo “uznemireni” predsjednik turske vlade Tayyip Erdogan izjavio je odmah:
“Turska nikada neće bez odgovora ostaviti takve provokacije sirijskog režima protiv naše nacionalne sigurnosti".
Naravno, ministar vanjskih poslova Turske Ahmet Davutoglu je “silno uznemiren” alarmirao glavnog tajnika UN-a Ban Ki-Moona ali i neke ministre vanjskih poslova zemalja članica Vijeća sigurnosti.
Od glavnog tajnika NATO saveza zatraženo je hitno sazivanja izvanrednog sastanka veleposlanika NATO-a, koji bi se trebao odvijati pod člankom 4. Povelje NATO-a koji poziva na konzultacije kada zemlja članica smatra da je ugrožen njezin teritorijalni integritet i politička neovisnost. Sastanak je u sjedištu NATO-a i počeo u srijedu navečer.
Zamislite vi tu budalaštinu da sirijski režim koji “diše na škrge” napada ursku, zemlju u vojnom pogledu nekoliko puta jaču od Sirije i članicu NATO saveza izgleda samo s jednim jedinim ciljem da pokrene najmoćnijivojni stroj izazove intervenciju NATO-a u Siriji.
Zanima me, misli li itko iole pametan da je Bašar al Asad baš toliko glup da bi išao učiniti sve da skonča poput libijskog vođe Gadafija?
Bilo bi zanimljivo od turskog premijera i njegovog ministra vanjskih poslova čuti odgovor na pitanje zašto, uz uvjet da je mninobacački napad sa sirijskog teritorija nesporan, nisu stupili u kontakt s predstavnicima službenih sirijskih vlasti i od njih zatražili obrazloženje za taj potpuno besmisleni napad, koji je, usput budi rečeno, mogla izvršiti svaka pobunjnička skupina u Siriji.
A možda se turski dužnosnici boje direktnog kontakta s predstavnicima sirijskog režima, koji bi ih mogli zapitati zašto Turska podstiču sirijske pobunjenike i naoružava ih od samog početka pobune u Siriji? Pa i ako jest točno da je u ovom “sirijskom napadu” poginulo petoro turskih građana a nekolicina ih je ranjena, valjalo bi zapitati turske dužnosnike znaju li možda koliko je sirijskih građana smrću platilo, a koliko ih je ranjeno, radi turskog angažmana u sirijskom paklu?
I baš se Turska našla demokratizirati Siriju, nesvijesna da bi koliko sutra i sama mogla postati predmetom “demokratizacije”, odnosno transformacije sekularne države u zemlju šerijatskog prava. Prvi čin je već učinjen promjenom ustavnog položaj turske vosjke koja je bila moćni i najodlučniji zaštitnik turskog sekularizma.
U svjetlu svih poznatih činjenica moje je osobno mišljenje da je ovaj napad sa sirijskog teritorija upravo djelo sirijskih pobunjenik, možda baš na poticaj iz Turske, kako bi se iznudila intervencija NATO-a u Siriji, a Rusju i Kinu u VS OUN natjeralo na šutnju, jer “eto vidite da šitite onog koji se ne libi izvršiti ničim izazvanu agresiju na susjednu državu”.
Za nadati se jedino da, poučeni iskustvom “demokratizacije” Tunisa, Libije i Egipta, pritom ne zaboravljajući ni Irak, Rusi i Kinezi neće nasjedati ovakvim maloumnim podvalama i ostati čvrsto pri svojim stavovima.
A Irak, Tunis, Libija i Egipat su toliko “demokratizirani” da se tamošnja društva od te demokratske “blagodati” vjerojatno nikad oporaviti neće, a neislamske narodnosne skupine u Egiptu bi najpametnije učinile da prihvate islam ili se odmah počnu iseljavati.
Zanimljivo je da su “demokratizatori” u borbi protiv islamskog fundamentralizm, terorizma i al Qaede rušili režime koji su se uspješno borili jednako protiv islamskog fundamentalizna kao i protiv al Qaede.
Danas je jasno vidljivo da u “demokratiziranim” zemljama ubrzano jača islamski fundamentalizam, a odatle je mali korak do jačanja podružnica al Qaede u njima.
Tako i ovaj “sirijski napad na Tursku” nije po meni ništa drugo nego samo jedna stepenica na stubištu koje vodi prema početku NATO-ove intervencije kao uvoda u proces “demokratizacije” sirijskog društva, odnosno dovođenja na vlast islamskih fundamentalista, al Qaedini bombaši-samoubojice su u Siriji već stupili na scenu.
Ili su u pitanju ipak samo, danas neupitne, sirijske zalihe nafte?
Evo zapljusnule nas vijesti o valjda “agresiji Sirije na Tursku”, jer se jedino tako može okvalificirati minobacački napad s pet granata ispaljenih sa sirijskog teritorija na pogranično područje u Turskoj.
Na taj napad je turska vojska uzvratila, naravno nesrazmjerno, tukući topništvom neka vojna postrojenja u Siriji.
Zašto baš ona radarska bilo bi vrijedno znati.
Vrlo “uznemireni” predsjednik turske vlade Tayyip Erdogan izjavio je odmah:
“Turska nikada neće bez odgovora ostaviti takve provokacije sirijskog režima protiv naše nacionalne sigurnosti".
Naravno, ministar vanjskih poslova Turske Ahmet Davutoglu je “silno uznemiren” alarmirao glavnog tajnika UN-a Ban Ki-Moona ali i neke ministre vanjskih poslova zemalja članica Vijeća sigurnosti.
Od glavnog tajnika NATO saveza zatraženo je hitno sazivanja izvanrednog sastanka veleposlanika NATO-a, koji bi se trebao odvijati pod člankom 4. Povelje NATO-a koji poziva na konzultacije kada zemlja članica smatra da je ugrožen njezin teritorijalni integritet i politička neovisnost. Sastanak je u sjedištu NATO-a i počeo u srijedu navečer.
Zamislite vi tu budalaštinu da sirijski režim koji “diše na škrge” napada ursku, zemlju u vojnom pogledu nekoliko puta jaču od Sirije i članicu NATO saveza izgleda samo s jednim jedinim ciljem da pokrene najmoćnijivojni stroj izazove intervenciju NATO-a u Siriji.
Zanima me, misli li itko iole pametan da je Bašar al Asad baš toliko glup da bi išao učiniti sve da skonča poput libijskog vođe Gadafija?
Bilo bi zanimljivo od turskog premijera i njegovog ministra vanjskih poslova čuti odgovor na pitanje zašto, uz uvjet da je mninobacački napad sa sirijskog teritorija nesporan, nisu stupili u kontakt s predstavnicima službenih sirijskih vlasti i od njih zatražili obrazloženje za taj potpuno besmisleni napad, koji je, usput budi rečeno, mogla izvršiti svaka pobunjnička skupina u Siriji.
A možda se turski dužnosnici boje direktnog kontakta s predstavnicima sirijskog režima, koji bi ih mogli zapitati zašto Turska podstiču sirijske pobunjenike i naoružava ih od samog početka pobune u Siriji? Pa i ako jest točno da je u ovom “sirijskom napadu” poginulo petoro turskih građana a nekolicina ih je ranjena, valjalo bi zapitati turske dužnosnike znaju li možda koliko je sirijskih građana smrću platilo, a koliko ih je ranjeno, radi turskog angažmana u sirijskom paklu?
I baš se Turska našla demokratizirati Siriju, nesvijesna da bi koliko sutra i sama mogla postati predmetom “demokratizacije”, odnosno transformacije sekularne države u zemlju šerijatskog prava. Prvi čin je već učinjen promjenom ustavnog položaj turske vosjke koja je bila moćni i najodlučniji zaštitnik turskog sekularizma.
U svjetlu svih poznatih činjenica moje je osobno mišljenje da je ovaj napad sa sirijskog teritorija upravo djelo sirijskih pobunjenik, možda baš na poticaj iz Turske, kako bi se iznudila intervencija NATO-a u Siriji, a Rusju i Kinu u VS OUN natjeralo na šutnju, jer “eto vidite da šitite onog koji se ne libi izvršiti ničim izazvanu agresiju na susjednu državu”.
Za nadati se jedino da, poučeni iskustvom “demokratizacije” Tunisa, Libije i Egipta, pritom ne zaboravljajući ni Irak, Rusi i Kinezi neće nasjedati ovakvim maloumnim podvalama i ostati čvrsto pri svojim stavovima.
A Irak, Tunis, Libija i Egipat su toliko “demokratizirani” da se tamošnja društva od te demokratske “blagodati” vjerojatno nikad oporaviti neće, a neislamske narodnosne skupine u Egiptu bi najpametnije učinile da prihvate islam ili se odmah počnu iseljavati.
Zanimljivo je da su “demokratizatori” u borbi protiv islamskog fundamentralizm, terorizma i al Qaede rušili režime koji su se uspješno borili jednako protiv islamskog fundamentalizna kao i protiv al Qaede.
Danas je jasno vidljivo da u “demokratiziranim” zemljama ubrzano jača islamski fundamentalizam, a odatle je mali korak do jačanja podružnica al Qaede u njima.
Tako i ovaj “sirijski napad na Tursku” nije po meni ništa drugo nego samo jedna stepenica na stubištu koje vodi prema početku NATO-ove intervencije kao uvoda u proces “demokratizacije” sirijskog društva, odnosno dovođenja na vlast islamskih fundamentalista, al Qaedini bombaši-samoubojice su u Siriji već stupili na scenu.
Ili su u pitanju ipak samo, danas neupitne, sirijske zalihe nafte?
