„Fiskalna prilagodba“
Tamo negdje polovicom šezdesetih godina prošlog stoljeća kineske vlasti su se na sve moguće načine pokušavale boriti protiv vrlo visokog nataliteta, pa su tako kao jednu od metoda koristili i razdvajanje bračnih parova na neko vrijeme tako da su poslije vjenčanja muž i žena zaposleni u mjestima koja su bila udaljena 600 i više kilometara, što je u ono vrijeme bila udaljenost koju u oba pravca nije bili moguće „savladati“ vikendom.
Naravno da su se tako razmješteni supružnici bunili i negodovli optužujući vlasti za ljudsku degradaciju i narušavanje ljudskih prava, je oni su radi prisilnog razmještanj onemogućeni u konzumiranju braka.
Ali vješte kineske vlasti imale su odgovor i na te optužbe, pa su priznale da to jest „stnovita degradacija ali samo u kapitalističkom smislu, dok je to u socijalističkom smislu unaprijeđenje“.
Pa sad ti na to reci nešto, vlast te unaprijeđuje, a ti se buniš!?
Zašto sam se toga baš sada sjetio?
Pa zato što me komentar Zorana Milanovića na temu sindikalnog prosvjeda dijela „korisnika proračunsklih sredstava“, radi svojeg demagoškog karaktera upravo na to podsjeća.
On naime one koji su primili plaće i do 1.000 kn manje od onih koje su imali prije vladinih intervencija uvjerava kako nema govora o nekakvom „rezanju“ plaća, jer svako pametan zna da se radi samo o „fiskalnoj prilagodbi“ i da su za sve sve nesporazume krivi sindikalni lideri koji ništa ne razumiju.
Tu tvrdnju o nerazumnosti sindikalnih vođa dalje razrađuje resorni ministar Mirando Mrsić optužujući sindikate da ne uvažavaju materijalne mogućnosti države ni recesiju koja hara, kao da su sindikati a ne politički establishment, dakle nomenklatura kojoj pripadaju i premijer i ministar doveli Hrvatsku na prosjački štap. Kao da za to nije odgovoran ni SDP ni drugi članovi vladajuće koalicije, koji su kao opozicija „držali ljestve“ Tuđmanu i HDZ-u dok su ovi i ne samo kroz pretvorbu i privatizaciju društvenog vlasništva bezočno pljačkali Hrvatsku.
U periodu 2000. do 2003. ondašnja koalicijska vlast predvođena SDP-om nije ni prstom maknula da makar pokuša sankcionirati bar dio pretvorbeno-privatizacijskog kriminala, premda verbalnih optužbi na račun HDZ-a kako osnovanih tako i neosnovanih nije manjkalo.
Tako i danas premijer se ne libi za gotovo bezizlaznu situaciju u kojoj se Hrvatska nalazi opravdano optužiti „prijašnje vlasti“, on čak i sindikate upućuje da se obrate na adresu HDZ-a, ali se čuva da krene u raščišćavanje pretvorbeno-privatizacijskog kriminala, dakle kaznenih djela koja ne zastarijevaju.
A trebalo je samo pratiti „trag novca“ što se počelo, iako nekako stidljivo, raditi dok je Mesić na tome inzistirao.
Sav novac koji bi bio pronđen, neovisno od toga koliko bi ga bilo, završio bi u državnoj kasi.
Nemaju Milanović & Co. vremena za to.
Moraju uvjeravati građane da su im sindikati neprijatelji, sutra će to biti umirovljenici jer primajući mirovine ustvari oštećuju državni proračun.
S druge strane premijer ne vidi kome bi se i gdje moglo uzeti, ta neće valjda braniteljima, puno je lakše „otpiliti učitelje, nastavnike, profesore, medicinare ... oni nisu naoružani, a nisu ni potrebni Hrvatskoj koliko su joj potrebni branitelji.
Neće se Milanović i njegova Vlada valjda upuštati u nekakve analize korisnika nekog od vidova socijalne pomoći iako se osnovano sumnja da ima desetine tisuća onih koji bez ikakve osnove primaju socijalnu pomoć, neće dirati ni „rubaliste“, odnosno one desetine tisuća korisnika mirovina, koji nemaju nikakve osnove za primanje bilo kakve mirovine.
Neće uzeti ni Crkvi, ta kako bi u državi s gotovo 90 % katolika, u kojoj je ta Crkva „uvijek bila uz svoj hrvatski narod“, pa i onda kad se borila protiv obaveznog školstva, kad je „čuvala“ hrvatski nacionalni identitet govoreći latinski ili kad je stameno stajala uz bok najmonstruoznijem režimu ikad..
Neće se Milanović upuštati niti u promjenu besmislenog teritorijalnog ustroja Hrvatske, resorni ministar Arsen Bauk rezolutno odbija i samu pomisao na takvu "herezu", premda se u opoziciji govorilo o nužnom teritorijalnom preustroju i prekomjenom broju ne samo općina nego i županija, koji je to prvenstveno zato što jedinice lokalne uprave i samouprave gotovo da i nemaju nikakve fiskalne autonomije, pa ne mogu voditi brigu niti o zadovoljenju najosnovnijih potreba a kamo li da još misle o razvoju, a neke općine su toliko „moćne“ da iz vlastitih izvora nisu u stanju podmiriti plaću svojeg načelnika. Ali kroz 21 županijsku i 600-tinjak općinskih administracija moguće je uhljebiti svu silu stranačkih poslušnika, izgleda da županijske i općinske administracije jedinu u te svrhe i služe, pa neka je besmisleno koliko mu drago i neka košta što košta.
Koliko je situacija apsurdna govori sljedeći primjer:
Neki dan me nazove prijatelj iz jednog grada u unutrašnjosti Hrvatske i kaže mi da su u tom gradu promijenili čak i čuvare parkirališta, koji su bili drugačijeg „stranačkog preznaka“ i zamijenili ih podobnima.
A sjećate li se one Čačićeve reakcije kad su ga novinari poslije izbora pitali o „podjeli plijena“, a on im onako s visoka dobacio: „Što je vama, kakav plijen, pa nismo mi HDZ!?“ Ne niste, giospodine prvi potpredsjedniče, vi ste u nekim stvarima i nadmašili HDZ, pogotovo kad je HNS u pitanju, iako to baš nije ni jednostavno ni lako.
Neće dirati ni svu silu vladinih „agencija za rogove i kopita“ kako ih je, nadahnuto parafrazirajući Iljifa i Petrova, nazvala Mirjana Kasapović, koje također služe uhljeljivanju stranačkih poslušnika.
Neće dirati ni INU usprkos tome što MOL ne poštuje obaveze preuzete ugovorom i što poslovnu politiku vodi na štetu INE, tako da bi INU trebalo nacionalizirati, po uzoru na postupak Argentine, prema čijoj su se nacionalnoj naftnoj kompaniji talijanski vlasnici odnosili kao Mađari prema INI. Samo Argentina ima vjerodostojnu predsjednicu, koja ima tri čiste kad je u pitanju zaštita nacionalnih interesa.
Rijetko što će pametno i korisno učiniti sadašnje vlasti, nastave li se ponašati kao dosad, bez obzira na sve ono njihovo opozicijsko i predizborno kako su oni „za promjene“ i kako oni „znaju kako“, a onda iz naftalina vade projekte kojih su se pred gotovo pedeset godina i vlasti rahmetli SFRJ odrekle kao opasnih, poput primjerice projekta za izgradnju HE Ombla.
Ovim ja naravno ne želim reći da bi bilo bolje da je na vlasti HDZ, ne, tda bi bilo još i gore, premda mnogi ne vjeruju da uopće može biti gore.
A može, vjerujte mi na riječ!
Zato svima onim kojima su vlasti već skresale ili će im tek skresati primanja poručujem da je točno da bi njihova primanja bila manja, ali u socijalističkom smislu, a ovako ona to nisu, radi se tek o prividu kao posljedici „fiskalne prilgodbe“.
Koji bolid!
Naravno da su se tako razmješteni supružnici bunili i negodovli optužujući vlasti za ljudsku degradaciju i narušavanje ljudskih prava, je oni su radi prisilnog razmještanj onemogućeni u konzumiranju braka.
Ali vješte kineske vlasti imale su odgovor i na te optužbe, pa su priznale da to jest „stnovita degradacija ali samo u kapitalističkom smislu, dok je to u socijalističkom smislu unaprijeđenje“.
Pa sad ti na to reci nešto, vlast te unaprijeđuje, a ti se buniš!?
Zašto sam se toga baš sada sjetio?
Pa zato što me komentar Zorana Milanovića na temu sindikalnog prosvjeda dijela „korisnika proračunsklih sredstava“, radi svojeg demagoškog karaktera upravo na to podsjeća.
On naime one koji su primili plaće i do 1.000 kn manje od onih koje su imali prije vladinih intervencija uvjerava kako nema govora o nekakvom „rezanju“ plaća, jer svako pametan zna da se radi samo o „fiskalnoj prilagodbi“ i da su za sve sve nesporazume krivi sindikalni lideri koji ništa ne razumiju.
Tu tvrdnju o nerazumnosti sindikalnih vođa dalje razrađuje resorni ministar Mirando Mrsić optužujući sindikate da ne uvažavaju materijalne mogućnosti države ni recesiju koja hara, kao da su sindikati a ne politički establishment, dakle nomenklatura kojoj pripadaju i premijer i ministar doveli Hrvatsku na prosjački štap. Kao da za to nije odgovoran ni SDP ni drugi članovi vladajuće koalicije, koji su kao opozicija „držali ljestve“ Tuđmanu i HDZ-u dok su ovi i ne samo kroz pretvorbu i privatizaciju društvenog vlasništva bezočno pljačkali Hrvatsku.
U periodu 2000. do 2003. ondašnja koalicijska vlast predvođena SDP-om nije ni prstom maknula da makar pokuša sankcionirati bar dio pretvorbeno-privatizacijskog kriminala, premda verbalnih optužbi na račun HDZ-a kako osnovanih tako i neosnovanih nije manjkalo.
Tako i danas premijer se ne libi za gotovo bezizlaznu situaciju u kojoj se Hrvatska nalazi opravdano optužiti „prijašnje vlasti“, on čak i sindikate upućuje da se obrate na adresu HDZ-a, ali se čuva da krene u raščišćavanje pretvorbeno-privatizacijskog kriminala, dakle kaznenih djela koja ne zastarijevaju.
A trebalo je samo pratiti „trag novca“ što se počelo, iako nekako stidljivo, raditi dok je Mesić na tome inzistirao.
Sav novac koji bi bio pronđen, neovisno od toga koliko bi ga bilo, završio bi u državnoj kasi.
Nemaju Milanović & Co. vremena za to.
Moraju uvjeravati građane da su im sindikati neprijatelji, sutra će to biti umirovljenici jer primajući mirovine ustvari oštećuju državni proračun.
S druge strane premijer ne vidi kome bi se i gdje moglo uzeti, ta neće valjda braniteljima, puno je lakše „otpiliti učitelje, nastavnike, profesore, medicinare ... oni nisu naoružani, a nisu ni potrebni Hrvatskoj koliko su joj potrebni branitelji.
Neće se Milanović i njegova Vlada valjda upuštati u nekakve analize korisnika nekog od vidova socijalne pomoći iako se osnovano sumnja da ima desetine tisuća onih koji bez ikakve osnove primaju socijalnu pomoć, neće dirati ni „rubaliste“, odnosno one desetine tisuća korisnika mirovina, koji nemaju nikakve osnove za primanje bilo kakve mirovine.
Neće uzeti ni Crkvi, ta kako bi u državi s gotovo 90 % katolika, u kojoj je ta Crkva „uvijek bila uz svoj hrvatski narod“, pa i onda kad se borila protiv obaveznog školstva, kad je „čuvala“ hrvatski nacionalni identitet govoreći latinski ili kad je stameno stajala uz bok najmonstruoznijem režimu ikad..
Neće se Milanović upuštati niti u promjenu besmislenog teritorijalnog ustroja Hrvatske, resorni ministar Arsen Bauk rezolutno odbija i samu pomisao na takvu "herezu", premda se u opoziciji govorilo o nužnom teritorijalnom preustroju i prekomjenom broju ne samo općina nego i županija, koji je to prvenstveno zato što jedinice lokalne uprave i samouprave gotovo da i nemaju nikakve fiskalne autonomije, pa ne mogu voditi brigu niti o zadovoljenju najosnovnijih potreba a kamo li da još misle o razvoju, a neke općine su toliko „moćne“ da iz vlastitih izvora nisu u stanju podmiriti plaću svojeg načelnika. Ali kroz 21 županijsku i 600-tinjak općinskih administracija moguće je uhljebiti svu silu stranačkih poslušnika, izgleda da županijske i općinske administracije jedinu u te svrhe i služe, pa neka je besmisleno koliko mu drago i neka košta što košta.
Koliko je situacija apsurdna govori sljedeći primjer:
Neki dan me nazove prijatelj iz jednog grada u unutrašnjosti Hrvatske i kaže mi da su u tom gradu promijenili čak i čuvare parkirališta, koji su bili drugačijeg „stranačkog preznaka“ i zamijenili ih podobnima.
A sjećate li se one Čačićeve reakcije kad su ga novinari poslije izbora pitali o „podjeli plijena“, a on im onako s visoka dobacio: „Što je vama, kakav plijen, pa nismo mi HDZ!?“ Ne niste, giospodine prvi potpredsjedniče, vi ste u nekim stvarima i nadmašili HDZ, pogotovo kad je HNS u pitanju, iako to baš nije ni jednostavno ni lako.
Neće dirati ni svu silu vladinih „agencija za rogove i kopita“ kako ih je, nadahnuto parafrazirajući Iljifa i Petrova, nazvala Mirjana Kasapović, koje također služe uhljeljivanju stranačkih poslušnika.
Neće dirati ni INU usprkos tome što MOL ne poštuje obaveze preuzete ugovorom i što poslovnu politiku vodi na štetu INE, tako da bi INU trebalo nacionalizirati, po uzoru na postupak Argentine, prema čijoj su se nacionalnoj naftnoj kompaniji talijanski vlasnici odnosili kao Mađari prema INI. Samo Argentina ima vjerodostojnu predsjednicu, koja ima tri čiste kad je u pitanju zaštita nacionalnih interesa.
Rijetko što će pametno i korisno učiniti sadašnje vlasti, nastave li se ponašati kao dosad, bez obzira na sve ono njihovo opozicijsko i predizborno kako su oni „za promjene“ i kako oni „znaju kako“, a onda iz naftalina vade projekte kojih su se pred gotovo pedeset godina i vlasti rahmetli SFRJ odrekle kao opasnih, poput primjerice projekta za izgradnju HE Ombla.
Ovim ja naravno ne želim reći da bi bilo bolje da je na vlasti HDZ, ne, tda bi bilo još i gore, premda mnogi ne vjeruju da uopće može biti gore.
A može, vjerujte mi na riječ!
Zato svima onim kojima su vlasti već skresale ili će im tek skresati primanja poručujem da je točno da bi njihova primanja bila manja, ali u socijalističkom smislu, a ovako ona to nisu, radi se tek o prividu kao posljedici „fiskalne prilgodbe“.
Koji bolid!
