Tko nas to "ogovara" i "ruši nam ugled" u Evropi?
Premijer nam se sav zajapurio u „pravednom gnjevu“ i osuo drvlje i kamenje na svoje političke protivnike iz jednako bezveznog i besmislenog HDZ-a, kao što je i njegov SDP, koji eto zuje po „evropama“ i „ogovaraju vlastitu državu“ iako se radilo o kritici rada njegove vlade. Potom je uslijedio jednako zajapuren odgovor dičnog potomka dičnijeg ustaškog pukovnika koji je ljubav prema „jedinoj domovini“ usisavao s majčinim mlijekom u Argentini, a demokraciju učio iz „Načela ustaškog pokreta“.
A lavinu je zapravo pokrenula izjava predsjednika Bundestaga, koja nikako nije u prilog vlasti u divot-državi, Republici Hrvatskoj, u kojoj nije bilo postizbornih političkih smjena svega i svakoga od visokih dužnosnika u tijelima državne vlasti, preko članova uprava javnih poduzeća, pa do čuvara parkirališta, o čemu je sa evropskih govornica grmio istaknuti HDZ-ov pregalac, jer te pojave smjena prilikom preuzimanja vlasti su svojstvene samo SDP-u, to HDZ, od Tuđmana pa nadalje, kao što znamo nije radio (sic!).
I to, ta nekakva kritika aktualnih vlasti, od strane političkih oponenata je zapravu suština tog „ogovaranja i opanjkavanja“ vlastite države.
Jedino pitanje je koliko je smisleno tu kritiku izgovarati s „evropskih govornica“, premda je ona po mojem sudu zapravo iznjedrila u suštini korisna upozorenja hrvatskim vlastima i ne samo od predsjednika Bundestga da se otamo pomno motri na njih i prati im se svaki korak.
„Tvorac“ divot-države, Republike Hrvatske, stvorio nam je, ozaren svojim „stvaralačklim zanosom“ i pregalaštvom, kao i „originalnim“ zamislima „jedinstva državne vlasti“, takav „ugled“ u svijetu, da je tu vrstu vladavine u nastajanju Klaus Kinkel opisao kao „uspostavu nacional-socijalističke države u srcu Evrope na pragu 21. stoljeća“, a The Economist gotovu tvorevinu u punoj erekciji još početkom 2007. prozvao „muljevitim dnom Evrope“.
Dakle u uvjetima globalnog sela kad je sve razvidno kao na dlanu, malo što se može sakriti, a najmanje se mogu sakriti postupci vlasti,.
Treba li uopće govoriti o nekakvom ogovaranju u državi u kojoj se narod zaluđuje s "više od 13 milijardi EUR iz EU-fondova", kad radi pokušaja prevara i nenamjenskog trošenja novca moramo vraćati i onu siću koju smo dosad povukli iz pretpristupnih fondova.
Državi u kojoj je borba protiv korupcije, organiziranog kiminala i sukoba interesa svedena na obračun s bivšim premijerom, kao da je on jedini koji je korumpirao i pljačkao.
Državi u kojoj na mjestu ministra pravosuđa sjedi čovjek koji je aktivno i intenzivno obmanjivao istražitelje Haaškog suda opstruirajući njegov rad, a njegov „dvojnik“ je „gurnut“ za pomoćnika glavnog tajnika OUN-a.
Državi u kojoj je najmoćnijim čovjekom postao glavni državni odvjetnik, kojemu na toj stolici nije mjesto pa makar da drugog grijeha osim neprocesuiranja ratnih zločin, s posebnim naglaskom na onaj iz „Lore“, nije bilo; tko danas u DORH-u prati „trag novca“, kome je uopće stalo da se vrati makar i dio opljačkanog u procesu pretvorbe vlasništva i privatizacije ...
Državi u kojoj su glavni opinion makeri razno-razni „modni mačci“, ciganovići, „spisateljice“ poput Nives Celzijus ili Vlatke Pokos, u kojoj „poznata spisateljica“ ruši obiteljske vrijednosti zagovarajući samački status, koji onda njedri tu pojavu „vukova samotnjaka“, sebičnih gadova bez ikakvih osjećaja, stvarajući okružje u kojem zaista homo homini lupus est ...
Državi u kojoj urednici savjetuju novinare portala kao i ozbiljnih tiskovina, da u sadržaj stavljaju „što više sisa i guzica“ ...
Državi u kojoj se o homoseksualizmu ne govori kao o različitosti ptrema kojoj treba bitim tolerantan, već se homoseksualizam promovira kao nešto lijepo i poželjno ...
Moj Bože, na jednom mjestu se govori o „sretnoj i uspješnoj obitelji“ koju čine Ona, On i dva psa.
Radi se o državi koja je svojim ustavom deklarirna kao sekularna, a u njoj KC kroz svoj ljigavi paternalizam arbitrira na svim područjima društvenog djelovanja, Crkvi koja je poslije države najveći vlasnik imovine, u kojoj je Vojni ordinarijat dio MORH-a, dakle tijela državne vlasti ...
Sasvim mirno se iznosi podtak da čak 5.100 ljudi prima vojnu invalidsku mirovinu, a da za to nema nikakve osnove. I umjesto da se napravi revizija svih mirovina, a pogotovo onih braniteljskih i invalidskih, ne čini se ništa već se te mirovine i dalje uredno isplaćuju.
Radi se o državi u kojoj fašizam nije umro 1945., niti je staljinizam umro 1948. Protiv jednog i drugog zla se u bivšoj držvi relativno uspješno borilo za Titova života, ali u današnjoj Hrvatskoj su oba ta totlitarizma živa, fašizam kroz bujanje nacional-šovinizma i ustaštva, staljinizam kroz razno-razna uhođenja, prisluškivanja i neosnovane optužbe za špijunažu, što je posebno do izražaja došlo kod progona brojnih novinara.
Pa i ova najnovija afera s tajnim službama ima ishodište u tuđmanizmu radi dovođenju najgore fukare na čelna mjesta u obavještajne službe, ali i represivni aparat, što je sve onda služilo za obračun s mnogobrojnim raznobojnim vragovima i drugim neprijateljima "mlade hrvatskje države", čiji "tvorac" je na Svjetskom prvenstvu u nogometu 1998. uredno dijelio ložu sa šefom organiziranog kriminala u Hrvatskoj ... pa ima li onda mjesta čuđenju ako šef SOA komunicira s nekim iz tog miljea, jer ako je mogao šef države ...
Dakle za pretpostaviti je da sve to u "evropama" dobro znaju, pa se postavlja pitanje treba li za tim "evropskim" govornicama i dodatno o tome govoriti, a ako je već išta od toga izrečeno, može li se to izrečeno, ako je već općepoznato, proglašavati ogovaranjem.
A onda nema mjesta ni bijesnim reakcijama koje su zauzele mjesto prvenstva ispred najava otklanjanja nagomilanih negativnosti u hrvatskom društvu.
A upravo to, dakle djelovanje, a ne prepucavanje, u "evropama" očekuju od aktualnih hrvatskih vlasti.
A lavinu je zapravo pokrenula izjava predsjednika Bundestaga, koja nikako nije u prilog vlasti u divot-državi, Republici Hrvatskoj, u kojoj nije bilo postizbornih političkih smjena svega i svakoga od visokih dužnosnika u tijelima državne vlasti, preko članova uprava javnih poduzeća, pa do čuvara parkirališta, o čemu je sa evropskih govornica grmio istaknuti HDZ-ov pregalac, jer te pojave smjena prilikom preuzimanja vlasti su svojstvene samo SDP-u, to HDZ, od Tuđmana pa nadalje, kao što znamo nije radio (sic!).
I to, ta nekakva kritika aktualnih vlasti, od strane političkih oponenata je zapravu suština tog „ogovaranja i opanjkavanja“ vlastite države.
Jedino pitanje je koliko je smisleno tu kritiku izgovarati s „evropskih govornica“, premda je ona po mojem sudu zapravo iznjedrila u suštini korisna upozorenja hrvatskim vlastima i ne samo od predsjednika Bundestga da se otamo pomno motri na njih i prati im se svaki korak.
„Tvorac“ divot-države, Republike Hrvatske, stvorio nam je, ozaren svojim „stvaralačklim zanosom“ i pregalaštvom, kao i „originalnim“ zamislima „jedinstva državne vlasti“, takav „ugled“ u svijetu, da je tu vrstu vladavine u nastajanju Klaus Kinkel opisao kao „uspostavu nacional-socijalističke države u srcu Evrope na pragu 21. stoljeća“, a The Economist gotovu tvorevinu u punoj erekciji još početkom 2007. prozvao „muljevitim dnom Evrope“.
Dakle u uvjetima globalnog sela kad je sve razvidno kao na dlanu, malo što se može sakriti, a najmanje se mogu sakriti postupci vlasti,.
Treba li uopće govoriti o nekakvom ogovaranju u državi u kojoj se narod zaluđuje s "više od 13 milijardi EUR iz EU-fondova", kad radi pokušaja prevara i nenamjenskog trošenja novca moramo vraćati i onu siću koju smo dosad povukli iz pretpristupnih fondova.
Državi u kojoj je borba protiv korupcije, organiziranog kiminala i sukoba interesa svedena na obračun s bivšim premijerom, kao da je on jedini koji je korumpirao i pljačkao.
Državi u kojoj na mjestu ministra pravosuđa sjedi čovjek koji je aktivno i intenzivno obmanjivao istražitelje Haaškog suda opstruirajući njegov rad, a njegov „dvojnik“ je „gurnut“ za pomoćnika glavnog tajnika OUN-a.
Državi u kojoj je najmoćnijim čovjekom postao glavni državni odvjetnik, kojemu na toj stolici nije mjesto pa makar da drugog grijeha osim neprocesuiranja ratnih zločin, s posebnim naglaskom na onaj iz „Lore“, nije bilo; tko danas u DORH-u prati „trag novca“, kome je uopće stalo da se vrati makar i dio opljačkanog u procesu pretvorbe vlasništva i privatizacije ...
Državi u kojoj su glavni opinion makeri razno-razni „modni mačci“, ciganovići, „spisateljice“ poput Nives Celzijus ili Vlatke Pokos, u kojoj „poznata spisateljica“ ruši obiteljske vrijednosti zagovarajući samački status, koji onda njedri tu pojavu „vukova samotnjaka“, sebičnih gadova bez ikakvih osjećaja, stvarajući okružje u kojem zaista homo homini lupus est ...
Državi u kojoj urednici savjetuju novinare portala kao i ozbiljnih tiskovina, da u sadržaj stavljaju „što više sisa i guzica“ ...
Državi u kojoj se o homoseksualizmu ne govori kao o različitosti ptrema kojoj treba bitim tolerantan, već se homoseksualizam promovira kao nešto lijepo i poželjno ...
Moj Bože, na jednom mjestu se govori o „sretnoj i uspješnoj obitelji“ koju čine Ona, On i dva psa.
Radi se o državi koja je svojim ustavom deklarirna kao sekularna, a u njoj KC kroz svoj ljigavi paternalizam arbitrira na svim područjima društvenog djelovanja, Crkvi koja je poslije države najveći vlasnik imovine, u kojoj je Vojni ordinarijat dio MORH-a, dakle tijela državne vlasti ...
Sasvim mirno se iznosi podtak da čak 5.100 ljudi prima vojnu invalidsku mirovinu, a da za to nema nikakve osnove. I umjesto da se napravi revizija svih mirovina, a pogotovo onih braniteljskih i invalidskih, ne čini se ništa već se te mirovine i dalje uredno isplaćuju.
Radi se o državi u kojoj fašizam nije umro 1945., niti je staljinizam umro 1948. Protiv jednog i drugog zla se u bivšoj držvi relativno uspješno borilo za Titova života, ali u današnjoj Hrvatskoj su oba ta totlitarizma živa, fašizam kroz bujanje nacional-šovinizma i ustaštva, staljinizam kroz razno-razna uhođenja, prisluškivanja i neosnovane optužbe za špijunažu, što je posebno do izražaja došlo kod progona brojnih novinara.
Pa i ova najnovija afera s tajnim službama ima ishodište u tuđmanizmu radi dovođenju najgore fukare na čelna mjesta u obavještajne službe, ali i represivni aparat, što je sve onda služilo za obračun s mnogobrojnim raznobojnim vragovima i drugim neprijateljima "mlade hrvatskje države", čiji "tvorac" je na Svjetskom prvenstvu u nogometu 1998. uredno dijelio ložu sa šefom organiziranog kriminala u Hrvatskoj ... pa ima li onda mjesta čuđenju ako šef SOA komunicira s nekim iz tog miljea, jer ako je mogao šef države ...
Dakle za pretpostaviti je da sve to u "evropama" dobro znaju, pa se postavlja pitanje treba li za tim "evropskim" govornicama i dodatno o tome govoriti, a ako je već išta od toga izrečeno, može li se to izrečeno, ako je već općepoznato, proglašavati ogovaranjem.
A onda nema mjesta ni bijesnim reakcijama koje su zauzele mjesto prvenstva ispred najava otklanjanja nagomilanih negativnosti u hrvatskom društvu.
A upravo to, dakle djelovanje, a ne prepucavanje, u "evropama" očekuju od aktualnih hrvatskih vlasti.
