"Martin u Zagreb (pardon, Vatikan), Martin iz Zagreba (pardon, Vatikana)!"
Ali samo na prvi pogled …
Površno gledajući ispada da je posjeta Zorana Milanovića Vatikanu i njegov razgovor s “nevjerojatno fokusiranim” papom bio po onom narodnom “da mu rit vidi puta”.
Što je hrvatski premijer tražio u Vatikanu, ako nije dotaknuo niti jedan problem odnosa s KC koji bi ga trebao mučiti, od ponižavajućeg položaja RH u odnosa na Vatikan i KC uopće, ljigavog paternalizma Crkve u Hrvata, što je samo jedan od pojavnih oblika fašizma, petljanje Crkve u Hrvata u svjetovne poslove i njenog nametanja kao nekakvog arbitra, njenog jasnog opredjeljenja za onu političku opciju koja je inkompatibilana sa civiliziranim svijetom, za ustaštvo, naime, tu hrvatsku inačicu fašizma, sve žešćim, naprosto rabičnim, nasrtajima gotovo svih hrvatskihg biskupa na aktualnu vlast, rječju nasrtajima na Ustav RH, odnosno njen karakter sekularne države.
Eto HBK je odlučila da se Crkva u Hrvata pozabavi “istraživanjem komunističkih zločina” na tragu knjige otvorenog promicatelja ustaštva, prof. dr. Josipa Jurčevića, radi brojnih “mučeništava”, kad već ta grobišta i te jame neće otkapati službeene vlasti. Crkva će župnike prvenstveno pretvoriti u istražitelje “komunističkih zločina” sa jednim jedinim ciljem, a to je promocija ustaštva i fašizma kroz nasrtaje na antifašističku borbu, antifašizm i njegove simbole.
Nije tajna da je Crkva u Hrvata na čelu s “najmučenikom” Alojzijem Stepincem najprilježnije surađivala s najmonstruoznijim režimom u povijesti, a da se za svoje činjenje/nečinjenje nikad nije ispričala ni hrvatskom narodu niti svijetu uopće. Što ne istražuju to najmračnije razdoblje i svoju ulogu u njemu, a od građe im ne treba ništa osim njihovog, katoličkog, tiska u periodu 1941. - 1945. Osim ako sve te panegirike i ode napisane u čast poglavnika, tzv. NDH i ustaškog režima, objavljene u katoličkom tisku ne misle proglasiti komunističkom propagandom.
Pritom ne treba zaboraviti niti da je i prvi ustaški roj u Hrvatskoj osnovan u Kuriji 4 na Kaptolu.
“Istražitelji” uopće ne moraju lutati od nemila do nedraga u potrazi za građom, ništa nije “sakriveno u beogradskim arhivama”, sve im je nadohvat ruke u NSK.
Njemačka KC je smogla snage ispričati se i njemačkiom narodu i svijetu radi svoje pasivnosti i nečinjenja čime je Crkva priznal da je tako tvorno podržavala nacistički režim. Činom priznavnja grijeha i isprike Crkva je dala nemali doprinos procesu denacifikacije koji je uspješno proveden u poslijeratnoj Njemačkoj. Bez tog opredjeljenja njemačke KC, proces denacifikacije bi bilo puno teže provesti.
Ali to je Njemačka … Crkava u Hrvata traži, a Vatikan je to podržao, da se glavni protagonist te najprilježnije suradnje Crkve u Hrvata s ustaškim režimom proglasi svecem (sic!).
Znači odnosi hrvatske države i njene aktualne vlasti s Crkvom u Hrvata nisu bili tema razgovora kojega je hrvatski premijer vodio s papom, bili su to odnosi u svijetu s posebnim naglaskom na položaj katolika u Siriji, što je za Hrvate i hrvatsku državu od presudne važnosti.
A da i problemu sa i oko Župe Dajla posvećeno je puno vremena, posebno u razgovoru sa državnim tajnikom kardinalom Tarcisiom Bertoneom, valjda zato što je “to njima naročito važno”.
O da podučit će nas neuke naš hrvatskim premijere da to da se “potpisano mora poštivati”, kao da to tko spori, naravno da se mora poštivati, ali samo dok je na snazi. A na snazi je dotle dok obje strane potpisnice to žele. Svaki ugovor podložan je promjenama, koje je moguće provesti na način na koji je ugovor sklapan.
Ja ne znam jedan jedini razlog radi kojega bi hrvatska država takav ugovor željela i zašto taj nakaradni ugovor ne želi revidirati. Pa recimo financiratri Crkvu putem crkvenog poreza, ne znam zašto ono što je primjerice dobro za jednu Njemačku ili Italiju ne bi bilo dobro i za Hrvatsku?
A tu je onda i “nemjerljivi doprinos Vatikana” u procesu “stvaranja hrvatske države”, pogotovo u svjetlu činjenica da je Vatikan u slučaju Hrvatske odstupio od uvriježenih postupka i ne čekajući da to učine druge države prvi, priznao Hrvatsku kao subjekt međunarodnog prava.
Ali pogledajmo koju je cijenu hrvatski narod platio za to vatikansko “dobročinstvo”, a platio je to, procjenjuje se sa oko 200 milijradi USD, na koliko je otprilike procijenjena crkvena imovina koja je bila na razno-razne načine otuđena od naroda, a kroz proces nacinalizacije narodu vraćena, vraćanjem Crkvi te nacionalzirne imovine.
Tako je u procesu ostvarenja “vjekovnih težnji” i “stvaranja države” hrvatski narod povratom nacinalizirne imovine Crkvi i podržvljenjem društvene imovine potpuno izvlašten, odnosno temeljito opljačkan.
E sad, za 200 mlrd USD gotovo da smo mogli kupiti međunarodno priznanje od svih država koje su nas priznale.
Dakle u Vatikanu prema službenim priopćenjima naš premijer nije razgovarao ni o čemu što nije nogao riješiti sa papinskim nuncijem u Hrvatskoj …
Stvari međutim potpuno drugačije izgledaju u kontekstu izjave Stefana Fuelea, povjerenika za proširnje EK, nastavno na izvještaj EK o monitringu od 10. 10. 2012., a u svjetlu izjave predsjednika Bundestaga o hrvatskoj nespremnosti za članstvo u EU.
Stefan Fuele je u svojem intervjuu Der Spiegelu doslovno rekao:
“Hrvatska mora ispuniti svoju domaću zadaću u području tržišnog natjecanja, temeljnih prava i pravosuđa prije negoli se pridruži Europskoj uniji sljedećeg ljeta, a izvješće o napretku koje je objavljeno 10.listopada bio je pokušaj da se ''probudi'' Zagreb, ali i da se proces pristupanja može zaustaviti u svakom trenutku.”
Ne bez vraga Der Spiegel ističe, imajući na umu susret premijera Zorana Milanovića i pape Bendikta XVI. u Vatikanu, “kako Hrvatska ima moćne pokrovitelje no oni ne mogu otkloniti sumnje da će zemlja u bližoj budućnosti postati 28. članica Europske unije”.
Ovo bi posjetu Zorana Milanovića Vatikanu trebalo dati smisao, čovjek je, umjesto da se kod kuće potrudi da se stvari postave na svoje mjesto, išao lobirati kod pape da Sveta Stolica izvrši pritisak na one sumnjičave članice EU, kojima se sad, o užasa, pridružila i moćna Njemačka, kako ne bi previše cjepidlačile, nego što prije ratificirale pristupni sporazum o ulasku Hrvatske u EU u svojim parlamentima.
E to više nije mogao dogovoriti s papinskim nuncijem u Zagrebu.
Zato poslije papinske izjave kako "Sveta stolica ponovo naglašava svoju podršku legitimnim hrvatskim nastojanjima za njeno punopravno članstvo u Evropskim integracijama" nema govora o reviziji ugovora, zato može i Dajla otići …. zato u najkatoličkijoj zemlji na svijetu Crkva može raditi što je volja.
Samo bojim se da ni sam Fuele, a ni njemački dužnosnici baš i nisu tako fanatični katolici, a da ne bi mogli i znali oduprijeti se pritiscima pa ma dolazili oni i iz Vatikana.
Danke Deutschland!
Hrvatskom premijeru bilo bi najpmetnije da se kod kuće konačno primi posla, ne tako dvno nas je uvejravao kako “oni u SDP-u znaju kako”.
Pa neka to onda konačno i pokaže, osim ako nije mislio isključivo na landranje po svijetu i lobiranje.
Površno gledajući ispada da je posjeta Zorana Milanovića Vatikanu i njegov razgovor s “nevjerojatno fokusiranim” papom bio po onom narodnom “da mu rit vidi puta”.
Što je hrvatski premijer tražio u Vatikanu, ako nije dotaknuo niti jedan problem odnosa s KC koji bi ga trebao mučiti, od ponižavajućeg položaja RH u odnosa na Vatikan i KC uopće, ljigavog paternalizma Crkve u Hrvata, što je samo jedan od pojavnih oblika fašizma, petljanje Crkve u Hrvata u svjetovne poslove i njenog nametanja kao nekakvog arbitra, njenog jasnog opredjeljenja za onu političku opciju koja je inkompatibilana sa civiliziranim svijetom, za ustaštvo, naime, tu hrvatsku inačicu fašizma, sve žešćim, naprosto rabičnim, nasrtajima gotovo svih hrvatskihg biskupa na aktualnu vlast, rječju nasrtajima na Ustav RH, odnosno njen karakter sekularne države.
Eto HBK je odlučila da se Crkva u Hrvata pozabavi “istraživanjem komunističkih zločina” na tragu knjige otvorenog promicatelja ustaštva, prof. dr. Josipa Jurčevića, radi brojnih “mučeništava”, kad već ta grobišta i te jame neće otkapati službeene vlasti. Crkva će župnike prvenstveno pretvoriti u istražitelje “komunističkih zločina” sa jednim jedinim ciljem, a to je promocija ustaštva i fašizma kroz nasrtaje na antifašističku borbu, antifašizm i njegove simbole.
Nije tajna da je Crkva u Hrvata na čelu s “najmučenikom” Alojzijem Stepincem najprilježnije surađivala s najmonstruoznijim režimom u povijesti, a da se za svoje činjenje/nečinjenje nikad nije ispričala ni hrvatskom narodu niti svijetu uopće. Što ne istražuju to najmračnije razdoblje i svoju ulogu u njemu, a od građe im ne treba ništa osim njihovog, katoličkog, tiska u periodu 1941. - 1945. Osim ako sve te panegirike i ode napisane u čast poglavnika, tzv. NDH i ustaškog režima, objavljene u katoličkom tisku ne misle proglasiti komunističkom propagandom.
Pritom ne treba zaboraviti niti da je i prvi ustaški roj u Hrvatskoj osnovan u Kuriji 4 na Kaptolu.
“Istražitelji” uopće ne moraju lutati od nemila do nedraga u potrazi za građom, ništa nije “sakriveno u beogradskim arhivama”, sve im je nadohvat ruke u NSK.
Njemačka KC je smogla snage ispričati se i njemačkiom narodu i svijetu radi svoje pasivnosti i nečinjenja čime je Crkva priznal da je tako tvorno podržavala nacistički režim. Činom priznavnja grijeha i isprike Crkva je dala nemali doprinos procesu denacifikacije koji je uspješno proveden u poslijeratnoj Njemačkoj. Bez tog opredjeljenja njemačke KC, proces denacifikacije bi bilo puno teže provesti.
Ali to je Njemačka … Crkava u Hrvata traži, a Vatikan je to podržao, da se glavni protagonist te najprilježnije suradnje Crkve u Hrvata s ustaškim režimom proglasi svecem (sic!).
Znači odnosi hrvatske države i njene aktualne vlasti s Crkvom u Hrvata nisu bili tema razgovora kojega je hrvatski premijer vodio s papom, bili su to odnosi u svijetu s posebnim naglaskom na položaj katolika u Siriji, što je za Hrvate i hrvatsku državu od presudne važnosti.
A da i problemu sa i oko Župe Dajla posvećeno je puno vremena, posebno u razgovoru sa državnim tajnikom kardinalom Tarcisiom Bertoneom, valjda zato što je “to njima naročito važno”.
O da podučit će nas neuke naš hrvatskim premijere da to da se “potpisano mora poštivati”, kao da to tko spori, naravno da se mora poštivati, ali samo dok je na snazi. A na snazi je dotle dok obje strane potpisnice to žele. Svaki ugovor podložan je promjenama, koje je moguće provesti na način na koji je ugovor sklapan.
Ja ne znam jedan jedini razlog radi kojega bi hrvatska država takav ugovor željela i zašto taj nakaradni ugovor ne želi revidirati. Pa recimo financiratri Crkvu putem crkvenog poreza, ne znam zašto ono što je primjerice dobro za jednu Njemačku ili Italiju ne bi bilo dobro i za Hrvatsku?
A tu je onda i “nemjerljivi doprinos Vatikana” u procesu “stvaranja hrvatske države”, pogotovo u svjetlu činjenica da je Vatikan u slučaju Hrvatske odstupio od uvriježenih postupka i ne čekajući da to učine druge države prvi, priznao Hrvatsku kao subjekt međunarodnog prava.
Ali pogledajmo koju je cijenu hrvatski narod platio za to vatikansko “dobročinstvo”, a platio je to, procjenjuje se sa oko 200 milijradi USD, na koliko je otprilike procijenjena crkvena imovina koja je bila na razno-razne načine otuđena od naroda, a kroz proces nacinalizacije narodu vraćena, vraćanjem Crkvi te nacionalzirne imovine.
Tako je u procesu ostvarenja “vjekovnih težnji” i “stvaranja države” hrvatski narod povratom nacinalizirne imovine Crkvi i podržvljenjem društvene imovine potpuno izvlašten, odnosno temeljito opljačkan.
E sad, za 200 mlrd USD gotovo da smo mogli kupiti međunarodno priznanje od svih država koje su nas priznale.
Dakle u Vatikanu prema službenim priopćenjima naš premijer nije razgovarao ni o čemu što nije nogao riješiti sa papinskim nuncijem u Hrvatskoj …
Stvari međutim potpuno drugačije izgledaju u kontekstu izjave Stefana Fuelea, povjerenika za proširnje EK, nastavno na izvještaj EK o monitringu od 10. 10. 2012., a u svjetlu izjave predsjednika Bundestaga o hrvatskoj nespremnosti za članstvo u EU.
Stefan Fuele je u svojem intervjuu Der Spiegelu doslovno rekao:
“Hrvatska mora ispuniti svoju domaću zadaću u području tržišnog natjecanja, temeljnih prava i pravosuđa prije negoli se pridruži Europskoj uniji sljedećeg ljeta, a izvješće o napretku koje je objavljeno 10.listopada bio je pokušaj da se ''probudi'' Zagreb, ali i da se proces pristupanja može zaustaviti u svakom trenutku.”
Ne bez vraga Der Spiegel ističe, imajući na umu susret premijera Zorana Milanovića i pape Bendikta XVI. u Vatikanu, “kako Hrvatska ima moćne pokrovitelje no oni ne mogu otkloniti sumnje da će zemlja u bližoj budućnosti postati 28. članica Europske unije”.
Ovo bi posjetu Zorana Milanovića Vatikanu trebalo dati smisao, čovjek je, umjesto da se kod kuće potrudi da se stvari postave na svoje mjesto, išao lobirati kod pape da Sveta Stolica izvrši pritisak na one sumnjičave članice EU, kojima se sad, o užasa, pridružila i moćna Njemačka, kako ne bi previše cjepidlačile, nego što prije ratificirale pristupni sporazum o ulasku Hrvatske u EU u svojim parlamentima.
E to više nije mogao dogovoriti s papinskim nuncijem u Zagrebu.
Zato poslije papinske izjave kako "Sveta stolica ponovo naglašava svoju podršku legitimnim hrvatskim nastojanjima za njeno punopravno članstvo u Evropskim integracijama" nema govora o reviziji ugovora, zato može i Dajla otići …. zato u najkatoličkijoj zemlji na svijetu Crkva može raditi što je volja.
Samo bojim se da ni sam Fuele, a ni njemački dužnosnici baš i nisu tako fanatični katolici, a da ne bi mogli i znali oduprijeti se pritiscima pa ma dolazili oni i iz Vatikana.
Danke Deutschland!
Hrvatskom premijeru bilo bi najpmetnije da se kod kuće konačno primi posla, ne tako dvno nas je uvejravao kako “oni u SDP-u znaju kako”.
Pa neka to onda konačno i pokaže, osim ako nije mislio isključivo na landranje po svijetu i lobiranje.
