Only Heroes and Saints
Rad Haaškog tribunala izvan djelovanja hrvatskih vlasti na opstrukciji njegovog rada, koja se pokazala u svoj svojoj mizeriji u "slučaju Blaškić", a kulminaciju doživjela u „slučaju Gotovina“, nije baš bio predmet mojeg interesa, ali zvršetak postupka protiv „trojice hrvatskih generala“ popratio sam sljedećim upisom, kojim sam zapravo najavio osuđujuće presude:
http://feniks.bloger.index.hr/post/povijesna-prilika/4122610.aspx
A onda opet poslije izricnja nepravomoćnih presuda Gotovini i Markaču, napisao sam ponešto na tu temu:
http://feniks.bloger.index.hr/post/autenticni-borci-za-pravo-i-pravdu/7365868.aspx
http://feniks.bloger.index.hr/post/preuzmite-konacno-punu-odgovornost-za-narod-i-drzavu/7724799.aspx
http://feniks.bloger.index.hr/post/sudski-proces-8222hrvatske-vlasti-protiv-hrvatske-drzave8220/7773014.aspx
http://feniks.bloger.index.hr/post/propustena-povijesna-prilika/7972421.aspx
Svjedoci smo da se na tom planu u zadnje dvije godine nije dogodilo ništa, jer eto, za petak 16. 11. 2012. najavljeno izricanje pravomoćnih presuda Gotovini i Markaču, nakon provedenog žalbenog postupka, je dobar povod za još jednu histeričnu vrisku tipa „svi smo mi ovo i ono, ovaj i onaj“, protiv „političkog i hrvatožderskog“ Haaškog suda, koji se drznuo optužiti i suditi nekima iz redova hrvatskog naroda, koji su se bespogovorno upregnuli u „vizionarska“ kola Franje Tuđmana, zdušno mu pomažući „braniti, oslobađati i stvarati hrvatsku državu“ mržnjom, lažima i zločinima.
I kako uopće ikome pada na pamet suditi onima koji su zdušno na terenu provodili naputke „najboljeg ministra“ kako „tamo treba uništiti sve, kako se Srbi ne bi imali kamo vratiti“, što je bilo daleko privlačnije od riječi generala Špegelja upućenim pripadnicima HV da „paze što rade, jer poslije svakog rata dolazi mir, a u miru se propituje što je tko u ratu radio i kako se ponašao".
E da i sad taj prokleti Haaški sud, kojemu nije bilo dosta što „sudi našim herojima, a ne zločincima“, koje su u međuvremenu neke udruge s konopca i konca proglasile ne samo junacima DR, nego čak i svecima, ma što njima, suđenje je to „čitavom hrvatskom narodu i državi“, izabire baš trenutak uoči proslave godišnjice kad smo „slomili zube trećoj komunističkoj vojnoj sili svijeta i četvrtoj vojnoj sili u Evropi“, pa mi nije jasno kako ikome može pasti na pamet pa spominjati nekakav „pad Vukovara“.
I tako okupljaju se ti „najbolji među nama“, ustaštvu skloni Hrvati po zanimanju, čelnici ovakvih i onakvih „udruga proizašlih iz DR“, te u čvrstom savezu s klerofašistima i „žrtvoslovima“; kojekakvi sačići, klemme, trombloni, ljubičići, pavkovići ... uz podršku Crkve u Hrvata, kroz istupe biskupa Vlade Košića, koji je sudeći prema njegovim zadnjim istupanjima preuzeo od biskupa Mile Bogovića i Juraja Jezerinca primat u „širenju riječi Božje i kršćanske ljubavi i milosrđa“, kroz iskaze nacional-šovinističke i protukomunističke mržnje, popraćene brahijalnim bijesom ... i neizbježnog „žrtvoslova“ Zvonimira Šeparovića, da bi pokušali hrvatskom narodu „otvoriti oči“ i uvjeriti ga da, svjesni da „politički Haaški sud, koji ima jednu jedinu zadaću, a to je izjednačavanje krivnje između agresora i žrtve“, neće izreći oslobađajuću presudu, već da zapravo izriče presudu čitavom hrvatskom narodu i državi, pa zato treba organizirati i takve akcije koje će „zapaliti Hrvatsku“.
Oni će u petak, dakle na dan izricanja pravomoćnog sudskog pravorijeka, s početkom u 9 sati, organizirati na Trgu bana „skup potpore generalima“, dakle ne nikakav prosvjed, nego samo mirni skup, kojim će se na taj način simbolički ali stameno stati uz u međuvremenu proglašene „junake DR i svece“, Gotovinu i Markača, jer samo „heroji i sveci“ i oni kojim su oni zapovijedali mogli su iza sebe ostaviti ono što su hrvatske trupe ostavile poslije „najveličanstvenije pobjede u hrvatskoj povijesti“.
Čitam da su se i australski Hrvati uskomešali, pa će i oni svojom akcijom pod nazivom „Glas hrvatskog ponosa“ poduprijeti „haaške uznike“.
Naravno da ti „zaslužnici“, ne bi izazvali nikakvu pažnju svojim akcijama, od molitvenih bdijenja, preko protestnih okupljanja, pa do skupov potpore ili možda i opet nekakvog štrajka glađu, kad im podršku ne bi pružali najviši nositelji vlasti u Hrvatskoj, koji svojim izjavama prednjače u nepoštivanju suda, koji je temeljem Ustavnog zakona i hrvatski sud, u pitanju zločina iz DR nadređen hrvatskom prvosuđu.
U tim eskapdama prednjači čovjek „vrhunskog pravnog obrazovanja“, predsjednik Republike, koji „zna“ da je Gotovina nevin i da „mu u Haagu nije mjesto“, ne navodeći kome je tamo bilo mjesto, jer valjda za besprimjernu pljačku, „spaljenu zemlju“ i zločine koje su hrvatske snage počinile za vrijme VRO „Oluja“ i neposredno poslije toga, netko je i kriv i odgovoran.
On je, „da se Vlasi ne dosjete“, prvo obrazloženje nepravomoćne presude proglasio „političkim pamfletom“, pa onda osuo drvlje i kamenje po njoj, iako on nepravomoćne presude uopće ne bi smio komentirati.
Naravno da i premijer Milanović zna da su i Gotovina i Markač nevini, samo niti on nam neće reći tko je onda kriv i odgovoran za zločine počinjene u „Oluji“.
Da je Gotovina nevin „znao“ je i dr. Ivo Sanader, jednako kao i Jadranka Kosor koja je čak, vrlo neoprezno, poslije nepravomoćnih presuda, najavljivala i potpuno neprimjerene i nedopuštene akcije političkog pritiska na Haaški sud.
Sad, doduše, za pretpostaviti je da bi u situaciji da su poživjeli Tuđman, Šušak, Červenko i Bobetko, Gotovina, Markač i Čermak bili tek lapidarno predmetom interesa Haaškog suda.
Meni osobno je žao samo što Tuđaman nije poživio, bar toliko da po pravomoćnom sudskom pravorijeku umre kao osuđeni ratni zločinac. Hrvatska bi poslije toga puno lakše disala.
Kako god paradoksalno izgledalo, ali za Hrvatsku bi najopasnie bilo da se dogodi nemoguće, pa da Žalbeno vijeće Haaškog suda izreče oslobađajuće presude.
To bi značilo da hrvatski narod nikad neće poći kroz katarzu i osvijestiti se od podmukle opijenosti Tuđmanovim nacional-šovinističkim „nektarom“, kojeg je halapljivo pio u ogromnim količinama.
A proći kroz katarzu značilo bi nazvati stvari pravim imenom, zapitati se jel' se zaista država i narod oslobađaju i brane lažima, mržnjom i zločinima i borbom za čiju to slobodu se mogu opravdati sva ona nedjela i zvjerstva počinjena za vrijeme rata a posebno trajanja „Oluje“ i neposredno po njenom završetku. Značilo bi to i osudu onih koji su zapovijedili da se „Srbima nanesu takvi udarci da praktično nestanu“, kao i propitivanje nerada vojnih zapovjednika kao i vojne i civilne policije, jer su se pred licem pravde trebali naći oni koji nisu učinili ništa da zločine spriječe ili da počinitelje zločina procesuiraju.
Značilo bi to i punu svijest o tome da se pravomoćnim presudama koje će biti izrečene Gotovini i Markaču ni na koji način ne osuđuje sve branitelje niti ih se proglašava zločincima, a još manje se takvim proglašavaju hrvatski narod i hrvatska država.
Tom presudom, ma kakva ona bila, neće se ni na koji način dovesti u pitanje pravo RH da u svoj ustavno-pravni poredak vrati nesporno svoj teritorij.
A to znači da su bespredmetne i sve aktivnosti koje najavljuju ovi i oni, ovakvi i onakvi, jer ma kakve presude bile, njih se baš nikakvim bilo čijim akcijma niti može dovesti u pitanje, niti ih promijeniti, a još manje ukinuti.
Pa koja je onda svrha najavljivanog cirkusa?
Po meni je to nastavak davno započetog pritiska na hrvatsko pravosuđe da ne procesuira krivce za ratne zločine iz redova braniteljske populacije.
Ali pričekajmo petak, neke će nam stvari poslij njega biti puno jasnije.
http://feniks.bloger.index.hr/post/povijesna-prilika/4122610.aspx
A onda opet poslije izricnja nepravomoćnih presuda Gotovini i Markaču, napisao sam ponešto na tu temu:
http://feniks.bloger.index.hr/post/autenticni-borci-za-pravo-i-pravdu/7365868.aspx
http://feniks.bloger.index.hr/post/preuzmite-konacno-punu-odgovornost-za-narod-i-drzavu/7724799.aspx
http://feniks.bloger.index.hr/post/sudski-proces-8222hrvatske-vlasti-protiv-hrvatske-drzave8220/7773014.aspx
http://feniks.bloger.index.hr/post/propustena-povijesna-prilika/7972421.aspx
Svjedoci smo da se na tom planu u zadnje dvije godine nije dogodilo ništa, jer eto, za petak 16. 11. 2012. najavljeno izricanje pravomoćnih presuda Gotovini i Markaču, nakon provedenog žalbenog postupka, je dobar povod za još jednu histeričnu vrisku tipa „svi smo mi ovo i ono, ovaj i onaj“, protiv „političkog i hrvatožderskog“ Haaškog suda, koji se drznuo optužiti i suditi nekima iz redova hrvatskog naroda, koji su se bespogovorno upregnuli u „vizionarska“ kola Franje Tuđmana, zdušno mu pomažući „braniti, oslobađati i stvarati hrvatsku državu“ mržnjom, lažima i zločinima.
I kako uopće ikome pada na pamet suditi onima koji su zdušno na terenu provodili naputke „najboljeg ministra“ kako „tamo treba uništiti sve, kako se Srbi ne bi imali kamo vratiti“, što je bilo daleko privlačnije od riječi generala Špegelja upućenim pripadnicima HV da „paze što rade, jer poslije svakog rata dolazi mir, a u miru se propituje što je tko u ratu radio i kako se ponašao".
E da i sad taj prokleti Haaški sud, kojemu nije bilo dosta što „sudi našim herojima, a ne zločincima“, koje su u međuvremenu neke udruge s konopca i konca proglasile ne samo junacima DR, nego čak i svecima, ma što njima, suđenje je to „čitavom hrvatskom narodu i državi“, izabire baš trenutak uoči proslave godišnjice kad smo „slomili zube trećoj komunističkoj vojnoj sili svijeta i četvrtoj vojnoj sili u Evropi“, pa mi nije jasno kako ikome može pasti na pamet pa spominjati nekakav „pad Vukovara“.
I tako okupljaju se ti „najbolji među nama“, ustaštvu skloni Hrvati po zanimanju, čelnici ovakvih i onakvih „udruga proizašlih iz DR“, te u čvrstom savezu s klerofašistima i „žrtvoslovima“; kojekakvi sačići, klemme, trombloni, ljubičići, pavkovići ... uz podršku Crkve u Hrvata, kroz istupe biskupa Vlade Košića, koji je sudeći prema njegovim zadnjim istupanjima preuzeo od biskupa Mile Bogovića i Juraja Jezerinca primat u „širenju riječi Božje i kršćanske ljubavi i milosrđa“, kroz iskaze nacional-šovinističke i protukomunističke mržnje, popraćene brahijalnim bijesom ... i neizbježnog „žrtvoslova“ Zvonimira Šeparovića, da bi pokušali hrvatskom narodu „otvoriti oči“ i uvjeriti ga da, svjesni da „politički Haaški sud, koji ima jednu jedinu zadaću, a to je izjednačavanje krivnje između agresora i žrtve“, neće izreći oslobađajuću presudu, već da zapravo izriče presudu čitavom hrvatskom narodu i državi, pa zato treba organizirati i takve akcije koje će „zapaliti Hrvatsku“.
Oni će u petak, dakle na dan izricanja pravomoćnog sudskog pravorijeka, s početkom u 9 sati, organizirati na Trgu bana „skup potpore generalima“, dakle ne nikakav prosvjed, nego samo mirni skup, kojim će se na taj način simbolički ali stameno stati uz u međuvremenu proglašene „junake DR i svece“, Gotovinu i Markača, jer samo „heroji i sveci“ i oni kojim su oni zapovijedali mogli su iza sebe ostaviti ono što su hrvatske trupe ostavile poslije „najveličanstvenije pobjede u hrvatskoj povijesti“.
Čitam da su se i australski Hrvati uskomešali, pa će i oni svojom akcijom pod nazivom „Glas hrvatskog ponosa“ poduprijeti „haaške uznike“.
Naravno da ti „zaslužnici“, ne bi izazvali nikakvu pažnju svojim akcijama, od molitvenih bdijenja, preko protestnih okupljanja, pa do skupov potpore ili možda i opet nekakvog štrajka glađu, kad im podršku ne bi pružali najviši nositelji vlasti u Hrvatskoj, koji svojim izjavama prednjače u nepoštivanju suda, koji je temeljem Ustavnog zakona i hrvatski sud, u pitanju zločina iz DR nadređen hrvatskom prvosuđu.
U tim eskapdama prednjači čovjek „vrhunskog pravnog obrazovanja“, predsjednik Republike, koji „zna“ da je Gotovina nevin i da „mu u Haagu nije mjesto“, ne navodeći kome je tamo bilo mjesto, jer valjda za besprimjernu pljačku, „spaljenu zemlju“ i zločine koje su hrvatske snage počinile za vrijme VRO „Oluja“ i neposredno poslije toga, netko je i kriv i odgovoran.
On je, „da se Vlasi ne dosjete“, prvo obrazloženje nepravomoćne presude proglasio „političkim pamfletom“, pa onda osuo drvlje i kamenje po njoj, iako on nepravomoćne presude uopće ne bi smio komentirati.
Naravno da i premijer Milanović zna da su i Gotovina i Markač nevini, samo niti on nam neće reći tko je onda kriv i odgovoran za zločine počinjene u „Oluji“.
Da je Gotovina nevin „znao“ je i dr. Ivo Sanader, jednako kao i Jadranka Kosor koja je čak, vrlo neoprezno, poslije nepravomoćnih presuda, najavljivala i potpuno neprimjerene i nedopuštene akcije političkog pritiska na Haaški sud.
Sad, doduše, za pretpostaviti je da bi u situaciji da su poživjeli Tuđman, Šušak, Červenko i Bobetko, Gotovina, Markač i Čermak bili tek lapidarno predmetom interesa Haaškog suda.
Meni osobno je žao samo što Tuđaman nije poživio, bar toliko da po pravomoćnom sudskom pravorijeku umre kao osuđeni ratni zločinac. Hrvatska bi poslije toga puno lakše disala.
Kako god paradoksalno izgledalo, ali za Hrvatsku bi najopasnie bilo da se dogodi nemoguće, pa da Žalbeno vijeće Haaškog suda izreče oslobađajuće presude.
To bi značilo da hrvatski narod nikad neće poći kroz katarzu i osvijestiti se od podmukle opijenosti Tuđmanovim nacional-šovinističkim „nektarom“, kojeg je halapljivo pio u ogromnim količinama.
A proći kroz katarzu značilo bi nazvati stvari pravim imenom, zapitati se jel' se zaista država i narod oslobađaju i brane lažima, mržnjom i zločinima i borbom za čiju to slobodu se mogu opravdati sva ona nedjela i zvjerstva počinjena za vrijeme rata a posebno trajanja „Oluje“ i neposredno po njenom završetku. Značilo bi to i osudu onih koji su zapovijedili da se „Srbima nanesu takvi udarci da praktično nestanu“, kao i propitivanje nerada vojnih zapovjednika kao i vojne i civilne policije, jer su se pred licem pravde trebali naći oni koji nisu učinili ništa da zločine spriječe ili da počinitelje zločina procesuiraju.
Značilo bi to i punu svijest o tome da se pravomoćnim presudama koje će biti izrečene Gotovini i Markaču ni na koji način ne osuđuje sve branitelje niti ih se proglašava zločincima, a još manje se takvim proglašavaju hrvatski narod i hrvatska država.
Tom presudom, ma kakva ona bila, neće se ni na koji način dovesti u pitanje pravo RH da u svoj ustavno-pravni poredak vrati nesporno svoj teritorij.
A to znači da su bespredmetne i sve aktivnosti koje najavljuju ovi i oni, ovakvi i onakvi, jer ma kakve presude bile, njih se baš nikakvim bilo čijim akcijma niti može dovesti u pitanje, niti ih promijeniti, a još manje ukinuti.
Pa koja je onda svrha najavljivanog cirkusa?
Po meni je to nastavak davno započetog pritiska na hrvatsko pravosuđe da ne procesuira krivce za ratne zločine iz redova braniteljske populacije.
Ali pričekajmo petak, neke će nam stvari poslij njega biti puno jasnije.
