"Nije vam ovo socijalizam!"
Već na samim počecima obnašanja vlasti Kukuriku koalicije, bivši PPHV, Radimir Čačić, izrazio je potrebu za istjerivanjem socijalizma iz Hrvata:
http://feniks.bloger.index.hr/post/istjerivanje-socijalizma-iz-hrvata/16871894.aspx
Bez obzira o čemu se radilo, borbi za u svijetu odavno izborena radnička prava, za cjelovitu i besplatnu zdravstvenu zaštitu, besplatno školstvo, jednakost sviju pred zakonom ... kukurikavci predvođeni tobpožnjim socijaldemokratima, doživljavaju sve to kao napade na vlast osvojenu na demokratskim izborima.
Odgovarajući na te „napade“ često se potežu i „najjači“ argumenti obično sadržani u opomeni/prijetnji: „Nije vam ovo socijalizam!“
I u pravu su!
U uvjetima samoupravljanja poštovana su radnička prava, zdravstvena zaštita bila je sveobuhvatna svima dostupna i besplatna, školstvo je bilo potpuno besplatno, pravosuđe sasvim solidno, jednako kao i teritorijalni ustroj zemlje ... ondašnje vlasti ni štrajkove do kojih je povremeno dolazilo u pojedinim poduzećima, nisu doživljavale kao napade na vlast.
Pa jel' onda čudno što je bilo moguće Hrvate istjerati iz socijalizma, ali socijalizam će biti, radi pobrojanog, teško istjerati iz Hrvata?
Što bi to vlasti htjele postići opomenom/prijetnjom: „Nije vam ovo socijalizamn!“?
Da mi koji smo živjeli u tom „nenaravnom“ sustavu zaboravimo na sretno djetinjstvo, bezbrižnu i veselu mladost, naše roditelje koji kao umirovljenici nisu morali prekapati po kontejnerima za otpatke da bi preživjeli, niti čekati u beskrajnim redovima pred javnim kuhinjama ...?
Da zaboravimo da smo ostvarujući ustavno pravo na rad, imali zaposlenje i sigurnost radnog mjesta?
Da zaboravimo dodjele stanova kroz stanarska prava ili dodjele kredita za kupnju/izgradnju vlastite kuće ili stana uz kamatu od 2 % godišnje i bez valutne klauzule?
Da zaboravimo da smo živjeli u državi koja je slovila kao najotvorenija i najsigurnija država svijeta, država koja je mogla servisirati svoje obaveze nastale zaduživanjem u inozemstvu?
Ili da se prisjetimo „neslobode“ što nismo smjeli psovati majku predsjedniku države, ne pitajući jel' nam taj predsjednik, čije nam je puko spominjanje širom otvaralo vrata u čitavom svijetu, uopće davao povoda da mu psujemo mater!?
Ili da se prisjetimo „uskraćenosti“ za ljigavi paternalizam Crkve u Hrvata, koja naprosto uz svoje „duhovno poslanje“ preuzima i svjetovnu vlast u Hrvatskoj?
Ili „uskraćenost“ radi nepostojanja parazitskog soja (samo)predstavljenog, radi svojih „zasluga“ za „stvaranje držve“, kao „najboljih među nama“, koji svojom nezajažljivošću doslovno proždire državu?
Meni osobno ove „neslobode“ i „uskraćenosti“ nisu nedostajale!
A vama?
Bore li se vladajući sintagmom „Nije vam ovo socijalizam!“ zapravo protiv želje malih ljudi da žive životom dostojnim čovjeka, jer „socijalizam“ im je to omogućavao, a aktualna vlast ne omogućava im niti privid toga.
Pitam se trebamo li mi bespogovorno prihvatiti svu bijedu, siromaštvo i potpuno neizvjesnu budućnost, jer to je sve što nam nude vladajući, odmičući nas od „socijalizma“?
Vladajući nam i čudan put u bolji život nude, pod radnim naslovom „siromaštvom do bogatstva“, ne samo plašeći nas socijalizmom, nego nam ga i uskraćujući.
Istjerivanjem „socijalizma“ iz nas vladajući zapravo pokušavaju u narodu suzbiti svaku želju za istinskom demokracijom koju mu je samoupravni sustav pružao.
Zasad im dobro ide, samo ne znam dokle će.
http://feniks.bloger.index.hr/post/istjerivanje-socijalizma-iz-hrvata/16871894.aspx
Bez obzira o čemu se radilo, borbi za u svijetu odavno izborena radnička prava, za cjelovitu i besplatnu zdravstvenu zaštitu, besplatno školstvo, jednakost sviju pred zakonom ... kukurikavci predvođeni tobpožnjim socijaldemokratima, doživljavaju sve to kao napade na vlast osvojenu na demokratskim izborima.
Odgovarajući na te „napade“ često se potežu i „najjači“ argumenti obično sadržani u opomeni/prijetnji: „Nije vam ovo socijalizam!“
I u pravu su!
U uvjetima samoupravljanja poštovana su radnička prava, zdravstvena zaštita bila je sveobuhvatna svima dostupna i besplatna, školstvo je bilo potpuno besplatno, pravosuđe sasvim solidno, jednako kao i teritorijalni ustroj zemlje ... ondašnje vlasti ni štrajkove do kojih je povremeno dolazilo u pojedinim poduzećima, nisu doživljavale kao napade na vlast.
Pa jel' onda čudno što je bilo moguće Hrvate istjerati iz socijalizma, ali socijalizam će biti, radi pobrojanog, teško istjerati iz Hrvata?
Što bi to vlasti htjele postići opomenom/prijetnjom: „Nije vam ovo socijalizamn!“?
Da mi koji smo živjeli u tom „nenaravnom“ sustavu zaboravimo na sretno djetinjstvo, bezbrižnu i veselu mladost, naše roditelje koji kao umirovljenici nisu morali prekapati po kontejnerima za otpatke da bi preživjeli, niti čekati u beskrajnim redovima pred javnim kuhinjama ...?
Da zaboravimo da smo ostvarujući ustavno pravo na rad, imali zaposlenje i sigurnost radnog mjesta?
Da zaboravimo dodjele stanova kroz stanarska prava ili dodjele kredita za kupnju/izgradnju vlastite kuće ili stana uz kamatu od 2 % godišnje i bez valutne klauzule?
Da zaboravimo da smo živjeli u državi koja je slovila kao najotvorenija i najsigurnija država svijeta, država koja je mogla servisirati svoje obaveze nastale zaduživanjem u inozemstvu?
Ili da se prisjetimo „neslobode“ što nismo smjeli psovati majku predsjedniku države, ne pitajući jel' nam taj predsjednik, čije nam je puko spominjanje širom otvaralo vrata u čitavom svijetu, uopće davao povoda da mu psujemo mater!?
Ili da se prisjetimo „uskraćenosti“ za ljigavi paternalizam Crkve u Hrvata, koja naprosto uz svoje „duhovno poslanje“ preuzima i svjetovnu vlast u Hrvatskoj?
Ili „uskraćenost“ radi nepostojanja parazitskog soja (samo)predstavljenog, radi svojih „zasluga“ za „stvaranje držve“, kao „najboljih među nama“, koji svojom nezajažljivošću doslovno proždire državu?
Meni osobno ove „neslobode“ i „uskraćenosti“ nisu nedostajale!
A vama?
Bore li se vladajući sintagmom „Nije vam ovo socijalizam!“ zapravo protiv želje malih ljudi da žive životom dostojnim čovjeka, jer „socijalizam“ im je to omogućavao, a aktualna vlast ne omogućava im niti privid toga.
Pitam se trebamo li mi bespogovorno prihvatiti svu bijedu, siromaštvo i potpuno neizvjesnu budućnost, jer to je sve što nam nude vladajući, odmičući nas od „socijalizma“?
Vladajući nam i čudan put u bolji život nude, pod radnim naslovom „siromaštvom do bogatstva“, ne samo plašeći nas socijalizmom, nego nam ga i uskraćujući.
Istjerivanjem „socijalizma“ iz nas vladajući zapravo pokušavaju u narodu suzbiti svaku želju za istinskom demokracijom koju mu je samoupravni sustav pružao.
Zasad im dobro ide, samo ne znam dokle će.
