„Promašeni projekt treba zaključati i srušiti!“
Protiv struje [23. VELJAČE 2012.] ⇩
Ured za gubljenje vremena
...jer upravo to je Vlada Zorana Milanovića, uspio je ne trepnuvši okom nepovratno izgubiti čitavu godinu ne učinivši ništa od onoga što je trebalo učiniti, pa čak ni od onoga što su si sami zadali svojim „Planom 21“, pa su skladno uloženom trudu i rezultati i postignuća očekivani, Bonitetna agencija Standard&Poors srezala nam je kreditni rejting na razinu „smeća“.
Što činiti?
I može li se uopće nešto učiniti u državi oboljeloj od vrlo specifične i teške bolesti?
Čini mi se da je najbolju dijagnozu te teške bolesti, zvane Hrvatska, dao Igor Mandić:
„Ako je Hrvatska stvorena u nacionalističkoj euforiji 90-ih godina, onda moramo biti svjesni da su temelji truli i da se na njima uzaludno pokušava graditi, nadograđivati sve dok se netko ne sjeti da bi trebalo cijeli taj projekt zaključati i srušiti.
Kao što je bio promašen projekt kvislinške Endehazije tako je promašen i projekt neoustaške tuđmanovske Hrvatske.“
Novi list [8. SIJEČJNA 2012.] ⇩
INTERVJU Igor Mandić: Hrvatska je promašen projekt šovinističkih elita
Igor Mandić je i više nego u pravu, Jugoslaviju su srušili oni koji su je uvijek rušili, ali nisu uspijevali, jer nije bilo pomoći "božje providnosti i našeg saveznika", saveznik se bojao SSSR-a, a božja providnost sama nije mogla puno.
Međutim, urušavanjem VU i rušenjem Berlinskog zida, „saveznik“ se naglo okuražio i odlučio Hrvatima drugi puta u povijesti "stvoriti državu".
I uspio, stvorio je divot-državu po uzoru na onu prvu, omogućivši ustašama da uz pomoć „saveznika“ pobjedonosno okončaju 2. Svjetski rat na tlu Jugoslavije.
Danke Deutschland!
Poznato je da kotač povijesti nije moguće vratiti unazad, ali je moguće prestati sa tuđmanizmom kao samoubilačkom politikom i krenuti od uspostavljenog „novog stanja stvari“, a to je hrvatska država zasnovana na antifašističkim vrijednostima, kao subjekt međunarodno prava, odbacujući tuđmanizam i ustaštvo, kao neprijeporne uzročnike bolesti hrvatskog društva.
A to znači detuđmanizirati i deustašizirati Hrvatsku, a Crkvu u Hrvata, impregniranu ustaštvom i klerofašizmom, udaljiti od svakog političkog djelovanja, ali i onog društvenog izvan njene dušebrižničke i karitativne funkcije.
Može li se to?
Mislim da može, ali mislim da to Milanović i njegova Vlada ne mogu, niti im u tome može pomoći politika „Zamporiona“ s Pantovčaka.
A trebalo bi odmah u kola ideološke i društvene preobrazbe upregnuti prvenstveno javnu televiziju u cilju stvaranja takve društvene klime koja bi građane učinila prijemčivim za promjene na društveno-političkom planu.
A trebalo bi odmah, svom silinom, krenuti u naplatu poreza, pa i zapljenom privatne imovine “poduzetnika“. U tom dijelu hitno novelirati zakone, ako je potrebno.
A trebalo bi odmah, svom silinom, pa makar i po cijenu da se izgubi pola policije (radi korumpiranosti), krenuti u nemilosrdni obračun s organizirnim kriminalom, mislim da je postojeća zakonska regulativa dostatna i da čak ni novelacije važećih zakona nisu potrebne.
U okviru ovih aktivnosti zahvatiti i djela pretvorbeno-privatizacijskog kriminala.
A trebalo bi odmah, svom silinom, krenuti u reviziju svih mirovina, starosnih, invalidskih i obiteljskih, kao i reviziju korisnika nekog od vidova socijalne skrbi. I lažnjacima, ne samo ukinuti mirovine i prava na socijalnu pomoć, nego ih i natjerati da vrate nepripadnu materijalnu korist u državni proračun.
A trebalo bi odmah, svom silinom, krenuti u reviziju sramnih ugovora sa Sv. Stolicom,
A trebalo bi odmah, odnosno u najkraćem mogućem roku koji demokratska procedura dopušta, izmijenitti Zakon o pravima hrvatskih branitelja i u pravima ih izjenačiti s borcima NOR-a. Pritom se ne obazirati na proteste iz udruga ovih i onih proizašlih otuda i odonuda i osloniti se na one koji kažu otprilike ovako: „Ne svrstavajte me među branitelje, jer ja sam u rat išao nerado, samo zato što sam morao, jer sam bio mobiliziran! Nikakva prava ni privilegije me ne zanimaju!“
I nemojmo se dati zavarati pričama o onima „najčasnijim među nama“, jer časni ljudi ne bi dopustili sva ona zlodjela počinjena za vrijeme rata, posebno VRO „Oluja“, koja daleko nadilaze kategoriju „pojedinačnih incidenata koji prate svaki rat“, niti bi dopustili da se u njihove redove uvuče 40-ak posto „lažnjaka“, jednako kao što ne bi dopustili ni 5.100 lažnih vojnih invalida.
Zar zaista nikom nije jasno da uzimanje prosvjeti i znanosti, a dajući braniteljima i „braniteljima“ zemlju vuče u propast i lišava budućnosti?
Te mjere bi rasteretile državni proračun za otprilike 10 milijardi kuna, svodeći proračunski deficit u savim prihvatljive okvire.
Samo kako rekoh to u Hrvatskoj nema tko provesti.
A da aktualne vlasti ni ne razmišljaju o tome pokazuje i njihov pogled pun nade uprijet u HNB i njenog guvernera Borisa Vujčića, očekujući da monetarna vlast potroši devizne pričuve za očuvanje vlasti Z. Milanovića i njegovog „Ureda za gubljenje vremena“, kako bi nakon još jedne izgubljene godine mogli proglasiti bankrot.
