Slijedi li crkveni pronunciamento ...
... kao uvod u "katolički ustanak" radi svrgavanja vlasti?
Crkva u Hrvata, „koja je uvijek u povijesti bila uz svoj hrvatski narod“, parazitirajući na narodnoj grbači uzimajući svoju „desetinu“ uz „caru carevo, a Bogu Božje“, podučavajući neuki puk kako je „svaka vlast od Boga“ i „čuvarica hrvatskog nacionalnog identiteta“ tako što je s narodom komunicirala na latinskom, dakle jeziku kojeg narod nije razumio, kreće protiv aktualnih hrvatkih vlasti u boj do istrebljenja.
Kako sva nastojanja Crkve, ali i katoličkih udruga, usmjerena najprije generalno protiv uvođenja zdravstvenog odgoja kao obaveznog predmeta u osnovne i srednje škole, a kasnije samo protiv Četvrtog modula Klurikuluma zdravstvenog odgoja, "Spolna/rodna ravnopravnost i spolno odgovorno ponašanje", nisu dala rezultata, kardinal Bozanić je „zagrmio“ s prodikaonice odričući hrvatskim vlastima ne samo njihovo pravo na odgojno-obrazovnu funkciju djece i mladeži, nego čak i njihovu ustavnu obavezu na tom planu.
Pomoćni pak biskup zagrebčki V. Pozaić otvoreno poziva na svrgavanje vlasti, a teolog A. Rebić progovara jezikom mržnje ovjedočenog homofoba.
Katoličke udruge organiziraju pak protestne skupove, ali i tribine koje karakteriziraju oduzimanje riječi neistomišljenicima, a onima koji iznose znanstveno utemeljene činjenice u korist uvođenja zdravstvenog odgoja upućuju se čak i otvorene prijetnje.
Toliko o onima koji se pozivaju na demokraciju i demokratska prava, uskraćujući ta prava drugima, a ja bih se usudio reći i velikoj većini u hrvatskom društvu.
Ali da bi stvari zadržali pod kontrolom i uspješno koordinirali „ustankom“ protiv „komunističkih nenarodnih vlast“ koji moraju dovesti do uspješnog završetka, odnosno rušenja tih vlasti „crkvena vlada“, HBK, zakazala je zasjedanje koje će se za nekoliko dana održati u „dvorima od oniksa“ na Ksaveru.
HBK bi tom prigodom trebala usvojiti Akcijski plan nadbiskupa Bozanića prema kojem bi već od 1. veljače 2013. trebala, kroz propovijedi, organiziranje protestnih skupova, organizaciju javnih tribina, te putem tiska ali i drugih sredstava javnog priopćavanja, protiv vlasti krenuti moćna armija od oko 7.000 svećenika, redovnika i redovnica, ali i volontera laika.
Tom žestokom kampanjom protiv zdravstvenog odgoja i gay brakova, a ustvari otvorenim ratom protiv Vlade, trebalo bi prisiliti vlasti da odustanu od uvođenja zdravstvenog odgoja, a još bolje dovesti do pada te klericima tako omrznute Vlade.
Iako je vrh Crkve u Hrvata i dosad iskazivao svoju netrpeljivost prema dva civilizacijska dosega, antifašizmu i sekularizmu, nikada to nije bilo ovako otvoreno, žestoko i beskompromisno kao sada.
Pitam se bi li ti nasrtaji KC na hrvatske vlasti, pa čak i istim povodom, bili takvi da je na vlasti HDZ?
Vjerojatno ne, jer bi HDZ pristao sklapati trule kompromise kako bi umirio Bozanića i njegove mantijaše.
A Milanović i njegova Vlada, izgleda, umjesto da priču „presjeku“ i prije nego započne, uz svu muku, pristaju na bavljenje nepotrebnim i kontraproduktivnim obranama od napada iz Crkve lišenih svake zdravorazumske osnove.
Pa ako je pred više od 230 godina car Josip II, koristeći mehanizme državne vlasti, znao stati na kraj svoj kurčevitosti KC, a u novije vrijeme je to više nego uspješno demonstrirao Tito, ne vidim jednog jedinog razloga Milanovićevoj suzdržanosti.
I Josip II i Tito progovorili su jezikom za koji KC nije mogla reći da ga ne razumije.
I u Titovo vrijeme je bio jednak postotak katolika u redovim hrvatskih državljana onome danas, a u vrijeme Josipa II taj je postotak vjerojatno bio i veći, jer je katolička religija bila
službena religija u carevini.
Pa?
Odgovornim državnicima su interesi njihovih državljana uvijek bili ispred interesa crkve.
Crkva u Hrvata, „koja je uvijek u povijesti bila uz svoj hrvatski narod“, parazitirajući na narodnoj grbači uzimajući svoju „desetinu“ uz „caru carevo, a Bogu Božje“, podučavajući neuki puk kako je „svaka vlast od Boga“ i „čuvarica hrvatskog nacionalnog identiteta“ tako što je s narodom komunicirala na latinskom, dakle jeziku kojeg narod nije razumio, kreće protiv aktualnih hrvatkih vlasti u boj do istrebljenja.
Kako sva nastojanja Crkve, ali i katoličkih udruga, usmjerena najprije generalno protiv uvođenja zdravstvenog odgoja kao obaveznog predmeta u osnovne i srednje škole, a kasnije samo protiv Četvrtog modula Klurikuluma zdravstvenog odgoja, "Spolna/rodna ravnopravnost i spolno odgovorno ponašanje", nisu dala rezultata, kardinal Bozanić je „zagrmio“ s prodikaonice odričući hrvatskim vlastima ne samo njihovo pravo na odgojno-obrazovnu funkciju djece i mladeži, nego čak i njihovu ustavnu obavezu na tom planu.
Pomoćni pak biskup zagrebčki V. Pozaić otvoreno poziva na svrgavanje vlasti, a teolog A. Rebić progovara jezikom mržnje ovjedočenog homofoba.
Katoličke udruge organiziraju pak protestne skupove, ali i tribine koje karakteriziraju oduzimanje riječi neistomišljenicima, a onima koji iznose znanstveno utemeljene činjenice u korist uvođenja zdravstvenog odgoja upućuju se čak i otvorene prijetnje.
Toliko o onima koji se pozivaju na demokraciju i demokratska prava, uskraćujući ta prava drugima, a ja bih se usudio reći i velikoj većini u hrvatskom društvu.
Ali da bi stvari zadržali pod kontrolom i uspješno koordinirali „ustankom“ protiv „komunističkih nenarodnih vlast“ koji moraju dovesti do uspješnog završetka, odnosno rušenja tih vlasti „crkvena vlada“, HBK, zakazala je zasjedanje koje će se za nekoliko dana održati u „dvorima od oniksa“ na Ksaveru.
HBK bi tom prigodom trebala usvojiti Akcijski plan nadbiskupa Bozanića prema kojem bi već od 1. veljače 2013. trebala, kroz propovijedi, organiziranje protestnih skupova, organizaciju javnih tribina, te putem tiska ali i drugih sredstava javnog priopćavanja, protiv vlasti krenuti moćna armija od oko 7.000 svećenika, redovnika i redovnica, ali i volontera laika.
Tom žestokom kampanjom protiv zdravstvenog odgoja i gay brakova, a ustvari otvorenim ratom protiv Vlade, trebalo bi prisiliti vlasti da odustanu od uvođenja zdravstvenog odgoja, a još bolje dovesti do pada te klericima tako omrznute Vlade.
Iako je vrh Crkve u Hrvata i dosad iskazivao svoju netrpeljivost prema dva civilizacijska dosega, antifašizmu i sekularizmu, nikada to nije bilo ovako otvoreno, žestoko i beskompromisno kao sada.
Pitam se bi li ti nasrtaji KC na hrvatske vlasti, pa čak i istim povodom, bili takvi da je na vlasti HDZ?
Vjerojatno ne, jer bi HDZ pristao sklapati trule kompromise kako bi umirio Bozanića i njegove mantijaše.
A Milanović i njegova Vlada, izgleda, umjesto da priču „presjeku“ i prije nego započne, uz svu muku, pristaju na bavljenje nepotrebnim i kontraproduktivnim obranama od napada iz Crkve lišenih svake zdravorazumske osnove.
Pa ako je pred više od 230 godina car Josip II, koristeći mehanizme državne vlasti, znao stati na kraj svoj kurčevitosti KC, a u novije vrijeme je to više nego uspješno demonstrirao Tito, ne vidim jednog jedinog razloga Milanovićevoj suzdržanosti.
I Josip II i Tito progovorili su jezikom za koji KC nije mogla reći da ga ne razumije.
I u Titovo vrijeme je bio jednak postotak katolika u redovim hrvatskih državljana onome danas, a u vrijeme Josipa II taj je postotak vjerojatno bio i veći, jer je katolička religija bila
službena religija u carevini.
Pa?
Odgovornim državnicima su interesi njihovih državljana uvijek bili ispred interesa crkve.
