Jel' to krenula najavljena crkvena "Oluja"?
Cvjetnica, nedjelja prije Uskrsa, za vjenike uvod u Veliki tjedan, dan mira u duši i dan ljubavi prema bližnjemu i dan oprosta …
Svuda u kršćanskom svijetu, ali ne i u Hrvatskoj!
Hrvatsko svećenstvo, a posebno hrvatski biskupi, su bili svjetlosne godine od bilo kakvih poruka mira i ljubavi, koje svuda tako obilježvaju Cvjetnicu.
Svuda u kršćanskom svijetu, ali ne i u katoličkoj džamahiriji Hrvatskoj!
U Hrvatskoj je svećenstvo, a posebno biskupi, ne poštujući ni maslinove grančice kao mirotvornu simbliku Cvjetnice, izašlo na “ratnu stazu”, pokrećući “Oluju”, svojevrsni križarski pohod protiv aktualnih vlasti, kako je to već prije najavio pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić:
http://feniks.bloger.index.hr/post/slijedi-li-crkveni-pronunciamento-/19103895.aspx
Logističku i svaku drugu potporu crkvenjacim pruž HDZ i ne brnitlji, nego oni što ne branitelji, nego crnokošuljaši iz udruga proizašlih s konopca i konca, koji se okupljaju ispod crnih barjaka, pod kojima su u crno zavili Hrvatsku.
U tim ne propovijedima nego programatskim govorima prevladavala je ne kritika vlasti, nego retorika sa svim elementima govora mržnje u čemu su uz vlasti “stradali” i mediji.
Svega je tu bilo, ali je već standardno prevladavao 2. Svjetski rat, ma ne radi žrtava koj su se spominjale, već radi žala za ustaškom državom.
Iznosili su biskupi neku svoju verziju najnovije povijsti, iznosili neke svoje istine, pa je tako i Hrvatska tek pod ovom vlašću krenula u propast, “uništavajući” valjda sve ono “dobro” što je HDZ kao vjerni saveznik KC do danas stvorio.
Što će drugo “Crkva mučenika” mego o svojem “mučeništvu" od popisa žrtava 2. Svjetskog rata, preko straha od razapinjanja pape Franje, koje će izvrpšiti hrvatski mediji, pa do "mučeništva" zdravstvenim odgojem.
Da, da, na ovu Cvjetnicu su se vjernici na misnim slavljima naslušali svega, jedino nisu čuli ono radi čega na mise valjda i dolaze, nisu čuli riječ Božju.
A ni to nije ništa novo, ta riječ se u hrvatskim crkvama gotovo više uopće ne čuje.
Tužno i bljutavo do bola!
Ali ne treba se ničemu čuditi, jer to dolazi od one Crkve koja je za vrijeme 2. Svjetskog rata najprilježnije surađivla s najmonstruozjim režimom ikad, a da se za sve svoje nečinjenje i sva svoja nedjela nikad nije ispričala ni hrvatskom narodu ni svijetu, kao što su to učinili njemački biskupi posipajući se pepelom i moleći za oprost, radi držanja tamošnje KC i klera za vrijeme nacističke vladavine:
http://feniks.bloger.index.hr/post/also-sprach-fra-marko-orsolic/18963152.aspx
U Hrvatskoj danas, kao posljedica sve veće bijede i siromaštva, fašizam, za koji bismo kao i za tuberkulozu mogli reći da je “bolest bijede”, naprosto buja, a u njegovoj promociji prednjači Crkva u Hrvata.
Svuda u kršćanskom svijetu, ali ne i u Hrvatskoj!
Hrvatsko svećenstvo, a posebno hrvatski biskupi, su bili svjetlosne godine od bilo kakvih poruka mira i ljubavi, koje svuda tako obilježvaju Cvjetnicu.
Svuda u kršćanskom svijetu, ali ne i u katoličkoj džamahiriji Hrvatskoj!
U Hrvatskoj je svećenstvo, a posebno biskupi, ne poštujući ni maslinove grančice kao mirotvornu simbliku Cvjetnice, izašlo na “ratnu stazu”, pokrećući “Oluju”, svojevrsni križarski pohod protiv aktualnih vlasti, kako je to već prije najavio pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić:
http://feniks.bloger.index.hr/post/slijedi-li-crkveni-pronunciamento-/19103895.aspx
Logističku i svaku drugu potporu crkvenjacim pruž HDZ i ne brnitlji, nego oni što ne branitelji, nego crnokošuljaši iz udruga proizašlih s konopca i konca, koji se okupljaju ispod crnih barjaka, pod kojima su u crno zavili Hrvatsku.
U tim ne propovijedima nego programatskim govorima prevladavala je ne kritika vlasti, nego retorika sa svim elementima govora mržnje u čemu su uz vlasti “stradali” i mediji.
Svega je tu bilo, ali je već standardno prevladavao 2. Svjetski rat, ma ne radi žrtava koj su se spominjale, već radi žala za ustaškom državom.
Iznosili su biskupi neku svoju verziju najnovije povijsti, iznosili neke svoje istine, pa je tako i Hrvatska tek pod ovom vlašću krenula u propast, “uništavajući” valjda sve ono “dobro” što je HDZ kao vjerni saveznik KC do danas stvorio.
Što će drugo “Crkva mučenika” mego o svojem “mučeništvu" od popisa žrtava 2. Svjetskog rata, preko straha od razapinjanja pape Franje, koje će izvrpšiti hrvatski mediji, pa do "mučeništva" zdravstvenim odgojem.
Da, da, na ovu Cvjetnicu su se vjernici na misnim slavljima naslušali svega, jedino nisu čuli ono radi čega na mise valjda i dolaze, nisu čuli riječ Božju.
A ni to nije ništa novo, ta riječ se u hrvatskim crkvama gotovo više uopće ne čuje.
Tužno i bljutavo do bola!
Ali ne treba se ničemu čuditi, jer to dolazi od one Crkve koja je za vrijeme 2. Svjetskog rata najprilježnije surađivla s najmonstruozjim režimom ikad, a da se za sve svoje nečinjenje i sva svoja nedjela nikad nije ispričala ni hrvatskom narodu ni svijetu, kao što su to učinili njemački biskupi posipajući se pepelom i moleći za oprost, radi držanja tamošnje KC i klera za vrijeme nacističke vladavine:
http://feniks.bloger.index.hr/post/also-sprach-fra-marko-orsolic/18963152.aspx
U Hrvatskoj danas, kao posljedica sve veće bijede i siromaštva, fašizam, za koji bismo kao i za tuberkulozu mogli reći da je “bolest bijede”, naprosto buja, a u njegovoj promociji prednjači Crkva u Hrvata.
