On bi i u bijedi drugi mandat!?
Hrvatski predsjednik, Ivo Josipović, znan i kao “ZAMPORION s Pantovčaka”, koji je tri četvtine svojeg mandata proćerdao na nečinjenje ili dodvoravanje “našem ponosu”, fašizmu i klerofašizmu, izjavio je na dodjeli priznanja HGK, “Zlatna kuna”, da “bijeda kuca na naša vrata”, ne primijećujući da je bijeda zakucala na naša vrata onog trena kad je “naš ponos” predvođen svojim guruom Franjom Tuđmanom krenuo u rušilački pohod i ratom nam “stvarati državu”, koju smo ionako već imali.
Da, to je bio početak kraja države blagostanja za sve, kakvu smo dotad bar pokušavali graditi.
I naš ZAMPORION, nakon svih godina Tuđmanove i isto takve post Tuđmanove nepodnošljive lakoće vladanja, obilježene nepotizmom, korupcijom, kriminalom i bujanjem fašizma, obilno potpomognute “pregalaštvom” “Svete matere Crkve”, odjednom osjeća potrebu za svenarodnim konsenzusom, koji bi, valjda pod njegovim vodstvom, uz svesrdni angažman Nikice Gabrića, trebao dovesti do svojevrsnog narodnog preporoda, i pokrenuti narod i promijeniti raspoloženje u njemu iz duboke letargije prema stvaralaštvu.
Hm da, sve pet, da nije one njegove, nekoliko dana starije izjave o narodu koji pere “mentalitet kuknjave”, dakle narodu koji ne zna i neće raditi i stvarati, nego samo znade kukati.
A sad bi s tima “koji samo znaju kuklati” uspostavljao konsenzus, čime bi se svi, a pogotovo oni nezaposleni odmah pretvorili u radnike, dakle zaposlene i poduzetnike.
I tko bi onda bio taj zamašnjak, taj spiritus movens, koji bi pod dirigentskom palicom dvojice “vizionara”, Ive Josipovića i Nikice Gabrića, pokrenuo taj svenarodni preporodni ciklus?
“Naš ponos”, taj parazitski sloj hrvatskog društva koji se dokazao u rušenju i razaranju, a ne stvaranju, kojega zanimaju samo njihove privilegije? Ljudi, dajte najte!
Hrvatski poduzetnici možda, među kojima je najveći broj skorojevića koji su na razno-razne nerijetko kriminalne načine došli do svojih poduzeća i druge imovine i koji izvan kategorije “u se, na se i poda se” drugih interesa nemaju? Ljudi, dajte najte!
Hrvatska inteligencija, koju je Franjo Tuđman tako temeljito indoktrinirao, uškopio i prestrašio, da se do dana današnjeg od toga oporavila nije? Ljudi, dajte najte!
Pa tko onda?
To mora biti nekakav pojedinac, jer progres su kroz povijest ljudskog roda uvijek nosili pojedinci koji su znali i htjeli, koji će znati energiju bunta, koja u narodu sve više jača i koja će biti u jednom trenutku dovedena do ključanja, usmjeri u smjeru stvaranja a ne rušenja i razaranja, kojima “nemoderirane” pobune znaju rezultirati.
Taj pojedinac, ako takav u hrvatskom narodu postoji i ako se je takav rodio, morat će znati potaknuti mase da se oslobode svih više od dva desetljeća stvaranih i institucionalizirnih laži i obmana sadržanih u sintagmi “proglašene istine” i “odlijepe” se jednako od proglašenih istina tuđmanizma, kao i ljigavog paternalizma Crkve u Hrvata i prihvate antifašizam kao civilizacijku stečevinu i svjetonazorni princip slobodnog pojedinca u slobodnom društvu. To je ishodišni princip i condiio sine qua non svake pozitivne promjene do koje može doći u raspoloženju naroda i njegovom kretanju putem razvoja i napretka.
Taj pojedinac će morati ponovo afirmirati sustav društvenih vrijednosti koji je Tuđman doslovno okrenuo naglavačke, pa će radišnost odmijeniti lijenost, istinoljubivost odmijeniti lažljivost, poštenje odmijeniti nepoštenje, neporočnost odmijeniti sklonost kriminalu itd.
Taj pojedinac će na ideološkom planu sasvim sigurno biti obilježen svojom privrženošću antifašizmu i humanizmu s jasno artikulirnim vlastitim stavovima o svemu.
Ono što ja znam je da taj pojedinac, ako takav među nama postoji, sasvim sigurno nije iz redova aktualnog hrvatskog političkog establishmenta i sasvim sigurno to nije mediokritet poput Ive Josipovića.
Ivo Josipović je svime, svojim obteljskim backgroundom, obrazovanjem, društvenim položajem i i radi toga uvjerljivom pobjedom na izborima, imao sve preduvjete da na predsjedničkoj poziciji, nakon zadrtog samodršca Franje Tuđmana i “seoske lole” Stipe Mesića, pokrene ozbiljne pozitivne promjene u hrvatskom društvu, oslobađajući ga okova tuđmanizma, usmjeravanjem prema smanjenju tenzija u društvu, pa i međunacionalnih napetosti između Hrvata i Srba, prvenstveno demistificiranjem proglašenih istina i nazivanjem stvari, pojava i događanja, pogotovo u nedavnoj prošlosti, pravim imenom, borbom za poštivanje ustava, na koji je prisegnuo, pa i inzistiranjem na potpunom poštivanju principa sekularizma kao i zakonitog postupanja vlasti, inzistiranjem na antifašizmui dosljednom odricanju od ustaštva, te hrvatske inačice fašizma …
Svjedoci smo da ništa od toga on nije radio i nikakve inicijative u tom smislu pokretao, pa otkud mu onda i pomisao na drugi predsjednički mandat ili još i gore da on bude predvodnikom nekakvog narodnog preporoda, koji bi trebao uslijediti nakon uspostave svenarodnog konsenzusa?
To mi je jednako mistično kao i njegova pozicija najpopulrnieg hrvatskog političara, ako ćemo vjerovati anketama, dok ga u svijetu prepoznaju ko Tuđmana poslije Tuđmana (pogotovo radi njegove “bosanske” politike), samo bez ovlasti. Ne usudim se ni pomisliti kakav bi bio i što bi radio da ima Tuđmanove ovlasti. možda bismo ga pamtili, ne kao neo-Tuđmana, nego prije kao mini-Staljina.
Da, to je bio početak kraja države blagostanja za sve, kakvu smo dotad bar pokušavali graditi.
I naš ZAMPORION, nakon svih godina Tuđmanove i isto takve post Tuđmanove nepodnošljive lakoće vladanja, obilježene nepotizmom, korupcijom, kriminalom i bujanjem fašizma, obilno potpomognute “pregalaštvom” “Svete matere Crkve”, odjednom osjeća potrebu za svenarodnim konsenzusom, koji bi, valjda pod njegovim vodstvom, uz svesrdni angažman Nikice Gabrića, trebao dovesti do svojevrsnog narodnog preporoda, i pokrenuti narod i promijeniti raspoloženje u njemu iz duboke letargije prema stvaralaštvu.
Hm da, sve pet, da nije one njegove, nekoliko dana starije izjave o narodu koji pere “mentalitet kuknjave”, dakle narodu koji ne zna i neće raditi i stvarati, nego samo znade kukati.
A sad bi s tima “koji samo znaju kuklati” uspostavljao konsenzus, čime bi se svi, a pogotovo oni nezaposleni odmah pretvorili u radnike, dakle zaposlene i poduzetnike.
I tko bi onda bio taj zamašnjak, taj spiritus movens, koji bi pod dirigentskom palicom dvojice “vizionara”, Ive Josipovića i Nikice Gabrića, pokrenuo taj svenarodni preporodni ciklus?
“Naš ponos”, taj parazitski sloj hrvatskog društva koji se dokazao u rušenju i razaranju, a ne stvaranju, kojega zanimaju samo njihove privilegije? Ljudi, dajte najte!
Hrvatski poduzetnici možda, među kojima je najveći broj skorojevića koji su na razno-razne nerijetko kriminalne načine došli do svojih poduzeća i druge imovine i koji izvan kategorije “u se, na se i poda se” drugih interesa nemaju? Ljudi, dajte najte!
Hrvatska inteligencija, koju je Franjo Tuđman tako temeljito indoktrinirao, uškopio i prestrašio, da se do dana današnjeg od toga oporavila nije? Ljudi, dajte najte!
Pa tko onda?
To mora biti nekakav pojedinac, jer progres su kroz povijest ljudskog roda uvijek nosili pojedinci koji su znali i htjeli, koji će znati energiju bunta, koja u narodu sve više jača i koja će biti u jednom trenutku dovedena do ključanja, usmjeri u smjeru stvaranja a ne rušenja i razaranja, kojima “nemoderirane” pobune znaju rezultirati.
Taj pojedinac, ako takav u hrvatskom narodu postoji i ako se je takav rodio, morat će znati potaknuti mase da se oslobode svih više od dva desetljeća stvaranih i institucionalizirnih laži i obmana sadržanih u sintagmi “proglašene istine” i “odlijepe” se jednako od proglašenih istina tuđmanizma, kao i ljigavog paternalizma Crkve u Hrvata i prihvate antifašizam kao civilizacijku stečevinu i svjetonazorni princip slobodnog pojedinca u slobodnom društvu. To je ishodišni princip i condiio sine qua non svake pozitivne promjene do koje može doći u raspoloženju naroda i njegovom kretanju putem razvoja i napretka.
Taj pojedinac će morati ponovo afirmirati sustav društvenih vrijednosti koji je Tuđman doslovno okrenuo naglavačke, pa će radišnost odmijeniti lijenost, istinoljubivost odmijeniti lažljivost, poštenje odmijeniti nepoštenje, neporočnost odmijeniti sklonost kriminalu itd.
Taj pojedinac će na ideološkom planu sasvim sigurno biti obilježen svojom privrženošću antifašizmu i humanizmu s jasno artikulirnim vlastitim stavovima o svemu.
Ono što ja znam je da taj pojedinac, ako takav među nama postoji, sasvim sigurno nije iz redova aktualnog hrvatskog političkog establishmenta i sasvim sigurno to nije mediokritet poput Ive Josipovića.
Ivo Josipović je svime, svojim obteljskim backgroundom, obrazovanjem, društvenim položajem i i radi toga uvjerljivom pobjedom na izborima, imao sve preduvjete da na predsjedničkoj poziciji, nakon zadrtog samodršca Franje Tuđmana i “seoske lole” Stipe Mesića, pokrene ozbiljne pozitivne promjene u hrvatskom društvu, oslobađajući ga okova tuđmanizma, usmjeravanjem prema smanjenju tenzija u društvu, pa i međunacionalnih napetosti između Hrvata i Srba, prvenstveno demistificiranjem proglašenih istina i nazivanjem stvari, pojava i događanja, pogotovo u nedavnoj prošlosti, pravim imenom, borbom za poštivanje ustava, na koji je prisegnuo, pa i inzistiranjem na potpunom poštivanju principa sekularizma kao i zakonitog postupanja vlasti, inzistiranjem na antifašizmui dosljednom odricanju od ustaštva, te hrvatske inačice fašizma …
Svjedoci smo da ništa od toga on nije radio i nikakve inicijative u tom smislu pokretao, pa otkud mu onda i pomisao na drugi predsjednički mandat ili još i gore da on bude predvodnikom nekakvog narodnog preporoda, koji bi trebao uslijediti nakon uspostave svenarodnog konsenzusa?
To mi je jednako mistično kao i njegova pozicija najpopulrnieg hrvatskog političara, ako ćemo vjerovati anketama, dok ga u svijetu prepoznaju ko Tuđmana poslije Tuđmana (pogotovo radi njegove “bosanske” politike), samo bez ovlasti. Ne usudim se ni pomisliti kakav bi bio i što bi radio da ima Tuđmanove ovlasti. možda bismo ga pamtili, ne kao neo-Tuđmana, nego prije kao mini-Staljina.
