Besposlen pop jariće ne krsti, samo ih blagoslivlja!
Zasad!
Uf!
Glumajući tako nasipom i ne želeći slušam razgovor dvije dobrano ocvale dame, koje na povodcu vode svoje psiće ...
Jedna priča kako bi ona svoju „curicu“ pustila da se istrči, kad ne bi bilo „zločestih dečki“ bez pedigrea, koji bi njenu „curicu“ mogli obeščastiti. Ne znam i ne tiče me se kojoj sorti pripada „curica“ ali je iz priče njene vlasnice razvidno da ona za svoju „curicu“ već duže vrijeme neuspješno traži podobnog „dečka“, pa i putem oglasa.
Da, da, to su ti ljubitelji životinja, ograničit ću se na pse, koji „curice“ najčešće steriliziraju, a „dečke“ kastriraju, ugrađujući im u mošnje umjetne testise, valjda da ih onako bezmude ne bude sram.
Vidi se da vlasnik vodi računa o ugledu svojeg ljubimca pa i ugradnjom umjetnih tetisa. To što toga „dečka“ „curice“ baš više i ne zanimaju, nije ni važno, važno je da on djeluje onako „muževno“.
K'o i njegov vlasnik!
A možda su baš ti umjetni testisi razlogom što ona vlasnica „curice“ ne može pronaći pravog „dečka“ za nju.
Neke pak decentne dame vole poveće „dečke“, pa kad im ne mogu naći odgovarajuću „curicu“, same im izlaze ususret da „dečki“ ne pate za „curicama“.
E sad, puste li se „curice“ i „dečke“ da neosakaćeni slobodno švrljaju, vrag zna kog će odabrati kao partnera, a onda slijedi i potomstvo, s kojim ne znamo što ćemo, najčešće su to primjerci koji ne mogu osvojiti nagradu ni na kojoj izložbi/smotri pasa.
I nije samo to, to potomstvo je začeto u grijehu, „roditelji“ najčešće nisu ni kršteni ...
Da bi se tim griješnim radnjama stalo na kraj, valjalo je u „kola napretka“ uključiti i svetu mater Crkvu, da bar djelomično „popravi“ štetu, pa za početak bar blagoslovi „curice“ i „dečke“, kad su već tu. Kasnije će se valjda negdje u obredniku naći i mjesto za krštenje „curica“ i „dečki“, a onda slijedi i sv. Potvrda i na kraju i vjenčanje, pa potomci ne će biti začinjani u grijehu ...
Saznajem tako da je to blagoslivljanje kućnih ljubimaca održano prvi puta u Hrvatskoj i da je ono u Evropi poznato od davnina ...
Pa da vjerujemo mons. Jurju Kolariću, umirovljnom profesoru KBF-a, koji je u subotu, 27. 04. 2013., obred i održao.
Uostalom ulazimo u EU i red je da prihvatimo svaku „naprednu“ evropsku stečevinu.
Bilo bi zgodno doznati kad će se u Hrvatskoj organizirati blagoslov pedera i lezbi, što naravno mora biti posebni obred, jer spomenutii prema svetoj materi Crkvi ne spadaju ni među ljude ni među kućne ljubimce.
Osobno moram priznati da sam uvijek „oduševljen“ kad pokazujemo svoju privrženost svemu što nas „oplemenjuje“.
Naprosto ne znam, kako smo bez ovog blagoslivljanja dosad živjeli.
Valjda kao da i nismo živjeli!
Uf!
Glumajući tako nasipom i ne želeći slušam razgovor dvije dobrano ocvale dame, koje na povodcu vode svoje psiće ...
Jedna priča kako bi ona svoju „curicu“ pustila da se istrči, kad ne bi bilo „zločestih dečki“ bez pedigrea, koji bi njenu „curicu“ mogli obeščastiti. Ne znam i ne tiče me se kojoj sorti pripada „curica“ ali je iz priče njene vlasnice razvidno da ona za svoju „curicu“ već duže vrijeme neuspješno traži podobnog „dečka“, pa i putem oglasa.
Da, da, to su ti ljubitelji životinja, ograničit ću se na pse, koji „curice“ najčešće steriliziraju, a „dečke“ kastriraju, ugrađujući im u mošnje umjetne testise, valjda da ih onako bezmude ne bude sram.
Vidi se da vlasnik vodi računa o ugledu svojeg ljubimca pa i ugradnjom umjetnih tetisa. To što toga „dečka“ „curice“ baš više i ne zanimaju, nije ni važno, važno je da on djeluje onako „muževno“.
K'o i njegov vlasnik!
A možda su baš ti umjetni testisi razlogom što ona vlasnica „curice“ ne može pronaći pravog „dečka“ za nju.
Neke pak decentne dame vole poveće „dečke“, pa kad im ne mogu naći odgovarajuću „curicu“, same im izlaze ususret da „dečki“ ne pate za „curicama“.
E sad, puste li se „curice“ i „dečke“ da neosakaćeni slobodno švrljaju, vrag zna kog će odabrati kao partnera, a onda slijedi i potomstvo, s kojim ne znamo što ćemo, najčešće su to primjerci koji ne mogu osvojiti nagradu ni na kojoj izložbi/smotri pasa.
I nije samo to, to potomstvo je začeto u grijehu, „roditelji“ najčešće nisu ni kršteni ...
Da bi se tim griješnim radnjama stalo na kraj, valjalo je u „kola napretka“ uključiti i svetu mater Crkvu, da bar djelomično „popravi“ štetu, pa za početak bar blagoslovi „curice“ i „dečke“, kad su već tu. Kasnije će se valjda negdje u obredniku naći i mjesto za krštenje „curica“ i „dečki“, a onda slijedi i sv. Potvrda i na kraju i vjenčanje, pa potomci ne će biti začinjani u grijehu ...
Saznajem tako da je to blagoslivljanje kućnih ljubimaca održano prvi puta u Hrvatskoj i da je ono u Evropi poznato od davnina ...
Pa da vjerujemo mons. Jurju Kolariću, umirovljnom profesoru KBF-a, koji je u subotu, 27. 04. 2013., obred i održao.
Uostalom ulazimo u EU i red je da prihvatimo svaku „naprednu“ evropsku stečevinu.
Bilo bi zgodno doznati kad će se u Hrvatskoj organizirati blagoslov pedera i lezbi, što naravno mora biti posebni obred, jer spomenutii prema svetoj materi Crkvi ne spadaju ni među ljude ni među kućne ljubimce.
Osobno moram priznati da sam uvijek „oduševljen“ kad pokazujemo svoju privrženost svemu što nas „oplemenjuje“.
Naprosto ne znam, kako smo bez ovog blagoslivljanja dosad živjeli.
Valjda kao da i nismo živjeli!
