Tomčevo “čitlučenje” i Milanovićevo “šenlučenje” po HR HB
Netom je srbijanski predsjednik T. Nikolić ispratio predsjednika RS, titulirajući ga kao predsjednika “druge srpske države” kojega je ugostio u Beogradu radi konzultacija “vascelog” srpstva oko odbijanja potpisa dokumenta EU o Kosovu, kad li naš premijer Milanović osvanu u Stocu.
Da, na koferenciji za novinare nije predsjednik “druge srpske države”, Milorad Dodik, propustio napomenuti kako eto u Mostaru Hrvati upravo ispravljaju nepravdu iz Daytona i ispostavljaju zahtjev za trećim, hrvatskim, entitetom u BiH.
Osobno smatram da je pozivanje Dodika na konzultacije u Beograd, njegovo “tituliranje” i zajednički izlazak pred novinare bila stanovita demonstracija sile, odnosno najava mogućnosti da “druga srpska država” krene putem izdvajnja iz BiH, te da se potom dvije srpske države i ujedine.
Mislim da je zato Dodiku i trebalo ono naglašavanje zahtjeva Hercgovaca za trećim entitetom.
Mene je uvijek zbunjivalo ovo vršljanje hrvatskih dužnosnika po BiH, uvijek s povodom i u nekakvo nevrijeme i nikako da se dignu ruke od BiH i da se Hercegovcima dade do znanja da svoje probleme,. ma kakvi oni bili, trebaju rješavati u Mostaru i Sarajevu, a nikako u Zagrebu.
Nadalje konačno bi trebalo prestati o Hrvatima iz BiH govoriti kao nekom hrvataskom iseljeništvu, jer su oni u BiH konstitutivni narod u svemu potpuno ravnoprvan drugim dvama narodima, pa je nekakvo laprdanje hrvatskih dužnosnika i pozivanje na ustav o brizi o Hrvatima u iseljeništvu, samo laprdanje, jer se ta “briga” svodi gotovo isključivo na Hercegovce.
Ako se posjet Zorana Milnovića tretira kao službeni posjet BiH, kako onda da je on posjetio samo općine s hrvatskom većinom?
Ako naš premijer već ima silnu potrebu brinuti o Hrvatim u iseljeništvu, ja mu toplo preporučam da se onda ode u SAD družiti s Hrvatimam iz HBZ, koji nedvojbeno jesu iseljeništvo, a s druge strane oni nikada nisu niti radili štetu Hrvatskoj niti je sramotili pred svijetom.
“Šenlučenju” premijera Milanovića prethodilo je “čitlučenje” Zdravka Tomca i drugova, odnosno predstavljanje Dokumenta ”Strateška polazišta za oslobađanje Hrvatske od unutarnje agresije – Oluja 2” Domovinskoga stožera Zavjeta za Hrvatsku, a u organizaciji Hrvatske kršćanske demokratske unije Čitluk u nedjelju 7. travnja u Hotelu „Brotnjo“.
Dokument su predstavili: general Marko Lukić, predsjednik Zavjeta za Hrvatsku, admiral Davor Domazet-Lošo, ravnatelj Domovinskoga stožera, prof. dr. Zdravko Tomac, potpredsjednik Domovinskoga stožera i general Živko Budimir, predsjednik Federacije BiH.
Pristojnim rječnikom teško bi se moglo opisati sve ono što su vrli “zavjetničari”, “stručnjaci” za hrvatske nacionalne interese i njihovo očuvanje izgovorili na “zavjetovanju” u hotelu “Brotnjo” u Čitluku tog nedjeljnog dana, dosta će biti koristiti onu narodnu kako to “ni pas s maslom pojesti ne bi mogao”.
U svakom slučaju zanimljivo i pomalo neočekivno je da se “zavjetničari” izričito izjašnjavaju protiv inicijative drugih “izvornih” tumača i čuvara “hrvatskih nacionalnih interesa” koji se, kako je to i Dodik najavio, upravo spremaju i službeno zatražiti uspostavu trećeg entiteta u BiH.
Saznajemo tako da je “Oluja 2” dokument nastao jednako kao odgovor na “Memorandum 2” SANU, “unutarnju agresiju”, koju po Loši nad Hrvatskom i hrvatskim narodom upravo provode “nametnute” i odnarođene aktualne hrvatske vlasti ili njihovo “petokolonaško djelovanje” kakvim ga je opisao višestruki konvertit Zdravko Tomac.
Zato Marko Lukić predlaže vojno-meneđersko djelovanje, ma što to značilo, a čini mi se da bi moglo značiti demokratizaciju zemlje metodama “vojničkom čizmom u zube”.
Teoretičar zavjere i “vidovnjek” koji je predskazao početak Trećeg svjetskog rata koji će upravo početi u Rijeci, “prozreo” je sve neprijateljske namjere, kako Srbije tako i svjetskih centara moći koji se ne bave ničim drugim nego samo smišljaju kako bi napakostili Hrvatskoj i Hrvatima, naravno “samo zato što smo Hrvati”. I zato je tu “Oluja 2” koja je učinkovit odgovor na sva ta strana presizanja i sve te prijetnje, ali i na unutarnju agresiju i petokolonaško djelovanje hrvatskih vlasti.
Zdravko Tomac je u svojem stilu, veličjući Tuđmana zapravo veličao sebe, jer mu je Tuđman, prepoznavši njegovo nepokolebivo hrvatstvo, nudio “bilo koju poziciju u vlasti osim svoje”, a on je skromno prihvatio tek mjesto potpredsjednika Gregurićeve vlade i ostao najpoznatiji po tome što je zajedno s drugim “velikim Hrvatom”, također potpredsjednikom Vlade narodnog sporazuma iz opozicijskih redova, Draženom Budišom, poduzimao sve da se zataškaju Orešković-Norčevi zločini u Gospiću.
Naravno u najboljoj maniri zaštite hrvatskih nacionalnih interesa, jer je poznato da se nacionalni interesi najbolje štite zločinima.
Laprdao je taj konvertit mahom ponavljajući već nebrojeno puta izgovorene laži, ali i dograđujući ih, pa tako doznajem o da je HR HB bila onaj faktor koji je očuvo državu BiH, opet na osebujan način, ratujući protiv A BiH koja se jedina borila za BiH.
Ponovo doznajemo kako je Haaški sud Hrvatsku oslobodio od odgovornosti za izgon Srba iako znamo da nitko Hrvtskoj sudio nije, niti da oslobađajuće presude izrečne Gotovini i Markaču ne kažu da zločina nije bilo, pa čak ne kažu ni da su oni nevini, već da samo izvan razumne sumnje nije dokazana njihova krivnja za počinjenje kaznenih djela koja su im optužnicom stavljena na teret.
Reći će vrli Zdravko da je “Oluja 2” već počela i to okupljanjima poslije oslobađajuće presude generalima, a potom nastavljena “protućiriličnim” okupljanjima u Vukovaru i Zagrebu.
I tu neće stati!
I na kraju, kad se nešto zove “Domovinski stožer Zavjeta za Hrvatsku”, ma što to značilo, gdje će drugo predstaviti svoje programske dokumente nego u inozemstvu!?
Da, na koferenciji za novinare nije predsjednik “druge srpske države”, Milorad Dodik, propustio napomenuti kako eto u Mostaru Hrvati upravo ispravljaju nepravdu iz Daytona i ispostavljaju zahtjev za trećim, hrvatskim, entitetom u BiH.
Osobno smatram da je pozivanje Dodika na konzultacije u Beograd, njegovo “tituliranje” i zajednički izlazak pred novinare bila stanovita demonstracija sile, odnosno najava mogućnosti da “druga srpska država” krene putem izdvajnja iz BiH, te da se potom dvije srpske države i ujedine.
Mislim da je zato Dodiku i trebalo ono naglašavanje zahtjeva Hercgovaca za trećim entitetom.
Mene je uvijek zbunjivalo ovo vršljanje hrvatskih dužnosnika po BiH, uvijek s povodom i u nekakvo nevrijeme i nikako da se dignu ruke od BiH i da se Hercegovcima dade do znanja da svoje probleme,. ma kakvi oni bili, trebaju rješavati u Mostaru i Sarajevu, a nikako u Zagrebu.
Nadalje konačno bi trebalo prestati o Hrvatima iz BiH govoriti kao nekom hrvataskom iseljeništvu, jer su oni u BiH konstitutivni narod u svemu potpuno ravnoprvan drugim dvama narodima, pa je nekakvo laprdanje hrvatskih dužnosnika i pozivanje na ustav o brizi o Hrvatima u iseljeništvu, samo laprdanje, jer se ta “briga” svodi gotovo isključivo na Hercegovce.
Ako se posjet Zorana Milnovića tretira kao službeni posjet BiH, kako onda da je on posjetio samo općine s hrvatskom većinom?
Ako naš premijer već ima silnu potrebu brinuti o Hrvatim u iseljeništvu, ja mu toplo preporučam da se onda ode u SAD družiti s Hrvatimam iz HBZ, koji nedvojbeno jesu iseljeništvo, a s druge strane oni nikada nisu niti radili štetu Hrvatskoj niti je sramotili pred svijetom.
“Šenlučenju” premijera Milanovića prethodilo je “čitlučenje” Zdravka Tomca i drugova, odnosno predstavljanje Dokumenta ”Strateška polazišta za oslobađanje Hrvatske od unutarnje agresije – Oluja 2” Domovinskoga stožera Zavjeta za Hrvatsku, a u organizaciji Hrvatske kršćanske demokratske unije Čitluk u nedjelju 7. travnja u Hotelu „Brotnjo“.
Dokument su predstavili: general Marko Lukić, predsjednik Zavjeta za Hrvatsku, admiral Davor Domazet-Lošo, ravnatelj Domovinskoga stožera, prof. dr. Zdravko Tomac, potpredsjednik Domovinskoga stožera i general Živko Budimir, predsjednik Federacije BiH.
Pristojnim rječnikom teško bi se moglo opisati sve ono što su vrli “zavjetničari”, “stručnjaci” za hrvatske nacionalne interese i njihovo očuvanje izgovorili na “zavjetovanju” u hotelu “Brotnjo” u Čitluku tog nedjeljnog dana, dosta će biti koristiti onu narodnu kako to “ni pas s maslom pojesti ne bi mogao”.
U svakom slučaju zanimljivo i pomalo neočekivno je da se “zavjetničari” izričito izjašnjavaju protiv inicijative drugih “izvornih” tumača i čuvara “hrvatskih nacionalnih interesa” koji se, kako je to i Dodik najavio, upravo spremaju i službeno zatražiti uspostavu trećeg entiteta u BiH.
Saznajemo tako da je “Oluja 2” dokument nastao jednako kao odgovor na “Memorandum 2” SANU, “unutarnju agresiju”, koju po Loši nad Hrvatskom i hrvatskim narodom upravo provode “nametnute” i odnarođene aktualne hrvatske vlasti ili njihovo “petokolonaško djelovanje” kakvim ga je opisao višestruki konvertit Zdravko Tomac.
Zato Marko Lukić predlaže vojno-meneđersko djelovanje, ma što to značilo, a čini mi se da bi moglo značiti demokratizaciju zemlje metodama “vojničkom čizmom u zube”.
Teoretičar zavjere i “vidovnjek” koji je predskazao početak Trećeg svjetskog rata koji će upravo početi u Rijeci, “prozreo” je sve neprijateljske namjere, kako Srbije tako i svjetskih centara moći koji se ne bave ničim drugim nego samo smišljaju kako bi napakostili Hrvatskoj i Hrvatima, naravno “samo zato što smo Hrvati”. I zato je tu “Oluja 2” koja je učinkovit odgovor na sva ta strana presizanja i sve te prijetnje, ali i na unutarnju agresiju i petokolonaško djelovanje hrvatskih vlasti.
Zdravko Tomac je u svojem stilu, veličjući Tuđmana zapravo veličao sebe, jer mu je Tuđman, prepoznavši njegovo nepokolebivo hrvatstvo, nudio “bilo koju poziciju u vlasti osim svoje”, a on je skromno prihvatio tek mjesto potpredsjednika Gregurićeve vlade i ostao najpoznatiji po tome što je zajedno s drugim “velikim Hrvatom”, također potpredsjednikom Vlade narodnog sporazuma iz opozicijskih redova, Draženom Budišom, poduzimao sve da se zataškaju Orešković-Norčevi zločini u Gospiću.
Naravno u najboljoj maniri zaštite hrvatskih nacionalnih interesa, jer je poznato da se nacionalni interesi najbolje štite zločinima.
Laprdao je taj konvertit mahom ponavljajući već nebrojeno puta izgovorene laži, ali i dograđujući ih, pa tako doznajem o da je HR HB bila onaj faktor koji je očuvo državu BiH, opet na osebujan način, ratujući protiv A BiH koja se jedina borila za BiH.
Ponovo doznajemo kako je Haaški sud Hrvatsku oslobodio od odgovornosti za izgon Srba iako znamo da nitko Hrvtskoj sudio nije, niti da oslobađajuće presude izrečne Gotovini i Markaču ne kažu da zločina nije bilo, pa čak ne kažu ni da su oni nevini, već da samo izvan razumne sumnje nije dokazana njihova krivnja za počinjenje kaznenih djela koja su im optužnicom stavljena na teret.
Reći će vrli Zdravko da je “Oluja 2” već počela i to okupljanjima poslije oslobađajuće presude generalima, a potom nastavljena “protućiriličnim” okupljanjima u Vukovaru i Zagrebu.
I tu neće stati!
I na kraju, kad se nešto zove “Domovinski stožer Zavjeta za Hrvatsku”, ma što to značilo, gdje će drugo predstaviti svoje programske dokumente nego u inozemstvu!?
