Jednom direktor, uvijek direktor
A ne, ne govorim ja o onim direktorima neizvjesnih sudbina koji su direktorske pozicije “osvojili” temeljem udovoljavanja uvjetima iz raspisanih javnih natječaja, koje su tvrtke raspisale suglasno svojim normativnim aktima u skladu sa zakonom.
Govorim o direktorima koje je na direktorsku poziciju dovodila politika, direktorima koji su se uvijek osjećali odgovornima jedino prema moćnom pojedincu ili političkoj strukturi koja im je osiguravala direktorsku poziciju.
Oni su bili kadri ispuniti zahtjev tih moćnih pojedinaca/struktura obično na štetu kolektiva kojemu su bili na čelu.
Znam, odmah će se javiti “zdrava” hrvatska HRASTova bukovina koja će ustvrditi da se radi o nasljeđu iz “komunističke” prošlosti što je ipak samo djelomično istina zato što je SK bio samo donekle kadrovska partija, dok su iz njega nastale političke stranke, a sve vuku svoje “porijeklo” iz SK, isključivo kadrovske partije, naravno da u tom “pregalaštvu” imenovanja svojih “vjernika” na sve vodeće, ali i ne samo vodeće pozicije, prednjače dvije najveće, HDZ i SDP.
Jedan od arhetipova direktorske dugovječnosti je Ivo Čović kojega su komunisti faktički kao pripravnika postavili na direktorsku poziciju u HE Orlovac. I režim se promijenio, ali Ivu Čovića, vjernog vojnika partije, njegova partija nije ostavila na cjedilu, a on sam je ispravno zaključio da mu je probitačnije ostati u SDP-u nego mijenjati stranku.
Evo danas je Bandić “pomeo” Ivu Čovića s direktorske pozicije Holdinga Zagreb i na čelo gradske mega-tvrtke ponovo doveo svojeg “vjernika” Slobodana Ljubičića, njima dvojici će sad, lišenim svakog nadzora, u njihovom “delanju” granica biti samo nebo.
Svjedočili smo tom sinergijskom “delanju” “dvojca iz snova” radi kojega je Lubičić u jednom trenutku morao napustiti funkciju, ali bez ikakvih posljedica ili sankcija, a bilo je elementa kaznenih djela.
A ne, ne trebate se vi sad bojati za sudbinu Ive Čovića, on je vodeći tvrtku u propast zadovoljavao svoje političke “sponzore” i on neće biti ostavljen na cjedilu i bez posla, naći će se za njega nekakva lukrativna pozicija, sinekura, a onda kad se pruži prilika evo nam Ive Čovića opet kao neizbježnog direktora negdje nečega.
No nemojmo gubiti vrijeme na Ivu Čovića, pozabavimo se malo Goranom Radmanom čiji su dani u fotelji glavnog ravnatelja HRT-e po svemu sudeći odbrojani.
Podsjetimo se, Goran Radman je kao “uzorni omladinac” faktički kao pripravnik imenovan savjetnikom za vanjske poslove u Predsjedništvu SRH, da “savjetuje” ljude koji su bar četvrt stoljeća proveli u visokoj politici na republičkoj i saveznoj razini, a onda evo ga tri godine kasnije u sigurnoj luci poslije čelne funkcij u omladinskoj organizaciji, ta faza se kao valjda kužna prešućuje, imenovan je direktorom TV Zagreb.
Čelična metla Tuđmanovih čistki pomela je i Radmana s HRT, ali za njega očito nema zime, guzi se i ugužuje posvud, u nevladinom sektoru, u privatnom poduzetništvu, a onda evo ga u Microsoftu što je za mnoge dokaz njegovih sposobnosti, jer kao ne možeš biti opsjenar i prodavatelj muda pod bubrege i biti direktor u “Microsoftu”!?
Je li? A što su bili direktori energetskog diva “Enron”, primjerice?
I tako upornim lobiranjem ZAMPORIONA s Pantovčaka, evo nam Gorana Radmana, sada dobro “potkoženog”, materijalno zbrinutog, na čelnom mjestu ravnatelja HRT, gdje od prvog dana svojim ponašanjem i odlukama pokazuje da su zakoni, propisi, pravilnici ... pisani za nekog drugog, on ih naime ne treba poštovati.
Pa kad je makar samo upozoren na neprihvatljivo ponašanje, reagira bahato i arogantno kako samo takvi znaju, negirajući vlastitu krivnju i postavlljajući se kao nekakvo mjerilo stvari, jer on će nam reći što je što i što on priznaje kao mjerodavno i relevantno.
Da, nekim ljudima već u početku života, drugima u nekom periodu života se odjedamput počinje sve “poklapati”, sve im “pada” kao “kec na jedanaest”, pa što god napravili, kakav god potez povukli sve završava u njihovu korist. Takvi ljudi onda gube i ono malo samokritičnosti, ako su je ikad i imali i grabe oko sebe sve što im pod ruku dođe, nemilice gazeći druge koji su imali nesreću da im se nađu na putu. “Voze” tako na samoj granici kriminala, pa je onda u jednom trenutku i prijeđu, ali kako im se ništa ne događa, nitko ih ne poziva na red, nastavljaju i dalje u tom smjeru uvjereni da ih “metak neće”.
Najzorniji primjer je nekadašnja “sjajna zvijezda hrvatske politike” Ivo Sanader, taj je potpuno izgubio kompas i postao nezajžljiv, gurajući i druge da čine nedozvoljene radnje.
A onda se nekim čudom pokreće represivni sustav i uspavano pravosuđe, počinju se postavljati pitanja na koja nema lakih i zadovoljvajućih odgovora, sudski procesi slijede jedan drugoga, a mi se čudom čudimo što je sve dotični stekao i kako je to uopće stigao.
Neću griješiti dušu pa optuživati Radmana za nekakve kriminalne radnje ili nekakvo nezakonito stjecanje imovine, jer o tome ne znam ništa, ali ono što hoću je da je u svojem radu “zaobilazio” pozitivne propise, podgodovao nekim sebi bliskim ljudima, imenujući ih na dužnosti za koje nisu kvalificirani i intervenirao tamo gdje nije smio.
E sad novi zakon o HRT-u jest donio silne ovlasti glavnom ravnatelju, ali je “rodio” i takvim sastavom NO, koji očito nema razumijevanja za “nestašluke” glavnog ravnatelja HRT i ne libi se prozvati ga radi dosad počinjenih nepodopština i zatražiti od njega da sam podnese ostavku ili će biti smijenjen.
No, podnio Radman ostavku ili bio smijenjen, nemojte se bojati za njega, njegovi mentori ga neće napustiti, oni će se već podbrinuti da negdje osvane na kakvoj direktorskoj ili sličnoj vodećoj poziciji.
Možda će to biti za prvu ruku malo podalje od očiju javnosti, a onda ...
Govorim o direktorima koje je na direktorsku poziciju dovodila politika, direktorima koji su se uvijek osjećali odgovornima jedino prema moćnom pojedincu ili političkoj strukturi koja im je osiguravala direktorsku poziciju.
Oni su bili kadri ispuniti zahtjev tih moćnih pojedinaca/struktura obično na štetu kolektiva kojemu su bili na čelu.
Znam, odmah će se javiti “zdrava” hrvatska HRASTova bukovina koja će ustvrditi da se radi o nasljeđu iz “komunističke” prošlosti što je ipak samo djelomično istina zato što je SK bio samo donekle kadrovska partija, dok su iz njega nastale političke stranke, a sve vuku svoje “porijeklo” iz SK, isključivo kadrovske partije, naravno da u tom “pregalaštvu” imenovanja svojih “vjernika” na sve vodeće, ali i ne samo vodeće pozicije, prednjače dvije najveće, HDZ i SDP.
Jedan od arhetipova direktorske dugovječnosti je Ivo Čović kojega su komunisti faktički kao pripravnika postavili na direktorsku poziciju u HE Orlovac. I režim se promijenio, ali Ivu Čovića, vjernog vojnika partije, njegova partija nije ostavila na cjedilu, a on sam je ispravno zaključio da mu je probitačnije ostati u SDP-u nego mijenjati stranku.
Evo danas je Bandić “pomeo” Ivu Čovića s direktorske pozicije Holdinga Zagreb i na čelo gradske mega-tvrtke ponovo doveo svojeg “vjernika” Slobodana Ljubičića, njima dvojici će sad, lišenim svakog nadzora, u njihovom “delanju” granica biti samo nebo.
Svjedočili smo tom sinergijskom “delanju” “dvojca iz snova” radi kojega je Lubičić u jednom trenutku morao napustiti funkciju, ali bez ikakvih posljedica ili sankcija, a bilo je elementa kaznenih djela.
A ne, ne trebate se vi sad bojati za sudbinu Ive Čovića, on je vodeći tvrtku u propast zadovoljavao svoje političke “sponzore” i on neće biti ostavljen na cjedilu i bez posla, naći će se za njega nekakva lukrativna pozicija, sinekura, a onda kad se pruži prilika evo nam Ive Čovića opet kao neizbježnog direktora negdje nečega.
No nemojmo gubiti vrijeme na Ivu Čovića, pozabavimo se malo Goranom Radmanom čiji su dani u fotelji glavnog ravnatelja HRT-e po svemu sudeći odbrojani.
Podsjetimo se, Goran Radman je kao “uzorni omladinac” faktički kao pripravnik imenovan savjetnikom za vanjske poslove u Predsjedništvu SRH, da “savjetuje” ljude koji su bar četvrt stoljeća proveli u visokoj politici na republičkoj i saveznoj razini, a onda evo ga tri godine kasnije u sigurnoj luci poslije čelne funkcij u omladinskoj organizaciji, ta faza se kao valjda kužna prešućuje, imenovan je direktorom TV Zagreb.
Čelična metla Tuđmanovih čistki pomela je i Radmana s HRT, ali za njega očito nema zime, guzi se i ugužuje posvud, u nevladinom sektoru, u privatnom poduzetništvu, a onda evo ga u Microsoftu što je za mnoge dokaz njegovih sposobnosti, jer kao ne možeš biti opsjenar i prodavatelj muda pod bubrege i biti direktor u “Microsoftu”!?
Je li? A što su bili direktori energetskog diva “Enron”, primjerice?
I tako upornim lobiranjem ZAMPORIONA s Pantovčaka, evo nam Gorana Radmana, sada dobro “potkoženog”, materijalno zbrinutog, na čelnom mjestu ravnatelja HRT, gdje od prvog dana svojim ponašanjem i odlukama pokazuje da su zakoni, propisi, pravilnici ... pisani za nekog drugog, on ih naime ne treba poštovati.
Pa kad je makar samo upozoren na neprihvatljivo ponašanje, reagira bahato i arogantno kako samo takvi znaju, negirajući vlastitu krivnju i postavlljajući se kao nekakvo mjerilo stvari, jer on će nam reći što je što i što on priznaje kao mjerodavno i relevantno.
Da, nekim ljudima već u početku života, drugima u nekom periodu života se odjedamput počinje sve “poklapati”, sve im “pada” kao “kec na jedanaest”, pa što god napravili, kakav god potez povukli sve završava u njihovu korist. Takvi ljudi onda gube i ono malo samokritičnosti, ako su je ikad i imali i grabe oko sebe sve što im pod ruku dođe, nemilice gazeći druge koji su imali nesreću da im se nađu na putu. “Voze” tako na samoj granici kriminala, pa je onda u jednom trenutku i prijeđu, ali kako im se ništa ne događa, nitko ih ne poziva na red, nastavljaju i dalje u tom smjeru uvjereni da ih “metak neće”.
Najzorniji primjer je nekadašnja “sjajna zvijezda hrvatske politike” Ivo Sanader, taj je potpuno izgubio kompas i postao nezajžljiv, gurajući i druge da čine nedozvoljene radnje.
A onda se nekim čudom pokreće represivni sustav i uspavano pravosuđe, počinju se postavljati pitanja na koja nema lakih i zadovoljvajućih odgovora, sudski procesi slijede jedan drugoga, a mi se čudom čudimo što je sve dotični stekao i kako je to uopće stigao.
Neću griješiti dušu pa optuživati Radmana za nekakve kriminalne radnje ili nekakvo nezakonito stjecanje imovine, jer o tome ne znam ništa, ali ono što hoću je da je u svojem radu “zaobilazio” pozitivne propise, podgodovao nekim sebi bliskim ljudima, imenujući ih na dužnosti za koje nisu kvalificirani i intervenirao tamo gdje nije smio.
E sad novi zakon o HRT-u jest donio silne ovlasti glavnom ravnatelju, ali je “rodio” i takvim sastavom NO, koji očito nema razumijevanja za “nestašluke” glavnog ravnatelja HRT i ne libi se prozvati ga radi dosad počinjenih nepodopština i zatražiti od njega da sam podnese ostavku ili će biti smijenjen.
No, podnio Radman ostavku ili bio smijenjen, nemojte se bojati za njega, njegovi mentori ga neće napustiti, oni će se već podbrinuti da negdje osvane na kakvoj direktorskoj ili sličnoj vodećoj poziciji.
Možda će to biti za prvu ruku malo podalje od očiju javnosti, a onda ...
