Pa promijenimo konačno taj Ustav, ... I
... proglasimo Hrvatsku pravnom sljednicom tzv. NDH!
Protiv struje [ 15. SVIBNJA 2010. ] ⇩
Podmukla klerofašistička propaganda nije započela Tuđmanovim dolaskom na vlast, ona je trajala sve vrijeme od oslobođenja zemlje 1945., istinaibog prikriveno, Tuđman joj je samo dao legitimitet i izveo je na javnu i političku scenu, kao što je svojim trabunjanjim o “pomirbi sinova ustaša i partizana”, na javnu i političku scenu izveo ustaštvo, dajući mu puni legitimitet.
Kroz kadrovska rješenja na ključnim mjestima za područje odgoja i obrazovanja, gdje se sustavno izmjenjuju ljudi koji su ustaštvo upijali već s majčinim mlijekom, mijenjala se nastava povijesti koja je sve više dobivala revizionističke konture, tako da danas mladi ljudi poslije završene osnovne škole jedva znaju kako je i čijom pobjedom završio 2. Svjetski rat, ali znaju da je antifašizam najveće zlo, a antifašistrički borci zločinci koji su se borili protiv hrvatske države, dok su ustaše bili domoljubi i najveći borci za Hrvatsku.
Tako već početkom 1992. Hrvatski Sabor donosi zakon kojim se u pravima izjednačavaju pripadnici poraženih fašističkih kvislinških OS tzv. NDH, za tu svrhu prozvani “Hrvatskom domovinskom vojskom”, s antifašističkim borcima pripadnicima NOV i POJ, priznatim članovima pobjedničke antifašističke koalicije.
Nakon pobjede HDZ-a na višestrančkim izborima odmah se počelo sa blagoslivljanjem svega i svačega, “veliki” Hrvati krenuli se masovno krstiti, lažući da im je to bilo zabranjeno u “komunističkom režimu”, vjenčati se u crkvi, pri čemu im je “neumrli” služio kao uzor.
U javnim prostorima države koja ima sekulrnost ugrađenu u svoj Ustav, vješaju se raspela, vjeronauk se uvodi u škole, kroz sramotni ugovor sa Sv. Stolicom KC se obilno financira iz državnog proračuna i sve više postaje svjetovni partner državnim vlastima.
Vojni ordinarijat ugrađuje se u MORH ... U sekularnoj državi!!!!
Sprega križa i [1]”U” najviše dolazi do izražaja kod onih kojima su, kako onda tako i danas, zakoni predstavljali takva ograničenja da su se osjećali sputanima, pa su s krunicama oko vrata i načičkani ustaškim znakovljem “uzeli puške i krenuli” provoditi programatska načela ustaškog pokreta, rušiti Jugoslaviju svim sredstvima.
Danas je valjda svakom iole politički pismenom jasno da se nije radilo ni o kakvoj agresiji niti stvaranju države, zato jer je hrvatska država postojala, već o napadima Tuđmanove paravojske na institucije SFRJ.
Ta vojnički bezvrijedna bulumenta predvođena “hrvatskim George Washingtonom”, koja uporno traži da je se slavi i veliča kao posebno zaslužne nadljude “dragovoljce DR” i nije mogla drugo nego izboriti Plan Z-4.
VRO “Oluja” i “veličanstvena pobjeda u DR” kojom je četiri godine kasnije slomljena pobuna dijela Srba u Hrvatskoj, a koja se tretira kao pobjedonosno ustaško okončanje 2. Svjetskog rata, je već sasvim druga priča.
Za demoniziranje antifašizma i antifašističke borbe, a onda i anatemiziranje SFRJ najpodesnijim se pokazao “Bleiburški mit” prokazujući procesa kažnjavnja kvislinških zločinaca istinaibog dijelom i izvan pravnog sustava, kad i poneki nevini strada kao pokolj nevinih Hrvata koji su počinili “četnici preobučeni u partizne” uz pomoć Engleza.
Bleiburško polje, mjesto na kojemu su konačno, sedam dana poslije službenog završetka 2. Svjetskog rata u Evropi, na predaju prisiljeni ostaci odmetnutih kvislinških vojski s područja Jugoslavije, je postalo ishodište ustaškog mita o “križnim putovima” i “pobojima Hrvata”, pretvoreno u svojevrsno svetište na koje se “hodočasti” i na kojemu se svake godine u subotu uoči 15. 05. ili onu neposredno poslije, održavaju komemoracije na kojima se ukazuju aveti tzv. NDH, a crkveni velikodostojnici umjesto propovijedi održavaju proendhazijske i proustaške programatske govore koji se mogu svrstati jedino pod laži i govor mržnje.
Iz redova onih s krunicom oko vrata regrutirani su članovi “trojki” ali i oni koji su nekažnjeno masovno skrnavili i uništavli spomenike antifašistčkoj borbi.
U cilju obzvrijeđivanja antifašističk borbe ukinuto je slavljnje Dana ustanka naroda Hrvatske, u znak sjećanja na masovni narodni ustanak u Srbu 27. 07. 1941., koji je proglašen “četničkim nasrtajem na hrvatsku državu”, a da bi se pokazao tobožnji antifašistički karakter Tuđmana i njegovog režima uveden je Dan antifašističke borbe, koji se slavi 22. 06. dan kad je 1941. u šumi Brezovica kod Siska osnovan Sisački partizanski odred, prva antifašistička formacija u Evropi.
Ali ni proslava Dana antifašističke borbe nije mogla proći bez fašističkog i klerofašističkog odgovora, tako da se “borci za Hrvatsku” na taj dana okupljaju u velikom broju i ovdje uz ukazanje endehazijkih aveti, kod jame Jazovka, još jednog mitskog ustaškog “svetišta”.
Paralelne proslave se održavaju i povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, 05. 08., ona službene i ne baš bogznakako posjećna u Kninu i izuzetno posjećena fašističko-klerofašistička u Čavoglavama i opet uz obilto isticanje slova “U”.
Zanimljivo je da i svi oni koji bi to morali vidjeti, pa i reagirati i po službenoj dužnosti, dijelove ustaških uniformi, ustaško znakovlje, pozdravljanje ustaškim pozdravima ... gotovo i ne primjećuju ili im uz pomoć medija broj drastično umanjuju.
Ni proslava ulaska u EU nije mogla proći bez svoje fašističko-klerofašističke inačice ili netko misli da je 30. 06. 2013. slučajno odabran kao datum održavanja koncerta M. P. Thompsona na Poljudu, ma što on sam govorio o tome!?
Dok se broj prisutnih na trgu Bana Josipa Jelačića u Zagrebu, na službneoj svečanosti, procjenjuje na oko 15.000, broj prisutnih na Poljudu procjenjuje se na 50.000, s time da se i opet sustavno umanjuje broj i vrsta ustaških manifestacija.
Samo na Poljudu se i nije slavio ulaz Hrvatske u punopravno članstvo EU, tamo se je samo pokazivalo “da nas ima”, jer je većina tamo okupljenih protivnika ulaska Hrvatske u EU.
Na koncert se dolazilo organizirano, ništa nije prepuštano slučaju, pa su tako autobusima pristizale skupine iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i drugih zemalja, brojni pripadnici HVIDRE, volonteri udruge U ime obitelji, pripadnici Katolične mladeži, pripadnici 4. gardijske brigade, gosti iz Vukovara i Škabrnje, generali Mladen Kruljac, Rahim Ademi, Ljubo Ćesić Rojs, kao i Mirko Čondić, Mate Bulić, Zvonko Bušić, Thompsonova supruga Sandra ...
I dok je Milanovićev King Kong spavao dubokim snom, klerofašiti i karafašisti su vrijedno “delali”, jer dok je na zadnjem svojevrsnom referendumu, drugom krugu predsjedničkih izbora, fašizam i klerofašizam utjelovljen u M. Bandiću glatko poražen, na zadnjim lokalnim izborima pobjedom Bandića odnosi prevagu.
A otuda do javnog priznanja da je RH pravna sljednica tzv. NDH nije dug put, pa ni promjena Ustava RH u smislu protjerivanja antifašizma (to je Kara već najavio) i sekularizma iz njega ne bi bil baš nemoguća misija.
Osobno ne vjerojem da će se Milanovićev King Kong ikada probuditi i nisam sretan radi toga.
