Wojtyla’s legacy
Tri najveća čuda Karola Wojtyle, rečenog pape Ivana Pavla II, inspirirana fanatičnim antikomunizmom, radi kojih obavezno treba biti proglašen svecem, su:
1. uništenje slavenskog zajedništva uz najveći razdor između katoličanstva i pravoslavlja ikad
2. provedba lustracije u Poljskoj, procesa od kojega se Poljaci neće oporaviti sljedećih sto godina
3. razbijanje Jugoslavije
Svojski se je trudio i da, na sreću ipak neuspješno, progura katolicizam u izvorišne osnove Lisabonskog ugovora.
Imam dojam da je on u određenom trenutku postao svijestan zala koje je počinio, pa je zadnje godine svojeg pontifikata i života utrošio na pokušaje popravka tih zala. Međutim ta zla nije po svemu sudeći moguće popraviti jer su uhvatila toliko čvrste korjene da bi ih bilo teško eliminirati, čak i kad bi postojala politička volja za tako čime, a te volje sasvim sigurno nema.
Naime, u tijelima i organima EU su, inspirirane “svetačkim” radom Ivana Pavla II, prvenstveno Poljska i pribaltičke države, “nametnule tempo” tko će se radikalnije obračunati s “komunističkom prošlošću”, jer je očito da se samo o tom radi, naime još nitko nije zatražio da se izvrši lustracija u Španjolskoj i Portugalu ili neki “obračun” s fašizmom i zločinima Frankovog i Salazarovog režima.
Spominjem to u vezi s tzv. “Lex Perković” i kuke i motike koju je radi toga podigla Njemačka kroz nepomirljive istupe jedne ocvale histetrične babetine iz redova EK, koja sve to radi iz osjećaja čistog “prijateljstva” koje gaji prema Hrvatskoj, kako to sama ističe. A tko ima takve prijatelje, teško da su mu neprijatelji i potrebni.
Dakle Njemačka putem EUN traži od Hrvatske izručenje Josipa Perkovića tobože da mu sudi radi njegovog saučesništva u ubojstvu kriminalca i financijera ustaškog terorizma Stjepana Đurekovića, a zpravo da se obračunava sa obavještajnim aparatom bivše SFRJ, odnosno samom SFRJ i Titom.
Tu njemačku nakanu, u svijetlu činjenice da DORH kroz provedene istrage nije mogao u predmetnom slučaju pronaći nikakve poveznice, Zoran Milanović sasvim dobro raspoznaje, ali i pribjegava potpuno nepotrebnoj izmjeni zakona, nepotrebnoj i zato što je prema hrvatskom zakonodavstvu za počinjenje ubojstva nad Đurekovićem nastupila apsolutna zastara, pa je time i samo izručenje bilo koga bilo kako povezanog s tim ubojstvom bespredmetno.
Nadalje, jedini koji je na suđenju Nenadu Pratesu, kojeg je njemački sud osudio na kaznu doživotnog zatvora nakon što mu je dokazao da on NIJE ubio Đurekovića, teretio Josipa Perkovića, je Vinko Sindičić, koji je u međuvremenu svoj iskaz dan pred sudom u potpunosti povukao ovjerivši to u jednom javnobilježničkom uredu u Berlinu, što naravno vlu članicu EK ne sputava da Hrvatsku optuži radi zaštite komunističkih zločinaca …
Zanimljivo je da pritom presumpcija nevinosti u slučaju Perkovića ne postoji, ta gospođa iz EK valjda zna tko su komunistički zločinci i ubojice, pa bi Josipa Perkovića i bez suđenja trebalo poslati da u zatvoru odsluži najmanje tri doživotne kazne bez prava na pomilovanje.
No bilo kako bilo, ja Zoranu Milanoviću, kad je već smogao snage da se suprotstavi samovolji i aroganciji jedne članice EK, inicirao donošenje “Lex Perkovič” i ustrajavao na njegovoj primjeni, zamjeravam jedino to što bar domaćoj javnosti nije servirao pravu istinu, koja glasi da se u ovom slučaju najmanje radi o Josipu Perkoviću, već o njemačkom obračunu s bivšom SFRJ preko leđa RH.
Josipa Perkovića, radi zastare, radi nepostojanja bilo kakvih dokaza osim spomenutog, u međuvremenu povučenog, iskaza Vinka Sindičića, a bogami ponajviše radi toga što se radi o visokorangiranom obavještajcu, a takvi se ne izručuju iz razloga mogućeg ugrožavanja nacionalne sigurnosti.
Tu naprosto nije trebalo petljati ni sa kakvim braniteljima, niti najavama promjene ustava, već sasvim osnovano optužiti Njemačku radi svojedobnog pomaganja terorističke djelatnosti ustaške emigracije uperenoj protiv SFRJ i odbijanja izručenja ustških terorista tvrdeći da se radi o borcima za slobodu. Pa onda je valjda i Osama bin Laden bio borac za slobodu, a njegova eliminacija čin političkog ubojstva!? Ili?
Spomenuo sam već začudnu ustrajnost u upornom trpanju bivše države i njenog sustava vlasti, koji ju je činio najotvorenijom i najsigurnijom državom svijeta, među zemlje VU, prikazujući stanje u njoj kao i gore od onoga u Rumunjskoj pod kontrolom Securitate ili u bivšoj DDR pod kontrolom Stasi.
Izlišno je govoriti da takvu iskrivljenu sliku bivše države uporno šire Karamarko i njegovi “državotvorci”, posebno bivši član “Hitlerju…”, pardom “Ustaške uzdanice” i jednako ustaški opredjeljena Ruža Tomašić.
Sad samo čekam da se i Francuska krene obračunavati s Frankovom Španjolskom i počne tražiti nalogodavce i počinitelje u slučajevima likvidacije baskijaskih terorista na francuskom tlu, zaboravljajući pritom da su francuske vlasti odbijale te teroriste izručiti Španjolskoj, a budući su oni bili izravna prijetnja španjolskoj sigurnosti, španjolske sigurnosne službe nisu imale drugog izbora nego ih neutralizirati na francuskom tlu.
Osobno sam stvari izbliza vidio u Bilbau, doživio puvcjavu iz jurećeg automobile, pred državnim ustanovama i konzulatima teško naoružani specijalci od glave do pete zaštićeni čeličnim pletivom, pred javnim zgradama i u njima raspoređeni brojni specijalci … dojmljivo ali i tjeskobno. Pogotovo za nas iz tadašnje Jugoslavije.
I to su onda politički motivarana ubojstva!? Yes my ass!
Znam ja da hrvatske vlasti neće odoliti pritisku i da će povući “Lex Perković”, što sasvim sigurno nije put prema punoj ravnopravnosti RH u EU.
Danas nas se “dovodi u red” s “Lex Perković”, jučer je to bio ZERP, što je sutra na redu?
Ili ćemo se odmah početi valjati svaki puta kad nam tko iz redova EU dobaci da smo pijani?
1. uništenje slavenskog zajedništva uz najveći razdor između katoličanstva i pravoslavlja ikad
2. provedba lustracije u Poljskoj, procesa od kojega se Poljaci neće oporaviti sljedećih sto godina
3. razbijanje Jugoslavije
Svojski se je trudio i da, na sreću ipak neuspješno, progura katolicizam u izvorišne osnove Lisabonskog ugovora.
Imam dojam da je on u određenom trenutku postao svijestan zala koje je počinio, pa je zadnje godine svojeg pontifikata i života utrošio na pokušaje popravka tih zala. Međutim ta zla nije po svemu sudeći moguće popraviti jer su uhvatila toliko čvrste korjene da bi ih bilo teško eliminirati, čak i kad bi postojala politička volja za tako čime, a te volje sasvim sigurno nema.
Naime, u tijelima i organima EU su, inspirirane “svetačkim” radom Ivana Pavla II, prvenstveno Poljska i pribaltičke države, “nametnule tempo” tko će se radikalnije obračunati s “komunističkom prošlošću”, jer je očito da se samo o tom radi, naime još nitko nije zatražio da se izvrši lustracija u Španjolskoj i Portugalu ili neki “obračun” s fašizmom i zločinima Frankovog i Salazarovog režima.
Spominjem to u vezi s tzv. “Lex Perković” i kuke i motike koju je radi toga podigla Njemačka kroz nepomirljive istupe jedne ocvale histetrične babetine iz redova EK, koja sve to radi iz osjećaja čistog “prijateljstva” koje gaji prema Hrvatskoj, kako to sama ističe. A tko ima takve prijatelje, teško da su mu neprijatelji i potrebni.
Dakle Njemačka putem EUN traži od Hrvatske izručenje Josipa Perkovića tobože da mu sudi radi njegovog saučesništva u ubojstvu kriminalca i financijera ustaškog terorizma Stjepana Đurekovića, a zpravo da se obračunava sa obavještajnim aparatom bivše SFRJ, odnosno samom SFRJ i Titom.
Tu njemačku nakanu, u svijetlu činjenice da DORH kroz provedene istrage nije mogao u predmetnom slučaju pronaći nikakve poveznice, Zoran Milanović sasvim dobro raspoznaje, ali i pribjegava potpuno nepotrebnoj izmjeni zakona, nepotrebnoj i zato što je prema hrvatskom zakonodavstvu za počinjenje ubojstva nad Đurekovićem nastupila apsolutna zastara, pa je time i samo izručenje bilo koga bilo kako povezanog s tim ubojstvom bespredmetno.
Nadalje, jedini koji je na suđenju Nenadu Pratesu, kojeg je njemački sud osudio na kaznu doživotnog zatvora nakon što mu je dokazao da on NIJE ubio Đurekovića, teretio Josipa Perkovića, je Vinko Sindičić, koji je u međuvremenu svoj iskaz dan pred sudom u potpunosti povukao ovjerivši to u jednom javnobilježničkom uredu u Berlinu, što naravno vlu članicu EK ne sputava da Hrvatsku optuži radi zaštite komunističkih zločinaca …
Zanimljivo je da pritom presumpcija nevinosti u slučaju Perkovića ne postoji, ta gospođa iz EK valjda zna tko su komunistički zločinci i ubojice, pa bi Josipa Perkovića i bez suđenja trebalo poslati da u zatvoru odsluži najmanje tri doživotne kazne bez prava na pomilovanje.
No bilo kako bilo, ja Zoranu Milanoviću, kad je već smogao snage da se suprotstavi samovolji i aroganciji jedne članice EK, inicirao donošenje “Lex Perkovič” i ustrajavao na njegovoj primjeni, zamjeravam jedino to što bar domaćoj javnosti nije servirao pravu istinu, koja glasi da se u ovom slučaju najmanje radi o Josipu Perkoviću, već o njemačkom obračunu s bivšom SFRJ preko leđa RH.
Josipa Perkovića, radi zastare, radi nepostojanja bilo kakvih dokaza osim spomenutog, u međuvremenu povučenog, iskaza Vinka Sindičića, a bogami ponajviše radi toga što se radi o visokorangiranom obavještajcu, a takvi se ne izručuju iz razloga mogućeg ugrožavanja nacionalne sigurnosti.
Tu naprosto nije trebalo petljati ni sa kakvim braniteljima, niti najavama promjene ustava, već sasvim osnovano optužiti Njemačku radi svojedobnog pomaganja terorističke djelatnosti ustaške emigracije uperenoj protiv SFRJ i odbijanja izručenja ustških terorista tvrdeći da se radi o borcima za slobodu. Pa onda je valjda i Osama bin Laden bio borac za slobodu, a njegova eliminacija čin političkog ubojstva!? Ili?
Spomenuo sam već začudnu ustrajnost u upornom trpanju bivše države i njenog sustava vlasti, koji ju je činio najotvorenijom i najsigurnijom državom svijeta, među zemlje VU, prikazujući stanje u njoj kao i gore od onoga u Rumunjskoj pod kontrolom Securitate ili u bivšoj DDR pod kontrolom Stasi.
Izlišno je govoriti da takvu iskrivljenu sliku bivše države uporno šire Karamarko i njegovi “državotvorci”, posebno bivši član “Hitlerju…”, pardom “Ustaške uzdanice” i jednako ustaški opredjeljena Ruža Tomašić.
Sad samo čekam da se i Francuska krene obračunavati s Frankovom Španjolskom i počne tražiti nalogodavce i počinitelje u slučajevima likvidacije baskijaskih terorista na francuskom tlu, zaboravljajući pritom da su francuske vlasti odbijale te teroriste izručiti Španjolskoj, a budući su oni bili izravna prijetnja španjolskoj sigurnosti, španjolske sigurnosne službe nisu imale drugog izbora nego ih neutralizirati na francuskom tlu.
Osobno sam stvari izbliza vidio u Bilbau, doživio puvcjavu iz jurećeg automobile, pred državnim ustanovama i konzulatima teško naoružani specijalci od glave do pete zaštićeni čeličnim pletivom, pred javnim zgradama i u njima raspoređeni brojni specijalci … dojmljivo ali i tjeskobno. Pogotovo za nas iz tadašnje Jugoslavije.
I to su onda politički motivarana ubojstva!? Yes my ass!
Znam ja da hrvatske vlasti neće odoliti pritisku i da će povući “Lex Perković”, što sasvim sigurno nije put prema punoj ravnopravnosti RH u EU.
Danas nas se “dovodi u red” s “Lex Perković”, jučer je to bio ZERP, što je sutra na redu?
Ili ćemo se odmah početi valjati svaki puta kad nam tko iz redova EU dobaci da smo pijani?
