Lažljivi, nesposobni, ignorantski, bešćutni i potpuno neodgovorni gadovi IV
Ne znam ima li poslije svega već napisanog svrhe išta pisati opisujući Josipović-Milanovićevu vlast, zato što ti autisti, bez imalo osjećaja za opće dobro i izgradnju države vladavine prava i države blagostanja za sve, jer do njihovog uma i tako ništa ne dopire, ni najdobronamjernije sugestije, ni kritike, ma koliko osnovane one bile.
Protiv struje [16. STUDENOGA 2013.] ⇩
Lažljivi, nesposobni, ignorantski, bešćutni i potpuno neodgovorni gadovi III
Sve čega se dotaknu upropaste ili obezvrijede zato što uporno pokušavaju dograđivati Tuđmanov popuno promašeni projekt ili nekome gotovo četvrt vijeka nije dovoljno da shvati da od maligne osobnosti, kakva je bila Tuđmanova, ništa čestito ni za narod korisno nije moglo proizaći, ma koliko se mutavi kompilator, alkohol-efendija i drugi “barakaši” upirali prikazati ga, ni vise ni manje, nego kao najvećeg političara u hrvatskoj povijesti.
Protiv struje [29. LISTOPADA 2013.] ⇩
„Promašeni projekt treba zaključati i srušiti!" III
Svakome iole politički pismenom bile su jasne namjere KC koje je “Opus Dei” operativno provodio i još uvijek provodi kroz razno-razne profašistike udruge poput, jučer “Grozda”, danas “U ime obitelji”, sve poduprto “zdravom hrvatskom hrastovinom” i proustaškim braniteljskim udrugama, osim ovih na vlasti, koji zbog svoje potrebe uspostavljanjha dijaloga s fašizmom, fašizam ne spriječavaju niti se protiv njega bore, ali zato uvijek ostaju zatečeni i iznenađeni kad se fašizam javno manifestira, bilo kroz promociju ustaštva, kao što je bio Šimunićev istup, bilo kroz pokušaje suspenzije manjinskih prava, bilo ljudskih prava uopće.
Država nam se naočigled urušava, narod sve dublje tone u beznađe zahvaćen sveopćim mrtvilom, a svjetu sve češće služimo za isticanje negativnog primjera (“muljevito dno Evrope” kako nas je okarakterizirao The Economist), pa i otvorenu sprdnju (“najskuplji copy/paste u povijesti” kako je okarakterizirano preslikavanje članka Obiteljskog zakona u Ustav RH, ostvareno na zadnjem referendumu).
Nasrtaji ustašije okupljene oko Hrvatskog svjetskog kongresa, uvijek sam se pitao što je to čemu to uopće služi ili bi trebalo služiti, ako isključim stvaranje negativne slike o Hrvatskoj, na Boba Dylana su u američkom tisku otvoreno okvalificirani kao fašistički.
Usvajanje državnog proračuna za 2014. i pristanak na potpuno nepotrebno sporenje s EU, koje slijedi, oko proračunskog deficita, koji je posljedica nepristajanja na stvarne reforme, koje će netko pod pritiskom ionako morati provesti, jednako kao što je i Grčka to morala.
A najveći problem i rak rana hrvatskog društva su prava hrvatskih branitelja, materijalna i ona druga, napuhana daleko iznad mogućnosti hrvatske države i ozakonjena radi potreba stvaranja stabilnog glasačkog tijela HDZ-a.
Tim pravima stvoren je jedan parazitski sloj društva koji naprosto guši volju, pogotovo kod mladih ljudi, da se ozbiljno uhvate u koštac sa životom …
Zamislite situaciju kad se na raspisani natječj za neki posao jave mladi kvalificirani ljudi, koji već u startu otpadaju radi toga jer se na natječaj javio ili netko sa statusom hrvatskog branitelja ili njegovog potomka. Ovima koji taj status ne uživaju preostaje samo da se isele iz Hrvatske i to već duže vrijeme zdušno rade. Ispada da Hrvatskoj ta mladost ne treba, pa nas kao narod jednako ”proždire” “bijela kuga” kao i ovo iseljavanje mladih školovanih ljudi, frustriranih neravnoprvnošću i time da ih i kao tridestgodišnjake roditelji izdržavaju.
Ispada da Hrvatskoj drugi Hrvati, osim branitelja i njihovih potomaka i ne trebaju, tako nekada ni Tuđman nije znao zašto Hrvati izvan redova HDZ-a uopće postoje.
Zato je trebalo pretočiti Tuđmanove podvale i floskule u sustav proglašenih istina kao što su “srpska agresija na Hrvatsku”, kako je prozvan proces rušenja ustavnog poretka kroz formiranje paravojnih snaga i njhovi napadi na saveznu vojsku u funkciji “rušenja Jugoslavije svim sredstvima”, radi čega je pokrenut Domovinski rat, “stvaranje države”, kako je prozvan process osamostaljenja Hrvatske i njen izlazak iz federalne države, samim time Hrvatsku su “obranili” i “stvorili” hrvatski branitelji, pa kako onda da im ne pripadne sva čast i slava.
A istina izgleda malo drugačije, hrvatski branitelji su se predvođenni “hrvatskim George Wahingtonom” uspjeli izboriti za Plan Z-4, jer upravo to je ono što su oni obranili. Za međunarodno priznanje Hrvtske su se pak izborile diplomacije Njemačke i Vatikana.
Dakle Sarajevskim sporazumom, prema kojemu je JNA napustila Hrvatsku i međunarodnim priznanjem, rat u Hrvatskoj je početkom siječnja 1992. završen.
Neriješena je ostala pobuna hrvatskih Srba i teritorija pod njihovim nadzorom, što je trebalo biti riješeno mirnim putem prema Planu Z-4, koji su pobunjeni hrvatski Srbi odbili potpisati, čime su stvoreni preduvjeti da RH ta područja, koja se ni prema kakvim važećim definicijma nisu mogla smatrati okupiranim, silom vrati u svoj ustavno-pravni poredak.
Naravno ako ne prihvatimo da su rat u Hrvatskoj i rat u BiH jedan rat, jer tek pod tim uvjetima bi se operacije “Bljesak” i “Oluja” mogle smatrati dijelom DR.
No kako Hrvatska negira svoje sudioništvo u ratu u BiH, prvenstveno radi izbjegavanja optužbi da je izvršila agresiju na susjednu državu, onda VRO “Bljesak” i “Oluja” gube status dijela DR, a time i epitet “veličanstvenosti”, jer se slamanje pobune 5-6 % vlastitih držvljana teško može podvesti pod nešto veličanstveno.
Od najavljivanih reformi jedino bi se nešto reda trebalo uvesti u sustav socijalne skrbi, ali se uopće ne dira otprilike 2 milijarde nepotrebnih izdataka kojim se “debeloj guski”, Crkvi u Hrvata, “maže vrat”, valjda da se ne bi okrenula protiv aktualne vlasti, kao da se može okrenuti više nego se već okrenula.
Na bulažnjenje pacta sunt servanda, kojima vladjući opravdavaju davanja KC, može se lako oboriti sa “da, ali dok “pacta” vrijede”, a njih se može promijeniti ili čak potpuno poništiti na način kako su i usvojena.
Moje je osobno mišljenje da bi od svih odnosa s KC trebalo jedino zadržati diplomatske odnose sa Svetom Stolicom
U braniteljska prava, na podmirenje kojih po razno-raznim osnovama godišnje odlazi desetak milijardi kuna, zadire se samo na kozmetičkoj razini kroz umanjivanje povlaštenih braniteljskih mirovina većih od 5.000 kuna za 10 %.
A oni i radi toga, predvođeni don Giuseppeom, krenuše u prijeteći intonirane prosvjede, tko zna koliko je među njima lažnjaka, krepkih pedesetgodišnjaka, ali i mlađih, već desetak i više godina u mirovini, koji ništa stvarali nisu, razarali i uništavli jesu, koji doslovno ruše hrvatsku državu, jer će od nje primati četrdesetak godina nezasluženu mirovinu/invalidninu, ako tome tko konačno ne stane na kraj.
A da bi pojačali dojam, mnogi se pojavljuju u uniformama, sugerirajući da oni i dalje vode rat i zaista ga vode protiv ove “nenarodne” vlasti.
Ne znam, ali moje mišljenje je da bi branitelje prvo trebalo preimenovati u bivše borce ili ratne veterane, priznati im sve prava na razini onih koja imaju borci NOR-a, a prije toga iz njihovih redova odstraniti sve lažnjake, DR proglasiti ratom za teritorije i provedbu etničkog čišćenja, jer upravo to je taj nepotrebni rat i bio i potpuno “demontirati” Tuđmana i njegove proglašene istine.
Ne znam treba li itko elaborirati tko se u kakvom ratu i protiv koga i koliko dugo borio, kakve je bitke bio i koje je rezultate polučio, ali tek ilustracije radi, sama Bitka na Neretvi bila je po angažiranim snagama, trajanju i intenzitetu borbi, te ljudskim gubicima, veća od čitavog DR s uključenim VRO “Bljesak” i “Oluja”.
Rezultat koji su polučili borci NOR-a je uspostava FDH kao nacionalne države hrvatskog naroda, te njeno prevođenje na stranu sila pobjednica nad fašizmom, čime je osigurana opstojnost i hrvatskom narodu i njegovoj državi.
A branitelji su, kao što sam već napisao, izborili Plan Z-4 i zato su im mirovine i invalidnine dva i po puta veće od onih borca NOR-a da druga prava i privilegije ne spominjem.
Međunarodno priznanje RH, koje je postalo moguće nakon pravorijeka Badinterove komisije, koja je, uvidom u ustav SRH i ustav SFRJ, nedvojbeno utvrdila da je Hratska kao SRH uživala status države, izborile su, kako sam već napisao, diplomacije Njemačke i Vatikana.
Dakle nikakva hrvatska država nije stvarana, već se Hrvatska kao država osamostalila, nažalost nasiljem i postala subjektom međunarodnog prava.
Uostalom, treba samo usporediti onu Hrvatsku, u trenutku Tuđmanovog dolaska na vlast, s današnjom Hrvatskom, je takvom su je Tuđman i branitelji stvorili. Primjerice, današnja industrijska proizvodnja u RH je na razini 60% industrijske proizvodnje u predtuđmanovskoj Htvatskoj.
To su činjenice koje se jednostavno ne mogu osporiti.
A ako branitelji, predvođeni takvim bardovima kao što je don Giuseppe, kojim iz pozadine upravlja mutavi kompilator, žele izvršiti državni udar, pa i s oružjm u ruci, zastrašujuće je saznanje da su to oni pod crnim barjacima kadri učiniti, neka ga izvrše, neka konačno u ustavu definiraju Hrvatsku kao nacional-socijalističku državu, pravnu sljednicu tzv. NDH, koja im je toliko prirasla srcu, sa svim posljedicama koje bi takav čin sa sobom nosio, hrvatski klerofašisti pružit će im punu podršku, a posljedica će biti izolacija RH na razini Sjeverne Koreje.
S time da Sjeverna Koreja i ima ponekog prijatelja, takva Hrvatska ne bi imala nijednoga.
Kad je SDP sa svojim koalicijskim partnerima preuzeo vlast, mogli su, poslije onih 8 godina HDZ-ovih neviđenih “uspjeha” pokrenuti sve potrebne reforme, pa i svesti braniteljska prava na normalu, ali nisu to učinili, već su nastavili bauljati Tuđmanovim bespućima nadograđujući njegov nakaradni nacional-šovinistički projekt.
Istinaibog najbolja prilika za svođenje braniteljskih prava u koliko-toliko razumne okvire propuštena je pri pretpristupnim pregovorima s EU, kad su evropski pregovarači uporno upozoravali na neodrživost braniteljskih prava, koja su kao “kamen oko vrata”, ali ih je Jadranka Kosor, ne mogavši odustati od svojeg “životnog djela”, uspjela obraniti, uvjerivši EU pregovarače da RH neće imati nikakvih problema podmirivati te troškove.(sic!)
Ova Vlada, koju sam opisao kao “Ured za gubljenje vremena”, neće po pitanju braniteljskih prava učiniti ništa vise, njihovo drastično kresanje, do kojeg u relativno kratkom roku neminovno mora doći, “zapast” će neku drugu vladu, volio bih da to mora učiniti nekakva HDZ-ova vlada, jer duboko sumnjam, da će SDP pobijediti na sljedećim izborima.
