„Demokratizacija“ Ukrajine I
Oni svjetski „borci za ljudska prava“, koji su „podmetnuli leđa“ u svojim nastojanjima da „demokratiziraju“ Ukrajinu, došli su na svoje, u Ukrajini danas vlada kaos i predratno stanje s neizvjesnim ishodom.
Koje su saveznike ti „demokratizatori“ našli u Ukrajini, uz čiji su to angažman krenuli „oslobađati“ Ukrajinu od „nenarodnog“ režima i „demokratizirati“ je?
Njemačka, za koju se kao i kod razbijanja Jugoslavije usudim reći da je djelovala najupornije i ohrabrivala potomke nacističkh saveznika iz 2. Svjetskog rata u Ukrajini, forsirajući rušenje vlasti, koja se istinaibog nije baš mogla dičiti demokratičnošću, ali je na vlast došla poslije pobjede na izborima.
Tako su prvenstvenim „pregalaštvom“ Njemačke ukrajinski nacional-šovinisti prozvani „proeuropskom opozicijom“ koja je potom bila podsticana i materijalno pomagama u procesu generiranja nereda i nasilnog svrgavanje vlasti.
Te „opozicijske“ snage su već u trenutku razdruživanja SSSR-a i osamostaljenja Ukrajine vidjele svoju šansu za preuzimanje vlasti i obračun s etničkim Rusima, kojih je u Ukrajini preko 17 %, što uz 30 % Ukrajinaca koji ruski jezik smatraju svojim materinjim jezikom čini polovinu ukrajinskih državljana.
Obračun s Rusima nije bio izvjestan samo u Ukrajini nego i drugdje, posebno u pribaltičkim državama.
Samo tada su u Ukrajini, jednko kao i u drugim bivšim republikama SSSR-a bile stacionirane velike snage CA, čiji su zapovjednici zorno predočili čelništvima osamostaljenih država što bi ih moglo snaći, ostane li „makar jedan Rus bez makar jedne vlasi kose na glavi“.
Tako je ruska nacionalna manjina u osamostaljenim državama ostala zaštićena, jer su rukovodstva tih država dobro shvatila „što je pjesnik htio reći“.
A i „borci za ljudska prava i demokraciju“ sa zapada se baš i nisu usudili previše čačkati prvenstveno radi konfuzne situacije u samoj Rusiji kad baš i nije bilo najjasnije koje će snage tamo odnijeti prevagu, a i dobro je bilo znano kamo su usmjerene bojeve glave zastrašujućeg sovjetskog nuklearnog potencijala.
I dok „proeuropska opozicija“ divlja, ruši i uništava sve pred sobom, a ukrajinski predsjednik u strahu za goli život bježi iz zemlje, ukrajinski Rusi ostaju začudno mirni iako su svjesni da su oni primarni cilj i glavna meta „demokratske proeuropske opozicije“ i tako je bilo sve dok je Vladimir Putin bio okupiran OI u Sočiju.
Međutim, kako je to bilo i za očekivati, OI završavaju, a ruski predsjednik stupa na scenu i počinje povlačiti poteze, koji su uglavnom odgovor na postupke „demokratske proeuropske opozicije“, koja je u međuvremenu preuzela vlast u Ukrajini ili ona bar misli da je preuzela.
Putin ukrajinskim nacifašistima, čiji je prvi potez u „demokratizaciji“ zemlje bio dekret o ukidanju ruskog jezika kao službenog jezika u Ukrajini, šalje jasnu poruku da su davno prošla vremena kada se s Rusijom moglo nekažnjeno poigravati.
Na zapadu neslaganje oko situacije u Ukrajini između SAD i EU iako ni jedni ni drugi ne dvoje u legitimitet i legalitet novih ukrajinskih vlasti.
Vladimir Putin je sa svoje strane zatražio i dobio suglasnost Gornjeg doma Dume o upotrebi ruske vojske u Ukrajini „radi zaštite mira, tamošnjih Rusa, državljana ruske federacije i ruskih interesa“.
No zasad su se ruske trupe rasporedile samo na nekm strateškim pravcima i punktovima na Krimu, čiji je novoimenovani premijer za 30. 03. najavio održavanje refereduma o statusu Krima čije održavanje je bilo prije najavljivano za 25. 05.
S druge strane zanimljivo je kako se Njemačka u međuvremenu utišala, a ulogu glasnogovornika EU preuzeo je britanski ministar vanjskih poslova William Hague na čiji je zahtjev održana hitna izvanredna sjednica VS OUN, bez nekakvog pametnog zaključka.
O da, Obama i Putin su se navodno podulje telefonski porazgovarli, ali ne zna se točno ni kako je razgovor tekao ni tko je kome što rekao, osim naravno svespašavajuće formulcije o suzdržavanju od upotrebe sile.
A je ću, ovako politički a i inače nepismen, vama i sebi postaviti jedno jedino pitanje, zna li itko da je Ruska federacija prije „demokratizacije“ Ukrajine vojno ili na bilo koji drugi način „uredovala“ u Ukrajini? Ili je nedajbože na bilo koji način ugrožavala?
A onda vas zamoliti da usporedite „njemački rukopis“ u angažmanu hrvatskih fašista pri rušenju Jugoslavije s angažmanom ukrajinskih nacifašista u „demokratizaciji“ Ukrajine. Poznavatelji prilika u Ukrajini kažu da su, uz nespornu političku podršku, “proeuropskoj demokratskoj opoziciji“ novac i oružje dotjecali potocima.
Vitalij Kličko proglašen predsjedničkim kandidatom na predstojećim izvanrednim izborima u Ukrajini, ratoborno poziva na opću mobilizaciju, a predsjednik vlade u pomoć poziva NATO, kao da je Ukrajina u najmanju ruku napadnuta i to kao članica tog saveza.
Obzirom na neslaganja između SAD i EU o situaciji u Ukrajini, o čijim će postupcima prvenstveno ovisiti potezi Rusije, teško je predvidjeti daljnji razvoj situacije, u smislu hoće li Ukrajina ostati jedinstvena, federalizirati se ili možda ipak podijeliti, znam tek da poslije svih ovih događanja više ništa neće biti isto, ali mislim da katastrofičari, koji prizivaju 3. Svjetski rat ipak neće doći na svoje.
Ipak što god se dogodilo i ma kakav izlaz ukrajinske krize bio, tamošnje vlasti će morati suzbiti nacifašiste da se mir vrati u Ukrajinu i na ulice njezinih gradova, uz saznanje da njeno zaleđe čini Ruska federacija, koja joj nije bila nikakva prijetnja, a ne Njemačka i EU.
Koje su saveznike ti „demokratizatori“ našli u Ukrajini, uz čiji su to angažman krenuli „oslobađati“ Ukrajinu od „nenarodnog“ režima i „demokratizirati“ je?
Njemačka, za koju se kao i kod razbijanja Jugoslavije usudim reći da je djelovala najupornije i ohrabrivala potomke nacističkh saveznika iz 2. Svjetskog rata u Ukrajini, forsirajući rušenje vlasti, koja se istinaibog nije baš mogla dičiti demokratičnošću, ali je na vlast došla poslije pobjede na izborima.
Tako su prvenstvenim „pregalaštvom“ Njemačke ukrajinski nacional-šovinisti prozvani „proeuropskom opozicijom“ koja je potom bila podsticana i materijalno pomagama u procesu generiranja nereda i nasilnog svrgavanje vlasti.
Te „opozicijske“ snage su već u trenutku razdruživanja SSSR-a i osamostaljenja Ukrajine vidjele svoju šansu za preuzimanje vlasti i obračun s etničkim Rusima, kojih je u Ukrajini preko 17 %, što uz 30 % Ukrajinaca koji ruski jezik smatraju svojim materinjim jezikom čini polovinu ukrajinskih državljana.
Obračun s Rusima nije bio izvjestan samo u Ukrajini nego i drugdje, posebno u pribaltičkim državama.
Samo tada su u Ukrajini, jednko kao i u drugim bivšim republikama SSSR-a bile stacionirane velike snage CA, čiji su zapovjednici zorno predočili čelništvima osamostaljenih država što bi ih moglo snaći, ostane li „makar jedan Rus bez makar jedne vlasi kose na glavi“.
Tako je ruska nacionalna manjina u osamostaljenim državama ostala zaštićena, jer su rukovodstva tih država dobro shvatila „što je pjesnik htio reći“.
A i „borci za ljudska prava i demokraciju“ sa zapada se baš i nisu usudili previše čačkati prvenstveno radi konfuzne situacije u samoj Rusiji kad baš i nije bilo najjasnije koje će snage tamo odnijeti prevagu, a i dobro je bilo znano kamo su usmjerene bojeve glave zastrašujućeg sovjetskog nuklearnog potencijala.
I dok „proeuropska opozicija“ divlja, ruši i uništava sve pred sobom, a ukrajinski predsjednik u strahu za goli život bježi iz zemlje, ukrajinski Rusi ostaju začudno mirni iako su svjesni da su oni primarni cilj i glavna meta „demokratske proeuropske opozicije“ i tako je bilo sve dok je Vladimir Putin bio okupiran OI u Sočiju.
Međutim, kako je to bilo i za očekivati, OI završavaju, a ruski predsjednik stupa na scenu i počinje povlačiti poteze, koji su uglavnom odgovor na postupke „demokratske proeuropske opozicije“, koja je u međuvremenu preuzela vlast u Ukrajini ili ona bar misli da je preuzela.
Putin ukrajinskim nacifašistima, čiji je prvi potez u „demokratizaciji“ zemlje bio dekret o ukidanju ruskog jezika kao službenog jezika u Ukrajini, šalje jasnu poruku da su davno prošla vremena kada se s Rusijom moglo nekažnjeno poigravati.
Na zapadu neslaganje oko situacije u Ukrajini između SAD i EU iako ni jedni ni drugi ne dvoje u legitimitet i legalitet novih ukrajinskih vlasti.
Vladimir Putin je sa svoje strane zatražio i dobio suglasnost Gornjeg doma Dume o upotrebi ruske vojske u Ukrajini „radi zaštite mira, tamošnjih Rusa, državljana ruske federacije i ruskih interesa“.
No zasad su se ruske trupe rasporedile samo na nekm strateškim pravcima i punktovima na Krimu, čiji je novoimenovani premijer za 30. 03. najavio održavanje refereduma o statusu Krima čije održavanje je bilo prije najavljivano za 25. 05.
S druge strane zanimljivo je kako se Njemačka u međuvremenu utišala, a ulogu glasnogovornika EU preuzeo je britanski ministar vanjskih poslova William Hague na čiji je zahtjev održana hitna izvanredna sjednica VS OUN, bez nekakvog pametnog zaključka.
O da, Obama i Putin su se navodno podulje telefonski porazgovarli, ali ne zna se točno ni kako je razgovor tekao ni tko je kome što rekao, osim naravno svespašavajuće formulcije o suzdržavanju od upotrebe sile.
A je ću, ovako politički a i inače nepismen, vama i sebi postaviti jedno jedino pitanje, zna li itko da je Ruska federacija prije „demokratizacije“ Ukrajine vojno ili na bilo koji drugi način „uredovala“ u Ukrajini? Ili je nedajbože na bilo koji način ugrožavala?
A onda vas zamoliti da usporedite „njemački rukopis“ u angažmanu hrvatskih fašista pri rušenju Jugoslavije s angažmanom ukrajinskih nacifašista u „demokratizaciji“ Ukrajine. Poznavatelji prilika u Ukrajini kažu da su, uz nespornu političku podršku, “proeuropskoj demokratskoj opoziciji“ novac i oružje dotjecali potocima.
Vitalij Kličko proglašen predsjedničkim kandidatom na predstojećim izvanrednim izborima u Ukrajini, ratoborno poziva na opću mobilizaciju, a predsjednik vlade u pomoć poziva NATO, kao da je Ukrajina u najmanju ruku napadnuta i to kao članica tog saveza.
Obzirom na neslaganja između SAD i EU o situaciji u Ukrajini, o čijim će postupcima prvenstveno ovisiti potezi Rusije, teško je predvidjeti daljnji razvoj situacije, u smislu hoće li Ukrajina ostati jedinstvena, federalizirati se ili možda ipak podijeliti, znam tek da poslije svih ovih događanja više ništa neće biti isto, ali mislim da katastrofičari, koji prizivaju 3. Svjetski rat ipak neće doći na svoje.
Ipak što god se dogodilo i ma kakav izlaz ukrajinske krize bio, tamošnje vlasti će morati suzbiti nacifašiste da se mir vrati u Ukrajinu i na ulice njezinih gradova, uz saznanje da njeno zaleđe čini Ruska federacija, koja joj nije bila nikakva prijetnja, a ne Njemačka i EU.
