Lažljivi, nesposobni, ignorantski, bešćutni i potpuno neodgovorni gadovi VI

Često sam pisao o problemima koje drugi ili nisu vidjeli ili su ih iz čistog oportunizma ili straha zaobilazili. Ispadalo je ponekad kao da sam naprosto pretskazivao događanja koje su i mnogi drugi mogli predvidjeti da se nisu ponašali navijački ili uvlakački.

Protiv struje [23. TRAVNJA 2010.] ⇩ 
Nemo propheta in patria sua

Ne, nisam niti na trenutak pomislio da bi se neljudi mogli zaustaviti, jer oni naprosto nastavljaju divljati „usavršavajući“ svoje nedotupavne „projekte“ koje sam već opisao:

Protiv struje [26. SIJEČNJA 2014.] ⇩ 
Lažljivi, nesposobni, ignorantski, bešćutni i potpuno neodgovorni gadovi V

Kad vlasti počnu nabrajati uspjehe, koje samo oni vide, za sve nedaće optuživati svoje prethodnike, govoriti da se ništa ne može postići preko noći i pozivati da se ide raditi, znači da su dosegle granicu vlastite nesposobosti.

Ali krenimo redom pa pokušajmo pronaći makar nešto što su aktualne vlasti učinile, a da bismo učinjeno mogli okvalificirati kao nekakvu pozitivnu promjenu ili pozitivni pomak u odnosu na HDZ-ove „pregaoce“:

Oni kažu objava registra hrvatskih branitelja ...

Uh, jaka stvar, korisna i Bogu i ljudima!

Mogao bih prihvatiti jedino neke pomake, jer se radi o nedovršenom poslu, učinjene na sređivanju biračkih spiskova.

Amen!

Ali dobro, njihova tvrdnja da je HDZ opljačkao i gotovo potpuno uništio državu stoji, samo zašto onda po svojem dolasku na vlast nisu zabranile rad HDZ-u i raspustile ga, odričući se Tuđmana i njegovog projekta „hrvatskog krljevstva“, a ustvari pokušaj uspostave nacional-socijalističke države u srcu Evrope na početku 21. stoljeća.

Jesu li to oni mogli učiniti i bi li se išta dogodilo da su to učinili?

Nisu mogli, jer bi to bila negacija vlastite partije čiji je tadašnji čelnik bio najzaslužniji za pobjedu HDZ-a na prvim višestranačkim izborima i dovođenje Tuđmana na vlast.

Za sve vrijeme Tuđmanove vladavine oni su HDZ–ovim lopovima i pljačkašima „držali ljestve“, a isto su radili i za vrijeme posttuđmanovskih HDZ-ovih vlada.

Dakle oni su se u odnosu na HDZ-ove vlasti ponašali na isti način na koji se ponašao Stepinac u odnosu na ustaške vlasti, naime možda se Stepinac i nije slagao s ustaškim metrodama (neke njegove izjave i propovijedi upućuju na to), ali je blagoslivljao rezultat, Katoličku državu Hrvatsku, jer on tzv. NDH nikad nije drugačije zvao, tako se i SDP-ovci možda i nisu slagali s Tuđmanovim metodama (izlazak i sabornice prilikom donošenja odluke o pokretanju rata) ali su blagoslivljali rezultat, hrvatsku državu s manje Srba.

Da se SDP, kad je već prepustio Tuđmanu vlast, žestoko usprotivio progonu Srba, alarmiravši i međunarodnu zajednicu, ili da se žestoko usprotivio pljački, prvo mirovinskih fondova, a potom i megapljačke vlastitog naroda kroz podržavljenje društvene imovine, imao bi moralno pravo da zabrani rad HDZ-u i raspusti ga. Ali nije se tako ponašao, pa je objektivno sukrivac za sva zla koja su Tuđman i njegov režim napravili hrvatskom narodu i državi.

Točno je da se ništa ne postiže preko noći ali pustiti dvije godine da proteku, a da se nikakav pozitivni pomak ne može vidjeti i nije baš preko noći.

Već i prije upućivanja prijedloga državnog proračuna u saborsku proceduru, dobro se znalo da takav proračunski deficit EU neće tolerirati, a proračun je ipak donesen, da bi se pod pritiskom EU odmah moralo pristupiti njegovom rebalansu, kao da to svatko makar sa zrnom soli u glavi nije unaprijed znao.

I da, pristupilo se rebalansu proračuna na već viđeni „genijalni“ način, kako su to radile HDZ-ove vlade.

Protiv struje [30. SRPNJA 2009.] ⇩ 

„Rebalansiranje“ protiv znanosti, iskustva drugih i zdravog razuma

„režući“ troškove tamo gdje se u suštini ne bi smjelo, ne dirajući troškove koje je prvo trebalo „odrezati“

Protiv struje [17. PROSINCA 2011.] ⇩ 

"Bolni rezovi"

A onda Tuđmanovi kukuriku „talenti“ krenuše i u otvoreni rat sa sindikatima, tobože da bi promjenom ZOR-a, kroz „rezanje“ radničkih prava, pokrenuli investicijski ciklus, jer kad potpuno obesprave radnike, hrvatski skorojevići će k'o ludi krenuti investirati i otvarati radna mjesta. Oni bi to i dosad, ali smetao im je ZOR, naravno ako ćemo se zajebavati.

Protiv struje [22. STUDENOG 2009.] ⇩ 

Cijena rada u Hrvatskoj je previsoka?

Protiv struje [7. OŽUJKA 2010..] ⇩ 

Što želi Hrvatsko udruženje skorojevića?

Usprkos prijetnji sindikata industrijskim akcijama „rošavi i društvo iz kuta“ puštaju izmijenjeni ZOR u saborsku proceduru, slijedi očekivna reakcija i sindikata i opozicije, pa je prvo čitanje popraćeno štrajkom upozorenja, a završava uvajanjem zaključka koji je predložio M. Pupovac u ime SDSS da se do drugog čitanja ponovo uspostavi socijalni dijalog i za drugo čitanje pripremi usuglašeni tekst novog ZOR-a.

Ja osobno ne razumijem oko čega bi se trebalo usuglašavati kad je promjena ZOR-a potpuno nepotrebna.

Sindikalni čelnici bi po meni trebali ostvariti svoju prijetnju i krenuti u najavljeno prikupljanja potpisa za održavanje prijevremenih izbora pa makar na njima ponovo pobijedili SDP i njegovi koalicijski partneri, jer ipak pobjeda Kara-oglua i njegovcih fašista bi bila gore riješenje od ove nedotupavne vlasti, ali i bliže revolucionarnoj promjeni režima.

Naime, kako vrijeme odmiče, sve manje je vjerojatno da se samo političkim djelovanjem mogu uspostaviti takvi odnosi u društvu koji će rezultirati izgradnjom Hrvatske kao socijalne, sekularne države, države vladavine prava i države blagostanja za sve.

I na kraju ono Milanovićevo „idemo raditi“ ima istu „težinu“ kao i poziv na „delanje“ najvećeg zagrebačkog „delavca“ zapadno od Ivanićgradske.