Milanović zaboravio i ono malo dobroga što je znao
I tako, bilo to potrebno ili ne, obreo nam se naš premijer Milanović u Australiji sve onako narodski „Martin (Zoran) u Australiju, Martin (Zoran) iz Australije“ ili još narodskije „da mu guzica vidi puta“, a tamo, zna se, ne mogu se izbjeći ni bliski susreti najviše vrste s naj-Hrvatinama, daleko većim i od onih sa zapadne obale Neretve ili od hrvatskih biskupa.
Tamo se živi za Hrvatsku, otamo se najbolje vidi što je za Hrvate i Hrvatsku najbolje, otamo su dolazili najbolji među nama da nas spase iz „komunističkog mraka“, tamo se i danas misli da bi za „granice na Drini“ trebalo ratovati pa makar svi izginuli do zadnjeg Hrvata. Hrvata iz Hrvatske, naravno.
Jer oni su silno razočarni, nakon što su početkom 90-ih sakupili koju stotinu tisuća AUD i poslali u domovinu po HDZ-ovim teklićima „ljepljivih“ prstiju, da je R Hrvatska „stvorena“ samo u granicama nekadašnje SRH, a trebala je po njima biti u granicama nekadašnje tzv. NDH kako oni i danas tepaju Velikoj BiH što je ta kvislinška tvorevina u stvari bila.
Problem je u tome što ja u životu nisam sreo Hrvata iz Hrvatske koji bi htio Hrvatsku bez Međimurja i Baranje, bez Istre, Rijeke i dijela Gorskog Kotara, bez Dalmacije i otoka, niti onoga koji bi te dijelove Hrvatske htio trampiti za BiH, bez Sandžaka ili s njim.
Da, da, to su ljudi za koje je, bar što se Hrvatske tiče, povijest stala na Bleiburškom polju 1945.
I među takve odjednom bane onaj koga oni najmanje žele, hrvatski premijer Zoran Milanović, „prononsirana komunjara“, koja se „zalaže za uspostavu neke nove Jugoslavije“, a oni HDZ-ovcima dali parsto tisuća USD da uspostave NDH i da se Jugoslaviju više nikad ne spomene. Ts, ts, ts, ...
Paz' sad, oni ne krive HDZ što im je uzeo novce ne realiziravši ono za što su oni te novce namijenili, njima su za njihove nedosanjane snove krivi „komunjare“, pa makar te „komunjare“ bili i ljudi bez ikakvih ideoloških opredjeljenja i vlastitog stava o bilo čemu, poput Zorana Milanovića, koji će sam za sebe reći da je „liberalni konzervativac i ateist“, drugim rječima ni čovjek, ni drug, ni starješina.
Pitam se kako je tim ljudima promaknulo Milanovićevo „hodočašće“ na „najveće hrvatsko stratište i svetište“ tamo na Bleiburško polje, pa onda polaganje vijenaca „nevinim žrtvama iz Jasenovca“, tamo negdje u Sloveniji, čak i ne pitajući ima li među njima četnika, Kozaka, Čerkeza, Nijemaca ili slovenskih kvislinga, što su ostavili kosti u teškim borbama s partizanima u „ratu poslije rata“, onda kad u Evropi nitko pmetan više nije ratovao niti je ginuo?
Kako im promiče da se zahvaljujući „komunjari“ Milanoviću nekažnjeno ne poštuje Ustav RH, jer se, jednako iz redova pravaša, kao i s oltara, slobodno promiče ustaštvo, a s njime i mržnja prema drugima i drugačijima?
Dobro sad, izbjegavao je Milanović tu hrvatsku australsku „elitu“ koliko je mogao, ali ga ipak na kraju dočekaše i to paz' sad' pitanjem kako je svojedobno mogao reći da je „Tito bolji od Tuđmana“ uz standardnu „poduku“ da je „Tuđman stvorio Hrvatsku i postavio Milanovića tamo gdje je sad“?
A naš vrli premijer očito zatečen pitanjem, umjesto jasnog i odriješitog odgovora, da je Tito bio državnik svjetskog glasa i to ne zato što je on to rekao ili zato štop on to kaže, nego zato što je Tito to bio, jer da nije, ne bi ga je svijet doživljavao takvim i ne bi ga proglašvao „značajnom povijesnom ličnošću koja je u pozitinom smislu obilježila 20 stoljeće“, a da je simptomatično da ga zločincem proglašavaju samo četnici i ustaše i neki marginalci, promotori fašizma, a da Tuđman ništa stvorio nije, a najmanje Hrvatsku, već da je on samo bio sudionikom u procesu osamostaljenja Hrvatske za koje su od Tuđmana zaslužniji mnogi, a prije svih H. D. Genscher i papa Ivan Pavao II, krenuo uvjeravati one koje uvjeriti ne može da nije rekao to što je rekao.
Te „bio je mlad“ (sic!), te „nije rekao baš tako“, te „onda nije bio predsjednik stranke“ ... kao istina i činjenice su drugačije kad si mlad, pa onda činjenica da je Tito značajnija povijesna ličnost od Tuđmana i nije činjenica, ako si predsjednik stranke!?
A mogao ih je i uputiti da malo prosurfaju internetom ili prolistaju svjetske enciklopedije, leksikone i almanahe i potraže pod natuknicama „Josip Broz Tito“ i „Franjo Tuđman“, uz nadu da te publikacije neće proglasiti komunističkom propagandom, premda bi to društvo i to bilo u stanju, pa recimo Britannicu, Webster's, Larousse ... proglasiti komunističkim biltenima.
A to ustaško društvance okupljeno na prosvjedu protiv Milanovića govori kao i svi njima slični „u ime svih Hrvata“, a nitko da ih zapita tko ih je za to izabrao, tko delegirao, tko ovlastio da govore u ime svih Hrvata.
Doduše tamo je izrečena i jedna neprijeporna istina, a ta je da je „Tuđman posadio Milanovića tamo gdje je sada“, zato što onda kad se vodilo računa o tome tko je predsjednik hrvatske vlade, takav mlatimudan to ne bi mogao biti. Ne bi ni njegov guru Ivica Račan. Da Tuđmanove “izabranike“ i ne spominjem.
No bilo kako bilo i Zoran Milanović i oni australski Hrvati, okupljeni na prosvjedima protiv Milanovića, koji govore „u ime svih Hrvata“, iskoristili su priliku i pokazali i svoje pravo lice i koliko vrijede.
Tužno bi jedino bilo ako zaista svi Hrvati u Australiji misle jednako kao i ovi njihovi „predstavnici“.
Tamo se živi za Hrvatsku, otamo se najbolje vidi što je za Hrvate i Hrvatsku najbolje, otamo su dolazili najbolji među nama da nas spase iz „komunističkog mraka“, tamo se i danas misli da bi za „granice na Drini“ trebalo ratovati pa makar svi izginuli do zadnjeg Hrvata. Hrvata iz Hrvatske, naravno.
Jer oni su silno razočarni, nakon što su početkom 90-ih sakupili koju stotinu tisuća AUD i poslali u domovinu po HDZ-ovim teklićima „ljepljivih“ prstiju, da je R Hrvatska „stvorena“ samo u granicama nekadašnje SRH, a trebala je po njima biti u granicama nekadašnje tzv. NDH kako oni i danas tepaju Velikoj BiH što je ta kvislinška tvorevina u stvari bila.
Problem je u tome što ja u životu nisam sreo Hrvata iz Hrvatske koji bi htio Hrvatsku bez Međimurja i Baranje, bez Istre, Rijeke i dijela Gorskog Kotara, bez Dalmacije i otoka, niti onoga koji bi te dijelove Hrvatske htio trampiti za BiH, bez Sandžaka ili s njim.
Da, da, to su ljudi za koje je, bar što se Hrvatske tiče, povijest stala na Bleiburškom polju 1945.
I među takve odjednom bane onaj koga oni najmanje žele, hrvatski premijer Zoran Milanović, „prononsirana komunjara“, koja se „zalaže za uspostavu neke nove Jugoslavije“, a oni HDZ-ovcima dali parsto tisuća USD da uspostave NDH i da se Jugoslaviju više nikad ne spomene. Ts, ts, ts, ...
Paz' sad, oni ne krive HDZ što im je uzeo novce ne realiziravši ono za što su oni te novce namijenili, njima su za njihove nedosanjane snove krivi „komunjare“, pa makar te „komunjare“ bili i ljudi bez ikakvih ideoloških opredjeljenja i vlastitog stava o bilo čemu, poput Zorana Milanovića, koji će sam za sebe reći da je „liberalni konzervativac i ateist“, drugim rječima ni čovjek, ni drug, ni starješina.
Pitam se kako je tim ljudima promaknulo Milanovićevo „hodočašće“ na „najveće hrvatsko stratište i svetište“ tamo na Bleiburško polje, pa onda polaganje vijenaca „nevinim žrtvama iz Jasenovca“, tamo negdje u Sloveniji, čak i ne pitajući ima li među njima četnika, Kozaka, Čerkeza, Nijemaca ili slovenskih kvislinga, što su ostavili kosti u teškim borbama s partizanima u „ratu poslije rata“, onda kad u Evropi nitko pmetan više nije ratovao niti je ginuo?
Kako im promiče da se zahvaljujući „komunjari“ Milanoviću nekažnjeno ne poštuje Ustav RH, jer se, jednako iz redova pravaša, kao i s oltara, slobodno promiče ustaštvo, a s njime i mržnja prema drugima i drugačijima?
Dobro sad, izbjegavao je Milanović tu hrvatsku australsku „elitu“ koliko je mogao, ali ga ipak na kraju dočekaše i to paz' sad' pitanjem kako je svojedobno mogao reći da je „Tito bolji od Tuđmana“ uz standardnu „poduku“ da je „Tuđman stvorio Hrvatsku i postavio Milanovića tamo gdje je sad“?
A naš vrli premijer očito zatečen pitanjem, umjesto jasnog i odriješitog odgovora, da je Tito bio državnik svjetskog glasa i to ne zato što je on to rekao ili zato štop on to kaže, nego zato što je Tito to bio, jer da nije, ne bi ga je svijet doživljavao takvim i ne bi ga proglašvao „značajnom povijesnom ličnošću koja je u pozitinom smislu obilježila 20 stoljeće“, a da je simptomatično da ga zločincem proglašavaju samo četnici i ustaše i neki marginalci, promotori fašizma, a da Tuđman ništa stvorio nije, a najmanje Hrvatsku, već da je on samo bio sudionikom u procesu osamostaljenja Hrvatske za koje su od Tuđmana zaslužniji mnogi, a prije svih H. D. Genscher i papa Ivan Pavao II, krenuo uvjeravati one koje uvjeriti ne može da nije rekao to što je rekao.
Te „bio je mlad“ (sic!), te „nije rekao baš tako“, te „onda nije bio predsjednik stranke“ ... kao istina i činjenice su drugačije kad si mlad, pa onda činjenica da je Tito značajnija povijesna ličnost od Tuđmana i nije činjenica, ako si predsjednik stranke!?
A mogao ih je i uputiti da malo prosurfaju internetom ili prolistaju svjetske enciklopedije, leksikone i almanahe i potraže pod natuknicama „Josip Broz Tito“ i „Franjo Tuđman“, uz nadu da te publikacije neće proglasiti komunističkom propagandom, premda bi to društvo i to bilo u stanju, pa recimo Britannicu, Webster's, Larousse ... proglasiti komunističkim biltenima.
A to ustaško društvance okupljeno na prosvjedu protiv Milanovića govori kao i svi njima slični „u ime svih Hrvata“, a nitko da ih zapita tko ih je za to izabrao, tko delegirao, tko ovlastio da govore u ime svih Hrvata.
Doduše tamo je izrečena i jedna neprijeporna istina, a ta je da je „Tuđman posadio Milanovića tamo gdje je sada“, zato što onda kad se vodilo računa o tome tko je predsjednik hrvatske vlade, takav mlatimudan to ne bi mogao biti. Ne bi ni njegov guru Ivica Račan. Da Tuđmanove “izabranike“ i ne spominjem.
No bilo kako bilo i Zoran Milanović i oni australski Hrvati, okupljeni na prosvjedima protiv Milanovića, koji govore „u ime svih Hrvata“, iskoristili su priliku i pokazali i svoje pravo lice i koliko vrijede.
Tužno bi jedino bilo ako zaista svi Hrvati u Australiji misle jednako kao i ovi njihovi „predstavnici“.
