"Pregovarači" i "tražitelji/ponuditelji veza"
U životu sam se posebno „spoticao“ o dvije vrste (ne)ljudi, takozvane pregovarače koji silno dosađuju, ali ne rade druge štete i one koje je jedan moj prijatelj opisao kao one „koji i za kupnju cigareta na kiosku traže vezu“, silno štetne jer ti su zapravo generatori korupcije.
Stojite tako negdje u nekom redu pred kakvim šalterom, pred vama još samo tri čovjeka i mislite da ste za dvije tri minute gotovi. I bilo bi tako da jedan od te trojice nije „pregovarač“, dakle čovjek koji u principu na neadekvatnim mjestima traži informacije koje na tim mjestima ne može dobiti, čovjek kojemu je svaki šalter šalter informacija.
Primjerice kupujete voznu kartu, postupak gotov za 30-ak sekundi, je, za vas, ali ne i za „pregovarača“ jer on sa prodavačem karata mora „apsolvirati“ čitav vozni red.
Ili podižete novac u banci, nikad nisam na tu „operaciju“ potrošio više od dvije minute, kod pregovarača je drugačije, oni moraju sa šalterskim službenikom „pretresti“ svu poslovnu politiku banke i bankarskih usluga koje ga uopće ne zanimaju, a vi tapkate na mjestu i čekate kad će kreten iscrpiti listu pitanja. A još ako ste i u žurbi …
„Tražitelji veze“, s druge strane, su „ljudi koji znaju ljude“ i ne traže samo prekoredne usluge ili postupke, oni takve usluge i nude, vezujući vas da i vi budete spremni uslugu uslugom vratiti. I to obavezno s kamatama, a kad prvi puta ne budete mogli odgovoriti njegovim zahtjevima, on će vas podsjetiti sa „da, da, sad ne možeš, a znam da nećeš, nisam ti više dobar, a kad sam ja tebi trebao, onda sam bio dobar“, ne pomaže objašnjenje da vi njega zapravo nikad ni trebali, ni tražili ikakvu uslugu od njega, već da se on sam ponudio napraviti nešto što ste sami mogli riješiti bez ikakvog problema.
Ti ljudi nemilosrdno „troše“ prijatelje, pogotovo su izloženi oni koji imaju kakvu funkciju a time i moć, a ne znaju se tome othrvati, pa odrađuju koruptivne poslove samo da ne izgube prijatelja, nesvjesni da tko takve prijatelje ima, neprijatelji mu i nisu potrebni.
Imam jednog prijatelja iz djetinjstva, s kojim prijateljujem čitav život, koji je u „mraku“ 20-ak godina bio u samom vrhu hrvatske politike, koji mi je u jednom razgovoru rekao: „Znaš li da si ti jedini od svih mojih prijatelja koji me nikada nije tražio da mu napravim neku uslugu?“, a ja mu vrnuh da to samo znači da nisam bio kruha gladan, jer bih ga tek u takvom slučaju pitao može li mi kako pomoći.
Pogledajte si danas primjerice ministra Linića i njegove „prijatelje“, kojega bih ja radi njima već dosad učinjenih usluga odavno najurio iz hrvatske Vlade, premda nije rečeno da ga oni u konačnici ipak neće doći glave.
Pitat će se mnogi što je rješenje, ma ono je vrlo jednostavno, odričeš se takvih prijatelja i ne radiš im nikakve usluge, pogotovo ne one koje graniče s kriminalom ili jesu kriminal.
Stojite tako negdje u nekom redu pred kakvim šalterom, pred vama još samo tri čovjeka i mislite da ste za dvije tri minute gotovi. I bilo bi tako da jedan od te trojice nije „pregovarač“, dakle čovjek koji u principu na neadekvatnim mjestima traži informacije koje na tim mjestima ne može dobiti, čovjek kojemu je svaki šalter šalter informacija.
Primjerice kupujete voznu kartu, postupak gotov za 30-ak sekundi, je, za vas, ali ne i za „pregovarača“ jer on sa prodavačem karata mora „apsolvirati“ čitav vozni red.
Ili podižete novac u banci, nikad nisam na tu „operaciju“ potrošio više od dvije minute, kod pregovarača je drugačije, oni moraju sa šalterskim službenikom „pretresti“ svu poslovnu politiku banke i bankarskih usluga koje ga uopće ne zanimaju, a vi tapkate na mjestu i čekate kad će kreten iscrpiti listu pitanja. A još ako ste i u žurbi …
„Tražitelji veze“, s druge strane, su „ljudi koji znaju ljude“ i ne traže samo prekoredne usluge ili postupke, oni takve usluge i nude, vezujući vas da i vi budete spremni uslugu uslugom vratiti. I to obavezno s kamatama, a kad prvi puta ne budete mogli odgovoriti njegovim zahtjevima, on će vas podsjetiti sa „da, da, sad ne možeš, a znam da nećeš, nisam ti više dobar, a kad sam ja tebi trebao, onda sam bio dobar“, ne pomaže objašnjenje da vi njega zapravo nikad ni trebali, ni tražili ikakvu uslugu od njega, već da se on sam ponudio napraviti nešto što ste sami mogli riješiti bez ikakvog problema.
Ti ljudi nemilosrdno „troše“ prijatelje, pogotovo su izloženi oni koji imaju kakvu funkciju a time i moć, a ne znaju se tome othrvati, pa odrađuju koruptivne poslove samo da ne izgube prijatelja, nesvjesni da tko takve prijatelje ima, neprijatelji mu i nisu potrebni.
Imam jednog prijatelja iz djetinjstva, s kojim prijateljujem čitav život, koji je u „mraku“ 20-ak godina bio u samom vrhu hrvatske politike, koji mi je u jednom razgovoru rekao: „Znaš li da si ti jedini od svih mojih prijatelja koji me nikada nije tražio da mu napravim neku uslugu?“, a ja mu vrnuh da to samo znači da nisam bio kruha gladan, jer bih ga tek u takvom slučaju pitao može li mi kako pomoći.
Pogledajte si danas primjerice ministra Linića i njegove „prijatelje“, kojega bih ja radi njima već dosad učinjenih usluga odavno najurio iz hrvatske Vlade, premda nije rečeno da ga oni u konačnici ipak neće doći glave.
Pitat će se mnogi što je rješenje, ma ono je vrlo jednostavno, odričeš se takvih prijatelja i ne radiš im nikakve usluge, pogotovo ne one koje graniče s kriminalom ili jesu kriminal.
