Jel' na pomolu kraj SDP-a, onakvog kakvog smo znali?
Što je istina o dolasku Zorana Milanovića u SDP, ono da ga je dr. Ivo Sanader vrlo vješto podvalio Ivici Račanu ili da se Račan polakomio za HDZ-ovim disidentom, malo je važno, važno je da ga je Sanader, navodno radi nesposobnosti i nerada, najurio iz diplomacije.
Ako je pak, dugoročnije gledano, Sanader imao namjeru da ubacivanjem HDZ-ove krtice razbuca SDP, kao najvećeg i zapravo jedinog ozbiljnog političkog konkurenta, zadnja događanja pokazuju, istinaibog još uvijek ne do kraja, da je u tome dobrano uspio.
Što se to Račanu toliko svidjelo kod Milanovića, da ga je SDP-u namro kao svojeg nasljednika, ostat će vječita tajna.
Dolaskom na čelo SDP-a poslije Račanove smrti Milanović je pokazao da je od svojeg mentora naučio sve o samoodržanju i političkom preživljavanju na čelu stranke kroz marginalizaciju i uklanjanje svih onih koji bi mu mogli ugroziti poziciju. Naravno da je pri toj eliminaciji mogućih suparnika silno okljaštrena kadrovska osnova SDP-a, pa onda kadrovskim „perjanicama“ postaju problematični likovi poput Marine Lovrić Merzel, Željka Sabe, pa i gotovo svih ministara iz SDP-ove kvote, čime ne želim reći da su oni iz kvote HNS-a bolji. Ali SDP „kolo vodi“.
Ipak, bez konkurencije najgore po Hrvatsku što je SDP iznjedrio su predsjednici vlade i države, Zoran Milanović i Ivo Josipović.
Prvi zato što je sastavio vladu, koja baš da je htjela rješavati nagomilane probleme s kojima je suočena Hrvatska, to ne bi mogla, radi nesposobnosti njenog predsjednika i nekompetencije ministara.
Da nisu imali namjeru rješavati probleme, bar većina njih, pokazuje i njihovo višemjesečno bavljenje uhljebljivanjem stranačkih poslušnika umjesto promptnog hvatanja u koštac sa svim zlom kojeg su „naslijedili“ od HDZ-ovih vlada.
A da nemaš dobre namjere, pokazuje i činjenica da primjerice na čelo HEP-a dovedeš „stručnjaka za kratku i pletenu robu“,. kojga ubrzo morš smijeniti ili da umjesto brutalne naplate poreza krećeš u nekakvo pogodovanje skorojevićima koji su se najčešće na čudne načine obogatili i dokopali vlasništva nad poduzećima.
Vlada predloži, Hrvatski sabor usvoji Zakon o predstečajnoj nagodbi, a onda sve u vezi provedbe tog zakona postaje gotovo prćija najagilnijeg ministra, Slavka Linića, a taj Linić je prgavac koji se ne libi pokazati da razmišlja svojom glavom, smatrali mi njegovo razmišljanje ispravnim ili ne, što je premijeru gotovo neprihvatljivo pa prekida komunikaciju, radi priče o proračunskom deficitu i njegovom imperativnom smanjivanju, s ključnim čovjekom svoje vlade.
Sukob među njima traje mjesecima, a onda ga premijer prekida smjenjivanjem Linića, koji napokon, nakon održanih izbora za EU parlament, kako je obećao, progovara iznoseći svoju istinu i o premijeru i o radu vlade i svojoj (ne)suradnji s premijerom, optužujući potonjeg za nerad i neznanje, ali i za pokušaje pogodovanja rođacima, prijateljima i znancima.
Odmah se iz redova „pravovjernih“ SDP-ovaca diže kuka i motika na Linića, kojega primjerice Gordan Maras optužuje da radi na tome da "dovede Karamarka na vlast", a ja bih rekao da to Linić i je radio zajedno sa čitavom Milanovićevom vladom od trenutka preuzimanja vlasti. Pa i sama činjenica, da je potpuno nekompetentna osoba kao Gordan Maras ministar, je ona koja govori u korist nekog drugog, zvao se on Karamarko ili drugačije. Paz' sad, po Marasu je njima "narod dao mandat da izvuku zemlju iz krize", pa što onda to nisu radili, jel' ih tko u tome spriječavao, naravno osim njihove nekompetencije, neznanja, lijenosti, ma posvemašnje nesposobnosti?
E pa baš to što kao vlada nisu ništa korisnog napravili, dovodi nekog drugog na vlast, a ne sukob Linić - Milanović.
Ja naprosto ne mogu zamisliti, ako je to istina, kakav bolesnik moraš biti da kao predsjednik vlade nazoveš suprugu ministra i njoj kažeš da ćeš joj smijeniti muža?
Kakav pak bolesnik moraš biti da kao predsjednik vlade, u državi koja puca po šavovima i koju su uz sve nedaće, pa i tu da ima takvu vladu i takvog predsjednika vlade, još zahvatile i katastrofalne poplave, koje su dodatno pokazale da u zemlji osim ljudske solidarnosti gotovo ništa ne štima, odlazi u susjednu državu držati političke govore po tamošnjim crkvama
Na tvrdnje iznesene u Linićevom obraćanju jvnosti odgovara da je sve što je Slavko Linić rekao neistina i da je „taj slučaj, ako je uopće slučaj“ za njega završena priča. Samo jel' tome baš tako?
Spomenuo sam i predsjednika države, Ivu Josipovića, koji je Hrvatsku zadesio poput elementarne nepogode, zato što je i on „kumovao“ stanju u hrvatsoj vladi, jer iako je posao predsjednika definiran ustavom i zakonima, s posebnim naglaskom na zaštiti ustava i zakonitosti postupanja, on se naprosto u svoj posao "ne bi štel mešati". Čovjek je jednostavno, kao uostalom gotovo sva fukara s hrvatske političke, a usudio bih se reći i javne scene, bez ikakvog ideološkog opredjeljenja i vlastitog stava o bilo čemu. Sve je u fiunkciji trenutka i dopadanja nekome kome u tom trenutku misli da se oportuno dopasti. On, jednako kao gotovo svi iz redova vlasti nema niti minimum osjećaja za opće dobro, jer da ima, onda bi nakon što je vidio da Vlada, u zemlji bremenitoj problemima, ne radi svoj posao, da u njoj tinjaju sukobi, a to se vidjelo odmah po preuzimanju vlasti, kad se umjesto korisnog posla pristupilo manijakalnim uhljebljivanju stranačkih poslušnika, iskoristio svoje ustavne ovlasti i tražio hitnu tematsku sjednicu Vlade na koju bi sasuo "drvlje i kamenje" tražeći da se u zemlji konačno počne s rješavanjem nagomilanih problema, koji su nastali mahom kao posljedica Tuđmanove maligne osobe.
Pa ako to nije učinio odmah, bilo je mnoštvo drugih povoda, od rušenja kreditnog rejtinga, svrstavanje Hrvatske u sam vrh zemalja s konstatntnim padom gospodarske aktivnosti, potpuna nebriga o mladeži, desekularizacija zemlje ili bujanja fašističkih tendencija u njoj.
Ne, ništa od toga, on prima predstavnike "Stožera za obranu hrvatskog Vukovara", kao nekakave relevantne sugovornike, pokazujući silno razumijevanje za "probleme" Vukovara, umjesto da se izjasnio o tome da ta nasilna i u svojoj suštini nacional-šovinistička bulumenta besprizornih, obilno financirana sredstvima iz državnog proračuna, upravo svojim protuzakonitim djelovanjem generira probleme i dio je vukovarskih problema a ne njihovo rješenje.
Dakle, Ivo Josipović je, kako bi to Zagorci nadahnuto rekli, naprosto "niš' koristi".
No bilo kako bilo, nije gotovo dok zaista nije gotovo, a pretpostavljam da će zadnju riječ imati Glavni odbor SDP-a, čija sjednica je sazvana za 07. 06. 2014., koja vjerojatno neće rezultirati posvemašnjim raskolom i podjelom SDP-a na više stranaka, ali poslije koje, pretpostavljam, u SDP-u više ništa neće biti isto, pa ako i isključe Linića iz stranke, a Milanović se „održi u sedlu“, vrijeme nepodnošljive lakoće vladanja SDP-om za Milanovića je završilo. Kao i izbori stranačkog čelnika između jednog kandidata.
Ako je pak, dugoročnije gledano, Sanader imao namjeru da ubacivanjem HDZ-ove krtice razbuca SDP, kao najvećeg i zapravo jedinog ozbiljnog političkog konkurenta, zadnja događanja pokazuju, istinaibog još uvijek ne do kraja, da je u tome dobrano uspio.
Što se to Račanu toliko svidjelo kod Milanovića, da ga je SDP-u namro kao svojeg nasljednika, ostat će vječita tajna.
Dolaskom na čelo SDP-a poslije Račanove smrti Milanović je pokazao da je od svojeg mentora naučio sve o samoodržanju i političkom preživljavanju na čelu stranke kroz marginalizaciju i uklanjanje svih onih koji bi mu mogli ugroziti poziciju. Naravno da je pri toj eliminaciji mogućih suparnika silno okljaštrena kadrovska osnova SDP-a, pa onda kadrovskim „perjanicama“ postaju problematični likovi poput Marine Lovrić Merzel, Željka Sabe, pa i gotovo svih ministara iz SDP-ove kvote, čime ne želim reći da su oni iz kvote HNS-a bolji. Ali SDP „kolo vodi“.
Ipak, bez konkurencije najgore po Hrvatsku što je SDP iznjedrio su predsjednici vlade i države, Zoran Milanović i Ivo Josipović.
Prvi zato što je sastavio vladu, koja baš da je htjela rješavati nagomilane probleme s kojima je suočena Hrvatska, to ne bi mogla, radi nesposobnosti njenog predsjednika i nekompetencije ministara.
Da nisu imali namjeru rješavati probleme, bar većina njih, pokazuje i njihovo višemjesečno bavljenje uhljebljivanjem stranačkih poslušnika umjesto promptnog hvatanja u koštac sa svim zlom kojeg su „naslijedili“ od HDZ-ovih vlada.
A da nemaš dobre namjere, pokazuje i činjenica da primjerice na čelo HEP-a dovedeš „stručnjaka za kratku i pletenu robu“,. kojga ubrzo morš smijeniti ili da umjesto brutalne naplate poreza krećeš u nekakvo pogodovanje skorojevićima koji su se najčešće na čudne načine obogatili i dokopali vlasništva nad poduzećima.
Vlada predloži, Hrvatski sabor usvoji Zakon o predstečajnoj nagodbi, a onda sve u vezi provedbe tog zakona postaje gotovo prćija najagilnijeg ministra, Slavka Linića, a taj Linić je prgavac koji se ne libi pokazati da razmišlja svojom glavom, smatrali mi njegovo razmišljanje ispravnim ili ne, što je premijeru gotovo neprihvatljivo pa prekida komunikaciju, radi priče o proračunskom deficitu i njegovom imperativnom smanjivanju, s ključnim čovjekom svoje vlade.
Sukob među njima traje mjesecima, a onda ga premijer prekida smjenjivanjem Linića, koji napokon, nakon održanih izbora za EU parlament, kako je obećao, progovara iznoseći svoju istinu i o premijeru i o radu vlade i svojoj (ne)suradnji s premijerom, optužujući potonjeg za nerad i neznanje, ali i za pokušaje pogodovanja rođacima, prijateljima i znancima.
Odmah se iz redova „pravovjernih“ SDP-ovaca diže kuka i motika na Linića, kojega primjerice Gordan Maras optužuje da radi na tome da "dovede Karamarka na vlast", a ja bih rekao da to Linić i je radio zajedno sa čitavom Milanovićevom vladom od trenutka preuzimanja vlasti. Pa i sama činjenica, da je potpuno nekompetentna osoba kao Gordan Maras ministar, je ona koja govori u korist nekog drugog, zvao se on Karamarko ili drugačije. Paz' sad, po Marasu je njima "narod dao mandat da izvuku zemlju iz krize", pa što onda to nisu radili, jel' ih tko u tome spriječavao, naravno osim njihove nekompetencije, neznanja, lijenosti, ma posvemašnje nesposobnosti?
E pa baš to što kao vlada nisu ništa korisnog napravili, dovodi nekog drugog na vlast, a ne sukob Linić - Milanović.
Ja naprosto ne mogu zamisliti, ako je to istina, kakav bolesnik moraš biti da kao predsjednik vlade nazoveš suprugu ministra i njoj kažeš da ćeš joj smijeniti muža?
Kakav pak bolesnik moraš biti da kao predsjednik vlade, u državi koja puca po šavovima i koju su uz sve nedaće, pa i tu da ima takvu vladu i takvog predsjednika vlade, još zahvatile i katastrofalne poplave, koje su dodatno pokazale da u zemlji osim ljudske solidarnosti gotovo ništa ne štima, odlazi u susjednu državu držati političke govore po tamošnjim crkvama
Na tvrdnje iznesene u Linićevom obraćanju jvnosti odgovara da je sve što je Slavko Linić rekao neistina i da je „taj slučaj, ako je uopće slučaj“ za njega završena priča. Samo jel' tome baš tako?
Spomenuo sam i predsjednika države, Ivu Josipovića, koji je Hrvatsku zadesio poput elementarne nepogode, zato što je i on „kumovao“ stanju u hrvatsoj vladi, jer iako je posao predsjednika definiran ustavom i zakonima, s posebnim naglaskom na zaštiti ustava i zakonitosti postupanja, on se naprosto u svoj posao "ne bi štel mešati". Čovjek je jednostavno, kao uostalom gotovo sva fukara s hrvatske političke, a usudio bih se reći i javne scene, bez ikakvog ideološkog opredjeljenja i vlastitog stava o bilo čemu. Sve je u fiunkciji trenutka i dopadanja nekome kome u tom trenutku misli da se oportuno dopasti. On, jednako kao gotovo svi iz redova vlasti nema niti minimum osjećaja za opće dobro, jer da ima, onda bi nakon što je vidio da Vlada, u zemlji bremenitoj problemima, ne radi svoj posao, da u njoj tinjaju sukobi, a to se vidjelo odmah po preuzimanju vlasti, kad se umjesto korisnog posla pristupilo manijakalnim uhljebljivanju stranačkih poslušnika, iskoristio svoje ustavne ovlasti i tražio hitnu tematsku sjednicu Vlade na koju bi sasuo "drvlje i kamenje" tražeći da se u zemlji konačno počne s rješavanjem nagomilanih problema, koji su nastali mahom kao posljedica Tuđmanove maligne osobe.
Pa ako to nije učinio odmah, bilo je mnoštvo drugih povoda, od rušenja kreditnog rejtinga, svrstavanje Hrvatske u sam vrh zemalja s konstatntnim padom gospodarske aktivnosti, potpuna nebriga o mladeži, desekularizacija zemlje ili bujanja fašističkih tendencija u njoj.
Ne, ništa od toga, on prima predstavnike "Stožera za obranu hrvatskog Vukovara", kao nekakave relevantne sugovornike, pokazujući silno razumijevanje za "probleme" Vukovara, umjesto da se izjasnio o tome da ta nasilna i u svojoj suštini nacional-šovinistička bulumenta besprizornih, obilno financirana sredstvima iz državnog proračuna, upravo svojim protuzakonitim djelovanjem generira probleme i dio je vukovarskih problema a ne njihovo rješenje.
Dakle, Ivo Josipović je, kako bi to Zagorci nadahnuto rekli, naprosto "niš' koristi".
No bilo kako bilo, nije gotovo dok zaista nije gotovo, a pretpostavljam da će zadnju riječ imati Glavni odbor SDP-a, čija sjednica je sazvana za 07. 06. 2014., koja vjerojatno neće rezultirati posvemašnjim raskolom i podjelom SDP-a na više stranaka, ali poslije koje, pretpostavljam, u SDP-u više ništa neće biti isto, pa ako i isključe Linića iz stranke, a Milanović se „održi u sedlu“, vrijeme nepodnošljive lakoće vladanja SDP-om za Milanovića je završilo. Kao i izbori stranačkog čelnika između jednog kandidata.
