„Narod je spreman za promjene!“ ...
... rekla je Dubravka Šuica, komentirajući u euforičnom raspoloženju pobjedu HDZ-a i njegovih koalicijskih partnera na izborima za EU parlament.
U svojem se pak obraćanju naciji predsjednik HDZ-a, rečeni Kara-oglu, sav razdragan raspričao o tome kako je eto HDZ, „očišćen od kriminala“ prepoznat kao ona opcija koja jedina može zemlju izvesti iz krize, jer HDZ ima program i naprosto vrvi sposobnim ljudima prepunim znanja i želje da zatome svoje osobne ambicije i stave se bespoštedno u službu naroda i države.
Dobro, sad nije inzistirao na prijevremenim parlamentarnim izborima per se već je predložio da se „radi štednje“, ti izbori održe zajedno s onima za predsjednika republike, dakle ipak prije vremena, ali …
I naravno da će po njemu kandidat HDZ-a odnijeti pobjedu na predsjedničkim izborima, a na parlamentarnim će HDZ naprosto pomesti svoju konkurenciju, a onda pokazati što zna kao što je to pokazivao od 1990. – 2000. i 2003. – 2011.
To bi valjda značilo, bilo na prijevremenim, bilo na redovnim izborima, ponovo na vlast dovesti HDZ, stranku osuđenu radi kriminala i prepunu ljudi sklonih bezakonju, poput samog predsjednika i glavnog tajnika stranke.
To bi valjda značilo tu spremnost za promjene ...
Može biti, ali oprez, jer kad je HDZ u pitanju, uvijek promjene na gore, nikad na bolje.
A što je to i kako HDZ radio da bismo mu trebali vjerovati?
Odmah pošto sam shvatio da sami višestrančki izbori ne vode prema razvoju demokracije, a shvatio sam to gotovo odmah po Tuđmanovom preuzimanju vlasti, već i radi svih onih kreatura s konopca i konca, s kojima se okružio radi maligne strukture svoje osobnosti, već vode u autokratski rigidni sustav vlasti, koji je naprosto rušio sve pred sobom, mrveći sva dotadašnja dostignuća na planu društvenog i gospodarskog razvoja u Hrvatskoj, napisao sam sljedeći epigram:
Vlast kakvu zaslužuje, kažu,
Ima svaki narod ovoga Planeta.
Prema vlasti našoj mi najgorima
Pripadamo narodima svijeta.
Prvo se krenulo u preuzimanje svih institucija u kojima je bilo novca ili su bar HDZ-ovi jurišnici mislili da ima novca, pa su tako poharani svi fondovi, a nije se ustezalo i promijeniti zakon da bi se moglo nesmetano pljačkati. Najzorniji primjer je fond ZMIORH-a, kad je ukinuta zakonska odredba prema kojoj je fond u slučaju ratne opasnosat morao imati dovoljno sredstva da unaprijed isplati tri mirovine.
Uništeni su i onesposobljeni svi društveni kontrolni mehanizmi, poput primjerice ONO i DSZ, kao tobožnje socijalističke izmišljotine, a da nisu uspotavljeni novi, jer bi mogli samo smetati.
Uništen je dobar i funkcionalan teritorijalni ustroj države, uništeno je dobro sudstvo, zato što su suci „u onom režimu sudili prema onda važećim zakonima“ pa i u „političkim“ procesima, kao da su trebali suditi prema „Vinodolskom zakoniku“.
Uništen je najbolji javni finacijski servis u Evropi, SDK, današnja Fina je jadni relikt nekad ugledne institucije.
Donesen je Zakon o poduzećima, odnosno pretvorbi društvenog vlasništva i privatizaciji, koji se je bitno razlikovao od onog Markovićevog radi odredbe o prethodnom podržavljenju poduzeća i ustanova, čime su izvlašteni, opljačkani, hrvatski državljani, jer im je država uzela ono što je njima pripadalo, da bi im onda to što je bilo njihovo prodavala u procesu privatizacije. Jednom plaćene društvene stanove država prisvaja i ponovo ih prodaje.
Novac od privatizacije završava neznano gdje.
Već i prije nego se počelo s megapljačkom lansiraju se priče o tome kako je Hrvatska u SFRJ „pljačkana više od bilo koje kolonije“ i da ona zapravo i ne postoji, da je ona samo geografski pojam, što ostaje bez odgovora, koji je mogao biti dan makar u obliku pitanja, kako je to u nečemu što nije država već samo geografski pojam bilo moguće, potpuno nezavisno od saveznih vlasti, organizirati višestranačke izbore ili kako je bilo moguće na zahtjejv za potvrdu državljanstva SFRJ dobiti dokument koji se zvao „Izvod iz knjige državljana SRH“.
Otuda ideja o stvaranju države, koju će pa i ratom Tuđman i njegov HDZ „podariti“ hrvatskom narodu.
Hvala im gdje čuli i ne čuli, hvala im do Boga, ali nisu trebali.
Tuđmanov režim je odmah počeo pripreme za izgon Srba iz Hrvatske, kako je on to sam rekao da će „nastaviti tamo gdje su ustaše stali 1945. i istjerati Srbe iz Hrvatske“.
Dakle antifašistička kultura ljubavi, života i mira zamijenjena je onom nacional-šovinističkom kulturom mržnje, smrti i rata.
HDZ je u deset godina Tuđmanove svevlasti uništio i opoganio sve što je znao i mogao, a sve hrvatske vlade poslije njegove smrti nastavile su dograđivati njegovo grandiozno (ne)djelo, Tuđmanistan, katolibansku i braniteljsku džamahiriju.
I sada smo tu gdje jesmo, u slučajnoj državi, slučajnog naroda i slučajnih beznađem i apatijom zahvaćenih ljudi, sa slučajnom vlašću …
Danas nam se taj i takav HDZ, ohrabren jednako neznanjem i neradom Milanovićeve vlade kao i rezultatima izbora za EU parlament, nameće kao ona snaga koja je jedina osposobljena, a radi svojeg „domoljublja“ svakako opredijeljena, da nas izvuče iz ne više iz društvene i gospodarske krize, već iz posvemašnje bijede u koju nas je gurnuo upravo taj HDZ, predvođen tim Tuđmanom, kome se Kara-oglu uporno vraća.
Samo, po mojem sudu, rezultati proteklih izbora daju pogrešnu sliku, jer je pobjeda HDZ-a osigurana malom izlaznošću birača i dosad višem puta dokazanom velikom disciplinom HDZ-ovog biračkog tijela, koje se sastoji mahom od privilegiranih građana, među kojima su najbrojniji branitelji.
Ne, to biračko tijelo nije s HDZ-om povezano nekakvim osjećajem lažnog domoljublja, već jedino strahom od mogućeg gubitka privilegija, koje je tom parazitskom soju osigurao HDZ, pa onda oni računaju da će te privilegije ostati netaknute, ukoliko vlast bude obnašao HDZ.
Zlo u Hrvatskoj, kojem svjedočimo, možda i ne bi bilo tako veliko da na hrvatskoj političkoj sceni postoji i takva politička opcija koja bi se po dolasku na vlast potpuno odrekla i Tuđmana i njegovih proglašenih istina, koja bi vratila općeprihvaćene društvene vrijednosti, koje su zahvaljujući Tuđmanu okrenute na glavu, koja bi poštovala antifašističke temelje na kojima počiva hrvatska država, koja bi poštovala princip sekularnosti i posvetila se gospodarskom i društvenom razvoju.
Nažalost takva politička snaga u Hrvatskoj zasad ne postoji, nije ni na pomolu, pa nam predstoji daljnje raslojavanje i fašizacija društva uz sveopću gospodarsku propast, ostao SDP na vlasti ili vlast preuzeo HDZ, svejedno.
U svojem se pak obraćanju naciji predsjednik HDZ-a, rečeni Kara-oglu, sav razdragan raspričao o tome kako je eto HDZ, „očišćen od kriminala“ prepoznat kao ona opcija koja jedina može zemlju izvesti iz krize, jer HDZ ima program i naprosto vrvi sposobnim ljudima prepunim znanja i želje da zatome svoje osobne ambicije i stave se bespoštedno u službu naroda i države.
Dobro, sad nije inzistirao na prijevremenim parlamentarnim izborima per se već je predložio da se „radi štednje“, ti izbori održe zajedno s onima za predsjednika republike, dakle ipak prije vremena, ali …
I naravno da će po njemu kandidat HDZ-a odnijeti pobjedu na predsjedničkim izborima, a na parlamentarnim će HDZ naprosto pomesti svoju konkurenciju, a onda pokazati što zna kao što je to pokazivao od 1990. – 2000. i 2003. – 2011.
To bi valjda značilo, bilo na prijevremenim, bilo na redovnim izborima, ponovo na vlast dovesti HDZ, stranku osuđenu radi kriminala i prepunu ljudi sklonih bezakonju, poput samog predsjednika i glavnog tajnika stranke.
To bi valjda značilo tu spremnost za promjene ...
Može biti, ali oprez, jer kad je HDZ u pitanju, uvijek promjene na gore, nikad na bolje.
A što je to i kako HDZ radio da bismo mu trebali vjerovati?
Odmah pošto sam shvatio da sami višestrančki izbori ne vode prema razvoju demokracije, a shvatio sam to gotovo odmah po Tuđmanovom preuzimanju vlasti, već i radi svih onih kreatura s konopca i konca, s kojima se okružio radi maligne strukture svoje osobnosti, već vode u autokratski rigidni sustav vlasti, koji je naprosto rušio sve pred sobom, mrveći sva dotadašnja dostignuća na planu društvenog i gospodarskog razvoja u Hrvatskoj, napisao sam sljedeći epigram:
Vlast kakvu zaslužuje, kažu,
Ima svaki narod ovoga Planeta.
Prema vlasti našoj mi najgorima
Pripadamo narodima svijeta.
Prvo se krenulo u preuzimanje svih institucija u kojima je bilo novca ili su bar HDZ-ovi jurišnici mislili da ima novca, pa su tako poharani svi fondovi, a nije se ustezalo i promijeniti zakon da bi se moglo nesmetano pljačkati. Najzorniji primjer je fond ZMIORH-a, kad je ukinuta zakonska odredba prema kojoj je fond u slučaju ratne opasnosat morao imati dovoljno sredstva da unaprijed isplati tri mirovine.
Uništeni su i onesposobljeni svi društveni kontrolni mehanizmi, poput primjerice ONO i DSZ, kao tobožnje socijalističke izmišljotine, a da nisu uspotavljeni novi, jer bi mogli samo smetati.
Uništen je dobar i funkcionalan teritorijalni ustroj države, uništeno je dobro sudstvo, zato što su suci „u onom režimu sudili prema onda važećim zakonima“ pa i u „političkim“ procesima, kao da su trebali suditi prema „Vinodolskom zakoniku“.
Uništen je najbolji javni finacijski servis u Evropi, SDK, današnja Fina je jadni relikt nekad ugledne institucije.
Donesen je Zakon o poduzećima, odnosno pretvorbi društvenog vlasništva i privatizaciji, koji se je bitno razlikovao od onog Markovićevog radi odredbe o prethodnom podržavljenju poduzeća i ustanova, čime su izvlašteni, opljačkani, hrvatski državljani, jer im je država uzela ono što je njima pripadalo, da bi im onda to što je bilo njihovo prodavala u procesu privatizacije. Jednom plaćene društvene stanove država prisvaja i ponovo ih prodaje.
Novac od privatizacije završava neznano gdje.
Već i prije nego se počelo s megapljačkom lansiraju se priče o tome kako je Hrvatska u SFRJ „pljačkana više od bilo koje kolonije“ i da ona zapravo i ne postoji, da je ona samo geografski pojam, što ostaje bez odgovora, koji je mogao biti dan makar u obliku pitanja, kako je to u nečemu što nije država već samo geografski pojam bilo moguće, potpuno nezavisno od saveznih vlasti, organizirati višestranačke izbore ili kako je bilo moguće na zahtjejv za potvrdu državljanstva SFRJ dobiti dokument koji se zvao „Izvod iz knjige državljana SRH“.
Otuda ideja o stvaranju države, koju će pa i ratom Tuđman i njegov HDZ „podariti“ hrvatskom narodu.
Hvala im gdje čuli i ne čuli, hvala im do Boga, ali nisu trebali.
Tuđmanov režim je odmah počeo pripreme za izgon Srba iz Hrvatske, kako je on to sam rekao da će „nastaviti tamo gdje su ustaše stali 1945. i istjerati Srbe iz Hrvatske“.
Dakle antifašistička kultura ljubavi, života i mira zamijenjena je onom nacional-šovinističkom kulturom mržnje, smrti i rata.
HDZ je u deset godina Tuđmanove svevlasti uništio i opoganio sve što je znao i mogao, a sve hrvatske vlade poslije njegove smrti nastavile su dograđivati njegovo grandiozno (ne)djelo, Tuđmanistan, katolibansku i braniteljsku džamahiriju.
I sada smo tu gdje jesmo, u slučajnoj državi, slučajnog naroda i slučajnih beznađem i apatijom zahvaćenih ljudi, sa slučajnom vlašću …
Danas nam se taj i takav HDZ, ohrabren jednako neznanjem i neradom Milanovićeve vlade kao i rezultatima izbora za EU parlament, nameće kao ona snaga koja je jedina osposobljena, a radi svojeg „domoljublja“ svakako opredijeljena, da nas izvuče iz ne više iz društvene i gospodarske krize, već iz posvemašnje bijede u koju nas je gurnuo upravo taj HDZ, predvođen tim Tuđmanom, kome se Kara-oglu uporno vraća.
Samo, po mojem sudu, rezultati proteklih izbora daju pogrešnu sliku, jer je pobjeda HDZ-a osigurana malom izlaznošću birača i dosad višem puta dokazanom velikom disciplinom HDZ-ovog biračkog tijela, koje se sastoji mahom od privilegiranih građana, među kojima su najbrojniji branitelji.
Ne, to biračko tijelo nije s HDZ-om povezano nekakvim osjećajem lažnog domoljublja, već jedino strahom od mogućeg gubitka privilegija, koje je tom parazitskom soju osigurao HDZ, pa onda oni računaju da će te privilegije ostati netaknute, ukoliko vlast bude obnašao HDZ.
Zlo u Hrvatskoj, kojem svjedočimo, možda i ne bi bilo tako veliko da na hrvatskoj političkoj sceni postoji i takva politička opcija koja bi se po dolasku na vlast potpuno odrekla i Tuđmana i njegovih proglašenih istina, koja bi vratila općeprihvaćene društvene vrijednosti, koje su zahvaljujući Tuđmanu okrenute na glavu, koja bi poštovala antifašističke temelje na kojima počiva hrvatska država, koja bi poštovala princip sekularnosti i posvetila se gospodarskom i društvenom razvoju.
Nažalost takva politička snaga u Hrvatskoj zasad ne postoji, nije ni na pomolu, pa nam predstoji daljnje raslojavanje i fašizacija društva uz sveopću gospodarsku propast, ostao SDP na vlasti ili vlast preuzeo HDZ, svejedno.
