Koja nas to politička opcija može izvući iz krize?
srijeda, lipanj 4, 2014
Odgovor na ovo pitanje je jasan i nedvosmislen; nijedna od postojećih!
Koje bi to uvjete morala ispunjavati ona politička opcija koja bi imala ikakve šanse da nas makar pokuša izvući iz krize?
Prvo, kao conditio sine qua non, potpuno se odreći Tuđmana, njegovog koncepta nacional-socijalističke države i svih proglašenih istina, polazeći od tri nova stanja stvari u odnosu na predtuđmanovsko razdoblje: RH kao subjekt međunarodnog prava i višestranački politički sustav.
Drugo, prihvatiti antifašizam i to nikako samo deklarativno, kao što je to danas slučaj, već potpuno i iskreno, kao civilizacijski doseg i kao svjetonazorni princip koji je iznjedrio Hrvatsku kao nacionalnu državu hrvatskog naroda, te prevodeći je na stranu sila pobjednica nad fašizmom u 2. Svjetskom ratu osigurao budućnost i hrvatskom narodu i njegovoj državi.
Treće, dosljedno poštovati pravo svakog pojedinca na njegova vjerska opredjeljenja, ali i prihvatiti sekularizam kao onemogućavanje vjerskih zajednica da se miješaju u svjetovne poslove i upravljanje državom.
Četvrto, izgrađivati Hrvatsku kao državu vladavine prava i državu blagostanja za sve.
Što i zašto što treba napraviti već sam napisao, pa da se ne ponavljam:
Protiv struje [16. PROSINCA 2012.] ⇩
„Promašeni projekt treba zaključati i srušiti!“
Ima li šanse da se na hrvatskoj političkoj sceni pojavi opcija koja bi u svojem programu imala sljedeće:
1. odreći se svih proglašenih istina, a ustvari Tuđmanovih laži i obmana i nazvati događanja i pojave pravim imenom,
2. prestati zločince zvati herojima, ukinuti naziv branitelj, jer oni koji se tako samonazivaju, samo prijete, unose nemir i rade nerede,
3. odreći se svih tekovina tuđmanizma i na osnovi „novog stanja stvari“, samostalne Hrvatske, koja bi to ionako bila i bez Tuđmana i bez rata, a već odavno i članica EU,
4. vratiti se antifašističkim osnovama hrvatske državnosti i suzbijati fašizam u svim njegovim pojavnim oblicima,
5. striktno poštovati princip sekularnosti,
6. raskinuti ugovore s Vatikanom, a vjerske zajednice financirati iz crkvenog poreza koji treba uvesti,
7. uvesti i poslovanje vjerskih zajednica u sustav PDV-a,
8. poništiti pretvorbu društvenog vlasništva i privatizaciju, jednako kao i denacionalizaciju, pogotovo crkvene imovine,
9. ući u trag novcu isisanom iz Hrvatske spregom kriminala i politike od Tuđmanovog dolaska na vlast do danas i vratiti ga u zemlju,
10. uspostaviti partnerski odnos sa sindikatima i onim poduzetnicima koji su na zakonit način stekli svoju imovinu, koji zakonito posluju i uredno isplaćuju plaće svojim radnicima,
11. uzeti u zaštitu domaće poljoprivrednike,
12. izvršiti reviziju svih mirovina ali i svih korisnika nekog od vidova socijalne skrbi,
13. ukinuti sve povlaštene mirovine, osim onih proizašlih iz beneficiranog radnog staža,
14. osigurati da svi državljani budu jednaki pred zakonom
15. „pokupiti“ oružje od stanovništva?
Odgovor na ovo pitanje je jasan i nedvosmislen; nijedna od postojećih!
Koje bi to uvjete morala ispunjavati ona politička opcija koja bi imala ikakve šanse da nas makar pokuša izvući iz krize?
Prvo, kao conditio sine qua non, potpuno se odreći Tuđmana, njegovog koncepta nacional-socijalističke države i svih proglašenih istina, polazeći od tri nova stanja stvari u odnosu na predtuđmanovsko razdoblje: RH kao subjekt međunarodnog prava i višestranački politički sustav.
Drugo, prihvatiti antifašizam i to nikako samo deklarativno, kao što je to danas slučaj, već potpuno i iskreno, kao civilizacijski doseg i kao svjetonazorni princip koji je iznjedrio Hrvatsku kao nacionalnu državu hrvatskog naroda, te prevodeći je na stranu sila pobjednica nad fašizmom u 2. Svjetskom ratu osigurao budućnost i hrvatskom narodu i njegovoj državi.
Treće, dosljedno poštovati pravo svakog pojedinca na njegova vjerska opredjeljenja, ali i prihvatiti sekularizam kao onemogućavanje vjerskih zajednica da se miješaju u svjetovne poslove i upravljanje državom.
Četvrto, izgrađivati Hrvatsku kao državu vladavine prava i državu blagostanja za sve.
Što i zašto što treba napraviti već sam napisao, pa da se ne ponavljam:
Protiv struje [16. PROSINCA 2012.] ⇩
„Promašeni projekt treba zaključati i srušiti!“
Ima li šanse da se na hrvatskoj političkoj sceni pojavi opcija koja bi u svojem programu imala sljedeće:
1. odreći se svih proglašenih istina, a ustvari Tuđmanovih laži i obmana i nazvati događanja i pojave pravim imenom,
2. prestati zločince zvati herojima, ukinuti naziv branitelj, jer oni koji se tako samonazivaju, samo prijete, unose nemir i rade nerede,
3. odreći se svih tekovina tuđmanizma i na osnovi „novog stanja stvari“, samostalne Hrvatske, koja bi to ionako bila i bez Tuđmana i bez rata, a već odavno i članica EU,
4. vratiti se antifašističkim osnovama hrvatske državnosti i suzbijati fašizam u svim njegovim pojavnim oblicima,
5. striktno poštovati princip sekularnosti,
6. raskinuti ugovore s Vatikanom, a vjerske zajednice financirati iz crkvenog poreza koji treba uvesti,
7. uvesti i poslovanje vjerskih zajednica u sustav PDV-a,
8. poništiti pretvorbu društvenog vlasništva i privatizaciju, jednako kao i denacionalizaciju, pogotovo crkvene imovine,
9. ući u trag novcu isisanom iz Hrvatske spregom kriminala i politike od Tuđmanovog dolaska na vlast do danas i vratiti ga u zemlju,
10. uspostaviti partnerski odnos sa sindikatima i onim poduzetnicima koji su na zakonit način stekli svoju imovinu, koji zakonito posluju i uredno isplaćuju plaće svojim radnicima,
11. uzeti u zaštitu domaće poljoprivrednike,
12. izvršiti reviziju svih mirovina ali i svih korisnika nekog od vidova socijalne skrbi,
13. ukinuti sve povlaštene mirovine, osim onih proizašlih iz beneficiranog radnog staža,
14. osigurati da svi državljani budu jednaki pred zakonom
15. „pokupiti“ oružje od stanovništva?
