„Isus“ ponovo među Hrvatima
Da smo mi Hrvati u svemu bolji, a pogotovo „bolji“, od Srba, odavno sam znao, pa dok Srbi, primjerice, prenašaju samo mošti cara Lazara, mi nanašamo kosti znanih i neznanih svetaca i blaženika, „zaštitnika“ ovih i onih, od sv. Bone, preko sv. Vlahe, do Grgura Ninskog …
Pa onda Carla del Ponte u svojim memoarima kaže da su Srbi „kurvini sinovi“, a mi Hrvati smo i s njene strane tu „gradirani“ više, za nas „laskavica“ kaže da smo „podli kurvini sinovi“ …
Poznato je i da su Srbi „nebeski narod“, e ali mi Hrvati smo „apostolski nebeski narod“, jer ne znam da bi Srbi imali tolika ukazanja ili da bi se Hristos šetao među njima.
A mi imadosmo isusolikog Zlatka Sudca poznatog „duhovnog obnovitelja“ i „karizmatika“ oko kojega su „fanfare“ pomalo utihnule da bi nam se sada ukazao novi „Isus“ u liku ratnog zločinca Darija Kordića, u što su ga promovirali i Crkva (biskup Vlado Košić) i branitelji (Mladen Pavković), čak je i knjiga o njegovom „mučeništvu“ objavljena. Nije istina knjiga na 3.000 stranica poput one o Alojziju Stepincu msgr Jurja Batelje, ali knjiga koja promovira jednu od najodvratnijih ratnih figura iz redova hrvatskog naroda, prikazujući ga kao patnika, mučenika i gotovo sveca, ma što sveca, Isusa, usprkos svim poznatim činjenicama o djelovanju dotičnog u ratu u BiH, a to djelovanje je više nego dobro osvijetljeno tokom procesa pred Haaškim sudom.
Nije tu u pitanju samo pogubna politika prema Muslimanima, čije posljedice su stravični zločini u Ahmićima i drugdje, tu su tužne sudbine i stradanja mnogih prognanih uglavnom Muslimana i Hrvata pogotovo iz srednje Bosne, kolijevke hrvatstva, ali i onih iz Bosanske Posavine, najbogatijeg dijela BiH, koji su skupo platili provođenje Milošević-Tuđmanovog plana podjele BiH. Plana etničkog čišćenja kojega je Darijo Kordić nemilosrdno provodio.
Milošević-Tuđmanov plan podjele BiH je bio podijeliti BiH tako da Srbiji pripadne 55 %, Hrvatskoj 25 %, a Muslimane „sabiti“ na preostalih 20 % teritorija BiH, „Zemljice Bosne“ kako je taj prostor namijenjen Muslimanima Tuđman odmila zvao.
Podjelu teritorija BiH trebalo je pratiti i etničko čišćenje pa bi prostore koji pripadnu Srbima trebali napustiti Muslimani i Hrvati, prostore koji pripadnu Hrvatima trebali bi napustiti Muslimani i Srbi, a Srbi i Hrvati bi se trebali iseliti s prostora „Zemljice Bosne“.
Srbi su bili poprilično „disciplinirani“ oni su se u najvećoj mjeri sami iseljavali, Hrvati nisu bili tako poslušni njima je trebalo „pomagati“, posebno onima iz srednje Bosne pa ih je tako primjerice iz Vareša HVO protjerao primjenom grube sile.
Muslimani se niotkuda nisu željeli sami iseljavati, njih su Srbi i Hrvati protjerivali svak' sa „svojeg“ teritorija, radi toga je rat u BiH i bio potreban.
Da nije bilo „grubog uplitanja“ MZ u BiH prilike, ona bi bila podijeljena sukladno dogovoru dvojca iz najgore noćne more Miloševića i Tuđmana.
Svi oni Srbi i Hrvati koji su najprilježnije provodili zamisli svojih vođa poticali su na činjenje zločina, zapovijedali ih a neki i osobno činili, kako bi se u narodu koji nije bio spreman ni iseljavati se ni ratovati proizvela dovoljna količina straha i mržnje, pa da bukne rat i realizira se etničko čišćenje.
Darijo Kordić je jedan od takvih minusinteligenata najpriljžnijih pregalaca na provedbi Tuđmanovih zločinačkih zamisli, što mu je radi dokazanih zločinačkih radnji i donijelo 25 godina zatvora po presudi Haaškog tribunala.
Ali ne, po Crkvi u Hrvata, on ni za što nije kriv, ta zna se da su za zločine u Ahmičima i drugdje, kao i za rat između HVO i A BiH krivi Britanci, a „hrvatski vitez“ Darijo Kordić je nevin osuđen i to samo zato što je Hrvat.
A zna se tko je još u povijesti i nevin osuđen i prošao kroz teške muke, pa je upravo njemu prispodobljen i Darijo Kordić kao novovjeki Isus.
Ni više ni manje.
Ta njemu, mučeniku s Kalvarije, a ne osuđenom ratnom zločincu, biskup Vlado Košić će poljubiti ruku, a najbranitelj Mladen Pavković njegovo „mučeništvo“ „opjevati“ u svojem najnovijem književnom uratku.
Sam Kordić će se izuzetno vješto uklopiti u ta farsična zbivanja, svojim pričama o svojim molitvama i tome kako "se susreo s Bogom u zatvorskoj ćeliji", samo čudno kako ga Bog nije savjetovao da se pokaje za sve zlo, pogibije, muke i patnje koje je drugima svojim djelovanjem prouzročio, kao i da se ispriča i za oprost zamoli srodnike i sunarodnjake onih čiju je smrt, bol i patnje prouzročio.
Ne, o tome u svojem obraćanju njemu Bog ne zbori.
A da, sad mi je još nešto palo na pamet: kad se čovjek direktno obraća Bogu, to se zove molitva, a kad se Bog direktno obraća čovjeku, to se zove drugačije, neke od tih koji tvrde da im se Bog direktno obratio čuva se u ustanovama zatvorenog tipa, neke i u košuljama s predugim rukavima koji se vežu odozada.
Biskup Košić istinaibog nije tvrdio da se njemu Bog direktno obratio, ali mislim da bi mu i bez toga već spomenuta košulja odlično pristajala, kao i većini onih koji su se drznuli Darija Kordića makar usporediti s Isusom Kristom.
Pa onda Carla del Ponte u svojim memoarima kaže da su Srbi „kurvini sinovi“, a mi Hrvati smo i s njene strane tu „gradirani“ više, za nas „laskavica“ kaže da smo „podli kurvini sinovi“ …
Poznato je i da su Srbi „nebeski narod“, e ali mi Hrvati smo „apostolski nebeski narod“, jer ne znam da bi Srbi imali tolika ukazanja ili da bi se Hristos šetao među njima.
A mi imadosmo isusolikog Zlatka Sudca poznatog „duhovnog obnovitelja“ i „karizmatika“ oko kojega su „fanfare“ pomalo utihnule da bi nam se sada ukazao novi „Isus“ u liku ratnog zločinca Darija Kordića, u što su ga promovirali i Crkva (biskup Vlado Košić) i branitelji (Mladen Pavković), čak je i knjiga o njegovom „mučeništvu“ objavljena. Nije istina knjiga na 3.000 stranica poput one o Alojziju Stepincu msgr Jurja Batelje, ali knjiga koja promovira jednu od najodvratnijih ratnih figura iz redova hrvatskog naroda, prikazujući ga kao patnika, mučenika i gotovo sveca, ma što sveca, Isusa, usprkos svim poznatim činjenicama o djelovanju dotičnog u ratu u BiH, a to djelovanje je više nego dobro osvijetljeno tokom procesa pred Haaškim sudom.
Nije tu u pitanju samo pogubna politika prema Muslimanima, čije posljedice su stravični zločini u Ahmićima i drugdje, tu su tužne sudbine i stradanja mnogih prognanih uglavnom Muslimana i Hrvata pogotovo iz srednje Bosne, kolijevke hrvatstva, ali i onih iz Bosanske Posavine, najbogatijeg dijela BiH, koji su skupo platili provođenje Milošević-Tuđmanovog plana podjele BiH. Plana etničkog čišćenja kojega je Darijo Kordić nemilosrdno provodio.
Milošević-Tuđmanov plan podjele BiH je bio podijeliti BiH tako da Srbiji pripadne 55 %, Hrvatskoj 25 %, a Muslimane „sabiti“ na preostalih 20 % teritorija BiH, „Zemljice Bosne“ kako je taj prostor namijenjen Muslimanima Tuđman odmila zvao.
Podjelu teritorija BiH trebalo je pratiti i etničko čišćenje pa bi prostore koji pripadnu Srbima trebali napustiti Muslimani i Hrvati, prostore koji pripadnu Hrvatima trebali bi napustiti Muslimani i Srbi, a Srbi i Hrvati bi se trebali iseliti s prostora „Zemljice Bosne“.
Srbi su bili poprilično „disciplinirani“ oni su se u najvećoj mjeri sami iseljavali, Hrvati nisu bili tako poslušni njima je trebalo „pomagati“, posebno onima iz srednje Bosne pa ih je tako primjerice iz Vareša HVO protjerao primjenom grube sile.
Muslimani se niotkuda nisu željeli sami iseljavati, njih su Srbi i Hrvati protjerivali svak' sa „svojeg“ teritorija, radi toga je rat u BiH i bio potreban.
Da nije bilo „grubog uplitanja“ MZ u BiH prilike, ona bi bila podijeljena sukladno dogovoru dvojca iz najgore noćne more Miloševića i Tuđmana.
Svi oni Srbi i Hrvati koji su najprilježnije provodili zamisli svojih vođa poticali su na činjenje zločina, zapovijedali ih a neki i osobno činili, kako bi se u narodu koji nije bio spreman ni iseljavati se ni ratovati proizvela dovoljna količina straha i mržnje, pa da bukne rat i realizira se etničko čišćenje.
Darijo Kordić je jedan od takvih minusinteligenata najpriljžnijih pregalaca na provedbi Tuđmanovih zločinačkih zamisli, što mu je radi dokazanih zločinačkih radnji i donijelo 25 godina zatvora po presudi Haaškog tribunala.
Ali ne, po Crkvi u Hrvata, on ni za što nije kriv, ta zna se da su za zločine u Ahmičima i drugdje, kao i za rat između HVO i A BiH krivi Britanci, a „hrvatski vitez“ Darijo Kordić je nevin osuđen i to samo zato što je Hrvat.
A zna se tko je još u povijesti i nevin osuđen i prošao kroz teške muke, pa je upravo njemu prispodobljen i Darijo Kordić kao novovjeki Isus.
Ni više ni manje.
Ta njemu, mučeniku s Kalvarije, a ne osuđenom ratnom zločincu, biskup Vlado Košić će poljubiti ruku, a najbranitelj Mladen Pavković njegovo „mučeništvo“ „opjevati“ u svojem najnovijem književnom uratku.
Sam Kordić će se izuzetno vješto uklopiti u ta farsična zbivanja, svojim pričama o svojim molitvama i tome kako "se susreo s Bogom u zatvorskoj ćeliji", samo čudno kako ga Bog nije savjetovao da se pokaje za sve zlo, pogibije, muke i patnje koje je drugima svojim djelovanjem prouzročio, kao i da se ispriča i za oprost zamoli srodnike i sunarodnjake onih čiju je smrt, bol i patnje prouzročio.
Ne, o tome u svojem obraćanju njemu Bog ne zbori.
A da, sad mi je još nešto palo na pamet: kad se čovjek direktno obraća Bogu, to se zove molitva, a kad se Bog direktno obraća čovjeku, to se zove drugačije, neke od tih koji tvrde da im se Bog direktno obratio čuva se u ustanovama zatvorenog tipa, neke i u košuljama s predugim rukavima koji se vežu odozada.
Biskup Košić istinaibog nije tvrdio da se njemu Bog direktno obratio, ali mislim da bi mu i bez toga već spomenuta košulja odlično pristajala, kao i većini onih koji su se drznuli Darija Kordića makar usporediti s Isusom Kristom.
