Obezvrjeđivanje dana antifašističke borbe I
Nisam imao namjeru pisati o obilježavanju Dana antifašističke borbe, jer je svake godine jednako i svake godine isto; 22.06 službeno se obilježava Dan antifašističke borbe kod spomen-obilježja u šumi Brezovica, a istodobno fašisti i klero-fašisti uz isticanje ustaških obilježja, lažući i mažući proglašavaju antifašizam zločinom, „slave“ kod jame Jazovka.
A onda iskrsnu neki „novi„ momenti, pa jednostvno moram.
http://feniks.bloger.index.hr/post/obezvrijedjivanje-dana--antifasisticke-borbe/22190103.aspx
Sve je to moguće zato što nema nikoga poput talijanskog predsjednika G. Napolitana da kaže da ma što tko govorio bez antifašizma i pobjede u antifašističkoj borbi, koju su poveli komunisti, nikakve Hrvatske bilo ne bi, jer je tek na krilima antifašizma 1943. uspostavljena Federalna država Hrvatska kao nacionalna država hrvatskog naroda.
A „proslavu“ kod jame Jazovka bi trebalo zabraniti jer se tamo u svojoj suštini slave fašizam, ustaški zločini i negira holokaust.
Umjesto toga mi slušamo dokono brbljanje Ive Josipovića.
Koji minusinteligent moraš biti pa izjaviti:
"Nemojmo zaboraviti istinu o onim našim precima koji su časno, kada je to trebalo, kao što su to učinili njihovi sinovi i unuci 90-ih, …".
Jer ti „sinovi i unuci iz 90-ih“, koji su onako ZDS „nabrijani“, načičkani ustaškim znakovljem s križevima i krunicama oko vrata, pjevjući „Juri i Bobanu“, krenuli „rušiti Jugoslaviju svim sredstvima“ i izgoniti Srbe iz Hrvatske, sasvim sigurno nisu sinovi i unuci onih kojima ih Josipović pripisuje, jer ti su se rame uz rame sa Srbima i drugima borili protiv fašizma i za oslobođenje Jugoslavije od okupatora.
Kome je pak uputio prigovora za loše udžbenike povijesti i lošu poduku iz toga predmeta u našim školama, kao da školstvo nije u državnim rukama, pa netko drugi o tome odlučuje, ne daj Bože da bi na tom planu predsjednik države mogao išta poduzeti, ikakvu inicijativu pokrenuti. Ili se prije „ne bi štel ni mešati u svoj posel, ni zameriti“ kleru i ustašama.
Zoran Milanović će pak voditi dijalog a distancu s onima okupljenima kod jame Jazovka i tako, prihvaćajući fašiste i klero-fašiste kao ravnopravne partnere, prihvaća i njihove teze o antifašizmi kao zločinu, umjesto da ih zapita što se to točno tamo dogodilo na dan 22. 06. bilo koje godine da se oni upravo na taj datum okupljaju kod jame koju su počeli „puniti“ ustaše leševima seljaka pobijenih pri svojim operacijama „čišćenja Žumberka“, a potom su u nju i partizani pobacali leševe u borbama za Krašić poginulih ustaša i domobrana kao i kasnije zarobljenih i na smrt osuđenih ustaša.
Usput među okupljenima kod Jazovke nema nikoga tko makar i sumnja da je itko od njemu bliskih „završio“ u jami, usput oni traže korištenje DNK analize i identifikaciju, samo ne kažu sa čijom DNK bi trebalo uspoređivati rezultate.
Podsjećam da su „stručnjaci“ za „komunističke zločine“ počeli s brojem od 25.000 „nevinih žrtava“ pobacanih u jamu, da bi poslije potpunog pražnjenja jame iz koje je izvađeno ukupno 400-tinjak kostura malo „olabavili“ pa danas govore o 5.000 žrtava, jer po njima je ispražnjen samo prvi dio jame, i tu priču o drugom djelu jame ponavljaju, iako su speleolozi, koji su vadili kosture iz jame, izjavili da nikakvi drugi dio jame ne postoji.
Njima se pridružuje Ivo Baldasar I Veliki promotor ustaštva, a potom i pomiritelj.
Upravo kad pomislimo, „dotaknuli smo dno, od ovoga ne može gore“ događanja nas demantiraju i pokažu da i od toga, mislili smo najlošijeg, može i gore i puno gore.
Zašto nam je to „doticanje dna“ toliko bitno?
Pa zato što pod dnom podrazumijevamo čvrstu podlogu, o koju se možemo uprijeti i od nje se odraziti na putu prema gore.
Sve one koji su uvjereni da od ove vlasti, nedojebane po svim parametrima, ne može doći gora, moram razočarati i reći da može i to puno gora, izaberemo li si na sljedećim parlamentarnim izborima krovnu ukopničku udrugu na čelu s njenim liderom Kara-ogluom.
Tako smo u onom času kad su si Splićani za gradonačelnika, uvjeravali su me iz dišpeta, izabrali Željka Keruma, da su dotaknuli dno i da gore od toga ne može …
Samo izborom Ive Baldasara pokazalo se da može. Itekako!
Pa eto, kakva god da je nakarda bio ideološki bezbojan i mesijanstvom opterećeni Željko Kerum, ipak nije na Dan pobjede nad fašizmom otkrivao spomenike fašistima, Ivo Baldasar pripadnik stranke lijevog centra koja je baštinila ulogu predvodnice antifašističke borbe je to učinio.
Njegova kasnija objašnjenja pokazala su zorno da je to učinio svjesno, pa je svjesno rekao i da slave „Dan pobjede nad antifašizmom“, a ne slučajno ili iz neznanja, a najmanje mu je to podvaljeno, kako su nama Baldasarov postupak pokušavali opravdavati njegovi stranački sudrugovi.
Ne radi s tu ni o čemu slučajnom ili nenamjernom, Baldasarovi postupci su namjerni i sračunati.
O tome možda najbolje govori naslov iz SD da je povodom proslave Dana antifašističke borbe Ivo Baldasar „pomirio partizane i branitelje“ jer su predstavnici antifašističkih udruga i udruge branitelja DR zajedno položili vijence kod Spomen kosturnice NOB-a, Središnjeg križa na groblju Lovrinac i spomen ploče poginulim Bošnjacima u Domovinskom ratu, jer su i „križ“, a pogotovo Bošnjaci poginuli u DR, dali poseban doprinos antifašističkoj borbi.
„Križ“ valjda radi svoje najprilježnije suradnje s monstruoznim ustaškim režimom.
I što je to onda bilo što je posvađalo partizane i branitelje da bi ih Baldasar mirio, to što su partizani „boreći se za Jugoslaviju“ uspostavili Hrvatsku kao nacionalnu državu hrvatskog naroda, a branitelji, „boreći se za Hrvatsku“ izborili Plan Z-4.
Da, da, branitelji su upravo to izborili, za međunarodno priznanje Hrvatske izborili su se Njemačka i Vatikan, kojima su se pridružile SAD.
Na stranu priča kako je u DR ustaškom pobjedom okončan 2. Svjetski rat na području Hrvatske. Pa i to bi mogao biti predmet sporenja, zar ne?
A onda iskrsnu neki „novi„ momenti, pa jednostvno moram.
http://feniks.bloger.index.hr/post/obezvrijedjivanje-dana--antifasisticke-borbe/22190103.aspx
Sve je to moguće zato što nema nikoga poput talijanskog predsjednika G. Napolitana da kaže da ma što tko govorio bez antifašizma i pobjede u antifašističkoj borbi, koju su poveli komunisti, nikakve Hrvatske bilo ne bi, jer je tek na krilima antifašizma 1943. uspostavljena Federalna država Hrvatska kao nacionalna država hrvatskog naroda.
A „proslavu“ kod jame Jazovka bi trebalo zabraniti jer se tamo u svojoj suštini slave fašizam, ustaški zločini i negira holokaust.
Umjesto toga mi slušamo dokono brbljanje Ive Josipovića.
Koji minusinteligent moraš biti pa izjaviti:
"Nemojmo zaboraviti istinu o onim našim precima koji su časno, kada je to trebalo, kao što su to učinili njihovi sinovi i unuci 90-ih, …".
Jer ti „sinovi i unuci iz 90-ih“, koji su onako ZDS „nabrijani“, načičkani ustaškim znakovljem s križevima i krunicama oko vrata, pjevjući „Juri i Bobanu“, krenuli „rušiti Jugoslaviju svim sredstvima“ i izgoniti Srbe iz Hrvatske, sasvim sigurno nisu sinovi i unuci onih kojima ih Josipović pripisuje, jer ti su se rame uz rame sa Srbima i drugima borili protiv fašizma i za oslobođenje Jugoslavije od okupatora.
Kome je pak uputio prigovora za loše udžbenike povijesti i lošu poduku iz toga predmeta u našim školama, kao da školstvo nije u državnim rukama, pa netko drugi o tome odlučuje, ne daj Bože da bi na tom planu predsjednik države mogao išta poduzeti, ikakvu inicijativu pokrenuti. Ili se prije „ne bi štel ni mešati u svoj posel, ni zameriti“ kleru i ustašama.
Zoran Milanović će pak voditi dijalog a distancu s onima okupljenima kod jame Jazovka i tako, prihvaćajući fašiste i klero-fašiste kao ravnopravne partnere, prihvaća i njihove teze o antifašizmi kao zločinu, umjesto da ih zapita što se to točno tamo dogodilo na dan 22. 06. bilo koje godine da se oni upravo na taj datum okupljaju kod jame koju su počeli „puniti“ ustaše leševima seljaka pobijenih pri svojim operacijama „čišćenja Žumberka“, a potom su u nju i partizani pobacali leševe u borbama za Krašić poginulih ustaša i domobrana kao i kasnije zarobljenih i na smrt osuđenih ustaša.
Usput među okupljenima kod Jazovke nema nikoga tko makar i sumnja da je itko od njemu bliskih „završio“ u jami, usput oni traže korištenje DNK analize i identifikaciju, samo ne kažu sa čijom DNK bi trebalo uspoređivati rezultate.
Podsjećam da su „stručnjaci“ za „komunističke zločine“ počeli s brojem od 25.000 „nevinih žrtava“ pobacanih u jamu, da bi poslije potpunog pražnjenja jame iz koje je izvađeno ukupno 400-tinjak kostura malo „olabavili“ pa danas govore o 5.000 žrtava, jer po njima je ispražnjen samo prvi dio jame, i tu priču o drugom djelu jame ponavljaju, iako su speleolozi, koji su vadili kosture iz jame, izjavili da nikakvi drugi dio jame ne postoji.
Njima se pridružuje Ivo Baldasar I Veliki promotor ustaštva, a potom i pomiritelj.
Upravo kad pomislimo, „dotaknuli smo dno, od ovoga ne može gore“ događanja nas demantiraju i pokažu da i od toga, mislili smo najlošijeg, može i gore i puno gore.
Zašto nam je to „doticanje dna“ toliko bitno?
Pa zato što pod dnom podrazumijevamo čvrstu podlogu, o koju se možemo uprijeti i od nje se odraziti na putu prema gore.
Sve one koji su uvjereni da od ove vlasti, nedojebane po svim parametrima, ne može doći gora, moram razočarati i reći da može i to puno gora, izaberemo li si na sljedećim parlamentarnim izborima krovnu ukopničku udrugu na čelu s njenim liderom Kara-ogluom.
Tako smo u onom času kad su si Splićani za gradonačelnika, uvjeravali su me iz dišpeta, izabrali Željka Keruma, da su dotaknuli dno i da gore od toga ne može …
Samo izborom Ive Baldasara pokazalo se da može. Itekako!
Pa eto, kakva god da je nakarda bio ideološki bezbojan i mesijanstvom opterećeni Željko Kerum, ipak nije na Dan pobjede nad fašizmom otkrivao spomenike fašistima, Ivo Baldasar pripadnik stranke lijevog centra koja je baštinila ulogu predvodnice antifašističke borbe je to učinio.
Njegova kasnija objašnjenja pokazala su zorno da je to učinio svjesno, pa je svjesno rekao i da slave „Dan pobjede nad antifašizmom“, a ne slučajno ili iz neznanja, a najmanje mu je to podvaljeno, kako su nama Baldasarov postupak pokušavali opravdavati njegovi stranački sudrugovi.
Ne radi s tu ni o čemu slučajnom ili nenamjernom, Baldasarovi postupci su namjerni i sračunati.
O tome možda najbolje govori naslov iz SD da je povodom proslave Dana antifašističke borbe Ivo Baldasar „pomirio partizane i branitelje“ jer su predstavnici antifašističkih udruga i udruge branitelja DR zajedno položili vijence kod Spomen kosturnice NOB-a, Središnjeg križa na groblju Lovrinac i spomen ploče poginulim Bošnjacima u Domovinskom ratu, jer su i „križ“, a pogotovo Bošnjaci poginuli u DR, dali poseban doprinos antifašističkoj borbi.
„Križ“ valjda radi svoje najprilježnije suradnje s monstruoznim ustaškim režimom.
I što je to onda bilo što je posvađalo partizane i branitelje da bi ih Baldasar mirio, to što su partizani „boreći se za Jugoslaviju“ uspostavili Hrvatsku kao nacionalnu državu hrvatskog naroda, a branitelji, „boreći se za Hrvatsku“ izborili Plan Z-4.
Da, da, branitelji su upravo to izborili, za međunarodno priznanje Hrvatske izborili su se Njemačka i Vatikan, kojima su se pridružile SAD.
Na stranu priča kako je u DR ustaškom pobjedom okončan 2. Svjetski rat na području Hrvatske. Pa i to bi mogao biti predmet sporenja, zar ne?
