Sezona kiselih krastavaca …I
… ili nastavak rada vlasti i opozicije u korist štete vlastitog naroda daljnjom ustašizacijom hrvatskog društva i odricanjem od antifašizm
U međuvremenu pristankom vijećnice HDSSB-a uz svoju ustašku braću iz redova HDZ i HSP AS konstituirano je i Gradsko vijeće grada Vukovara. Početno tobožnje nepristajanje HDSSB-a uz bilo koju opciju pokazalo se po tko zna koji puta samo kao prenemaganje i očito uvjetovanje radi „izbijanja“ nekih političkih ili drugih ustupaka, politička trgovina proustaških opcija na djelu.
Obilježavanje i "obilježavanje" Evropskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima odvijalo se prema predlošku iz 2011.
http://feniks.bloger.index.hr/post/obiljezavanje-i-obiljezavanje-evropskog-dana-/12928838.aspx
samo rekao bih puno radikalnije i potpuno na tragu provedbe Luburićeve ideje „pomirbe sinova ustaša i partizana“, ideje opasne i pogubne za hrvatski narod
http://feniks.bloger.index.hr/post/izuzetno-opasna-ideja-/3617981.aspx,
Luburićeva ideja „rušenje Jugoslavije svim sredstvima“, realizirana je u potpunosti.
„Jurišajući za Hrvatsku kao i 1991.“ Kara-oglu šalje svoje izaslanstvo, koje je predvodila Josipa Rimac, od „onih Rimaca iz Livna“, da položi vijence kod spomen-obilježja u Jasenovcu, kao bi pokazali tobože da oni poštuju i žrtve ustaškog terora uz blebetanje o „zapostavljanju hrvatskih žrtava“.
Izaslanstvo SDP pak polaže vijence u Jadovnom i kod jame Jazovka, prihvaćajući tako valjda ustaški mit o toj jami kao simbolu žrtava komunizma, jednako kao što su već odavno „usvojili“ mit o Bleiburgu, a nijedan od tih mitova veze s istinom nema. Na Bleiburškom polju nitko nije ubijen, a jamu Jazovka počeli su puniti ustaše leševima pobijenih seljaka u svojim operacijama „čišćenja“ Žumberka, dok neki svjedoci spominju da su u jamu ubačeni i leševi djece ubijene u dječjem logoru u Jastrebarskom ...
Sve to neće spriječiti ministra branitelja Predraga Matića da pod egidom „zločin je zločin i žrtva je žrtva“
http://feniks.bloger.index.hr/post/zlocin-je-zlocin-zrtva-je-zrtva/812274.aspx
proglagolja sljedeće:
„Žrtva je žrtva i nema podjele na naše, vaše i njihove. Nakon 70 godina one zaslužuju mir.“
A Predsjednik Hrvatskog sabora će otići i korak dalje pa reći:
„Odavanje pijeteta žrtvama totalitarnih i autoritarnih režima je civilizacijska, ali i politička gesta hrvatske države. To je i znak da je hrvatsko društvo i hrvatska država na dobrom putu izgradnje društva na demokratskim vrijednostima, toleranciji i uvažavanju drugih i drugačijih.“
Sve pet samo da ti „drugi i drugačiji“ nisu ustaše i da se ne relativizira antifašizam kojega se izjednačava s fašizmom i ne provodi povijesni revizionizam i kroz zamagljivanje antifašističkog karaktera NOB-e i pobjede antifašističke koalicije u 2. Svjetskom ratu.
Upita li se vrli predsjednik Hrvatskog sabora može li itko tko obilježava Dan antifašističke borbe komemorirati na Bleiburškom polju ili kod jame Jazovka? Zato jer tamo u neke druge dane fašisti i klerofašisti ne komemoriraju, nego slave tzv. NDH i ustaški režim … teško da Josip Leko ne zna za to. Zna on, zna i zna to jako dobro, ali ako uzmemo u obzir otkud nam, dolazi Josip Leko, onda nikakvom čuđenju mjesta nema.
Uostalom zapita li se itko kako je uopće došlo do proglašenja 23. 08. kao Evropskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, od koga je potekla inicijativa i tko ju je najprilježnije prihvatio i zašto taj dan svojim danom ne prihvaća nitko antifašističkih uvjerenja čak niti antifašistički usmjerene NVO taj dan ne obilježavaju niti igdje polažu vijence?
Naime, ako prihvatimo da je „zločin zločin i da su žrtve žrtve“ tko će odati poštu i izraziti pijetet desetinama tisuća kolaboracionista i kvislinga kažnjenih smrću izvan pravnog sustava u Francuskoj, Nizozemskoj, Norveškoj, Italiji … kad tamo nisu imali totalitarne sustave?
Očito nitko.
Tko će odati poštu i izraziti pijetet za oko, neke procjene govore i do dva milijuna ratnih zarobljenika, bivših pripadnika Wehrmachta, koji su zbog gladi i ne pružanja medicinske skrbi pomrli u tzv. Rheinlagern, u vlasti i pod punim nadzorom Amerikanaca?
Da se prema tim ratnim zarobljenicima, to nisu bili odmetnici kao u slučaju priče o Bleiburgu, ne bi primjenjivale zaštitne odredbe međunarodnog ratnog prava koje se odnose na ratne zarobljenike, general Eisenhower ih je preimenovao u „razoružane neprijatelje“, nije čak dopuštao ni da im se dostavlja pomoć međunarodnog Crvenog križa, kamionske konvoje s pomoći Ameri su vraćali nazad u Švicarsku.
Njemaćke vlasti su zabranile tisku da o tome piše, a jednako tako je zabranjena i svaka javna polemika na tu temu.
Čije su to žrtve, kojeg totalitarnog sustava?
Imaju li oni pravo na odavanje pošte i izražavanje pijeteta?
Očito nemaju.
I evo nas kod proslave Dana branitelja Vukovara, ali avaj i tu postoje dvije struje, jedna koja prihvaća 24. 08., datum iz 1991. kad je Blago Zadro „preuzeo odgovornost“ (od koga ovlašten i u čije ime, nije poznato) i napao tenkovsku kolonu JNA, potpisujući tako smrtnu presudu Vukovaru, kojoj je suprotstavljena ona koja zagovara da se slavi datum postrojavanja prve ne naoružane postrojbe, valjda HDZ-ovaca, u Bogdanovcima.
Da, da, vukovarske branitelje bi trebalo podsjetiti da iz Zapovjedništva ZNG nije nikad upućena zapovijed da se napadne JNA u Vukovaru, pa tko je bio taj tko je ni od koga pozvan i ovlašten „preuzeo odgovornost“ i iz grada napao tenkovsku kolonu JNA, koja nije borbeno djelovala, tko je bio taj tko je pucao iz grada, a gradsku infrastrukturu koristio u vojne svrhe i tako grad pretvorio u legitimni vojni cilj i na kraju tko je bio taj tko je pod okriljem noći, ne obavještavajući Zapovjedništvo ZNG, „herojski“ napustio položaje i pobjegao iz grada …
Jel' to Blago Zadro poveo nekakvi svoj privatni rat protiv JNA ili mu je možda dvojnom linijom zapovijedanja ipak zapovjeđeno? To se ne zna, a vjerojatno se nikad i neće doznati, ali se zato dobro zna da su tisuće poginule i da je grad gotovo potpuno razoren.
Vukovarskim bi „stožerlijama“ pak trebalo reći da se okane jurišanja na ćirilicu i crvenu zvijezdu, jer da time danas, ne dopuštajući ratnim ranama da zacijele, ne dopuštaju Hrvatima i Srbima, ni suživot a kamo li zajednički život kakav su prije rata zajedno s pripadnicima drugih dvadesetak manjina imali u Vukovaru.
U međuvremenu pristankom vijećnice HDSSB-a uz svoju ustašku braću iz redova HDZ i HSP AS konstituirano je i Gradsko vijeće grada Vukovara. Početno tobožnje nepristajanje HDSSB-a uz bilo koju opciju pokazalo se po tko zna koji puta samo kao prenemaganje i očito uvjetovanje radi „izbijanja“ nekih političkih ili drugih ustupaka, politička trgovina proustaških opcija na djelu.
Obilježavanje i "obilježavanje" Evropskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima odvijalo se prema predlošku iz 2011.
http://feniks.bloger.index.hr/post/obiljezavanje-i-obiljezavanje-evropskog-dana-/12928838.aspx
samo rekao bih puno radikalnije i potpuno na tragu provedbe Luburićeve ideje „pomirbe sinova ustaša i partizana“, ideje opasne i pogubne za hrvatski narod
http://feniks.bloger.index.hr/post/izuzetno-opasna-ideja-/3617981.aspx,
Luburićeva ideja „rušenje Jugoslavije svim sredstvima“, realizirana je u potpunosti.
„Jurišajući za Hrvatsku kao i 1991.“ Kara-oglu šalje svoje izaslanstvo, koje je predvodila Josipa Rimac, od „onih Rimaca iz Livna“, da položi vijence kod spomen-obilježja u Jasenovcu, kao bi pokazali tobože da oni poštuju i žrtve ustaškog terora uz blebetanje o „zapostavljanju hrvatskih žrtava“.
Izaslanstvo SDP pak polaže vijence u Jadovnom i kod jame Jazovka, prihvaćajući tako valjda ustaški mit o toj jami kao simbolu žrtava komunizma, jednako kao što su već odavno „usvojili“ mit o Bleiburgu, a nijedan od tih mitova veze s istinom nema. Na Bleiburškom polju nitko nije ubijen, a jamu Jazovka počeli su puniti ustaše leševima pobijenih seljaka u svojim operacijama „čišćenja“ Žumberka, dok neki svjedoci spominju da su u jamu ubačeni i leševi djece ubijene u dječjem logoru u Jastrebarskom ...
Sve to neće spriječiti ministra branitelja Predraga Matića da pod egidom „zločin je zločin i žrtva je žrtva“
http://feniks.bloger.index.hr/post/zlocin-je-zlocin-zrtva-je-zrtva/812274.aspx
proglagolja sljedeće:
„Žrtva je žrtva i nema podjele na naše, vaše i njihove. Nakon 70 godina one zaslužuju mir.“
A Predsjednik Hrvatskog sabora će otići i korak dalje pa reći:
„Odavanje pijeteta žrtvama totalitarnih i autoritarnih režima je civilizacijska, ali i politička gesta hrvatske države. To je i znak da je hrvatsko društvo i hrvatska država na dobrom putu izgradnje društva na demokratskim vrijednostima, toleranciji i uvažavanju drugih i drugačijih.“
Sve pet samo da ti „drugi i drugačiji“ nisu ustaše i da se ne relativizira antifašizam kojega se izjednačava s fašizmom i ne provodi povijesni revizionizam i kroz zamagljivanje antifašističkog karaktera NOB-e i pobjede antifašističke koalicije u 2. Svjetskom ratu.
Upita li se vrli predsjednik Hrvatskog sabora može li itko tko obilježava Dan antifašističke borbe komemorirati na Bleiburškom polju ili kod jame Jazovka? Zato jer tamo u neke druge dane fašisti i klerofašisti ne komemoriraju, nego slave tzv. NDH i ustaški režim … teško da Josip Leko ne zna za to. Zna on, zna i zna to jako dobro, ali ako uzmemo u obzir otkud nam, dolazi Josip Leko, onda nikakvom čuđenju mjesta nema.
Uostalom zapita li se itko kako je uopće došlo do proglašenja 23. 08. kao Evropskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, od koga je potekla inicijativa i tko ju je najprilježnije prihvatio i zašto taj dan svojim danom ne prihvaća nitko antifašističkih uvjerenja čak niti antifašistički usmjerene NVO taj dan ne obilježavaju niti igdje polažu vijence?
Naime, ako prihvatimo da je „zločin zločin i da su žrtve žrtve“ tko će odati poštu i izraziti pijetet desetinama tisuća kolaboracionista i kvislinga kažnjenih smrću izvan pravnog sustava u Francuskoj, Nizozemskoj, Norveškoj, Italiji … kad tamo nisu imali totalitarne sustave?
Očito nitko.
Tko će odati poštu i izraziti pijetet za oko, neke procjene govore i do dva milijuna ratnih zarobljenika, bivših pripadnika Wehrmachta, koji su zbog gladi i ne pružanja medicinske skrbi pomrli u tzv. Rheinlagern, u vlasti i pod punim nadzorom Amerikanaca?
Da se prema tim ratnim zarobljenicima, to nisu bili odmetnici kao u slučaju priče o Bleiburgu, ne bi primjenjivale zaštitne odredbe međunarodnog ratnog prava koje se odnose na ratne zarobljenike, general Eisenhower ih je preimenovao u „razoružane neprijatelje“, nije čak dopuštao ni da im se dostavlja pomoć međunarodnog Crvenog križa, kamionske konvoje s pomoći Ameri su vraćali nazad u Švicarsku.
Njemaćke vlasti su zabranile tisku da o tome piše, a jednako tako je zabranjena i svaka javna polemika na tu temu.
Čije su to žrtve, kojeg totalitarnog sustava?
Imaju li oni pravo na odavanje pošte i izražavanje pijeteta?
Očito nemaju.
I evo nas kod proslave Dana branitelja Vukovara, ali avaj i tu postoje dvije struje, jedna koja prihvaća 24. 08., datum iz 1991. kad je Blago Zadro „preuzeo odgovornost“ (od koga ovlašten i u čije ime, nije poznato) i napao tenkovsku kolonu JNA, potpisujući tako smrtnu presudu Vukovaru, kojoj je suprotstavljena ona koja zagovara da se slavi datum postrojavanja prve ne naoružane postrojbe, valjda HDZ-ovaca, u Bogdanovcima.
Da, da, vukovarske branitelje bi trebalo podsjetiti da iz Zapovjedništva ZNG nije nikad upućena zapovijed da se napadne JNA u Vukovaru, pa tko je bio taj tko je ni od koga pozvan i ovlašten „preuzeo odgovornost“ i iz grada napao tenkovsku kolonu JNA, koja nije borbeno djelovala, tko je bio taj tko je pucao iz grada, a gradsku infrastrukturu koristio u vojne svrhe i tako grad pretvorio u legitimni vojni cilj i na kraju tko je bio taj tko je pod okriljem noći, ne obavještavajući Zapovjedništvo ZNG, „herojski“ napustio položaje i pobjegao iz grada …
Jel' to Blago Zadro poveo nekakvi svoj privatni rat protiv JNA ili mu je možda dvojnom linijom zapovijedanja ipak zapovjeđeno? To se ne zna, a vjerojatno se nikad i neće doznati, ali se zato dobro zna da su tisuće poginule i da je grad gotovo potpuno razoren.
Vukovarskim bi „stožerlijama“ pak trebalo reći da se okane jurišanja na ćirilicu i crvenu zvijezdu, jer da time danas, ne dopuštajući ratnim ranama da zacijele, ne dopuštaju Hrvatima i Srbima, ni suživot a kamo li zajednički život kakav su prije rata zajedno s pripadnicima drugih dvadesetak manjina imali u Vukovaru.