Sezona kiselih krastavaca …
… ili nastavak rada vlasti i opozicije u korist štete vlastitog naroda daljnjom ustašizacijom hrvatskog društva i odricanjem od antifašizm
Sezonom kiselih krastavaca se obično naziva period mrtvila u političkom životu , a smješta se u vrijeme kad najveći broj građana koristi godišnji odmor.
U političkom smislu rekao bih da to vrijeme u Hrvatskoj počinje proslavom Dana ustanka u Srbu 27. 07. za antifašiste, odnosno četničke pobune protiv Hrvatske za fašiste i klerofašiste, nastavlja se proslavom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i dana hrvatskih branitelja za službene vlasti 05. 08. u Kninu, odnosno Dana okončanja 2. Svjetskog rata ustaškom pobjedom na isti dan u Čavoglavama, na Veliku gospu 15. 08. održavaju se slavlja u marijanskim svetilištima uz svu silu programatskih političkih govora s oltara, mahom uperenih protiv antifašizma i aktualnih „nenarodnih i komunističkih“ vlasti, slijedi proslava Evropskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima 23. 08, mahom popraćena daljnjom negacijom antifašizma, a završava proslavom Dana branitelja Vukovara 24. 08.
U međuvremenu su zasjedali suci Ustavnog suda …
Ustavni sud je spasio obraz Zakonodavcu donoseći na njegovo traženje, a umjesto njega, jedino moguću odluku o zabrani održavanja referenduma o ćirilici, uz obrazloženje koje je puno više prožeto politikantstvom i podilaženjima kojekakvim još od „Splitske rive“ od HDZ-a organiziranim i pučistički raspoloženim, „dignitetlijama“, „pijetetlijama“ i „stožerlijama“, okupljenim uglavnom u čelništvima koje tisuće udruga proizašlih iz D(ogovorenog) R(ata), mahom pod crnim zastavama, sa ZDS i amblemima u obliku slova „U“, od pravnog tumačenja stvari.
Naravno da je i ovako pravno nemušto obrazložena odluka US potpuno neprihvatljiva za ustaštvom prožete i dobrim dijelom iz susjedne države uvezene „domoljube“ i Hrvatine, „bardove“ pravne i političke misli u Hrvata, posebno one okupljene oko „Stožera za obranu hrvatskog Vukovara“, koji su takvu odluku US „iz cuga“ proglasili ni više ni manje nego atakom US na demokraciju.
O da, mogu oni to, pa i zato što im nema tko suvislo odgovoriti, a trebao bi …
Samo kako kad se Milanović vraća Tuđmanu i utječe braniteljima, fašistima i klerofašistima se već prije dodvorio, istinaibog jednako neuspješno, svojim „hodočašćem“ na Bleiburško polje i obilnim proračunskim dotama KC i izvan „Radićevih ugovora“, a onda i imenovanjem Vedrana Mornara ministrom bogoštovlja i prosvjete.
Dan peti kolovoz, državni praznik pače, se službeno zove „Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja“, a poznat je po tome što najvećem broju hrvatskih građana niti što znači, niti što predstavlja, onima kojima pak nešto znači, ne znači im ono što i kako se službeno predstavlja i kako ga obilježavaju službene hrvatske vlasti. Centralno obilježavanje prema protokolu i službenoj definiciji se održava u Kninu.
A dan koji označava okončanje 2. Svjetskog rata ustaškom pobjedom obilježava se i slavi u Čavoglavama.
Već puno prije Kninske proslave najavljivalo se iz čelništva braniteljskih udruga ono što se, usprkos svim javnim i tajnim pregovorima i otvorenim i zatvorenim pismima, podilaženjem, kumljenjem i moljenjem, na proslavi i dogodilo, Milanoviću je zaglušnim zvižducima i arlaukanjem gotovo onemogućeno održavanje govora kojega je on ipak održao izdržavši vrijeđanje do kraja.
„Dignitetlije“, „pijetetlije“, „stožerlije“ … iz ovakvih i onakvih „udruga proizašlih iz DR“, koje uglavnom okupljaju braniteljsku „elitu“, dragovoljce DR, koji su '90./'91. onako zdušno rušili ustavno-pravni poredak SRH/RH, svojim napadima na JNA i pokrenuli rat u Hrvatskoj, a činjenjem brojnih zločina, „oslobađali“ nas neznano od koga, „branili“ od „agresora“ i „stvarali“ nam državu, su ti koji su po uzoru na nekadašnje Šolevićeve mitingaše najprije svojim prisustvom „uveličali“ kninsku svečanost, već spomenutim neprimjerenim ponašanjem, a potom kolektivno otprašili na jedinu „pravu“ proslavu, onu u Čavoglavama.
Dakle, Milanovićevo pozivanje na Tuđmana, što je svojevrsni njegov povratak Tuđmanu, neće valjda Kara-oglu biti bolji od njega, spominjanjem kako je Tuđman morao donositi teške odluke, nije polučilo rezultata niti smirilo „najbolje među nama“, nije pomoglo ni spominjanje braniteljske žrtve i njihove uloge u „stvaranju države“ i „veličanstvenoj pobjedi“, žestina zvižduka i urlanja nije jenjavala.
A Milanović je bar što se Tuđmana tiče potpuno u pravu nije se njemu bilo lako odlučiti da po dolasku na vlast svojem narodu ponudi ljubav, znoj i život, kad je na raspolaganju imao mržnju, krv i smrt. Teško se je odlučio za ovo drugo.
Radi ovih pučistički nastrojenih urlatora, za mene bez svake sumnje organiziranih od „šerifa Garavog i njegovog pobočnika Vase“, „stožerlijama“ je valjalo odgovoriti na njihov bezobrazluk i tobožnje pozivanje na demokraciju, nepoštivanjem samih elemenata demokracije.
Podučiti ih je valjalo da je demokracija procedura i poštivanje procedure kroz poštivanje civilizacijskih dosega i svjetonazorskih principa, pa i onoga o pravima manjina prema kojemu većina uvijek i svuda jamči prava manjini, ne pokušavajući razinu tih prava reducirati ili čak ukidati.
Ćirilica sasvim sigurno nije problem Vukovara, „stožerlije“ jesu!
Sezonom kiselih krastavaca se obično naziva period mrtvila u političkom životu , a smješta se u vrijeme kad najveći broj građana koristi godišnji odmor.
U političkom smislu rekao bih da to vrijeme u Hrvatskoj počinje proslavom Dana ustanka u Srbu 27. 07. za antifašiste, odnosno četničke pobune protiv Hrvatske za fašiste i klerofašiste, nastavlja se proslavom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i dana hrvatskih branitelja za službene vlasti 05. 08. u Kninu, odnosno Dana okončanja 2. Svjetskog rata ustaškom pobjedom na isti dan u Čavoglavama, na Veliku gospu 15. 08. održavaju se slavlja u marijanskim svetilištima uz svu silu programatskih političkih govora s oltara, mahom uperenih protiv antifašizma i aktualnih „nenarodnih i komunističkih“ vlasti, slijedi proslava Evropskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima 23. 08, mahom popraćena daljnjom negacijom antifašizma, a završava proslavom Dana branitelja Vukovara 24. 08.
U međuvremenu su zasjedali suci Ustavnog suda …
Ustavni sud je spasio obraz Zakonodavcu donoseći na njegovo traženje, a umjesto njega, jedino moguću odluku o zabrani održavanja referenduma o ćirilici, uz obrazloženje koje je puno više prožeto politikantstvom i podilaženjima kojekakvim još od „Splitske rive“ od HDZ-a organiziranim i pučistički raspoloženim, „dignitetlijama“, „pijetetlijama“ i „stožerlijama“, okupljenim uglavnom u čelništvima koje tisuće udruga proizašlih iz D(ogovorenog) R(ata), mahom pod crnim zastavama, sa ZDS i amblemima u obliku slova „U“, od pravnog tumačenja stvari.
Naravno da je i ovako pravno nemušto obrazložena odluka US potpuno neprihvatljiva za ustaštvom prožete i dobrim dijelom iz susjedne države uvezene „domoljube“ i Hrvatine, „bardove“ pravne i političke misli u Hrvata, posebno one okupljene oko „Stožera za obranu hrvatskog Vukovara“, koji su takvu odluku US „iz cuga“ proglasili ni više ni manje nego atakom US na demokraciju.
O da, mogu oni to, pa i zato što im nema tko suvislo odgovoriti, a trebao bi …
Samo kako kad se Milanović vraća Tuđmanu i utječe braniteljima, fašistima i klerofašistima se već prije dodvorio, istinaibog jednako neuspješno, svojim „hodočašćem“ na Bleiburško polje i obilnim proračunskim dotama KC i izvan „Radićevih ugovora“, a onda i imenovanjem Vedrana Mornara ministrom bogoštovlja i prosvjete.
Dan peti kolovoz, državni praznik pače, se službeno zove „Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja“, a poznat je po tome što najvećem broju hrvatskih građana niti što znači, niti što predstavlja, onima kojima pak nešto znači, ne znači im ono što i kako se službeno predstavlja i kako ga obilježavaju službene hrvatske vlasti. Centralno obilježavanje prema protokolu i službenoj definiciji se održava u Kninu.
A dan koji označava okončanje 2. Svjetskog rata ustaškom pobjedom obilježava se i slavi u Čavoglavama.
Već puno prije Kninske proslave najavljivalo se iz čelništva braniteljskih udruga ono što se, usprkos svim javnim i tajnim pregovorima i otvorenim i zatvorenim pismima, podilaženjem, kumljenjem i moljenjem, na proslavi i dogodilo, Milanoviću je zaglušnim zvižducima i arlaukanjem gotovo onemogućeno održavanje govora kojega je on ipak održao izdržavši vrijeđanje do kraja.
„Dignitetlije“, „pijetetlije“, „stožerlije“ … iz ovakvih i onakvih „udruga proizašlih iz DR“, koje uglavnom okupljaju braniteljsku „elitu“, dragovoljce DR, koji su '90./'91. onako zdušno rušili ustavno-pravni poredak SRH/RH, svojim napadima na JNA i pokrenuli rat u Hrvatskoj, a činjenjem brojnih zločina, „oslobađali“ nas neznano od koga, „branili“ od „agresora“ i „stvarali“ nam državu, su ti koji su po uzoru na nekadašnje Šolevićeve mitingaše najprije svojim prisustvom „uveličali“ kninsku svečanost, već spomenutim neprimjerenim ponašanjem, a potom kolektivno otprašili na jedinu „pravu“ proslavu, onu u Čavoglavama.
Dakle, Milanovićevo pozivanje na Tuđmana, što je svojevrsni njegov povratak Tuđmanu, neće valjda Kara-oglu biti bolji od njega, spominjanjem kako je Tuđman morao donositi teške odluke, nije polučilo rezultata niti smirilo „najbolje među nama“, nije pomoglo ni spominjanje braniteljske žrtve i njihove uloge u „stvaranju države“ i „veličanstvenoj pobjedi“, žestina zvižduka i urlanja nije jenjavala.
A Milanović je bar što se Tuđmana tiče potpuno u pravu nije se njemu bilo lako odlučiti da po dolasku na vlast svojem narodu ponudi ljubav, znoj i život, kad je na raspolaganju imao mržnju, krv i smrt. Teško se je odlučio za ovo drugo.
Radi ovih pučistički nastrojenih urlatora, za mene bez svake sumnje organiziranih od „šerifa Garavog i njegovog pobočnika Vase“, „stožerlijama“ je valjalo odgovoriti na njihov bezobrazluk i tobožnje pozivanje na demokraciju, nepoštivanjem samih elemenata demokracije.
Podučiti ih je valjalo da je demokracija procedura i poštivanje procedure kroz poštivanje civilizacijskih dosega i svjetonazorskih principa, pa i onoga o pravima manjina prema kojemu većina uvijek i svuda jamči prava manjini, ne pokušavajući razinu tih prava reducirati ili čak ukidati.
Ćirilica sasvim sigurno nije problem Vukovara, „stožerlije“ jesu!
