Vrijeme je za krizni stožer!
Sretnih li nas s “euroatlantskim integracijama”, kao punopravna članica EU I NATO sudjelujemo u provođenju političkih i drugih odluka, koje bismo kao samostalna država valjda mogli donijeti tek u slučaju potpunog duševnog rastrojstva čelnih ljudi u sustavu vlasti.
Što se nas ticala “demokratizacija” Libije primjerice, koja je ustvari bila osobni obračun Obame I Sarkozyja s pokojnim pukovnikom Gadafijem, a nama je donijela gubitak vrlo vrijednih poslova pogotovo za naše građevinare i naftni biznis?
Što se nama trebalo petljati u “demokratizaciju” Sirije, koja je potaknuta od Amera I obilno financirana od Saudijske Arabije zapravo obračun s Basharom el Asadom vjerojatno radi sekulrnosti Sirije, gdje smo izgubili naftna polja procijenjena na čak 100 mlrd USD?
Jesmo li od koga tražili da nam nadoknadi štetu?
Koji je naš interes američki pokušaj obračuna s talibanima u Afganistanu, koje su usput Ameri sami stvorili jednako kao i Al Qaedu i Osamu bin Ladena uostalom?
E da, to je politička i svaka druga mudrost, proglasiš sankcije drugome, a onda ubrzo shvatiš da te sankcije tebe pogađaju daleko gore nego onoga kome si ih nametnuo, pa onda formiraš krizni stožer koji bi nakon sveobuhvatne analize trebao vlastima predložiti mjere za ublažavanje posljedica sankcija koje si sam nametnuo!?
Tako to rade u katolibanskoj Poljskoj, provodeći zamisli pokojnog Karola Wojtyle, koji je u svojem antipravoslavnom i antikomunističkom zanosu naprosto uništio slavensko zajedništvo, bar prema najavama njihovog premijera Donalda Tuska. Bolesni mozak, koji je krenuo "demokratizirati" Ukrajinu jest onaj CIA-e, ali udarna pesnica i glavni logistričar "majdandžija" u proizvodnji kaosa u Ukrajini bila je Poljska. To je ona Poljska, koju su nacisti "pomnožili s nulom", temeljito je razorili, a posebno Varšavu, koja danas, s primjerice Latvijom, koja slavi svojih 300.000 pripadnika SS-a, zajedno opterećuje Evropski parlament ne samo antikomunističkom, nego i antiruskom histerijom, kojoj se onda zdušno pridružuju hrvatski zastupnici iz redova zaštitnika ustaških vrijednosti i interesa.
Ako prihvatimo definiciju politike kao umjetnosti mogućega, zašto se onda uporno politikom bavimo kao umjetmošću nemogućega, pristajući na postupke I ponašanja duboko protiv, ne samo naših nacionalnih interesa, nego i protiv zdravog razuma, pridružujući se onima koji uvijek imaju u primisli “vođenje politike drugim sredstvima”.
Ima li itko, tko makar išta o politici zna, a da je očekivao da će se RF na čelu s Putinom, nakon američkog proglašenja sankcija, “pokriti ušima” i bespogovorno prihvatiti krivnju za destabilizaciju Ukrajine, dakle jednostavno kapitulirati pred američkim talambasima?
Pod pritiskom Barracka Obame EU se pridružuje i pristaje uz proglašenje sankcija RF uzrokujući ogromne materijalne štete svojem gospodarstvu, čak I u slučaju da nije bilo ruskog odgovora, a pogotovo sad kad je odgovor uslijedio.
Naravno da smo se mi pridužili našim euroatlantskim saveznicima i odmah pristali na proglašenje sankcija, a naš tisak je otišao i korak dalje kad se primjerice “Jutarnji list” usudio u članku “Zaustavite ovog čovjeka” pozvati “napredni” Zapad na obračun s Vladimirom Putinom, predsjednikom RF, koji u svojoj zemlji uživa potporu kakvu svaki čelnik na Zapadu može samo sanjati.
Naravno da je kao reakcija na članak, u kojemu su politički nepismen novinar i jednako takav glavni urednik bili “katoličkiji od pape”, uslijedio žestok odgovor ruskog ambasadora, što je kod nas dočekano sa čuđenjem, odgovor ambasadora doživljen je kao “neprimjerena reakcija”.
A koja bi to reakcija po našoj vrloj ministrici bila primjerena? Da se pridružio “trknutome” u “zaustavljanju ovog čovjeka”?
Zar već poslije munjevite provedbe aneksije Krima nije bilo jasno da Putin neće oklijevati s poduzimanjem protumjera kao odgovora na sankcije proglašene sa strane SAD i EU?
I evo sad odmah počinje zbrajanje šteta, osnivaju se krizni stožeri, najavljuju se proračunska obeštećivanja gospodarskih subjekata koji trpe štete radi glupavih političkih poteza svojih vlada.
A Hrvatska, umjesto da se bar pokrije ušima i šuti, dopušta “zaustavljanja ovog čovjeka”, zazivajući valjda svrgavanje Putina ili napade NATO-a na RF i sve to znajući da ni RF ni Putin osobno nisu započeli proces destabilzacije Ukrajine, a da je ruska nacionalna manjina u Ukrajini sve vrijeme, dok su “majdandžije” žarili, palili i ubijali, ostajala začudno mirna i da se digla na noge tek kad su “geniji” ukrajinske političke misli očekivano nasrnuli na manjinska prava tamošnjih Rusa, prvi je na meti bio ruski jezik.
Ja znam da je RH mala i beznačajna i u EU, a pogotovo u svijetu, a u toj ulozi se radi svoje snishodljivosti našla gotovo više svojom voljom nego voljom drugih, ali zar netko iz njenog političkog vrha nije mogao posvjedočiti istinu, pa progovoriti i o tome tko je svojedobno bio najuporniji u nasrtajima na mladu sovjetsku državu i tko danas slavi pa i vojnim paradama “pobjedu nad Crvenom armijom 1920.”, jednako kao što i njihovi politički intimusi slave svojih “300.000 pripadnika SS jedinica u 2. Svjetskom ratu”, tko je najgorljivije pristao uz CIA destabilizirati Ukrajinu, pa onda ako ne već prvi, a onda barem poslije V. Orbana, javno poduprijeti slovačkog premijera, koji iako iz male i beznačajne zemlje nije oklijevao ukazati na svu pogubnost sankcija nametnutih RF po gospodarstva svih zemalja EU.
Ne, kod nas “trknuti” opet piše, a njegov politički jednako nepismeni glavni urednik “Jutarnjeg lista” pušta članak na naslovnici najavljen kao “Hrvatska šalje u Ukrajinu oružje za borbu protiv Rusa”, uz diskretnu naznaku da je tako dogovoreno s Obamom.
Možemo li i poslije ovog očekivati nešto drugo nego možda “neprimjerenu reakciju” ruskog ambsadora, sretni ostane li samo na tome.
A zamislite samo reakcije da je, r5ecimo, ZAMPORION s Pantovčaka, umjesto šutnje, a ustvari bespogovornog pristanka na proglašene sankcije po principu “što košta da košta”, pozvao na smirenost i suzdržanost, pa i na pouke onoga čiju bistu čuva u svojem uredu, koji je iako na čelu male i beznačajne zemlje poručivao kroz svopju doktrinu “Aktivne i miroljubive koegzistencije” da je “bolje i stotinu godina pregovarati, nego makar samo jedan dan ratovati”, uz napomenu da se niti mir niti stabilnost u Evropi ne mogu ostvarivati bez RF, a pogotovo ne protiv nje.
Ne, takvo što bilo bi ipak prepretenciozno očekivati od nekoga tko nema nikakvog ideološkog opredjeljenja niti vlastitog stava o bilo čemu, a kad je tako, odmah osnivajmo krizni stožer za ublažavnje posljedica sankcija koje smo proglasili RF.
Što se nas ticala “demokratizacija” Libije primjerice, koja je ustvari bila osobni obračun Obame I Sarkozyja s pokojnim pukovnikom Gadafijem, a nama je donijela gubitak vrlo vrijednih poslova pogotovo za naše građevinare i naftni biznis?
Što se nama trebalo petljati u “demokratizaciju” Sirije, koja je potaknuta od Amera I obilno financirana od Saudijske Arabije zapravo obračun s Basharom el Asadom vjerojatno radi sekulrnosti Sirije, gdje smo izgubili naftna polja procijenjena na čak 100 mlrd USD?
Jesmo li od koga tražili da nam nadoknadi štetu?
Koji je naš interes američki pokušaj obračuna s talibanima u Afganistanu, koje su usput Ameri sami stvorili jednako kao i Al Qaedu i Osamu bin Ladena uostalom?
E da, to je politička i svaka druga mudrost, proglasiš sankcije drugome, a onda ubrzo shvatiš da te sankcije tebe pogađaju daleko gore nego onoga kome si ih nametnuo, pa onda formiraš krizni stožer koji bi nakon sveobuhvatne analize trebao vlastima predložiti mjere za ublažavanje posljedica sankcija koje si sam nametnuo!?
Tako to rade u katolibanskoj Poljskoj, provodeći zamisli pokojnog Karola Wojtyle, koji je u svojem antipravoslavnom i antikomunističkom zanosu naprosto uništio slavensko zajedništvo, bar prema najavama njihovog premijera Donalda Tuska. Bolesni mozak, koji je krenuo "demokratizirati" Ukrajinu jest onaj CIA-e, ali udarna pesnica i glavni logistričar "majdandžija" u proizvodnji kaosa u Ukrajini bila je Poljska. To je ona Poljska, koju su nacisti "pomnožili s nulom", temeljito je razorili, a posebno Varšavu, koja danas, s primjerice Latvijom, koja slavi svojih 300.000 pripadnika SS-a, zajedno opterećuje Evropski parlament ne samo antikomunističkom, nego i antiruskom histerijom, kojoj se onda zdušno pridružuju hrvatski zastupnici iz redova zaštitnika ustaških vrijednosti i interesa.
Ako prihvatimo definiciju politike kao umjetnosti mogućega, zašto se onda uporno politikom bavimo kao umjetmošću nemogućega, pristajući na postupke I ponašanja duboko protiv, ne samo naših nacionalnih interesa, nego i protiv zdravog razuma, pridružujući se onima koji uvijek imaju u primisli “vođenje politike drugim sredstvima”.
Ima li itko, tko makar išta o politici zna, a da je očekivao da će se RF na čelu s Putinom, nakon američkog proglašenja sankcija, “pokriti ušima” i bespogovorno prihvatiti krivnju za destabilizaciju Ukrajine, dakle jednostavno kapitulirati pred američkim talambasima?
Pod pritiskom Barracka Obame EU se pridružuje i pristaje uz proglašenje sankcija RF uzrokujući ogromne materijalne štete svojem gospodarstvu, čak I u slučaju da nije bilo ruskog odgovora, a pogotovo sad kad je odgovor uslijedio.
Naravno da smo se mi pridužili našim euroatlantskim saveznicima i odmah pristali na proglašenje sankcija, a naš tisak je otišao i korak dalje kad se primjerice “Jutarnji list” usudio u članku “Zaustavite ovog čovjeka” pozvati “napredni” Zapad na obračun s Vladimirom Putinom, predsjednikom RF, koji u svojoj zemlji uživa potporu kakvu svaki čelnik na Zapadu može samo sanjati.
Naravno da je kao reakcija na članak, u kojemu su politički nepismen novinar i jednako takav glavni urednik bili “katoličkiji od pape”, uslijedio žestok odgovor ruskog ambasadora, što je kod nas dočekano sa čuđenjem, odgovor ambasadora doživljen je kao “neprimjerena reakcija”.
A koja bi to reakcija po našoj vrloj ministrici bila primjerena? Da se pridružio “trknutome” u “zaustavljanju ovog čovjeka”?
Zar već poslije munjevite provedbe aneksije Krima nije bilo jasno da Putin neće oklijevati s poduzimanjem protumjera kao odgovora na sankcije proglašene sa strane SAD i EU?
I evo sad odmah počinje zbrajanje šteta, osnivaju se krizni stožeri, najavljuju se proračunska obeštećivanja gospodarskih subjekata koji trpe štete radi glupavih političkih poteza svojih vlada.
A Hrvatska, umjesto da se bar pokrije ušima i šuti, dopušta “zaustavljanja ovog čovjeka”, zazivajući valjda svrgavanje Putina ili napade NATO-a na RF i sve to znajući da ni RF ni Putin osobno nisu započeli proces destabilzacije Ukrajine, a da je ruska nacionalna manjina u Ukrajini sve vrijeme, dok su “majdandžije” žarili, palili i ubijali, ostajala začudno mirna i da se digla na noge tek kad su “geniji” ukrajinske političke misli očekivano nasrnuli na manjinska prava tamošnjih Rusa, prvi je na meti bio ruski jezik.
Ja znam da je RH mala i beznačajna i u EU, a pogotovo u svijetu, a u toj ulozi se radi svoje snishodljivosti našla gotovo više svojom voljom nego voljom drugih, ali zar netko iz njenog političkog vrha nije mogao posvjedočiti istinu, pa progovoriti i o tome tko je svojedobno bio najuporniji u nasrtajima na mladu sovjetsku državu i tko danas slavi pa i vojnim paradama “pobjedu nad Crvenom armijom 1920.”, jednako kao što i njihovi politički intimusi slave svojih “300.000 pripadnika SS jedinica u 2. Svjetskom ratu”, tko je najgorljivije pristao uz CIA destabilizirati Ukrajinu, pa onda ako ne već prvi, a onda barem poslije V. Orbana, javno poduprijeti slovačkog premijera, koji iako iz male i beznačajne zemlje nije oklijevao ukazati na svu pogubnost sankcija nametnutih RF po gospodarstva svih zemalja EU.
Ne, kod nas “trknuti” opet piše, a njegov politički jednako nepismeni glavni urednik “Jutarnjeg lista” pušta članak na naslovnici najavljen kao “Hrvatska šalje u Ukrajinu oružje za borbu protiv Rusa”, uz diskretnu naznaku da je tako dogovoreno s Obamom.
Možemo li i poslije ovog očekivati nešto drugo nego možda “neprimjerenu reakciju” ruskog ambsadora, sretni ostane li samo na tome.
A zamislite samo reakcije da je, r5ecimo, ZAMPORION s Pantovčaka, umjesto šutnje, a ustvari bespogovornog pristanka na proglašene sankcije po principu “što košta da košta”, pozvao na smirenost i suzdržanost, pa i na pouke onoga čiju bistu čuva u svojem uredu, koji je iako na čelu male i beznačajne zemlje poručivao kroz svopju doktrinu “Aktivne i miroljubive koegzistencije” da je “bolje i stotinu godina pregovarati, nego makar samo jedan dan ratovati”, uz napomenu da se niti mir niti stabilnost u Evropi ne mogu ostvarivati bez RF, a pogotovo ne protiv nje.
Ne, takvo što bilo bi ipak prepretenciozno očekivati od nekoga tko nema nikakvog ideološkog opredjeljenja niti vlastitog stava o bilo čemu, a kad je tako, odmah osnivajmo krizni stožer za ublažavnje posljedica sankcija koje smo proglasili RF.
