Za „U“ zlatni i „krst časni“ I
Kad se s Crkvom branitelji slože, Ni sam Bog nam pomoći ne može.
Eto najbolji iz redova "našeg ponosa" I "hrvatske svetinje" nastavljaju s logorovanjem ispred zgrade Ministarstva branitelja u Savskoj 66, ne odustajući od svojih "opravdanih" zahtjeva, iskazujući na sve moguće načine svoje nepoštovanje, ne aktualne vlasti, već institucija hrvatske države, svoje domovine u koju se kunu, pa već i samim neprijavljivanjem besmislenog i štetnog skupa.
Sve što predstavlja nekakve „napredne snage“ na hrvatskoj javnoj i političkoj sceni, vezane uglavnom za ideologije poražene u 2. Svjetskom ratu, uprizorilo se na licu mjesta izražavajući prosvjednicima podršku u njihovim „opravdanim“ zahtjevima, prevedeno na svima razumljiv jezik, za izvaninstitucionalnu smjenu vlasti. O da imaju oni i još puno zahtjeva koji se uglavnom vrte oko toga da oni ne žele dijeliti sudbinu naroda i države, koju su tobože stvarali, pa da se njihova prava i privilegije jednostavno zacementiraju“ unošenjem u Ustav.
Braniteljska sorta "slavna", Želi postati ustavna.
Kako je vrijeme odmiče, to im je sve teže održavati samokontrolu, sve više i više priroda njihovog bića, a posebno njihova privrženost ustaštvu dolazi do sve većeg izražaja, pa će se tako ukazivati pojedinci jasno „obilježeni“ „U“ znakovljem, a junačke desnice letjeti u zrak, kako bi pokazale „spremnost“, isticat će se i zastave koje istinaibog jesu „trobojnice“, ali nisu hrvatske, grb na njima počinje s prvim bijelim poljem, „U“ se baš ne ističe dobro na crvenoj podlozi, a sve kulminira „domoljubnim“ skandiranjem: „Ubij, ubij, ministra!“
Naravno da je Crkva u Hrvata jasno raspoznala „braniteljsku“ vjernost „Bogu i domovini“, pa im je i ona pružila potporu u njihovim „opravdanim“ zahtjevima i njihovoj „borbi za istinu“, što je onda ohrabrilo Josipa Klemma da se otvoreno zaprijeti vlastima kako će okupiti 50.000 branitelja i „osvojiti“ i ministarstva i vladu Sabor, a Davor Domazet Lošo najavljuje progone svih onih koji su na proteklim izborima svoj glas dali „kukurikavcima“ i Ivi Josipoviću, proglašavajući ih neprijateljima hrvatske države.
U današnjoj RH sve što ne valja, sve što se loše razvija ili teče lošim tokom ima svoje ishodište u malignoj osobnosti dr. Franje Tuđmana, prvenstveno zato što je na javnu i političku scenu izveo organizirani kriminal i fašizam, odnosno njegovu hrvatsku inačicu ustaštvo, kojem se, odmah baš kao i ustašama 1941., prišljamčila Crkva u Hrvata.
http://feniks.bloger.index.hr/post/za-u-zlatni-i-krst-casni/973512.aspx
Revizija povijesti je na djelu i opet ustaštvo i klerofašizam marširaju rukom pod ruku slaveći jedni druge kao izraz najveće bogobojaznosti i ljubavi prema domovini.
Da, da, samo ovi „borci“ za „U“ zlatni i „krst časni“ su puno opasniji od Thompsona, a oduvijek su postojali, „uvijek vjerni domovini i Bogu“, sam „bog“ ih je i raspoznao kao takve, primio ih na Kaptolu i zajedno s njima „raspoznao istinu“, jer oni su valjda to svjetlo koje istinom zrači.
Nemojte mi samo govoriti kako je to besmislica, jer da Tuđmana nema već 14 godina, pa tobože ne može biti kriv, zato što su Tuđmanove laži, obmane i podvale u formi proglašenih istina ostale neokrznute, a bilo je uvijek dovoljno onih koji su nastavljali Tuđmanovim putem, vodeći zemlju u propast.
Svjesno ili nesvjesno, po narod i državu svejedno.
Čak je i savršeno svejedno radilo se o vlasti HDZ-a (i njihovih koalicijskih partnera) ili SDP-a (i njihovih koalicijskih partnera), a bilo bi isto ili još i gore u slučaju da se vlasti dočepa neka od parlamentarnih stranaka koja dosad nije koalirala ni s HDZ-om ni SDP-om ili neka od izvan-parlamentarnih stranaka, kad bi nekim čudom naglo ojačala i pobijedila na izborima.
Zamislite si vlast koalicije sastavljene od HSP, HČSP, HSP-AS, kojima bi se mogao pridružiti i HDSSB!
Svi su se na hrvatskoj političkoj sceni dosad čvrsto držali Tuđmanovih proglašenih istina, a zapravo budalaština i besmislica sadržanih u krivom nazivanju događanja, čime im je mijenjan smisao ili uspostavljanjem definicija stvari, događanja i pojmova koji vrijede samo u Hrvatskoj i samo za Hrvatsku i nastavljali dograđivati Tuđmanovu državu kao zgradu s temeljima u živom blatu nacional-šovinizma.
Badava u izvorišnim osnovama Ustava RH odrednice o sekularnoj državi zasnovanoj na antifašističkim temeljima, kad se KC financira iz proračuna, kad se katolički vjeronauk podučava u državnim školama, u kojima čak neka ravnateljska fukara gradi kapelice, kad je Vojni ordinarijat u sastavu MORH-a, kad se o Crkvi u Hrvata neprekidno laprda kao nositelju hrvatskog nacionalnog identiteta i kao jedinoj instituciji koja je „uvijek bila uz svoj hrvatski narod“ …
Od slavnog hrvatskog antifašizma, koji je kroz NOB-u od potpune propasti spasio i hrvatski narod i njegovu državu, također nije ostalo ništa, kroz povijesni revizionizam o antifašizmu se govori kao o zločinu, spomenici antifašističkoj borbi se miniraju ruše i devastiraju, još živuće antifašističke borce se na svakom koraku omalovažava i ponižava, kao one koji su „rušili hrvatsku državu i borili se za Jugoslaviju“, uz istodobno veličanje ustaša kao „istinskih boraca za Hrvatsku“.
Što je ono problematično obuhvaćeno proglašenim istinama, ravno dogmi, a uporišta ni u čemu nema, ni u definicijama, ni u istini, a služi kao, podloga za diferencijaciju, pa tko ne prihvaća te nametnute „istine“, odmah neprijatelj i hrvatskom narodu i njegovoj državi?
Stvaranje države - Tuđmanov naziv za proces osamostaljenja Hrvatske od savezne države, proces u kojemu niti je sto stvarano niti sto građeno, jer je Hrvatska i kao SRH bila država, tako definirana i svojim ustavom, a i ustavom SFRJ. A mogla je biti tako definirana jer je prema teoriji države i prava imala tri osnovna atributa državnosti: a) državljane, dokument kojim se potvrđivalo državljanstvo SFRJ zvao se „Izvod iz knjige državljana SRH“, b) jasno omeđen teritorij, što je potvrdila i Badinterova komisija i c) zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast na čitavom teritoriju.
Nasilna secesija branila se rezultatima referenduma, gubeći iz vida da se radilo o konzultativnom referendumu, tadašnje zakonodavstvo institut obavezujućeg referenduma nije poznavalo, čiji rezultati nikoga ni na što obavezivali nisu, a najmanje su mogli biti opravdanje za nasilnu secesiju.
Agresija na Hrvatsku (JNA, Srbije i Crne Gore, velikosrpska, jugo-komunistička, srbočetnička, …) – Tuđmanov naziv za nasilnu secesiju, koja je zapravo kroz napade Tuđmanove paravojske, te naoružanih skupina i pojedinaca izvan bilo čije kontrole, na jedinu legalnu oružanu silu, JNA, bila i rušenje ustavno-pravog poretka RH i napad na Jugoslaviju. Kako zaboga legalna oružana sila, koja se čak nije opredijelila ni za državni udar, može biti agresor na za nju jedinstvenom teritoriju?
Kako mogu biti agresor vlastiti pobunjeni državljani, ma pobunili se oni radi bilo kojeg razloga?
Kako teritorij pod kontrolom pobunjenika može biti okupirani teritorij?
Pogledati definiciju agresije u dokumentima OUN ili aktima međunarodnog prava.
Domovinski rat – dogovoreni građanski rat vođen radi provedbe Milošević-Tuđmanovog projekta „Humano preseljenje naroda i razmjena teritorija“ što je eufemizam za komadanje BiH i izgon „viška“ Srba iz Hrvatske.
Građanski rat zato što je vođen između državljana iste države, jednako za vrijeme postojanja SFRJ, kao i za vrijeme poslije međunarodnog priznanja RH.
Bilo bi zanimljivo zapitati, izvan kategorije proglašenih istina, kako rat za teritorije i provedbu etničkog čišćenja može biti opravdan i obrambeni, kako to tvrdi Ivo Josipović?
E ali Domovinski rat daje aureolu veličanstvenosti prljavom lokalnom ratiću obilježenim brojnim zločinima.
Hrvatski branitelji – i dok normalne države imaju bivše borce ili ratne veterane, hrvatska ima branitelje, ljude koji su ni od koga pozvani „uzeli puške i krenuli braniti
Hrvatsku od agresije“ napadajući saveznu vojsku koja je bila i hrvatska vojska, vojsku koja nije dolazila ni od kuda, već je i na teritoriju Hrvatske sve vrijeme bila lege artis.
A kad je ta vojska, prethodno ponižavana i preko granica izdržljivosti na napade odgovorila, kreće dreka o agresiji.
http://feniks.bloger.index.hr/post/ima-li-agresije-okupacije-i-genocida-izvan-proglasenih-istina/25626152.aspx
Ako je država napadnuta, ako je na nju izvršena agresija, ona na napad odnosno agresiju odgovara organiziranim otporom vlastite oružane sile. Ne zasniva svoju obranu i ne oslanja se na probisvijete, avanturiste i nasilju sklone skupine ili pojedince poznate po tome da su neprekidno kročili po „rubu zakona“, a nerijetko i prelazeći taj rub.
A Hrvatska je, usprkos lupetanjima kako „hrvatska puška nije bila na hrvatskom ramenu“ imala dobro ustrojenu svoju OS, TO, s ažuriranim popisima obveznika i mobilizacijskim planovima, sa školovanim i osposobljenim zapovjednim kadrom i logistikom, tako da joj, ako su Tuđmanove namjere bile časne, „kokošari i jajare“ koji su ustvari i započeli rat u Hrvatskoj ni za što nisu trebali.
A pogotovo joj ni za što nisu trebali oni, vojnički potpuno bezvrijedni tipovi, s krunicom oko vrata i poput Božićne jelke „okićeni“ ustaškim znakovljem.
Onima koji će ponavljati Tuđmanove ludorije, a zapravo opravdanja za stvaranje stranačke vojske, kako je „TO bila razoružana jer je Račan njeno oružje predao JNA“, a bila je i „prepuna Srba“ kojima se baš i nije moglo vjerovati, odgovaram pitanjem, otkud onda oružje onim besprizornima, koji su davno prije bilo kakvih oružnih sukoba doslovno divljali diljem Hrvatske? Što se pak Srba tiče, zar država nije ta koja u vojsku poziva one koje ona hoće, a moglo se postupiti i prema savjetu koji je Tuđmanu na početku Kninske pobune dao pokojni general Rade Bulat, savjetujući ga da se posluži iskustvom X. Korpusa Zagrebačkog u borbi protiv četnika za vrijeme NOR-a. Dakle mobilizirati Srbe, pripadnike TO, neka oni obuzdavaju četništvo. Poznato je da se za vrijeme NOR-a u zoni odgovornosti X. Korpusa četnici baš i nisu naratovali u Hrvatskoj.
Dakle imaš vojsku, ali je nećeš, pa izmišljaš razloge zašto je nećeš, samo kako bi naoružavanjem pripadnika vlastite stranke stvorio stranačku vojsku HDZ-a, sjećamo se valjda kako su „kalašnjikovima“ iz „mađarskog kontingenta“ naoružavani isključivo članovi „stožerne hrvatske stranke“, radi prikrivanja toga čina Tuđman je svjesno, riskirajući prigovore MZ, osnovao ZNG, koji je bio paravojska par excellence, tim tragom je onda krenuo i Dobroslav Paraga, osnivajući HOS kao stranačku vojsku HSP-a, koji je nakon prijetnje sankcijama ipak morao biti raspušten.
Ako bismo bili do kraja dobronamjerni, pa i prihvatili osnivanje ZNG kao koliko-toliko legalan čin, što ćemo sa HOS-om i svim onim bandama, „trojkama“ i pojedincima, koji nikome nisu odgovarali, a sijali su strah i provodili teror „braneći Hrvatsku od agresije“, pljačkajući, paleći i minirajući kuće i gospodarske objekte u vlasništvu Srba, daleko od bilo kakvih zona sukoba, a svi su kasnije bez ikakve provjere ukalupljeni u redove HV?
http://feniks.bloger.index.hr/post/dragovoljci-dr-/3937753.aspx
I gdje se nađoše baš da nas brane takvi živopisni likovi poput B. Zadre, T. Merčepa, B. Glavaša, Đ. Brodarca, V. Katića, B. Oreškovića, I. Korade … da smo najistaknutije spomenem? Tko se s njima ne bi ponosio?
No dobro, bilo ovako ili onako, rat je započeo i u Hrvatskoj završio njenim međunarodnim priznanjem i Sarajevskim sporazumom, prema kojemu se JNA povukla iz Hrvatske, a hrvtki branitelji upisuju stravični poraz u borbama za Vukovar i raspoređivanje UNPROFOR-a u tzv. UNPA područjima, što sve rezultira Planom Z-4.
Da to je ono za što su se hrvatski branitelji uspjeli izboriti.
http://feniks.bloger.index.hr/post/hvala-vam-svima-zivim-i-mrtvim-gdje-culi-i-ne-culi-/22384505.aspx
Operacije „Bljesak“ i „Oluja“, koje nitko ne dovodi u pitanje, u pitanje se dovode samo brojni zločini i uništavanja imovine, koje su u tim operacijama počinili pripadnici HV i specijalne policije, su bile u funkciji slamanja srpske pobune u Hrvatskoj i pripadaju nekoj drugoj priči, nikako onoj o „pobjedi nad trećom komunističkom i četvrtom vojnom silom Evrope“. Ona šaka krajinskog jada nije bila JNA, niti je predstavljala nekakvu spomena vrijednu vojnu silu.
Do danas nema odgovora na premnoga pitanja, kao npr. tko je zapovjedio Blagi Zadri ili ikome drugom da u Vukovaru napadne JNA, zna se da to Zapovjedništvo ZNG nije zapovjedilo?
A napad na JNA u Vukovaru ličio je prije na „odlazak u svatove bez one stvari“, nego na suvisli vojnički poduhvat, no kako je započeo, tako je i završio.
Dobili smo željeni „grad-žrtvu“, „mjesto posebnog pijeteta“, u vlasništvu „stožerlija“ koji su strahom premrežili Vukovar, i koji sebi prisvajaju pravo na to da odlučuju tko će a tko neće moći obići spomen-obilježja i položiti vijence na obljetnicu pada grada.
http://feniks.bloger.index.hr/post/vukovar-je-pao-onog-dana-/526284.aspx
http://feniks.bloger.index.hr/post/vukovar-je-pao-onog-dana-i/23921177.aspx
Sami prosvjednici u Savskoj, ako ih se uopće tako smije zvati, trebahu što više iskazivati mržnju i nesnošljivost i postavljati zahtjeve za što većim pravim i privilegijama, jer ništa protiv njih ne radi više od toga, naime odium u narodu prema tom parazitskom soju sve više jača što u oni agresivniji.
Eto najbolji iz redova "našeg ponosa" I "hrvatske svetinje" nastavljaju s logorovanjem ispred zgrade Ministarstva branitelja u Savskoj 66, ne odustajući od svojih "opravdanih" zahtjeva, iskazujući na sve moguće načine svoje nepoštovanje, ne aktualne vlasti, već institucija hrvatske države, svoje domovine u koju se kunu, pa već i samim neprijavljivanjem besmislenog i štetnog skupa.
Sve što predstavlja nekakve „napredne snage“ na hrvatskoj javnoj i političkoj sceni, vezane uglavnom za ideologije poražene u 2. Svjetskom ratu, uprizorilo se na licu mjesta izražavajući prosvjednicima podršku u njihovim „opravdanim“ zahtjevima, prevedeno na svima razumljiv jezik, za izvaninstitucionalnu smjenu vlasti. O da imaju oni i još puno zahtjeva koji se uglavnom vrte oko toga da oni ne žele dijeliti sudbinu naroda i države, koju su tobože stvarali, pa da se njihova prava i privilegije jednostavno zacementiraju“ unošenjem u Ustav.
Braniteljska sorta "slavna", Želi postati ustavna.
Kako je vrijeme odmiče, to im je sve teže održavati samokontrolu, sve više i više priroda njihovog bića, a posebno njihova privrženost ustaštvu dolazi do sve većeg izražaja, pa će se tako ukazivati pojedinci jasno „obilježeni“ „U“ znakovljem, a junačke desnice letjeti u zrak, kako bi pokazale „spremnost“, isticat će se i zastave koje istinaibog jesu „trobojnice“, ali nisu hrvatske, grb na njima počinje s prvim bijelim poljem, „U“ se baš ne ističe dobro na crvenoj podlozi, a sve kulminira „domoljubnim“ skandiranjem: „Ubij, ubij, ministra!“
Naravno da je Crkva u Hrvata jasno raspoznala „braniteljsku“ vjernost „Bogu i domovini“, pa im je i ona pružila potporu u njihovim „opravdanim“ zahtjevima i njihovoj „borbi za istinu“, što je onda ohrabrilo Josipa Klemma da se otvoreno zaprijeti vlastima kako će okupiti 50.000 branitelja i „osvojiti“ i ministarstva i vladu Sabor, a Davor Domazet Lošo najavljuje progone svih onih koji su na proteklim izborima svoj glas dali „kukurikavcima“ i Ivi Josipoviću, proglašavajući ih neprijateljima hrvatske države.
U današnjoj RH sve što ne valja, sve što se loše razvija ili teče lošim tokom ima svoje ishodište u malignoj osobnosti dr. Franje Tuđmana, prvenstveno zato što je na javnu i političku scenu izveo organizirani kriminal i fašizam, odnosno njegovu hrvatsku inačicu ustaštvo, kojem se, odmah baš kao i ustašama 1941., prišljamčila Crkva u Hrvata.
http://feniks.bloger.index.hr/post/za-u-zlatni-i-krst-casni/973512.aspx
Revizija povijesti je na djelu i opet ustaštvo i klerofašizam marširaju rukom pod ruku slaveći jedni druge kao izraz najveće bogobojaznosti i ljubavi prema domovini.
Da, da, samo ovi „borci“ za „U“ zlatni i „krst časni“ su puno opasniji od Thompsona, a oduvijek su postojali, „uvijek vjerni domovini i Bogu“, sam „bog“ ih je i raspoznao kao takve, primio ih na Kaptolu i zajedno s njima „raspoznao istinu“, jer oni su valjda to svjetlo koje istinom zrači.
Nemojte mi samo govoriti kako je to besmislica, jer da Tuđmana nema već 14 godina, pa tobože ne može biti kriv, zato što su Tuđmanove laži, obmane i podvale u formi proglašenih istina ostale neokrznute, a bilo je uvijek dovoljno onih koji su nastavljali Tuđmanovim putem, vodeći zemlju u propast.
Svjesno ili nesvjesno, po narod i državu svejedno.
Čak je i savršeno svejedno radilo se o vlasti HDZ-a (i njihovih koalicijskih partnera) ili SDP-a (i njihovih koalicijskih partnera), a bilo bi isto ili još i gore u slučaju da se vlasti dočepa neka od parlamentarnih stranaka koja dosad nije koalirala ni s HDZ-om ni SDP-om ili neka od izvan-parlamentarnih stranaka, kad bi nekim čudom naglo ojačala i pobijedila na izborima.
Zamislite si vlast koalicije sastavljene od HSP, HČSP, HSP-AS, kojima bi se mogao pridružiti i HDSSB!
Svi su se na hrvatskoj političkoj sceni dosad čvrsto držali Tuđmanovih proglašenih istina, a zapravo budalaština i besmislica sadržanih u krivom nazivanju događanja, čime im je mijenjan smisao ili uspostavljanjem definicija stvari, događanja i pojmova koji vrijede samo u Hrvatskoj i samo za Hrvatsku i nastavljali dograđivati Tuđmanovu državu kao zgradu s temeljima u živom blatu nacional-šovinizma.
Badava u izvorišnim osnovama Ustava RH odrednice o sekularnoj državi zasnovanoj na antifašističkim temeljima, kad se KC financira iz proračuna, kad se katolički vjeronauk podučava u državnim školama, u kojima čak neka ravnateljska fukara gradi kapelice, kad je Vojni ordinarijat u sastavu MORH-a, kad se o Crkvi u Hrvata neprekidno laprda kao nositelju hrvatskog nacionalnog identiteta i kao jedinoj instituciji koja je „uvijek bila uz svoj hrvatski narod“ …
Od slavnog hrvatskog antifašizma, koji je kroz NOB-u od potpune propasti spasio i hrvatski narod i njegovu državu, također nije ostalo ništa, kroz povijesni revizionizam o antifašizmu se govori kao o zločinu, spomenici antifašističkoj borbi se miniraju ruše i devastiraju, još živuće antifašističke borce se na svakom koraku omalovažava i ponižava, kao one koji su „rušili hrvatsku državu i borili se za Jugoslaviju“, uz istodobno veličanje ustaša kao „istinskih boraca za Hrvatsku“.
Što je ono problematično obuhvaćeno proglašenim istinama, ravno dogmi, a uporišta ni u čemu nema, ni u definicijama, ni u istini, a služi kao, podloga za diferencijaciju, pa tko ne prihvaća te nametnute „istine“, odmah neprijatelj i hrvatskom narodu i njegovoj državi?
Stvaranje države - Tuđmanov naziv za proces osamostaljenja Hrvatske od savezne države, proces u kojemu niti je sto stvarano niti sto građeno, jer je Hrvatska i kao SRH bila država, tako definirana i svojim ustavom, a i ustavom SFRJ. A mogla je biti tako definirana jer je prema teoriji države i prava imala tri osnovna atributa državnosti: a) državljane, dokument kojim se potvrđivalo državljanstvo SFRJ zvao se „Izvod iz knjige državljana SRH“, b) jasno omeđen teritorij, što je potvrdila i Badinterova komisija i c) zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast na čitavom teritoriju.
Nasilna secesija branila se rezultatima referenduma, gubeći iz vida da se radilo o konzultativnom referendumu, tadašnje zakonodavstvo institut obavezujućeg referenduma nije poznavalo, čiji rezultati nikoga ni na što obavezivali nisu, a najmanje su mogli biti opravdanje za nasilnu secesiju.
Agresija na Hrvatsku (JNA, Srbije i Crne Gore, velikosrpska, jugo-komunistička, srbočetnička, …) – Tuđmanov naziv za nasilnu secesiju, koja je zapravo kroz napade Tuđmanove paravojske, te naoružanih skupina i pojedinaca izvan bilo čije kontrole, na jedinu legalnu oružanu silu, JNA, bila i rušenje ustavno-pravog poretka RH i napad na Jugoslaviju. Kako zaboga legalna oružana sila, koja se čak nije opredijelila ni za državni udar, može biti agresor na za nju jedinstvenom teritoriju?
Kako mogu biti agresor vlastiti pobunjeni državljani, ma pobunili se oni radi bilo kojeg razloga?
Kako teritorij pod kontrolom pobunjenika može biti okupirani teritorij?
Pogledati definiciju agresije u dokumentima OUN ili aktima međunarodnog prava.
Domovinski rat – dogovoreni građanski rat vođen radi provedbe Milošević-Tuđmanovog projekta „Humano preseljenje naroda i razmjena teritorija“ što je eufemizam za komadanje BiH i izgon „viška“ Srba iz Hrvatske.
Građanski rat zato što je vođen između državljana iste države, jednako za vrijeme postojanja SFRJ, kao i za vrijeme poslije međunarodnog priznanja RH.
Bilo bi zanimljivo zapitati, izvan kategorije proglašenih istina, kako rat za teritorije i provedbu etničkog čišćenja može biti opravdan i obrambeni, kako to tvrdi Ivo Josipović?
E ali Domovinski rat daje aureolu veličanstvenosti prljavom lokalnom ratiću obilježenim brojnim zločinima.
Hrvatski branitelji – i dok normalne države imaju bivše borce ili ratne veterane, hrvatska ima branitelje, ljude koji su ni od koga pozvani „uzeli puške i krenuli braniti
Hrvatsku od agresije“ napadajući saveznu vojsku koja je bila i hrvatska vojska, vojsku koja nije dolazila ni od kuda, već je i na teritoriju Hrvatske sve vrijeme bila lege artis.
A kad je ta vojska, prethodno ponižavana i preko granica izdržljivosti na napade odgovorila, kreće dreka o agresiji.
http://feniks.bloger.index.hr/post/ima-li-agresije-okupacije-i-genocida-izvan-proglasenih-istina/25626152.aspx
Ako je država napadnuta, ako je na nju izvršena agresija, ona na napad odnosno agresiju odgovara organiziranim otporom vlastite oružane sile. Ne zasniva svoju obranu i ne oslanja se na probisvijete, avanturiste i nasilju sklone skupine ili pojedince poznate po tome da su neprekidno kročili po „rubu zakona“, a nerijetko i prelazeći taj rub.
A Hrvatska je, usprkos lupetanjima kako „hrvatska puška nije bila na hrvatskom ramenu“ imala dobro ustrojenu svoju OS, TO, s ažuriranim popisima obveznika i mobilizacijskim planovima, sa školovanim i osposobljenim zapovjednim kadrom i logistikom, tako da joj, ako su Tuđmanove namjere bile časne, „kokošari i jajare“ koji su ustvari i započeli rat u Hrvatskoj ni za što nisu trebali.
A pogotovo joj ni za što nisu trebali oni, vojnički potpuno bezvrijedni tipovi, s krunicom oko vrata i poput Božićne jelke „okićeni“ ustaškim znakovljem.
Onima koji će ponavljati Tuđmanove ludorije, a zapravo opravdanja za stvaranje stranačke vojske, kako je „TO bila razoružana jer je Račan njeno oružje predao JNA“, a bila je i „prepuna Srba“ kojima se baš i nije moglo vjerovati, odgovaram pitanjem, otkud onda oružje onim besprizornima, koji su davno prije bilo kakvih oružnih sukoba doslovno divljali diljem Hrvatske? Što se pak Srba tiče, zar država nije ta koja u vojsku poziva one koje ona hoće, a moglo se postupiti i prema savjetu koji je Tuđmanu na početku Kninske pobune dao pokojni general Rade Bulat, savjetujući ga da se posluži iskustvom X. Korpusa Zagrebačkog u borbi protiv četnika za vrijeme NOR-a. Dakle mobilizirati Srbe, pripadnike TO, neka oni obuzdavaju četništvo. Poznato je da se za vrijeme NOR-a u zoni odgovornosti X. Korpusa četnici baš i nisu naratovali u Hrvatskoj.
Dakle imaš vojsku, ali je nećeš, pa izmišljaš razloge zašto je nećeš, samo kako bi naoružavanjem pripadnika vlastite stranke stvorio stranačku vojsku HDZ-a, sjećamo se valjda kako su „kalašnjikovima“ iz „mađarskog kontingenta“ naoružavani isključivo članovi „stožerne hrvatske stranke“, radi prikrivanja toga čina Tuđman je svjesno, riskirajući prigovore MZ, osnovao ZNG, koji je bio paravojska par excellence, tim tragom je onda krenuo i Dobroslav Paraga, osnivajući HOS kao stranačku vojsku HSP-a, koji je nakon prijetnje sankcijama ipak morao biti raspušten.
Ako bismo bili do kraja dobronamjerni, pa i prihvatili osnivanje ZNG kao koliko-toliko legalan čin, što ćemo sa HOS-om i svim onim bandama, „trojkama“ i pojedincima, koji nikome nisu odgovarali, a sijali su strah i provodili teror „braneći Hrvatsku od agresije“, pljačkajući, paleći i minirajući kuće i gospodarske objekte u vlasništvu Srba, daleko od bilo kakvih zona sukoba, a svi su kasnije bez ikakve provjere ukalupljeni u redove HV?
http://feniks.bloger.index.hr/post/dragovoljci-dr-/3937753.aspx
I gdje se nađoše baš da nas brane takvi živopisni likovi poput B. Zadre, T. Merčepa, B. Glavaša, Đ. Brodarca, V. Katića, B. Oreškovića, I. Korade … da smo najistaknutije spomenem? Tko se s njima ne bi ponosio?
No dobro, bilo ovako ili onako, rat je započeo i u Hrvatskoj završio njenim međunarodnim priznanjem i Sarajevskim sporazumom, prema kojemu se JNA povukla iz Hrvatske, a hrvtki branitelji upisuju stravični poraz u borbama za Vukovar i raspoređivanje UNPROFOR-a u tzv. UNPA područjima, što sve rezultira Planom Z-4.
Da to je ono za što su se hrvatski branitelji uspjeli izboriti.
http://feniks.bloger.index.hr/post/hvala-vam-svima-zivim-i-mrtvim-gdje-culi-i-ne-culi-/22384505.aspx
Operacije „Bljesak“ i „Oluja“, koje nitko ne dovodi u pitanje, u pitanje se dovode samo brojni zločini i uništavanja imovine, koje su u tim operacijama počinili pripadnici HV i specijalne policije, su bile u funkciji slamanja srpske pobune u Hrvatskoj i pripadaju nekoj drugoj priči, nikako onoj o „pobjedi nad trećom komunističkom i četvrtom vojnom silom Evrope“. Ona šaka krajinskog jada nije bila JNA, niti je predstavljala nekakvu spomena vrijednu vojnu silu.
Do danas nema odgovora na premnoga pitanja, kao npr. tko je zapovjedio Blagi Zadri ili ikome drugom da u Vukovaru napadne JNA, zna se da to Zapovjedništvo ZNG nije zapovjedilo?
A napad na JNA u Vukovaru ličio je prije na „odlazak u svatove bez one stvari“, nego na suvisli vojnički poduhvat, no kako je započeo, tako je i završio.
Dobili smo željeni „grad-žrtvu“, „mjesto posebnog pijeteta“, u vlasništvu „stožerlija“ koji su strahom premrežili Vukovar, i koji sebi prisvajaju pravo na to da odlučuju tko će a tko neće moći obići spomen-obilježja i položiti vijence na obljetnicu pada grada.
http://feniks.bloger.index.hr/post/vukovar-je-pao-onog-dana-/526284.aspx
http://feniks.bloger.index.hr/post/vukovar-je-pao-onog-dana-i/23921177.aspx
Sami prosvjednici u Savskoj, ako ih se uopće tako smije zvati, trebahu što više iskazivati mržnju i nesnošljivost i postavljati zahtjeve za što većim pravim i privilegijama, jer ništa protiv njih ne radi više od toga, naime odium u narodu prema tom parazitskom soju sve više jača što u oni agresivniji.
