8. svibnja 1945. oslobođen je Zagreb
Danas se možemo samo sa sjetom prisjećati svečanosti kojima su obilježavane godišnjice oslobođenja grada Zagreba koje se dogodilo 8. svibnja 1945., kad su jedinice NOVJ ušle u grad, kojeg su prethodno ustaške vlasti proglasile otvorenim, a OS tzv. NDH ga napustile bez borbe.
Dolaskom Tuđmana na vlast 1990. počinje ustaški revival, sotonizacija antifašista i zatiranje svega što je na bilo koji način bilo povezano s NOB. Od preimenovanja ulica, preko promjene datuma za Dan grada, pa do rušenja spomenika antifašistima i antifašističkoj borbi.
To proustaško divljanje ne prestaje sve do današnjih dana, nego se nesmetano nastavlja, a aktualne hrvatske vlasti ne čine gotovo ništa da to anticivlizacijsko ludilo zaustave.
Obračun s antifašizmom teče nesmetano i nastavlja se ponižavanjem Zagreba preziranjem žrtava koje je Zagreb položio na oltrar domovine u 2. Svjetskom ratu.
Tuđman i njegova sljedba odmah nakon preuzimanja vlasti uzeli su Zagrebu Dan oslobođenja, a uzeli su mu i Ulicu 8. maja, koja je bila spomenik na datum kad je Zagreb oslobođen od okupatora i njegovih slugu.
Devastacijom spomenika Zagrepčanima palim u ratu za oslobođenje, a u redovima NOV-e poginuo je svaki deseti Zagrepčanin, radom kipara Koste Angeli Radovanija, u Dotršćini, obračun s antifašizmom u Zagrebu je samo nastavljen.
Ipak vrhunac poniženja i pljuvanja po grobovima Zagrepčana poginulim u NOR-u predstavljao je koncert "slave i ponosa" koji su kao „poklon braniteljima“ 30. 05. 2008. organizirali vodstvo zagrebačke HVIDR-e i gradonačelnik Milan Bandić, doslovno obezvrjeđujući i grobove Zagrepčana poginulih u NOB-i i njihovu žrtvu prinesenu na oltar domovine.
Isticanjem ustaških simbola i drugim fašističkim manifestacijama na nedopustivom koncertu, s nedopustivim izvođačem i s nedopustivom ikonografijom, pljunuli su na grobove tisuća antifašista i žrtava ustaškog terora, te ponizili Zagreb i Zagrepčane kako ih nikad nitko u povijesti ponizio i uvrijedio nije.
Da, dame i gospodo, organizatori koncerta i njihov pulen Thompson, su doslovno oskvrnuli grobove svih Zagrepčana poginulih u borbi za slobodu, u najkrvavijem ratu u povijesti čovječanstva.
Nije valjda njihova žrtva manja od žrtve onih koji su poginuli u dogovorenom nepotrebnom ratiću, kojega se tako patetično zove Domovinskim ratom.
E pa te patetičare bih ja samo podsjetio da je sama Bitka na Neretvi bila, prema angažiranim snagama, intenzitetu borbi, njihovom trajanju i broju poginulih, veća od čitavog DR-a.
Spomenuti koncert nije bio ništa drugo nego nastavak obračuna s antifašizmom i u funkciji dokazivanja da je Zagreb bio i ostao ustaški grad.
Samo Zagreb nikad nije bio ustaški grad, već grad koji je znao reći "ne" ustašama. I rekao je "ne", a taj "ne", koji je počeo otporom zagrebačke mladosti na stadionu "Građanskog", a u oružanoj borbi protiv "U" platile životima tisuće građana Zagreba i zajedno s drugima izborile nam slobodu. Izborile nam status pobjednika nad fašizmom, a time i pravo na opstojnost hrvatskog naroda i države.
Nadam se da će danas Zagreb i Zagrepčani smoći snage da ustaštvu Milana Bandića i vodstva zagrebačke HVIDR-e, koji i nisu Zagrepčani, također kažu: No passaran!
Rekosmo već da je Zagreb izgubio Ulicu 8. maja 1945., a Danom grada proglašen je 31. svibanj, datum koji u povijesti grada ne predstavlja baš ništa, ali ima veze s Majkom Božjom od Kamenitih vrata, koju je kardinal Kuharić proglasio "zaštitnicom, čuvaricom i vrataricom" hrvatske metropole.
Zagrepčanke i Zagrepčani, čestitam vam 70. godišnjicu oslobođenja i želim da nam se vrati i naš Dan grada Zagreba i Ulica 8. maja 1945.
Dolaskom Tuđmana na vlast 1990. počinje ustaški revival, sotonizacija antifašista i zatiranje svega što je na bilo koji način bilo povezano s NOB. Od preimenovanja ulica, preko promjene datuma za Dan grada, pa do rušenja spomenika antifašistima i antifašističkoj borbi.
To proustaško divljanje ne prestaje sve do današnjih dana, nego se nesmetano nastavlja, a aktualne hrvatske vlasti ne čine gotovo ništa da to anticivlizacijsko ludilo zaustave.
Obračun s antifašizmom teče nesmetano i nastavlja se ponižavanjem Zagreba preziranjem žrtava koje je Zagreb položio na oltrar domovine u 2. Svjetskom ratu.
Tuđman i njegova sljedba odmah nakon preuzimanja vlasti uzeli su Zagrebu Dan oslobođenja, a uzeli su mu i Ulicu 8. maja, koja je bila spomenik na datum kad je Zagreb oslobođen od okupatora i njegovih slugu.
Devastacijom spomenika Zagrepčanima palim u ratu za oslobođenje, a u redovima NOV-e poginuo je svaki deseti Zagrepčanin, radom kipara Koste Angeli Radovanija, u Dotršćini, obračun s antifašizmom u Zagrebu je samo nastavljen.
Ipak vrhunac poniženja i pljuvanja po grobovima Zagrepčana poginulim u NOR-u predstavljao je koncert "slave i ponosa" koji su kao „poklon braniteljima“ 30. 05. 2008. organizirali vodstvo zagrebačke HVIDR-e i gradonačelnik Milan Bandić, doslovno obezvrjeđujući i grobove Zagrepčana poginulih u NOB-i i njihovu žrtvu prinesenu na oltar domovine.
Isticanjem ustaških simbola i drugim fašističkim manifestacijama na nedopustivom koncertu, s nedopustivim izvođačem i s nedopustivom ikonografijom, pljunuli su na grobove tisuća antifašista i žrtava ustaškog terora, te ponizili Zagreb i Zagrepčane kako ih nikad nitko u povijesti ponizio i uvrijedio nije.
Da, dame i gospodo, organizatori koncerta i njihov pulen Thompson, su doslovno oskvrnuli grobove svih Zagrepčana poginulih u borbi za slobodu, u najkrvavijem ratu u povijesti čovječanstva.
Nije valjda njihova žrtva manja od žrtve onih koji su poginuli u dogovorenom nepotrebnom ratiću, kojega se tako patetično zove Domovinskim ratom.
E pa te patetičare bih ja samo podsjetio da je sama Bitka na Neretvi bila, prema angažiranim snagama, intenzitetu borbi, njihovom trajanju i broju poginulih, veća od čitavog DR-a.
Spomenuti koncert nije bio ništa drugo nego nastavak obračuna s antifašizmom i u funkciji dokazivanja da je Zagreb bio i ostao ustaški grad.
Samo Zagreb nikad nije bio ustaški grad, već grad koji je znao reći "ne" ustašama. I rekao je "ne", a taj "ne", koji je počeo otporom zagrebačke mladosti na stadionu "Građanskog", a u oružanoj borbi protiv "U" platile životima tisuće građana Zagreba i zajedno s drugima izborile nam slobodu. Izborile nam status pobjednika nad fašizmom, a time i pravo na opstojnost hrvatskog naroda i države.
Nadam se da će danas Zagreb i Zagrepčani smoći snage da ustaštvu Milana Bandića i vodstva zagrebačke HVIDR-e, koji i nisu Zagrepčani, također kažu: No passaran!
Rekosmo već da je Zagreb izgubio Ulicu 8. maja 1945., a Danom grada proglašen je 31. svibanj, datum koji u povijesti grada ne predstavlja baš ništa, ali ima veze s Majkom Božjom od Kamenitih vrata, koju je kardinal Kuharić proglasio "zaštitnicom, čuvaricom i vrataricom" hrvatske metropole.
Zagrepčanke i Zagrepčani, čestitam vam 70. godišnjicu oslobođenja i želim da nam se vrati i naš Dan grada Zagreba i Ulica 8. maja 1945.
