Države i državnici i karikatura od države i državnika
Hrvatski premijer Zoran Milanović i predsjednik Sabora Josip Leko su u petak 15. 05. 2015. u Teznu kod Maribora, na mjestu masovne grobnice neznano koga položili vijence i odali počast neznano kome, povijesni revizionisti su im rekli pripadnicima oružanih snaga NDH i civilima pobijenim u svibnju 1945.
U četvrtak je i predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović položila vijence i zapalila svijeće u Teznu, ali i u Maclju i na Bleiburgu. Učinila je to kriomice, jednako kao što je posjetila i Spomen područje Jasenovac, iako se očekivalo da u subotu bude glavna zvijezda ustaškog derneka odnosno „komemoracije“ na Bleiburškom polju. Izgleda da su joj ipak savjetovali ili „dali mig“, možda čak i sama Merkelica, da to ipak ne čini.
Samo, kriomice ili javno, sam odlazak na ta opskurna mjesta dovoljno govori o njenom opredjeljenju, a ono sasvim sigurno nije antifašističko.
U Teznom Milanović ne trepnuvši okom izjavljuje:
"Ovamo sam došao samo zbog ljudi koji su ubijeni na kraju jednog rata. To je tragičan, strašan događaj koji je jednu pravednu borbu okaljao i od toga ne treba bježati niti bježim. Ovdje sam kao predsjednik hrvatske vlade i kao državnik".
Znači „okljana“ je pravedna borba, pa su time i sve žrtve pale u borbi za svijet bez fašizma, pa i sam antifašizam obezvrijeđeni?
Poslužit ću se Milanovićevom logikom pa ga upitati, jel' svim onim nedjelima, pljačkom paležom, razaranjima objekata i ubojstvima civila, koje su za vrijeme i neposredno poslije VRO „Oluja“ počinili pripadnici HV i specijalne policije, možda okaljan Domovinski rat?
Milanoviću se pridružuje predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko, rekavši:
"Prošlost imamo kakvu imamo, nažalost, i na nju ne možemo utjecati, ne možemo je promijeniti, ali na budućnost i nas i novih generacija možemo utjecati i želimo utjecati na najbolji način. Hrvatska politika i hrvatska država već su osudile sve zločine počinjene u ime bilo koje ideologije, zato smo i danas ovdje da odamo pijetet žrtvama komunističkog terora".
Dakle i sama antifašistička borba naroda Jugoslavije za Josipa Leku i nije bila ništa drugo nego puki komunistički teror, jer da nije bila to, onda valjda ne bi bilo onoga „nažalost“.
Bilo bi zanimljivo čuti odgovor Josipa Leke na pitanje što bi on to u našoj prošlosti mijenjao da može ili bi ostavio sve isto samo bi izbacio „komunistički teror“ u što je preimenovao antifašističku borbu.
Eto tako se sa strane hrvatske karikature a ne državnika obezvrjeđuje najveća pobjeda koju su Hrvati u svojoj povijesti izvojevali, čime se obezvrjeđuje i sam narod i njegov država. Vjerojatno se sve ono što se događalo na tlu Njemačke poslije bezuvjetne kapitulacije OS Trećeg Reicha, od pljačke, paleža, ubijanja zarobljenika i masovnih silovanja Njemica, što su pripadnici pobjedničkih vojski radili jednako u sva četiri sektora, sovjetskom, američkom, britanskom i francuskom, nikad posve rasvijetliti neće, ali radi se o milijunima ubijenih ratnih zarobljenika i milijunima silovanih Njemica.
To je istina zasnovana na neprijepornim činjenicama, ali još nikome od državnika iz zemalja članica antifašističke koalicije nije palo na pamet da izjavi da su ta događanja na tlu Njemačke okaljala veličanstvenu pobjedu nad silama mraka, nacizmom i fašizmom.
Možete li zamisliti da se primjerice 09. 05. na nekom od mjesta na kojim su bili tzv. Rajnski logori, sabirni logori za ratne zarobljenike pod američkim nadzorom, u kojima je od zime, gladi i zbog uskrate svake liječničke pomoći pomrlo, neki izvori spominju i do dva milijuna zarobljenih pripadnika OS Trećeg Reicha i izjavi da je time što se tamo događalo okaljana sva veličina pobjede antihitlerovske koalicije?
Ili da se negdje u Potsdamu u isto doba naslika Putin i izjavi to isto ili nešto slično?
Ili negdje drugdje britanski premijer Cameron ili francuski predsjednik Hollande.
Ili da se recimo Angela Merkel uputi u Reims i na mjestu potpisivanja bezuvjetne kapitulacije OS trećeg Reicha i svih vojski pod njemačkim nadzorom oda počast svim onim Nijemcima koji su kao ratni zarobljenici ili civili stradali od ruke pripadnika pobjedničkih vojski, a sve pobjedničke vojske proglasi zločinačkim?
Naravno da se takvo što nikad neće dogoditi, bez obzira mogu li se brojni postupci pojedinih pripadnika pobjedničkih vojski svrstati u kategoriju zločina.
Svi pobrojani slave pobjedu nad fašizmom, u Moskvi i spektakularnim vojnim paradama, ratne i poslijeratne „popratne pojave“, pa ni kažnjavanje zločinaca izvan pravnog sustava, kad i nevini stradavaju, nitko ni ne spominje.
Angela Merkel obilazi mjesta stradanja, nacističke logore smrti, prihvaćajući odgovornost Njemačke, ali i upozorava prvenstveno svoje Nijemce na holokaust i sve druge strahote i patnje koje su nacisti prouzrokovali drugim i drugačijima.
Povijest 2. Svjetskog rata je odavno napisana, svi dobro znaju tko je pobjednik a tko poraženi, nitko na strani pobjednika nema namjeru provoditi povijesni revizionizam i pisati neku drugu povijest 2. Svjetskog rata.
Takvo što može pasti na pamet samo fukari koja koketira s fašizmom, neovisno jel' to u Hrvatskoj, Srbiji, Ukrajini, Latviji …
Svakom pametnom je jasno da je Tuđmanovim dolaskom na vlast počeo proces povijesnog revizionizma u Hrvatskoj i ustaškog revivala, taj proces traje već 25 godina, a Milanovićeva Vlada, niti on osobno, niti ne pokušavaju spriječiti bujanje fašizma, odnosno njegove hrvatske inačice ustaštva ili povijesni revizionizam.
Predsjednicu RH da niti ne spominjem.
Eto u čemu se države i državnici razlikuju od karikatura od država i karikatura koje su im na čelu.
U četvrtak je i predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović položila vijence i zapalila svijeće u Teznu, ali i u Maclju i na Bleiburgu. Učinila je to kriomice, jednako kao što je posjetila i Spomen područje Jasenovac, iako se očekivalo da u subotu bude glavna zvijezda ustaškog derneka odnosno „komemoracije“ na Bleiburškom polju. Izgleda da su joj ipak savjetovali ili „dali mig“, možda čak i sama Merkelica, da to ipak ne čini.
Samo, kriomice ili javno, sam odlazak na ta opskurna mjesta dovoljno govori o njenom opredjeljenju, a ono sasvim sigurno nije antifašističko.
U Teznom Milanović ne trepnuvši okom izjavljuje:
"Ovamo sam došao samo zbog ljudi koji su ubijeni na kraju jednog rata. To je tragičan, strašan događaj koji je jednu pravednu borbu okaljao i od toga ne treba bježati niti bježim. Ovdje sam kao predsjednik hrvatske vlade i kao državnik".
Znači „okljana“ je pravedna borba, pa su time i sve žrtve pale u borbi za svijet bez fašizma, pa i sam antifašizam obezvrijeđeni?
Poslužit ću se Milanovićevom logikom pa ga upitati, jel' svim onim nedjelima, pljačkom paležom, razaranjima objekata i ubojstvima civila, koje su za vrijeme i neposredno poslije VRO „Oluja“ počinili pripadnici HV i specijalne policije, možda okaljan Domovinski rat?
Milanoviću se pridružuje predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko, rekavši:
"Prošlost imamo kakvu imamo, nažalost, i na nju ne možemo utjecati, ne možemo je promijeniti, ali na budućnost i nas i novih generacija možemo utjecati i želimo utjecati na najbolji način. Hrvatska politika i hrvatska država već su osudile sve zločine počinjene u ime bilo koje ideologije, zato smo i danas ovdje da odamo pijetet žrtvama komunističkog terora".
Dakle i sama antifašistička borba naroda Jugoslavije za Josipa Leku i nije bila ništa drugo nego puki komunistički teror, jer da nije bila to, onda valjda ne bi bilo onoga „nažalost“.
Bilo bi zanimljivo čuti odgovor Josipa Leke na pitanje što bi on to u našoj prošlosti mijenjao da može ili bi ostavio sve isto samo bi izbacio „komunistički teror“ u što je preimenovao antifašističku borbu.
Eto tako se sa strane hrvatske karikature a ne državnika obezvrjeđuje najveća pobjeda koju su Hrvati u svojoj povijesti izvojevali, čime se obezvrjeđuje i sam narod i njegov država. Vjerojatno se sve ono što se događalo na tlu Njemačke poslije bezuvjetne kapitulacije OS Trećeg Reicha, od pljačke, paleža, ubijanja zarobljenika i masovnih silovanja Njemica, što su pripadnici pobjedničkih vojski radili jednako u sva četiri sektora, sovjetskom, američkom, britanskom i francuskom, nikad posve rasvijetliti neće, ali radi se o milijunima ubijenih ratnih zarobljenika i milijunima silovanih Njemica.
To je istina zasnovana na neprijepornim činjenicama, ali još nikome od državnika iz zemalja članica antifašističke koalicije nije palo na pamet da izjavi da su ta događanja na tlu Njemačke okaljala veličanstvenu pobjedu nad silama mraka, nacizmom i fašizmom.
Možete li zamisliti da se primjerice 09. 05. na nekom od mjesta na kojim su bili tzv. Rajnski logori, sabirni logori za ratne zarobljenike pod američkim nadzorom, u kojima je od zime, gladi i zbog uskrate svake liječničke pomoći pomrlo, neki izvori spominju i do dva milijuna zarobljenih pripadnika OS Trećeg Reicha i izjavi da je time što se tamo događalo okaljana sva veličina pobjede antihitlerovske koalicije?
Ili da se negdje u Potsdamu u isto doba naslika Putin i izjavi to isto ili nešto slično?
Ili negdje drugdje britanski premijer Cameron ili francuski predsjednik Hollande.
Ili da se recimo Angela Merkel uputi u Reims i na mjestu potpisivanja bezuvjetne kapitulacije OS trećeg Reicha i svih vojski pod njemačkim nadzorom oda počast svim onim Nijemcima koji su kao ratni zarobljenici ili civili stradali od ruke pripadnika pobjedničkih vojski, a sve pobjedničke vojske proglasi zločinačkim?
Naravno da se takvo što nikad neće dogoditi, bez obzira mogu li se brojni postupci pojedinih pripadnika pobjedničkih vojski svrstati u kategoriju zločina.
Svi pobrojani slave pobjedu nad fašizmom, u Moskvi i spektakularnim vojnim paradama, ratne i poslijeratne „popratne pojave“, pa ni kažnjavanje zločinaca izvan pravnog sustava, kad i nevini stradavaju, nitko ni ne spominje.
Angela Merkel obilazi mjesta stradanja, nacističke logore smrti, prihvaćajući odgovornost Njemačke, ali i upozorava prvenstveno svoje Nijemce na holokaust i sve druge strahote i patnje koje su nacisti prouzrokovali drugim i drugačijima.
Povijest 2. Svjetskog rata je odavno napisana, svi dobro znaju tko je pobjednik a tko poraženi, nitko na strani pobjednika nema namjeru provoditi povijesni revizionizam i pisati neku drugu povijest 2. Svjetskog rata.
Takvo što može pasti na pamet samo fukari koja koketira s fašizmom, neovisno jel' to u Hrvatskoj, Srbiji, Ukrajini, Latviji …
Svakom pametnom je jasno da je Tuđmanovim dolaskom na vlast počeo proces povijesnog revizionizma u Hrvatskoj i ustaškog revivala, taj proces traje već 25 godina, a Milanovićeva Vlada, niti on osobno, niti ne pokušavaju spriječiti bujanje fašizma, odnosno njegove hrvatske inačice ustaštva ili povijesni revizionizam.
Predsjednicu RH da niti ne spominjem.
Eto u čemu se države i državnici razlikuju od karikatura od država i karikatura koje su im na čelu.
