Jedan primjer nebrige, nemara i neodgovornosti
Najveći „delavec“ istočno od Greenwicha, po Ivanu Šikiću i Marku Melčiću „rođeni gradonačelnik“, što lunja i tumara gradom po itineraru „Brownovog gibanja“ koje je u znanosti poznato i kao slučajno gibanje, koji pri tom tumaranju uočava „važne stvari“ poput npr. krivo parkiranih automobila, sve kako bi mogao rješavati goruće probleme grada, poput podizanja spomenika samome sebi u obliku „Bandićevih fontana“ primjerice.
Čovjek nikako da uoči da radi totalne nebrige i neodržavanja naočigled propadaju vitalni infrastrukturni objekti poput Mosta slobode primjerice. Dijelovi njegove čelične konstrukcije, ne da su načeti rđom, već su djelomično toliko rđom uništeni, da će se pri sanaciji, ako do nje dođe prije urušavanja, morati izrađivati novi.
Znam da se u nenarodnom režimu, kad Zagreb nije po Hercegovini tražio „rođene gradonačelnike“, niti su gradske službe popunjavane kadrovima izbosne s kupljenim diplomama, vodilo računa o održavanju infrastrukturnih objekata, a pogotovo onih vitalnih kao što su mostovi.
Znam da su postojali planovi održavanja čeličnih dijelova infrastrukturnih objekta tako da su se organske zaštitne prevlake obnavljale u redovitim vremenskim razmacima ne čekajući da rđa „pojede“ te dijelove.
E da, sad bi me tuđmanovjerni mogli ukoriti što ja to trabunjam o nekakvim planovima kad se zna da smo s rušenjem Jugoslavije srušili i plansku privredu i da danas poslujemo u tržišnim uvjetima koji ne poznaju planove, već samo „delanje“.
Bio je naš „delavec“ svojedobno u višednevnom posjetu Los Angelesu, ali se valjda nije stigao pozanimati o tome kako se održava čuveni „Golden gate“ i da tamo nikom ne pada na pamet pustiti da rđa uništi neke dijelove mosta, pa da se tek potom krene u sanaciju.
„Golden gate“ se permanentno održava. Ekipe za antikorozivnu zaštitu neprekidno rade i ne dopuštajući da na bilo kojem dijelu konstrukcije započnu i uznapreduju procesi korozije.
Znam reći će neki što ja tu trabunjam i što uspoređujem neusporedivo, gigantski „Golden gate„ i sićušni Most slobode, kao da ja uspoređujem ta dva objekta, a ne govorim o procesu održavanja.
Ne znam točno kome su na brizi zagrebački mostovi, ali pretpostavljam da se radi o „Zagrebačkim cestama“, a ako je tako, onda bih ja na mjestu rezerviranom samo za „rođene“, najurio direktora „Zagrebačkih cesta“ uz kaznenu prijavu radi nemara, a onda odmah, prije nego se most počne urušavati priupitao kuma Penavu jel' kojim slučajem zainteresiran da preko svojih posrednika sanira oštećenja na mostu za bar pet puta veću cijenu od tržišne.
No dobro, treći ćete, ne možemo mi sad od čovjeka koji si je na početku mandata kao ciljeve postavio izgradnju kongresnog centra, zgrade opere i žičare da se bavi tako prizemnim stvarima kao što je nekakvo održavanje infrastrukturnih objekata, ma koliko značajni bili za život građana, zar ne?
Čovjek nikako da uoči da radi totalne nebrige i neodržavanja naočigled propadaju vitalni infrastrukturni objekti poput Mosta slobode primjerice. Dijelovi njegove čelične konstrukcije, ne da su načeti rđom, već su djelomično toliko rđom uništeni, da će se pri sanaciji, ako do nje dođe prije urušavanja, morati izrađivati novi.
Znam da se u nenarodnom režimu, kad Zagreb nije po Hercegovini tražio „rođene gradonačelnike“, niti su gradske službe popunjavane kadrovima izbosne s kupljenim diplomama, vodilo računa o održavanju infrastrukturnih objekata, a pogotovo onih vitalnih kao što su mostovi.
Znam da su postojali planovi održavanja čeličnih dijelova infrastrukturnih objekta tako da su se organske zaštitne prevlake obnavljale u redovitim vremenskim razmacima ne čekajući da rđa „pojede“ te dijelove.
E da, sad bi me tuđmanovjerni mogli ukoriti što ja to trabunjam o nekakvim planovima kad se zna da smo s rušenjem Jugoslavije srušili i plansku privredu i da danas poslujemo u tržišnim uvjetima koji ne poznaju planove, već samo „delanje“.
Bio je naš „delavec“ svojedobno u višednevnom posjetu Los Angelesu, ali se valjda nije stigao pozanimati o tome kako se održava čuveni „Golden gate“ i da tamo nikom ne pada na pamet pustiti da rđa uništi neke dijelove mosta, pa da se tek potom krene u sanaciju.
„Golden gate“ se permanentno održava. Ekipe za antikorozivnu zaštitu neprekidno rade i ne dopuštajući da na bilo kojem dijelu konstrukcije započnu i uznapreduju procesi korozije.
Znam reći će neki što ja tu trabunjam i što uspoređujem neusporedivo, gigantski „Golden gate„ i sićušni Most slobode, kao da ja uspoređujem ta dva objekta, a ne govorim o procesu održavanja.
Ne znam točno kome su na brizi zagrebački mostovi, ali pretpostavljam da se radi o „Zagrebačkim cestama“, a ako je tako, onda bih ja na mjestu rezerviranom samo za „rođene“, najurio direktora „Zagrebačkih cesta“ uz kaznenu prijavu radi nemara, a onda odmah, prije nego se most počne urušavati priupitao kuma Penavu jel' kojim slučajem zainteresiran da preko svojih posrednika sanira oštećenja na mostu za bar pet puta veću cijenu od tržišne.
No dobro, treći ćete, ne možemo mi sad od čovjeka koji si je na početku mandata kao ciljeve postavio izgradnju kongresnog centra, zgrade opere i žičare da se bavi tako prizemnim stvarima kao što je nekakvo održavanje infrastrukturnih objekata, ma koliko značajni bili za život građana, zar ne?
