Kako god mi glasali, Hrvatska će ostati „muljevito dno Evrope“
U svojoj predizbornoj kampanji HDZ opet obećava pretvorbu Hrvatske, tog Tuđmanovog čardaka utemeljenog u živom blatu nacional-šovinizma, u zemlju meda i mlijeka, jer oni tvrde da danas imaju spremne i programe i ljude koji će to znati provesti.
Samo u 17 godina, u kojima su neopisivom lakoćom vladali Hrvatskom, osim mržnje iskazivane prema drugim i drugačijim i na besprimjernoj gramzivosti zasnovanoj mega-pljački nisu pokazali da znaju išta drugo.
Mene ne mogu uvjeriti u to da su se promijenili, jer da su se promijenili, umjesto šarene laže nudili bi i druge programe i ipak malo vjerodostojnije ljude koji bi na neki način bili jamac da te programe i mogu i znaju provesti.
Ono što je HDZ, jednako onaj Tuđmanov, kao i onaj postuđmanov, zorno pokazao je tek da mu jedino rušenje i devastacija ide od ruke, jer su tobože „rušeći komunizam“ uništili i devastirali i sve ono što je u socijalističko vrijeme i bilo dobro i dobro funkcioniralo, pritom prvenstveno mislim na izuzetno funkcionalno teritorijalno ustrojstvo zemlje koje je u odnosu na ovo varmeđijansko, što ga je uspostavio HDZ, prvenstveno radi centralističkog upravljanja zemljom, bilo nešto neopisivo naprednije i u funkciji decentraliziranog upravljanja.
Koju svrhu danas, bez ikakve fiskalne autonomije, pa i odgovornosti za vlastiti razvoj, ali i razvoj države, imaju županije, općinice i gradove koji to nisu da i ne spominjem, u uvjetima kad gotovo ni o čemu ne odlučuju i gotovo ništa ne mogu realizirati bez privole državnih organa vlasti? A u ono vrijeme su općine u gradu Zagrebu ostvarivale 76 % prihoda grada, a vlast je bila u rukama Skupštine grada, a ne gradonačelnika.
Istu sudbinu doživjelo je i dobro i funkcionalno hrvatsko pravosuđe, koje je nakon Tuđmanove intervencije pretvoreno u nešto što je postalo najvećom preprekom uspostavi države vladavine prava.
Što reći na devastaciju po mišljenju svijeta najboljeg javnog financijskog servisa u Evropi, SDK, jer današnja FINA nije ni sluga onodobnom SDK.
Unazađenje i devastacija je u režiji HDZ-a zahvatila sve segmente javnog i društvenog života u RH toliko da je The Economist proglasio Hrvatsku „muljevitim dnom Evrope“ (soggy bottom of Europe).
Tako su pod HDZ-ovom „domoljubnom“ rukom stradala i hrvatska znanost i obrazovanje što je jasno vidljivo iz konstantnog pada rejtinga Zagrebačkog sveučilišta, koje je „u mraku“ bilo daleko ispred Univerze u Ljubljani, a pogotovo Univerziteta u Beogradu, a danas značajno zaostaje i za jednim i za drugim sveučilištem, pogotovo onim u Ljubljani.
Do koje mjere je išlo HDZ-ovo rušilačko ludilo najbolje govori podatak da je u HDZ-u postojala radikalna struja koja je smatrala da sa socijalističkim nasljeđem treba prekinuti do te mjere da se zaustave i prekinu doslovno sve aktivnosti koje su započele prethodne vlasti pa i gradnja svih objekata neovisno o stupnju njihove dovršenosti.
Sva sreća pa tim domoljubima nije pošlo za rukom da baš sve zaustave.
Samo ilustracije radi, sasvim ozbiljno je predlagano da se zaustavi dovršenje građevinski gotovo potpuno dovršene NSK samo zato što je njezinu izgradnju inicirao njima neopisivo omraženi Stipe Šuvar. (sic!) Po njima objekt je trebalo preprojektirati i promijeniti mu namjenu.
Na sreću pa su prevagu odnijeli oni koji su se zalagali da se NSK kao kapitalni objekt kulture ipak dovrši, s tim da se na otvorenje ne pozove inicijator izgradnje NSK dr. Stipe Šuvar.
Obustavljeni su radovi na 90 % dovršenoj TE Plomin II, koja je kasnije ipak dovršena kroz potpuno nepotrebno davanje objekta u koncesiju.
HDZ-ove štetočine su uspjele zaustaviti izgradnju najskupljeg i najmonumentalnijeg objekta u gradnji na području nekadašnje SFRJ, Sveučilišne bolnice u Blatu (Nove bolnice) i to zaustavljanjem uplata na referendumu izglasanog samodoprinosa, što je proglašeno pljačkom građana i „socijalističkom izmišljotinom jer se u tržišnim ekonomijama objekti ne grade sredstvima samodoprinosa“.
Rečeno je da će se izgradnja nastaviti sredstvima fonda zdravstvenog osiguranja.
Danas smo svjedoci da radi potpune nebrige u proteklih 25 godina impresivno zdanje, u čiju izgradnju je dotad bilo uloženo 380 milijuna ondašnjih DEM, a procijenjeno je da je za njeno potpuno dovršenje trebalo uložiti otprilike još toliko, nezaustavljivo propada.
Glavni protivnici dovršetka gradnje klinike za 21. stoljeće, kako su tom objektu tepali zagovornici njezine izgradnje, bili su uglavnom ravnatelji zagrebačkih bolnica, zbog straha od gubitka pozicija i važnosti, a obrazloženje je uvijek bilo da nema novca za to. Ali novca je bilo za brojne dogradnje postojećih bolničkih kapaciteta, u Vinogradskoj, Svetom Duhu, Rebru, izgradnje Hitne pomoći … dakle kapaciteta koji su se trebali naći u okviru Nove bolnice.
O da, dovršetak Nove bolnice bio je predmetom predizbornih kampanja više stranaka uoči parlamentarnih izbora, ali i izbora gradonačelnika, sam Bandić je tri puta obećavao nastavak izgradnje, svjedoci smo da zadnjih pet godina dovršenje Nove bolnice više nitko i ne spominje.
Izgleda da će to zdanje, svakim danom sve derutnije, ostati spomenikom pomračenog uma.
I ne samo HDZ-ovskog!
Akademik Željko Reiner, nositelj HDZ-ove liste u 1. izbornoj jedinici, kao gauleiter Rebra bio je jedan od najgorljivijih protivnika dovršetka Nove bolnice, jer bi onda otpala izgradnja njegovog spomenika na Rebru.
I taj i takav Reiner je u okviru predizborne kampanje posjetio Dječju bolnicu u Klaićevoj i tamo sav izvan sebe od brige i skrbi ne samo za zdravlje djece, već i za aktivnu pronatalitetnu politiku, najavio izgradnju nove dječje bolnice, gubeći iz vida da bi, da i njegovom nemalom zaslugom nije zaustavljena izgradnja Nove bolnice, problem odgovarajuće dječje bolnice odavno bio riješen. Pred dvadesetak godina.
Sve ono što sam napisao i opravdano pripisao HDZ-u nimalo od odgovornosti ne amnestira SDP, stranku koja je sa svojim koalicijskim partnerima obnašala vlast u dva mandata, dakle 8 godina, ni ne pokušavajući raskinuti sa Tuđmanovim nasljeđem, već je jednostavno nastavljala dogradnju Tuđmanovog neodrživog nacional-šovinističkog projekta.
A bez raskida s Tuđmanom i njegovim nasljeđem u Hrvatskoj se naprosto ništa neće promijeniti na bolje, bar ne bitno, ma koja opcija odnijela pobjedu na predstojećim parlamentarnim izborima.
Dakle glasali vi kako god vam drago, uz postojeći politički establishment veličajući Tuđmana i zaklinjući se u njega, Hrvatska će i dalje zaostajati za svijetom i ostati muljevito dno Evrope.
Samo u 17 godina, u kojima su neopisivom lakoćom vladali Hrvatskom, osim mržnje iskazivane prema drugim i drugačijim i na besprimjernoj gramzivosti zasnovanoj mega-pljački nisu pokazali da znaju išta drugo.
Mene ne mogu uvjeriti u to da su se promijenili, jer da su se promijenili, umjesto šarene laže nudili bi i druge programe i ipak malo vjerodostojnije ljude koji bi na neki način bili jamac da te programe i mogu i znaju provesti.
Ono što je HDZ, jednako onaj Tuđmanov, kao i onaj postuđmanov, zorno pokazao je tek da mu jedino rušenje i devastacija ide od ruke, jer su tobože „rušeći komunizam“ uništili i devastirali i sve ono što je u socijalističko vrijeme i bilo dobro i dobro funkcioniralo, pritom prvenstveno mislim na izuzetno funkcionalno teritorijalno ustrojstvo zemlje koje je u odnosu na ovo varmeđijansko, što ga je uspostavio HDZ, prvenstveno radi centralističkog upravljanja zemljom, bilo nešto neopisivo naprednije i u funkciji decentraliziranog upravljanja.
Koju svrhu danas, bez ikakve fiskalne autonomije, pa i odgovornosti za vlastiti razvoj, ali i razvoj države, imaju županije, općinice i gradove koji to nisu da i ne spominjem, u uvjetima kad gotovo ni o čemu ne odlučuju i gotovo ništa ne mogu realizirati bez privole državnih organa vlasti? A u ono vrijeme su općine u gradu Zagrebu ostvarivale 76 % prihoda grada, a vlast je bila u rukama Skupštine grada, a ne gradonačelnika.
Istu sudbinu doživjelo je i dobro i funkcionalno hrvatsko pravosuđe, koje je nakon Tuđmanove intervencije pretvoreno u nešto što je postalo najvećom preprekom uspostavi države vladavine prava.
Što reći na devastaciju po mišljenju svijeta najboljeg javnog financijskog servisa u Evropi, SDK, jer današnja FINA nije ni sluga onodobnom SDK.
Unazađenje i devastacija je u režiji HDZ-a zahvatila sve segmente javnog i društvenog života u RH toliko da je The Economist proglasio Hrvatsku „muljevitim dnom Evrope“ (soggy bottom of Europe).
Tako su pod HDZ-ovom „domoljubnom“ rukom stradala i hrvatska znanost i obrazovanje što je jasno vidljivo iz konstantnog pada rejtinga Zagrebačkog sveučilišta, koje je „u mraku“ bilo daleko ispred Univerze u Ljubljani, a pogotovo Univerziteta u Beogradu, a danas značajno zaostaje i za jednim i za drugim sveučilištem, pogotovo onim u Ljubljani.
Do koje mjere je išlo HDZ-ovo rušilačko ludilo najbolje govori podatak da je u HDZ-u postojala radikalna struja koja je smatrala da sa socijalističkim nasljeđem treba prekinuti do te mjere da se zaustave i prekinu doslovno sve aktivnosti koje su započele prethodne vlasti pa i gradnja svih objekata neovisno o stupnju njihove dovršenosti.
Sva sreća pa tim domoljubima nije pošlo za rukom da baš sve zaustave.
Samo ilustracije radi, sasvim ozbiljno je predlagano da se zaustavi dovršenje građevinski gotovo potpuno dovršene NSK samo zato što je njezinu izgradnju inicirao njima neopisivo omraženi Stipe Šuvar. (sic!) Po njima objekt je trebalo preprojektirati i promijeniti mu namjenu.
Na sreću pa su prevagu odnijeli oni koji su se zalagali da se NSK kao kapitalni objekt kulture ipak dovrši, s tim da se na otvorenje ne pozove inicijator izgradnje NSK dr. Stipe Šuvar.
Obustavljeni su radovi na 90 % dovršenoj TE Plomin II, koja je kasnije ipak dovršena kroz potpuno nepotrebno davanje objekta u koncesiju.
HDZ-ove štetočine su uspjele zaustaviti izgradnju najskupljeg i najmonumentalnijeg objekta u gradnji na području nekadašnje SFRJ, Sveučilišne bolnice u Blatu (Nove bolnice) i to zaustavljanjem uplata na referendumu izglasanog samodoprinosa, što je proglašeno pljačkom građana i „socijalističkom izmišljotinom jer se u tržišnim ekonomijama objekti ne grade sredstvima samodoprinosa“.
Rečeno je da će se izgradnja nastaviti sredstvima fonda zdravstvenog osiguranja.
Danas smo svjedoci da radi potpune nebrige u proteklih 25 godina impresivno zdanje, u čiju izgradnju je dotad bilo uloženo 380 milijuna ondašnjih DEM, a procijenjeno je da je za njeno potpuno dovršenje trebalo uložiti otprilike još toliko, nezaustavljivo propada.
Glavni protivnici dovršetka gradnje klinike za 21. stoljeće, kako su tom objektu tepali zagovornici njezine izgradnje, bili su uglavnom ravnatelji zagrebačkih bolnica, zbog straha od gubitka pozicija i važnosti, a obrazloženje je uvijek bilo da nema novca za to. Ali novca je bilo za brojne dogradnje postojećih bolničkih kapaciteta, u Vinogradskoj, Svetom Duhu, Rebru, izgradnje Hitne pomoći … dakle kapaciteta koji su se trebali naći u okviru Nove bolnice.
O da, dovršetak Nove bolnice bio je predmetom predizbornih kampanja više stranaka uoči parlamentarnih izbora, ali i izbora gradonačelnika, sam Bandić je tri puta obećavao nastavak izgradnje, svjedoci smo da zadnjih pet godina dovršenje Nove bolnice više nitko i ne spominje.
Izgleda da će to zdanje, svakim danom sve derutnije, ostati spomenikom pomračenog uma.
I ne samo HDZ-ovskog!
Akademik Željko Reiner, nositelj HDZ-ove liste u 1. izbornoj jedinici, kao gauleiter Rebra bio je jedan od najgorljivijih protivnika dovršetka Nove bolnice, jer bi onda otpala izgradnja njegovog spomenika na Rebru.
I taj i takav Reiner je u okviru predizborne kampanje posjetio Dječju bolnicu u Klaićevoj i tamo sav izvan sebe od brige i skrbi ne samo za zdravlje djece, već i za aktivnu pronatalitetnu politiku, najavio izgradnju nove dječje bolnice, gubeći iz vida da bi, da i njegovom nemalom zaslugom nije zaustavljena izgradnja Nove bolnice, problem odgovarajuće dječje bolnice odavno bio riješen. Pred dvadesetak godina.
Sve ono što sam napisao i opravdano pripisao HDZ-u nimalo od odgovornosti ne amnestira SDP, stranku koja je sa svojim koalicijskim partnerima obnašala vlast u dva mandata, dakle 8 godina, ni ne pokušavajući raskinuti sa Tuđmanovim nasljeđem, već je jednostavno nastavljala dogradnju Tuđmanovog neodrživog nacional-šovinističkog projekta.
A bez raskida s Tuđmanom i njegovim nasljeđem u Hrvatskoj se naprosto ništa neće promijeniti na bolje, bar ne bitno, ma koja opcija odnijela pobjedu na predstojećim parlamentarnim izborima.
Dakle glasali vi kako god vam drago, uz postojeći politički establishment veličajući Tuđmana i zaklinjući se u njega, Hrvatska će i dalje zaostajati za svijetom i ostati muljevito dno Evrope.
