Okolo MOSTa pa na mala vrata
Nakon natezanja duljeg od mjesec dana, pregovaranja s MOSTom, na MOSTu, pored MOSTa, ispod MOSTa … popraćenim mnogim nečasnim radnjama, uključujući i prijetnje i ucjene, koje su se odvijale u pozadini podalje od očiju javnosti, evo nas pred ciljem, koji sad više nije zamagljen, već jasno vidljiv, upravo onakav kakvog su žarko željeli predsjednica RH, katolički kler i gotovo sve braniteljske i druge udruge proizašle iz DR, ali i sve ono što u redovima hrvatskog naroda fašistički i klerofašistički diše, a neki od nas vidjeli odmah po proglašenju izbornih rezultata, naime sve vrijeme se radilo o dovođenju HDZ-a na vlast, neovisno o rezultatima parlamentarnih izbora.
Uoči izbora računalo se da će, radi dosta mršavih rezultata, prouzročenih nesnalaženjem, neodlučnošću i kukavičlukom, koju je u vođenju države polučila Kukuriku koalicija, HDZ osvojiti dovoljan broj glasova i sa svojom Domoljubnom koalicijom pobijediti na izborima, ostvariti saborsku većinu i formirati vladu.
Ta pobjeda HDZ-a bila je to izglednija što im je Zoran Milanović, prvo odbijanjem IDS kao koalicijskog partnera, a potom i svojom predizbornom retorikom koja je „uvođenjem“ Tuđmana, „stvaranja države“, DR, domoljublja i podilaženja braniteljima, sve iz repertoara HDZ-a, gubeći tako velik broj izglednih glasova, davao Domoljubnoj koaliciji dodatni vjetar u jedra.
No kako u hrvatskom nacionalnom korpusu ima i izvan glasačkog tijela SDP-a dosta onih koji HDZ jednostavno ne „mirišu“, krenulo se pod okriljem eksponenata Opus Dei u stvaranje pričuvne varijante, koalicije nezavisnih lista MOST, kamufliranih u tobožnje reformističko ruho i prožeto tobože silnom brigom za Hrvatsku, tobože ugroženu ne korupcijom, ne organiziranim kriminalom, ne neradom pravosuđa…, sve kategorijama inauguriranim od HDZ-a, nego nejedinstvom u redovima hrvatskog naroda.
Ta koalicija, MOST, koja je okupila tobože neporočne ljude poprilično različitih ideoloških i drugih opredjeljenja, ali ljude koje, bar prema izjavama većine njih, ne zanimaju ni funkcije u vlasti ni „fotelje“, već jedino i samo dobrobit hrvatskog naroda i njegove države, što je provedivo jedino kroz provedbu reformi koje oni predlažu.
Već preliminarni izborni rezultati su pokazali da ni nijedna velika koalicija, ni Hrvatska raste, ni Domoljubna koalicija, bez MOSTa ne mogu ostvariti saborsku većinu, a onda niti formirati vladu.
MOST, vjerojatno i sam iznenađen brojem glasova koje je na izborima osvojio, ubrzo postaje svjestan svoje važnosti, kreće u pregovore s obje koalicije postavljajući ultimativno svoje zahtjeve, koji u svojoj suštini znače poništenje volje građana izražene na izborima, kroz potpunu suspenziju višestranačja, a time i parlamentarne demokracije. Na kraju su zahtjevi za funkcije u vlasti i „fotelje“ potpuno u drugi plan potisnuli tako ultimativne zahtjeve za provođenje ionako nedefiniranih reformi.
Takvu ucjenu MOSTa su prvo odbacili koalicijski partneri SDP-a iz koalicije Hrvatska raste, a potom i sam SDP, tako da sad MOST i nema kamo nego „nastaviti pregovore samo s Domoljubnom koalicijom predvođenom HDZ-om“, koja je, nota bene, jednako tako odbila ultimatum MOSTa, samo malo drugačije formulirajući to odbijanje.
Međutim sam „manevar“ se i sastojao od toga da se koalicija Hrvatska raste izbaci iz igre kao nekooperativna, ali na način „da se Vlasi ne dosjete“.
Postavlja se pitanje čemu je služilo, a i dalje služi, sve ono prenemaganje MOSTa, kad je već kroz nepodržavanje kandidata za predsjednika Hrvatskog sabora iz svojih redova, koji je dogovoren s koalicijom Hrvatska raste, postalo jasno da je nedvojbeno stao uz HDZ odnosno Domoljubnu koaliciju.
Osobno mislim, budući Domoljubnoj koaliciji za ostvariti većinu glasova u Hrvatskom saboru trebaju sve „ruke“ MOSTara, da će se daljnji pregovori voditi u smjeru „zadovoljavanja potreba“ svih MOSTara, da bi se i one kolebljive moglo privoljeti da pristanu „reformirati“ Hrvatsku s HDZ-om, na način kako ju je već jednom „reformirao“ pod vodstvom Franje Tuđmana, jer od nepostojećih reformi koje nudi MOST i nepostojećeg „reformskog paketa“ HDZ-a, u kojem je glavna stavka Program gospodarskog oporavka, koji je navodno izradio njemački IFO Institut, institucija kojia negira izradu nekakvog cjelovitog programa te vrste, tvrdeći da je HDZ-u tek pružao neke konzultantske usluge.
O kakvom je „kvalitetnom“ programu riječ, najbolje je javnost svojedobno upoznala Martina Dalić, kad je odbijajući sudjelovati u novoj prevari HDZ-a, sama napustila tu zločinačku organizaciju.
Uglavnom po mojem sudu od MOST-HDZ-ovskog brašna neće se moći umjesiti nikakvo tijesto za iole probavljivu pitu, tako da će nekakva vlada, ako je uopće uspiju oformiti, biti kratkog vijeka, a prema rezultatima koje će ostvariti, predstavljat će tek novi gubitak vremena.
Uoči izbora računalo se da će, radi dosta mršavih rezultata, prouzročenih nesnalaženjem, neodlučnošću i kukavičlukom, koju je u vođenju države polučila Kukuriku koalicija, HDZ osvojiti dovoljan broj glasova i sa svojom Domoljubnom koalicijom pobijediti na izborima, ostvariti saborsku većinu i formirati vladu.
Ta pobjeda HDZ-a bila je to izglednija što im je Zoran Milanović, prvo odbijanjem IDS kao koalicijskog partnera, a potom i svojom predizbornom retorikom koja je „uvođenjem“ Tuđmana, „stvaranja države“, DR, domoljublja i podilaženja braniteljima, sve iz repertoara HDZ-a, gubeći tako velik broj izglednih glasova, davao Domoljubnoj koaliciji dodatni vjetar u jedra.
No kako u hrvatskom nacionalnom korpusu ima i izvan glasačkog tijela SDP-a dosta onih koji HDZ jednostavno ne „mirišu“, krenulo se pod okriljem eksponenata Opus Dei u stvaranje pričuvne varijante, koalicije nezavisnih lista MOST, kamufliranih u tobožnje reformističko ruho i prožeto tobože silnom brigom za Hrvatsku, tobože ugroženu ne korupcijom, ne organiziranim kriminalom, ne neradom pravosuđa…, sve kategorijama inauguriranim od HDZ-a, nego nejedinstvom u redovima hrvatskog naroda.
Ta koalicija, MOST, koja je okupila tobože neporočne ljude poprilično različitih ideoloških i drugih opredjeljenja, ali ljude koje, bar prema izjavama većine njih, ne zanimaju ni funkcije u vlasti ni „fotelje“, već jedino i samo dobrobit hrvatskog naroda i njegove države, što je provedivo jedino kroz provedbu reformi koje oni predlažu.
Već preliminarni izborni rezultati su pokazali da ni nijedna velika koalicija, ni Hrvatska raste, ni Domoljubna koalicija, bez MOSTa ne mogu ostvariti saborsku većinu, a onda niti formirati vladu.
MOST, vjerojatno i sam iznenađen brojem glasova koje je na izborima osvojio, ubrzo postaje svjestan svoje važnosti, kreće u pregovore s obje koalicije postavljajući ultimativno svoje zahtjeve, koji u svojoj suštini znače poništenje volje građana izražene na izborima, kroz potpunu suspenziju višestranačja, a time i parlamentarne demokracije. Na kraju su zahtjevi za funkcije u vlasti i „fotelje“ potpuno u drugi plan potisnuli tako ultimativne zahtjeve za provođenje ionako nedefiniranih reformi.
Takvu ucjenu MOSTa su prvo odbacili koalicijski partneri SDP-a iz koalicije Hrvatska raste, a potom i sam SDP, tako da sad MOST i nema kamo nego „nastaviti pregovore samo s Domoljubnom koalicijom predvođenom HDZ-om“, koja je, nota bene, jednako tako odbila ultimatum MOSTa, samo malo drugačije formulirajući to odbijanje.
Međutim sam „manevar“ se i sastojao od toga da se koalicija Hrvatska raste izbaci iz igre kao nekooperativna, ali na način „da se Vlasi ne dosjete“.
Postavlja se pitanje čemu je služilo, a i dalje služi, sve ono prenemaganje MOSTa, kad je već kroz nepodržavanje kandidata za predsjednika Hrvatskog sabora iz svojih redova, koji je dogovoren s koalicijom Hrvatska raste, postalo jasno da je nedvojbeno stao uz HDZ odnosno Domoljubnu koaliciju.
Osobno mislim, budući Domoljubnoj koaliciji za ostvariti većinu glasova u Hrvatskom saboru trebaju sve „ruke“ MOSTara, da će se daljnji pregovori voditi u smjeru „zadovoljavanja potreba“ svih MOSTara, da bi se i one kolebljive moglo privoljeti da pristanu „reformirati“ Hrvatsku s HDZ-om, na način kako ju je već jednom „reformirao“ pod vodstvom Franje Tuđmana, jer od nepostojećih reformi koje nudi MOST i nepostojećeg „reformskog paketa“ HDZ-a, u kojem je glavna stavka Program gospodarskog oporavka, koji je navodno izradio njemački IFO Institut, institucija kojia negira izradu nekakvog cjelovitog programa te vrste, tvrdeći da je HDZ-u tek pružao neke konzultantske usluge.
O kakvom je „kvalitetnom“ programu riječ, najbolje je javnost svojedobno upoznala Martina Dalić, kad je odbijajući sudjelovati u novoj prevari HDZ-a, sama napustila tu zločinačku organizaciju.
Uglavnom po mojem sudu od MOST-HDZ-ovskog brašna neće se moći umjesiti nikakvo tijesto za iole probavljivu pitu, tako da će nekakva vlada, ako je uopće uspiju oformiti, biti kratkog vijeka, a prema rezultatima koje će ostvariti, predstavljat će tek novi gubitak vremena.
