Reforme da, ali s nekim drugim ljudima, a možda i u nekom drugom životu
Produkt i danas glavni eksponent Opus Dei i Crkve u Hrvata, grupacije nezavisnih lista udruženih u MOST, vapi za nacionalnim jedinstvom i ultimativno zahtijeva provođenje političkih, gospodarskih i društvenih reformi u RH, s time da baš i ne zna što bi to točno htio, a pogotovo kako bi to, s kime i u kojem vremenu proveo.
Ono što smo dosad vidjeli od tog „reformskog paketa“ MOSTa su tek nekakve zbrda-zdola nabacane nemušte natuknice koje bi netko drugi morao osmisliti, razraditi, isplanirati i provesti pod „budnim nadzorom“ MOSTara, koji istinaibog baš i ne znaju o čemu s radi.
A onda opet da bi se neki od njegovih zahtjeva mogli provesti, trebalo bi mijenjati ustav RH, a za primjerice cjelovitu provedbu ZERP-a, trebalo bi prvo „udobrovoljiti“ EU ili iz nje istupiti.
I još bi tom drugom, koji bi morao osmisliti, razraditi, isplanirati i provesti sve reforme, MOSTari uvjetovali da se za „šefa parade“ odnosno premijera odabere nekoga iz redova nestranačkih stručnjaka, valjda opće prakse, čiju stručnost bi ocijenili oni ili Opus Dei i HBK.
Ono što se dosad zna je da su MOSTari u tom smislu kontaktirali Sandru Švaljek, koja ih je ljubazno odbila uz obrazloženje da takva vlada naprosto ne može funkcionirati.
Reformu pravosuđa, tu najbolesniju komponentu vlasti u RH, MOSTari gotovo i ne spominju, a bez ozdravljenja hrvatskog pravosuđa, sve druge pa i najbolje osmišljene reforme bile bi gotovo neprovedive, a time i besmislene.
Ja osobno nisam primijetio da je MOSTarima stalo do Hrvatske kao sekularne države i države vladavine prava, jer se zalažu da nastava vjeronauka u državnim školama ostane, a za Hrvatsku ponižavajuće ugovore s Vatikanom uopće ne spominju. Za pravosuđe je već rečeno.
Kakav je odnos MOSTara prema antifašizmu, jednom od temelja hrvatske državnosti, možemo samo nagađati … Za Petrova i one koji ga bespogovorno slijede antifašizam je vjerojatno zločin per se.
Bezidejnost i neznanje MOSTara je jedna prepreka provedbi reformskih zahvata, a druga rekao bih i ozbiljnija, je "stvaranje države" i to još "u krvi", zato što se pod tim pojmom zapravo krije provedba fašističke kontrarevolucije, koju su po receptu Maksa Luburića predvođeni Tuđmanom, "rušeći Jugoslaviju svim sredstvima", izveli "hrvatski branitelji", oni zadojeni nacional-šovinizmom (manji broj njih) svjesno, a drugi (daleko veći broj njih) obmanuti i nesvjesno.
Što, nitko tim braniteljima nije rekao da će se gubitkom jugoslavenskog tržišta urušiti hrvatsko gospodarstvo i da se po povratku od tamo, kamo su svojevoljno otišli ili u ratni kaos bili gurnuti, neće moći vratiti na svoj radna mjesta, jer tih njihovih bivših radnih mjesta naprosto više neće biti?
Jesu li bili opijeni stotinama milijardi USD hrvatskog iseljeništva, koje "čekaju na granici da budu uložene u Hrvatskoj", jer hrvatsko iseljeništvo "neće investirati u Hrvatskoj sve dok je u Jugoslaviji"? Nitko im nije rekao, da to iseljeništvo tog i takvog novca naprosto nema, jer je najvećim dijelom siromašno, manji broj ih sudi u srednju klasu, a zaista rijetki su i bogati?
E ali Tuđman im je, poduprt svojim apologetima, mahom "stručnjacima" kakav je i sam bio, utuvio u glavu da će Hrvatska "čim izađe iz Jugoslavije biti razvijena i bogata kao Švicarska". Danas imamo to što imamo, državu u kojoj caruju kriminal i korupcija, a "stručnjaci" poput Gorana Vojkovića melju o reformama kao i oni Petrovljevi sljedbenici, nesvjesni da se prvo mora potpuno napustiti sustav proglašenih istina i Tuđmanov koncept nacional-socijalističke države, a tek potom ima smisla poduzimati razno-razne reformske poteze i provoditi mjere u smislu ozdravljenja gospodarstva, promjene teritorijalnog ustroja, decentralizacije državne uprave i društvenog razvoja uopće.
Dakle temeljita detuđmanizacija, deustašizacija i deklerikalizacija hrvatskog društva su conditio sine qua non svakog napretka, jer tuđmanizam ne samo što je nepovratno pojeo 25 godina hrvatske stvarnosti, on je Hrvatsku vratio destljeća unazad napravivši od potencijalno prosperitetne zemlje ono što je The Economist prozvao "muljevito dno Evrope" (soggy bottom of Euope).
To stanje MOSTari promijeniti ne mogu, niti se to stanje s MOSTarima promijeniti može, zato mi se daljnji pregovori s njima čine besmislenim, a raspisivanje novih izbora nužnim.
I da, reforme će moći provesti ona politička opcija koja bude reformski opredijeljena, imala stabilnu i solidnu saborsku većinu, ali i mogla okupiti i dvotrećinsku većinu kako bi se mogle provesti neophodne promjene ustava.
Ono što smo dosad vidjeli od tog „reformskog paketa“ MOSTa su tek nekakve zbrda-zdola nabacane nemušte natuknice koje bi netko drugi morao osmisliti, razraditi, isplanirati i provesti pod „budnim nadzorom“ MOSTara, koji istinaibog baš i ne znaju o čemu s radi.
A onda opet da bi se neki od njegovih zahtjeva mogli provesti, trebalo bi mijenjati ustav RH, a za primjerice cjelovitu provedbu ZERP-a, trebalo bi prvo „udobrovoljiti“ EU ili iz nje istupiti.
I još bi tom drugom, koji bi morao osmisliti, razraditi, isplanirati i provesti sve reforme, MOSTari uvjetovali da se za „šefa parade“ odnosno premijera odabere nekoga iz redova nestranačkih stručnjaka, valjda opće prakse, čiju stručnost bi ocijenili oni ili Opus Dei i HBK.
Ono što se dosad zna je da su MOSTari u tom smislu kontaktirali Sandru Švaljek, koja ih je ljubazno odbila uz obrazloženje da takva vlada naprosto ne može funkcionirati.
Reformu pravosuđa, tu najbolesniju komponentu vlasti u RH, MOSTari gotovo i ne spominju, a bez ozdravljenja hrvatskog pravosuđa, sve druge pa i najbolje osmišljene reforme bile bi gotovo neprovedive, a time i besmislene.
Ja osobno nisam primijetio da je MOSTarima stalo do Hrvatske kao sekularne države i države vladavine prava, jer se zalažu da nastava vjeronauka u državnim školama ostane, a za Hrvatsku ponižavajuće ugovore s Vatikanom uopće ne spominju. Za pravosuđe je već rečeno.
Kakav je odnos MOSTara prema antifašizmu, jednom od temelja hrvatske državnosti, možemo samo nagađati … Za Petrova i one koji ga bespogovorno slijede antifašizam je vjerojatno zločin per se.
Bezidejnost i neznanje MOSTara je jedna prepreka provedbi reformskih zahvata, a druga rekao bih i ozbiljnija, je "stvaranje države" i to još "u krvi", zato što se pod tim pojmom zapravo krije provedba fašističke kontrarevolucije, koju su po receptu Maksa Luburića predvođeni Tuđmanom, "rušeći Jugoslaviju svim sredstvima", izveli "hrvatski branitelji", oni zadojeni nacional-šovinizmom (manji broj njih) svjesno, a drugi (daleko veći broj njih) obmanuti i nesvjesno.
Što, nitko tim braniteljima nije rekao da će se gubitkom jugoslavenskog tržišta urušiti hrvatsko gospodarstvo i da se po povratku od tamo, kamo su svojevoljno otišli ili u ratni kaos bili gurnuti, neće moći vratiti na svoj radna mjesta, jer tih njihovih bivših radnih mjesta naprosto više neće biti?
Jesu li bili opijeni stotinama milijardi USD hrvatskog iseljeništva, koje "čekaju na granici da budu uložene u Hrvatskoj", jer hrvatsko iseljeništvo "neće investirati u Hrvatskoj sve dok je u Jugoslaviji"? Nitko im nije rekao, da to iseljeništvo tog i takvog novca naprosto nema, jer je najvećim dijelom siromašno, manji broj ih sudi u srednju klasu, a zaista rijetki su i bogati?
E ali Tuđman im je, poduprt svojim apologetima, mahom "stručnjacima" kakav je i sam bio, utuvio u glavu da će Hrvatska "čim izađe iz Jugoslavije biti razvijena i bogata kao Švicarska". Danas imamo to što imamo, državu u kojoj caruju kriminal i korupcija, a "stručnjaci" poput Gorana Vojkovića melju o reformama kao i oni Petrovljevi sljedbenici, nesvjesni da se prvo mora potpuno napustiti sustav proglašenih istina i Tuđmanov koncept nacional-socijalističke države, a tek potom ima smisla poduzimati razno-razne reformske poteze i provoditi mjere u smislu ozdravljenja gospodarstva, promjene teritorijalnog ustroja, decentralizacije državne uprave i društvenog razvoja uopće.
Dakle temeljita detuđmanizacija, deustašizacija i deklerikalizacija hrvatskog društva su conditio sine qua non svakog napretka, jer tuđmanizam ne samo što je nepovratno pojeo 25 godina hrvatske stvarnosti, on je Hrvatsku vratio destljeća unazad napravivši od potencijalno prosperitetne zemlje ono što je The Economist prozvao "muljevito dno Evrope" (soggy bottom of Euope).
To stanje MOSTari promijeniti ne mogu, niti se to stanje s MOSTarima promijeniti može, zato mi se daljnji pregovori s njima čine besmislenim, a raspisivanje novih izbora nužnim.
I da, reforme će moći provesti ona politička opcija koja bude reformski opredijeljena, imala stabilnu i solidnu saborsku većinu, ali i mogla okupiti i dvotrećinsku većinu kako bi se mogle provesti neophodne promjene ustava.
