Preskupa MOSTarina?
MOSTari, predvođeni eksponentom Opus Dei, Božom Petrovim, su po svemu sudeći uspjeli hrvatski cirkus apsurda dovesti do kulmincije tako što su onemogućili konstituiranje Hrvatskog sabora, a vjerojatno će isprovocirati i ponavljanje izbora.
I sve to postižu upornim neodustajanjem od svojeg programa, a nikakvog programa nikad i nije bilo, sve vrijeme se radi o nekakvim dosjetkama kojima se obje velike koalicije pokušavaju prisiliti na suradnju čiji je cilj postizanje jedinstva hrvatskog naroda, kojeg tako zagovara i vapi za njim predsjednica Države i Crkva u Hrvata. Da o hrvatskim "domoljubima" i ne govorim.
Platforma na kojoj bi se trebalo ostvariti jedinstvo je zapravo nastavak procesa "pomirbe sinova ustaša i partizana", koju je prema zamisli Maksa Luburića, koja je za cilj imala davanje legitimiteta ustaštvu kroz njegovo izvođenje na hrvatsku javnu i političku scenu, započeo provoditi Franjo Tuđman, koji je također bio poznat po programima koje se ali nije usudio nikome pokazati zbog silnog straha da mu ih ne ukradu, pa onda neki drugi počnu u život provoditi te remek-zamisli po mozgu pozeblih. A vrijeme je pokazalo da nikakvih, a pogotovo ne onih suvislih gospodarskih, programa nije nikad ni bilo.
Zapravo je, postojao je ali samo jedan program; kroz nacionalističko podilaženje naciji dokopati se vlasti, da bi se tom vlašću moglo okoristiti tako da se izvrši redistribucija narodnog bogatstva, što je značilo to bogatstvo preliti u vlastite džepove i džepove mahom vlastitih privrženika. I taj "program" je vrhunski realiziran provođenjem mega-pljačke hrvatskog naroda koja se eufemistički zove "pretvorba i privatizacija društvenog vlasništva".
MOSTari svjesni činjenice da nijedna od obje koalicije ne može sastaviti vladu bez njihove potpore, izmišljaju sve nove i nove "programe", postavljaju nove uvjete i otvoreno ucjenjuju i jedne i druge, uz stalna nastojanja Opus Dei, odnosno lidera MOSTa, Bože Petrova, da privoli sve MOSTare da se priklone HDZ-u, osiguravajući tako Tomislavu Karamarku izglednu mogućnost da mu predsjednica Republike ponudi mandat za sastavljanje nove Vlade RH.
Očito je da se taj proces među MOSTarima ne odvija na željeni način, jer oni nisu nikakva homogena cjelina, niti su svi skloni HDZ-u i Domoljubnoj koaliciji, kojima, da bi ostvarili saborsku većinu, trebaju sve "ruke" MOSTara, dok je onima iz Hrvatska raste dovoljna i samo polovica njihovih ruku.
Onima iz Opus Dei, koji u rukama drže daljinski upravljač za Božu Petrova, je sve to jasno, strahuju i oni od toga da se MOST razgradi i da dio njegovih članova koalira s koalicijom Hrvatska raste, osiguravajući joj tako saborsku većinu, a time i pravo na sastavljanje vlade, što se naprosto ne smije dogoditi, jer to ne žele ni predsjednica RH, ni Crkva u Hrvata, ni "mjeritelji visine slavonskog kukuruza", ni onaj dio braniteljske populacije poznat kao "pijetetlije", "dignitetlije", "stožerlije", "šatoraši"... zato se odugovlači i odgađa odluka o tome uz koga će se MOSTari svrstati, jer se računa da će Božo Petrov, koristeći metode struke, uspjeti privoljeti najveći broj zastupnika s liste MOSTa da se priklone Domoljubnoj koaliciji, a ako se u tome ne uspije, slijede novi izbori. Prvi korak u tom smjeru je već napravljen opstrukcijom konstituiranja Hrvatskog sabora.
Trošak održavanja novih izbora, ako do njih dođe, bit će onaj račun koji su RH ispostavili oni naivci među nama, koji su vjerovali da postoji nekakav "treći put" i da taj "treći put" predstavlja upravo MOST, pa su mu i podarili svoje glasove, nesvjesni da su svoje glasove dali HDZ-ovom lažnjaku Boži Petrovu, kojega kontrolira Opus Dei.
Druga šteta će se teško moći tek tako izraziti novcem, ali koja sigurno neće biti mala, je (pre)dugo ostavljanje države bez zakonodavne i izvršne vlasti, jer su ovlasti tehničke vlade, koju danas predstavlja Milanovićeva vlada, prilično ograničene i svode se zapravo samo na održavanje "hladnog pogona", ostavljajući donošenje brojnih važnih odluka novoj "pravoj" vladi.
Znači, ukoliko se u nekakvom razumnom roku ne postigne rješenje, odnosno ne dođe do dogovora MOSTara ni s jednom od dvije grupcije, samo novi izbori su rješenje.
Nadam se tek da je Milanović kroz protekle izbore nešto naučio i da će promijeniti retoriku u predizbonoj kampanji, tako da "domoljublje" i Franju Tuđmana u potpunosti prepusti HDZ-u, koji na njih ionako polaže "patentna prava" i tako vrati glasove onih svojih birača koje je odbio hvaljenjem Tuđmana i busanjem u hrvatska prsa. Rječju, ako u potpunosti zanemari fašističku i klerofašističku Hrvatsku, koja je ionako HDZ-ov zabran i obrati se antifašističkoj Hrvatskoj, SDP će sa svojim koalicijskim partnerima, među kojima obavezno mora biti IDS, sasvim sigurno dobiti izbore.
Novi izbori će sasvim sigurno označiti kraj MOSTu i MOSTarima, jer su oni sami zorno pokazali da ne predstavljaju nikakav "treći put", jer ne nude ništa suštinski novo, nikakav gospodarski napredak, niti ičim pridonose razvoju demokracije u Hrvatskoj.
I sve to postižu upornim neodustajanjem od svojeg programa, a nikakvog programa nikad i nije bilo, sve vrijeme se radi o nekakvim dosjetkama kojima se obje velike koalicije pokušavaju prisiliti na suradnju čiji je cilj postizanje jedinstva hrvatskog naroda, kojeg tako zagovara i vapi za njim predsjednica Države i Crkva u Hrvata. Da o hrvatskim "domoljubima" i ne govorim.
Platforma na kojoj bi se trebalo ostvariti jedinstvo je zapravo nastavak procesa "pomirbe sinova ustaša i partizana", koju je prema zamisli Maksa Luburića, koja je za cilj imala davanje legitimiteta ustaštvu kroz njegovo izvođenje na hrvatsku javnu i političku scenu, započeo provoditi Franjo Tuđman, koji je također bio poznat po programima koje se ali nije usudio nikome pokazati zbog silnog straha da mu ih ne ukradu, pa onda neki drugi počnu u život provoditi te remek-zamisli po mozgu pozeblih. A vrijeme je pokazalo da nikakvih, a pogotovo ne onih suvislih gospodarskih, programa nije nikad ni bilo.
Zapravo je, postojao je ali samo jedan program; kroz nacionalističko podilaženje naciji dokopati se vlasti, da bi se tom vlašću moglo okoristiti tako da se izvrši redistribucija narodnog bogatstva, što je značilo to bogatstvo preliti u vlastite džepove i džepove mahom vlastitih privrženika. I taj "program" je vrhunski realiziran provođenjem mega-pljačke hrvatskog naroda koja se eufemistički zove "pretvorba i privatizacija društvenog vlasništva".
MOSTari svjesni činjenice da nijedna od obje koalicije ne može sastaviti vladu bez njihove potpore, izmišljaju sve nove i nove "programe", postavljaju nove uvjete i otvoreno ucjenjuju i jedne i druge, uz stalna nastojanja Opus Dei, odnosno lidera MOSTa, Bože Petrova, da privoli sve MOSTare da se priklone HDZ-u, osiguravajući tako Tomislavu Karamarku izglednu mogućnost da mu predsjednica Republike ponudi mandat za sastavljanje nove Vlade RH.
Očito je da se taj proces među MOSTarima ne odvija na željeni način, jer oni nisu nikakva homogena cjelina, niti su svi skloni HDZ-u i Domoljubnoj koaliciji, kojima, da bi ostvarili saborsku većinu, trebaju sve "ruke" MOSTara, dok je onima iz Hrvatska raste dovoljna i samo polovica njihovih ruku.
Onima iz Opus Dei, koji u rukama drže daljinski upravljač za Božu Petrova, je sve to jasno, strahuju i oni od toga da se MOST razgradi i da dio njegovih članova koalira s koalicijom Hrvatska raste, osiguravajući joj tako saborsku većinu, a time i pravo na sastavljanje vlade, što se naprosto ne smije dogoditi, jer to ne žele ni predsjednica RH, ni Crkva u Hrvata, ni "mjeritelji visine slavonskog kukuruza", ni onaj dio braniteljske populacije poznat kao "pijetetlije", "dignitetlije", "stožerlije", "šatoraši"... zato se odugovlači i odgađa odluka o tome uz koga će se MOSTari svrstati, jer se računa da će Božo Petrov, koristeći metode struke, uspjeti privoljeti najveći broj zastupnika s liste MOSTa da se priklone Domoljubnoj koaliciji, a ako se u tome ne uspije, slijede novi izbori. Prvi korak u tom smjeru je već napravljen opstrukcijom konstituiranja Hrvatskog sabora.
Trošak održavanja novih izbora, ako do njih dođe, bit će onaj račun koji su RH ispostavili oni naivci među nama, koji su vjerovali da postoji nekakav "treći put" i da taj "treći put" predstavlja upravo MOST, pa su mu i podarili svoje glasove, nesvjesni da su svoje glasove dali HDZ-ovom lažnjaku Boži Petrovu, kojega kontrolira Opus Dei.
Druga šteta će se teško moći tek tako izraziti novcem, ali koja sigurno neće biti mala, je (pre)dugo ostavljanje države bez zakonodavne i izvršne vlasti, jer su ovlasti tehničke vlade, koju danas predstavlja Milanovićeva vlada, prilično ograničene i svode se zapravo samo na održavanje "hladnog pogona", ostavljajući donošenje brojnih važnih odluka novoj "pravoj" vladi.
Znači, ukoliko se u nekakvom razumnom roku ne postigne rješenje, odnosno ne dođe do dogovora MOSTara ni s jednom od dvije grupcije, samo novi izbori su rješenje.
Nadam se tek da je Milanović kroz protekle izbore nešto naučio i da će promijeniti retoriku u predizbonoj kampanji, tako da "domoljublje" i Franju Tuđmana u potpunosti prepusti HDZ-u, koji na njih ionako polaže "patentna prava" i tako vrati glasove onih svojih birača koje je odbio hvaljenjem Tuđmana i busanjem u hrvatska prsa. Rječju, ako u potpunosti zanemari fašističku i klerofašističku Hrvatsku, koja je ionako HDZ-ov zabran i obrati se antifašističkoj Hrvatskoj, SDP će sa svojim koalicijskim partnerima, među kojima obavezno mora biti IDS, sasvim sigurno dobiti izbore.
Novi izbori će sasvim sigurno označiti kraj MOSTu i MOSTarima, jer su oni sami zorno pokazali da ne predstavljaju nikakav "treći put", jer ne nude ništa suštinski novo, nikakav gospodarski napredak, niti ičim pridonose razvoju demokracije u Hrvatskoj.
