„Zračna luka dr. Franjo Tuđman“
Zašto ne „Zračna luka Josip Broz Tito“, kad bi to bilo i probitačnije i smislenije?
U sklopu sveobuhvatnih reformi „lišenih svake politike i politikanstva“ iz najvećeg broja ministarstava dolaze nam najave inicijativa od kojih bismo najveći broj mogli svrstati u antologiju svjetskih gluposti i nebuloza.
Sve pršti od „domoljublja“, a neki ministri su spremni na direktnu suradnju s Bogom ili će to ipak raditi preko Kaptola da se ne uvrijede oci biskupi Crkve, „koja je uvijek u povijesti“ stameno „stajala uz svoj hrvatski narod“, kao „čuvarica hrvatskog nacionalnog identiteta“, posebno onda kad su njeni predstavnici govorili jezikom koji narod nije razumio, kad su bili u funkciji stranih kraljevskih kuća ili kad su se bespogovorno stavili u službu okupatora.
Neki iz ladica vade stare davno prožvakane projekte, koji su razmotreni i odbačeni već u doba „mraka“, ali i drugih vlada u ovoj Tuđmanovoj dolini suza, drugi opet najavljuju da se u izgradnju nekih objekata neće ići, ne zato što su štetni ili nepotrebni, nego zato jer se tobože EU buni, kao što je primjerice izgradnja TE na ugljen u Plominu, čekam da tkogod ponovo otvori priču oko HE Ombla, jer Pelješki most je i dalje neupitan.
Prema najavama jedna od ključnih i po zdravlje nacije izuzetno važnih „reformi“ je davanje imena zagrebačkoj zračnoj luci po prvom hrvatskom predsjedniku sukladno inicijativi koja je odavno pokrenuta u okviru prijedloga zagrebački gradonačelnika, Milana Bandića, da se Franji Tuđmanu, uz trg, podigne i spomenik u Zagrebu, dok su neki drugi jednako „domoljubni“ odmah predložili da se Tuđmanovim imenom prozove zagrebačka zračna luka.
Poznato je da svaka takva „hvalevrijedna“ inicijativa radi svoje „domoljubne“ note, odmah dobije dovoljan broj sljedbenika čija se „domoljubna“ lica ozare posebnom svjetlošću, a prsa im se počinju nadimati od ponosa.
Kod takvih „domoljubnih“ inicijativa u drugi plan padaju svi racionalni razlozi koje bi pametni ljudi uzimali u obzir kao protivljenje takvim inicijativama. U slučaju Franje Tuđmana je prije svega to što bi protiv njega, da je poživio, bila pred ICTY podignuta optužnica za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, obuhvaćene sintagmom "zločinački pothvat". Tužiteljstvo Haaškog suda je postojanje takve optužnice nedvosmisleno potvrdilo.
Postojanje takvog udruživanja Tužiteljstvo ICTY je u najvećoj mjeri dokazalo, a sud prihvatio što se najbolje vidi u obrazloženju pravomoćne presude Dariju Kordiću.
Radi mogućih i vrlo vjerojatnih osuđujućih presuda koje će Prizivno vijeće Haaškog suda izreći Slobodanu Praljku i družini iz HR HB, u čijim će obrazloženjima Tuđmanovo ime u kontekstu „zločinačkog pothvata“ biti, kao i u obrazloženju presude Dariju Kordiću, spomenuto bar stotinjak puta, bilo bi pametno ne žuriti s provođenjem te najavljene ključne reforme. Naime, ako sud izvan razumne sumnje dokaže da su spomenuti bili dijelom "zločinačkog pothvata" i odmjeri im duge zatvorske kazne, bit će valjda svakom jasno da bi, da mu je suđeno, na najtežu kaznu bio osuđen sam Tuđman, jer je on činio vrh piramide „zločinačkog pothvata“.
Naravno odmah će krenuti priča o Tuđmanovoj sotonizaciji radi njegove „krivice“ za „stvaranje države“, „krivici“ za pravedni, obrambeni i oslobodilački rat i „krivici“ samo zato što je Hrvat, iako nitko nikome nije sudio zato što je bio sudionikom u procesu osamostaljivanja Hrvatske i njenog izdvajanja iz savezne države, kao ni zbog sudioništva u ratu, još manje zato što je netko Hrvat, sudilo se za ona djela koja su počinjena a nisu bila u funkciji osamostaljenja Hrvatske, a to su brojni zločini, od ubojstava, preko paleža i pljački, do progona velikih skupina ljudi.
Po ljudima, koji su bili inicijatori i najveći zagovornici projekta "Humano preseljenje naroda i razmjena teritorija", a na tom projektu su se “našli“ Milošević i Tuđman, se ne imenuju ni ulice ni trgovi, niti im se podižu spomenici.
Njihova imena se ne daju zračnim lukama.
Baš da su sto puta bili "prvi predsjednici"!
No dobro, „domoljubi“ bi mogli sve to ignorirati, jer Franji Tuđmanu zaista optužnica nije službeno uručena, niti mu je suđeno, pa nije ni pravomoćno osuđen, ne uvažavajući to da ga je od suđenja samo smrt spasila i od krivnje „oslobodila“.
Ali ono što nitko ne može ignorirati i negirati je današnje stanje nacije i države, a Hrvatska je danas gospodarski uništena, jadna, gladna i ponižena, svedena na „muljevito dno Evrope“ kao direktna posljedica (ne)djela prvog hrvatskog predsjednika.
Uzmimo stanje nacije i države u vrijeme kad je HDZ predvođen Franjom Tuđmanom došao na vlast sa stanjem današnjim, s industrijskom proizvodnjom koja je jedva na razini 50 % one iz 1990., a poljoprivredna i na manje od 50 % i nemojte se samo pozivati da smo imali rat zato jer je rat u Hrvatskoj, bez ijednog valjanog razloga u sferi racionalnog, pokrenuo Franjo Tuđman.
U proljeće 1990. je Markovićeva reforma počela davati rezultate, u hrvatskom narodu osjećao se jaki nacionalni naboj, koji je trebalo isprazniti usmjeravajući narod u reformskom smjeru, zalaganjem za što brži i potpuni izlazak iz gospodarske krize, riječju Tuđman je trebao narodu ponuditi „znoj“ i povesti ga u bolji život, a on mu je, budeći u narodu najniže strasti potičući nacional-šovinizam, ponudio „krv i suze“ odvevši ga u potpuno nepotreban rat.
Uzalud vam sve priče o agresiji, stvaranju države, svetom DR i veličanstvenim pobjedama sadržanim u sabranim proglašenim istinama u Deklaraciji o DR, kad se zna da su to sve ordinarne laži, jer je i sam Tuđman mogao izreći istinu jedino ako se zabuni.
Dakle ne postoji jedna jedina Tuđmanova zasluga da se ZL po njemu imenuje i da prvi kontakt putnika namjernika s Hrvatskom bude baš putem imena tog zadrtog i lažljivog samodržačkog skribomana, koji je Hrvatsku odvevši je na slijepi kolosijek, bacio na koljena i unazadio je toliko da se od njegovog „dobročinstva“ vjerojatno nikad više neće moći oporaviti.
No ako baš ime „Zagreb“ nije dostatno za ZL glavnog grada RH, onda bi bilo najbolje da mu se dade ime „Josip Broz Tito“ po jedinom u svijetu poznatom i od svijeta priznatom hrvatskom političaru.
U sklopu sveobuhvatnih reformi „lišenih svake politike i politikanstva“ iz najvećeg broja ministarstava dolaze nam najave inicijativa od kojih bismo najveći broj mogli svrstati u antologiju svjetskih gluposti i nebuloza.
Sve pršti od „domoljublja“, a neki ministri su spremni na direktnu suradnju s Bogom ili će to ipak raditi preko Kaptola da se ne uvrijede oci biskupi Crkve, „koja je uvijek u povijesti“ stameno „stajala uz svoj hrvatski narod“, kao „čuvarica hrvatskog nacionalnog identiteta“, posebno onda kad su njeni predstavnici govorili jezikom koji narod nije razumio, kad su bili u funkciji stranih kraljevskih kuća ili kad su se bespogovorno stavili u službu okupatora.
Neki iz ladica vade stare davno prožvakane projekte, koji su razmotreni i odbačeni već u doba „mraka“, ali i drugih vlada u ovoj Tuđmanovoj dolini suza, drugi opet najavljuju da se u izgradnju nekih objekata neće ići, ne zato što su štetni ili nepotrebni, nego zato jer se tobože EU buni, kao što je primjerice izgradnja TE na ugljen u Plominu, čekam da tkogod ponovo otvori priču oko HE Ombla, jer Pelješki most je i dalje neupitan.
Prema najavama jedna od ključnih i po zdravlje nacije izuzetno važnih „reformi“ je davanje imena zagrebačkoj zračnoj luci po prvom hrvatskom predsjedniku sukladno inicijativi koja je odavno pokrenuta u okviru prijedloga zagrebački gradonačelnika, Milana Bandića, da se Franji Tuđmanu, uz trg, podigne i spomenik u Zagrebu, dok su neki drugi jednako „domoljubni“ odmah predložili da se Tuđmanovim imenom prozove zagrebačka zračna luka.
Poznato je da svaka takva „hvalevrijedna“ inicijativa radi svoje „domoljubne“ note, odmah dobije dovoljan broj sljedbenika čija se „domoljubna“ lica ozare posebnom svjetlošću, a prsa im se počinju nadimati od ponosa.
Kod takvih „domoljubnih“ inicijativa u drugi plan padaju svi racionalni razlozi koje bi pametni ljudi uzimali u obzir kao protivljenje takvim inicijativama. U slučaju Franje Tuđmana je prije svega to što bi protiv njega, da je poživio, bila pred ICTY podignuta optužnica za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, obuhvaćene sintagmom "zločinački pothvat". Tužiteljstvo Haaškog suda je postojanje takve optužnice nedvosmisleno potvrdilo.
Postojanje takvog udruživanja Tužiteljstvo ICTY je u najvećoj mjeri dokazalo, a sud prihvatio što se najbolje vidi u obrazloženju pravomoćne presude Dariju Kordiću.
Radi mogućih i vrlo vjerojatnih osuđujućih presuda koje će Prizivno vijeće Haaškog suda izreći Slobodanu Praljku i družini iz HR HB, u čijim će obrazloženjima Tuđmanovo ime u kontekstu „zločinačkog pothvata“ biti, kao i u obrazloženju presude Dariju Kordiću, spomenuto bar stotinjak puta, bilo bi pametno ne žuriti s provođenjem te najavljene ključne reforme. Naime, ako sud izvan razumne sumnje dokaže da su spomenuti bili dijelom "zločinačkog pothvata" i odmjeri im duge zatvorske kazne, bit će valjda svakom jasno da bi, da mu je suđeno, na najtežu kaznu bio osuđen sam Tuđman, jer je on činio vrh piramide „zločinačkog pothvata“.
Naravno odmah će krenuti priča o Tuđmanovoj sotonizaciji radi njegove „krivice“ za „stvaranje države“, „krivici“ za pravedni, obrambeni i oslobodilački rat i „krivici“ samo zato što je Hrvat, iako nitko nikome nije sudio zato što je bio sudionikom u procesu osamostaljivanja Hrvatske i njenog izdvajanja iz savezne države, kao ni zbog sudioništva u ratu, još manje zato što je netko Hrvat, sudilo se za ona djela koja su počinjena a nisu bila u funkciji osamostaljenja Hrvatske, a to su brojni zločini, od ubojstava, preko paleža i pljački, do progona velikih skupina ljudi.
Po ljudima, koji su bili inicijatori i najveći zagovornici projekta "Humano preseljenje naroda i razmjena teritorija", a na tom projektu su se “našli“ Milošević i Tuđman, se ne imenuju ni ulice ni trgovi, niti im se podižu spomenici.
Njihova imena se ne daju zračnim lukama.
Baš da su sto puta bili "prvi predsjednici"!
No dobro, „domoljubi“ bi mogli sve to ignorirati, jer Franji Tuđmanu zaista optužnica nije službeno uručena, niti mu je suđeno, pa nije ni pravomoćno osuđen, ne uvažavajući to da ga je od suđenja samo smrt spasila i od krivnje „oslobodila“.
Ali ono što nitko ne može ignorirati i negirati je današnje stanje nacije i države, a Hrvatska je danas gospodarski uništena, jadna, gladna i ponižena, svedena na „muljevito dno Evrope“ kao direktna posljedica (ne)djela prvog hrvatskog predsjednika.
Uzmimo stanje nacije i države u vrijeme kad je HDZ predvođen Franjom Tuđmanom došao na vlast sa stanjem današnjim, s industrijskom proizvodnjom koja je jedva na razini 50 % one iz 1990., a poljoprivredna i na manje od 50 % i nemojte se samo pozivati da smo imali rat zato jer je rat u Hrvatskoj, bez ijednog valjanog razloga u sferi racionalnog, pokrenuo Franjo Tuđman.
U proljeće 1990. je Markovićeva reforma počela davati rezultate, u hrvatskom narodu osjećao se jaki nacionalni naboj, koji je trebalo isprazniti usmjeravajući narod u reformskom smjeru, zalaganjem za što brži i potpuni izlazak iz gospodarske krize, riječju Tuđman je trebao narodu ponuditi „znoj“ i povesti ga u bolji život, a on mu je, budeći u narodu najniže strasti potičući nacional-šovinizam, ponudio „krv i suze“ odvevši ga u potpuno nepotreban rat.
Uzalud vam sve priče o agresiji, stvaranju države, svetom DR i veličanstvenim pobjedama sadržanim u sabranim proglašenim istinama u Deklaraciji o DR, kad se zna da su to sve ordinarne laži, jer je i sam Tuđman mogao izreći istinu jedino ako se zabuni.
Dakle ne postoji jedna jedina Tuđmanova zasluga da se ZL po njemu imenuje i da prvi kontakt putnika namjernika s Hrvatskom bude baš putem imena tog zadrtog i lažljivog samodržačkog skribomana, koji je Hrvatsku odvevši je na slijepi kolosijek, bacio na koljena i unazadio je toliko da se od njegovog „dobročinstva“ vjerojatno nikad više neće moći oporaviti.
No ako baš ime „Zagreb“ nije dostatno za ZL glavnog grada RH, onda bi bilo najbolje da mu se dade ime „Josip Broz Tito“ po jedinom u svijetu poznatom i od svijeta priznatom hrvatskom političaru.
