Počnite gledati tako da biste vidjeli i slušati tako da biste čuli!
Hajdemo se čudom čuditi, hajdemo se zgražati, hajdemo osuđivati, hajdemo prezirati, a mogli bismo i linčovati huligansku ili možda tek „huligansku“ skupinu, ne navijača, nego onih koji svojim postupcima izražavaju protest i pružaju otpor i koliko god se mi slagali ili ne slagali, onih koji su nakon svih drugih bezuspješnih pokušaja da se u hrvatski nogomet i nogometnu organizaciju uvede kakav-takav red, krenuli „udarati tamo gdje najviše boli“.
Po nogometnoj reprezentaciji RH, tom svojevrsnom hrvatskom ponosu.
Ne, njihovi postupci nisu u redu i ne na kanim ih ja braniti niti opravdavati njihov čin s utakmice u Saint Etienneu, ali ne radi se tu ni o kakvom sramoćenju Hrvatske, oni eventualno sramote sami sebe, sami sebi nanose štetu, neovisno o tome nanijeli ikakvu ili nikakvu štetu hrvatskoj nogometnoj organizaciji, koju bi po svemu sudeći bilo oportuno nazvati hrvatska nogometna mafija. A u toj organizaciji ili bolje rečeno ljudima koji u njoj „vedre i oblače“ se krije ishodište „navijačkog divljanja“.
Hrvatsku pred svijetom sramote oni koji su duh ustaštva pustili iz boce, oni koji za ministra kulture imenuju Zlatka Hasanbegovića, oni koji nisu antifašisti nego antitotalitaristi, a ne razumiju ni sam pojam totalitarizma, oni koji ne suzbijaju ustaštvo i korupciju i ne bore se protiv organiziranog kriminala.
Hrvatskoj kao državi, radi postupaka ove grupe navijača, huligana, „terorista“ … ne prijeti nikakva tvorna opasnost, niti opasnost po njen ugled, koji gotovo i ne postoji zato što ga je narušio Franjo Tuđman davanjem legitimiteta ustaštvu i njegovim izvođenjem na hrvatsku javnu i političku scenu, na koju je na velika vrata izveo i korupciju i organizirani kriminal, a poslije njega su sve hrvatske vlasti žestoko „zalegle na rudo“ ne suzbijajući ni fašizam ni klerofašizam ni korupciju ni kriminal, radi čega je svojedobno The Economist proglasio RH „muljevitim dnom Evrope“.
Ne, nije svijet proglasio Hrvatsku ni ovakvom ni onakvom, niti će je nekakvom i nikakvom proglašavati ubuduće, radi ponašanja grupe nogometnih navijača, huligana „terorista“, … već to čini primjerice radi one prijeteće kolone predvođene Ivanom Tepešom, potpredsjednikom Hrvatskog sabora, Velimirom Bujancem i Markom Juričem, u ustaškom jurišu na Vijeće za elektronske medije i njegovu predsjednicu Mirjanu Rakić, u kojoj su najbrojniji i najglasniji u klicanju ustaškog pozdrava ZDS bili hrvatski branitelji.
Tu kolonu hrvatska predsjednica nije vidjela, njen gromki ZDS nije čula, nad njom se nije zgražala, radi nje nije tražila izvanredno sazivanje hrvatske Vlade, jednako kao što ništa vidjela ni čula nije na onoj toliko spominjanoj utakmici protiv Norveške … pa kad nije, onda su se ovi huligani, „teroristi“ morali pobrinuti i da vidi i da čuje.
Hrvatska predsjednica, a jednako tako ni drugi „antitotlitaristi“ iz redova hrvatskih vlasti, naprosto omađijani Franjom Tuđmanom, nisu ni čuli ni vidjeli one očajničke proteste „Dinamovih navijača uperene protiv najvećeg zla hrvatskog nogometa Zdravka Mamića, ali i Mirka Barišića kao onoga tko je godinama Mamiću davao legitimitet. Nisu ni čuli ni vidjeli rasističke ispade navijača na međunarodnim utakmicama domaćih klubova, zgražali bi se tek nad „rigoroznim kaznama“ izrečenim od UEFE, nacionalšovinistički ispadi na utakmicama domaćeg prvenstva postale su uobičajeni dio folklora.
Niti nadležni u nogometnoj organizaciji, a niti predstavnici hrvatskih vlasti nisu vidjeli ni navijačka formiranja slova „U“ niti „svastike“ na evropskim stadionima, oni su orkestrirano udarali po jugokomunizmu, Titu i crvenoj zvijezdi petokraki, zgražali bi se tek nad „drastičnim“ kaznama koje je izricala UEFA, kažnjavajući klubove, reprezentaciju i HNS.
A UEFA je to činila valjda radi jugokomunizma, Tita i crvene zvijezde petokrake.
I ne, nitko nije vidio niti čuo tko je bezveznjaka Antu Čačića doveo na mjesto izbornika, nitko ne zna tko je određivao kojeg će se igrača pozvati u reprezentaciju, a niti tko će biti u sastavu koji igra u kojoj utakmici, jedino se pouzdano zna da to nije Ante Čačić.
Nitko ne zna tko je Čačiću za pomoćnik doveo Josipa Šimunića, bivšeg igrača kojega je UEFA radi izvikivanja ustaškog pozdrava kaznila jednom od najdrastičnijih kazni, koja ikad jednom igraču bila izrečena.
Nije li i to iskazivanje stanovitog prkosa i izraz nepoštivanja krovnoj evropskoj nogometnoj organizaciji?
Samo, nije li i to čin kojim se sramoti Hrvatska?
Da, izgrednici sa stadiona u Saint Etienneu bit će po povratku u zemlju procesuirani i bit će kažnjeni, opravdano, jer su učinili nedopuštene i zakonom kaznama zapriječene stvari, samo i nakon toga će problem hrvatskog nogometa ostati neriješen, zato što će i nakon toga ishodište problema ostati netaknuto.
Dakle, kažnjavajte izgrednike, drastično, ali i uklonite generatore zla, ljude okupljene u vrhu hrvatske nogometne organizacije, a to će se moći jedino ako predstavnici vlasti prestanu prijateljevati s njima, družiti se s njima i dopuštati im da im organiziraju rođendanska i druga slavlja.
Pozivam hrvatske vlasti da slušaju tako da i čuju i da gledaju tako da i vide, jer to je jedini način da se sagleda suština probleme i da se može pristupiti njegovom efikasnom rješavanju.
Po nogometnoj reprezentaciji RH, tom svojevrsnom hrvatskom ponosu.
Ne, njihovi postupci nisu u redu i ne na kanim ih ja braniti niti opravdavati njihov čin s utakmice u Saint Etienneu, ali ne radi se tu ni o kakvom sramoćenju Hrvatske, oni eventualno sramote sami sebe, sami sebi nanose štetu, neovisno o tome nanijeli ikakvu ili nikakvu štetu hrvatskoj nogometnoj organizaciji, koju bi po svemu sudeći bilo oportuno nazvati hrvatska nogometna mafija. A u toj organizaciji ili bolje rečeno ljudima koji u njoj „vedre i oblače“ se krije ishodište „navijačkog divljanja“.
Hrvatsku pred svijetom sramote oni koji su duh ustaštva pustili iz boce, oni koji za ministra kulture imenuju Zlatka Hasanbegovića, oni koji nisu antifašisti nego antitotalitaristi, a ne razumiju ni sam pojam totalitarizma, oni koji ne suzbijaju ustaštvo i korupciju i ne bore se protiv organiziranog kriminala.
Hrvatskoj kao državi, radi postupaka ove grupe navijača, huligana, „terorista“ … ne prijeti nikakva tvorna opasnost, niti opasnost po njen ugled, koji gotovo i ne postoji zato što ga je narušio Franjo Tuđman davanjem legitimiteta ustaštvu i njegovim izvođenjem na hrvatsku javnu i političku scenu, na koju je na velika vrata izveo i korupciju i organizirani kriminal, a poslije njega su sve hrvatske vlasti žestoko „zalegle na rudo“ ne suzbijajući ni fašizam ni klerofašizam ni korupciju ni kriminal, radi čega je svojedobno The Economist proglasio RH „muljevitim dnom Evrope“.
Ne, nije svijet proglasio Hrvatsku ni ovakvom ni onakvom, niti će je nekakvom i nikakvom proglašavati ubuduće, radi ponašanja grupe nogometnih navijača, huligana „terorista“, … već to čini primjerice radi one prijeteće kolone predvođene Ivanom Tepešom, potpredsjednikom Hrvatskog sabora, Velimirom Bujancem i Markom Juričem, u ustaškom jurišu na Vijeće za elektronske medije i njegovu predsjednicu Mirjanu Rakić, u kojoj su najbrojniji i najglasniji u klicanju ustaškog pozdrava ZDS bili hrvatski branitelji.
Tu kolonu hrvatska predsjednica nije vidjela, njen gromki ZDS nije čula, nad njom se nije zgražala, radi nje nije tražila izvanredno sazivanje hrvatske Vlade, jednako kao što ništa vidjela ni čula nije na onoj toliko spominjanoj utakmici protiv Norveške … pa kad nije, onda su se ovi huligani, „teroristi“ morali pobrinuti i da vidi i da čuje.
Hrvatska predsjednica, a jednako tako ni drugi „antitotlitaristi“ iz redova hrvatskih vlasti, naprosto omađijani Franjom Tuđmanom, nisu ni čuli ni vidjeli one očajničke proteste „Dinamovih navijača uperene protiv najvećeg zla hrvatskog nogometa Zdravka Mamića, ali i Mirka Barišića kao onoga tko je godinama Mamiću davao legitimitet. Nisu ni čuli ni vidjeli rasističke ispade navijača na međunarodnim utakmicama domaćih klubova, zgražali bi se tek nad „rigoroznim kaznama“ izrečenim od UEFE, nacionalšovinistički ispadi na utakmicama domaćeg prvenstva postale su uobičajeni dio folklora.
Niti nadležni u nogometnoj organizaciji, a niti predstavnici hrvatskih vlasti nisu vidjeli ni navijačka formiranja slova „U“ niti „svastike“ na evropskim stadionima, oni su orkestrirano udarali po jugokomunizmu, Titu i crvenoj zvijezdi petokraki, zgražali bi se tek nad „drastičnim“ kaznama koje je izricala UEFA, kažnjavajući klubove, reprezentaciju i HNS.
A UEFA je to činila valjda radi jugokomunizma, Tita i crvene zvijezde petokrake.
I ne, nitko nije vidio niti čuo tko je bezveznjaka Antu Čačića doveo na mjesto izbornika, nitko ne zna tko je određivao kojeg će se igrača pozvati u reprezentaciju, a niti tko će biti u sastavu koji igra u kojoj utakmici, jedino se pouzdano zna da to nije Ante Čačić.
Nitko ne zna tko je Čačiću za pomoćnik doveo Josipa Šimunića, bivšeg igrača kojega je UEFA radi izvikivanja ustaškog pozdrava kaznila jednom od najdrastičnijih kazni, koja ikad jednom igraču bila izrečena.
Nije li i to iskazivanje stanovitog prkosa i izraz nepoštivanja krovnoj evropskoj nogometnoj organizaciji?
Samo, nije li i to čin kojim se sramoti Hrvatska?
Da, izgrednici sa stadiona u Saint Etienneu bit će po povratku u zemlju procesuirani i bit će kažnjeni, opravdano, jer su učinili nedopuštene i zakonom kaznama zapriječene stvari, samo i nakon toga će problem hrvatskog nogometa ostati neriješen, zato što će i nakon toga ishodište problema ostati netaknuto.
Dakle, kažnjavajte izgrednike, drastično, ali i uklonite generatore zla, ljude okupljene u vrhu hrvatske nogometne organizacije, a to će se moći jedino ako predstavnici vlasti prestanu prijateljevati s njima, družiti se s njima i dopuštati im da im organiziraju rođendanska i druga slavlja.
Pozivam hrvatske vlasti da slušaju tako da i čuju i da gledaju tako da i vide, jer to je jedini način da se sagleda suština probleme i da se može pristupiti njegovom efikasnom rješavanju.
