Vlak, koji nas je trebao odvesti u bolji život, je odavno otišao
Eto, mandatar za sastav nova vlade, Andrej Plenković, koji je to postao voljom Zorana Milanovića, koji je svojom retorikom u predizbornoj kampanji HDZ-u donio izbornu pobjedu, sastavio je novu vladu koju je Hrvatski sabor jučer potvrdio.
Sastavom nove vlade, njenim članovim i njihovim biografijama se neću baviti, premda među njima ima i takvih egzemplara od kojih, da ih je svijećom tražio, teško da bi mogao naći gore. No to njemu na dušu, s time će se on morati nositi.Kako smo imali prilike čuti jedan opskurni tip je imenovan ministrom zato što je „domoljub i europejac“.
Iz onoga što je Andrej Plenković prezentirao u sabornici kao program svoje vlade, posebno njegove „uporišne točke“, ništa ne upućuje na to da bi Hrvatska za mandata njegove vlade mogla poći uzlaznom putanjom.
To naprosto nije moguće, jer pozivajući se na Franju Tuđmana i njegove proglašene istine Plenković zapravo najavljuje dogradnju Tuđmanovog nacional-socijalističkog čardaka od države s temeljima u živom blatu nacional-šovinizma. S Tuđmanom na umu Hrvatska će u percepciji svijeta ostati ono u što ju je Tuđman pretvorio, „muljevito dno Evrope.“
Dolaskom Tuđmana na vlast u Hrvatskoj, a to se moglo dogoditi zato što su potpuno zanemarena neka upozorenja, kao ono Titovo:
„Svaka naša republika je u svjetskim razmjerima nitko i ništa bez okvira zvanog Jugoslavija“ ili ono Ante Markovića koji je kao ordinarnu laž i nacionalistička bulažnjenja prepoznao i Tuđmanovo „domoljublje“ i njegovu „političku razboritost“ rekavši:
„Zablude ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije u Evropi.“, tako da se u punoj mjeri obistinila ona najava Ive Andrića:
„Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!“
S Tuđmanom na vlasti su nam došla upravo takva vremena, jer su pametni ušutkani, budaletine s katedri, političkih govornica i s oltara vode glavnu riječ, a oni mahom najgori među nama su, najviše kroz ozakonjenu pljačku, postali najbogatiji među nama.
Da u svijetu kao narod i država ne predstavljamo ništa, je valjda svakom jasno, jednako kao i da smo otrovanog duha i osiromašeni tek daleka periferija Evrope.
Najavio je Plenković i da će njegova vlada biti vlada svih hrvatskih građana, što znači da će njegova vlada biti vlada „na daljinsko upravljanje“, a ne Vlada Republike Hrvatske. Bit će to vlada svih građana Hrvatske, jednako kao što je i predsjednica Republike predsjednica svih građana Hrvatske, koja možda ponekad u lucida intervala i ima svoje mišljenje, ali se s njime ne slaže.
Lupetanjem o nacionalnom jedinstvu najavljujući „suočavanje s prošlošću“, Plenković zapravo najavljuje daljnje produbljivanje ideoloških podjela u hrvatskom narodu. Jer o nacionalnom jedinstvu uporno mlataraju upravo oni, koji su, od Tuđmanovog dolaska na vlast, sve vrijeme, prvenstveno kroz reviziju povijesti i svojevrsnu osvetu ratnih gubitnika iz 2. Svjetskog rata nad ratnim pobjednicima, izazivali i produbljivali ideološke podjele u hrvatskom nacionalnom korpusu.
Nesposoban da prihvati prošlost onakvu kakvom je ona uistinu bila, on bi se s njome suočavao, kao da se prošlost može promijeniti i učiniti je neizvjesnom. Prošlost treba prepustiti povjesničarima, jer bavljenje njome s političkih govornica, ne samo da može nego već i je postalo opasno i za narod i za državu.
Sudbina zemlje i naroda ne prepušta se nekom tko previše zna o premalo toga, neovisno dolaze li takvi s „Pilara“ ili s Kaptola.
Plenković je najavio i daljnje procese svojevrsne divinizacije hrvatskih branitelja, tog već danas parazitskog soja, kojega se zapravo na svojevrsni način getoizira, pa i kroz prava i privilegije, umjesto da ih se socijalizira.
Hrvatski branitelji nisu bili nikakvi borci protiv fašizma, jer to oni s krunicom oko vrata i „Jurom i Bobanom“ i „ZDS“ na usnama niti su bili, niti su mogli biti.
Najavljujući pojačanu brigu za Hrvate u BiH, Plenković zapravo najavljuje nastavak miješanja u unutarnje stvari susjedne države, jer je i dosad svako miješanje Zagreba vodilo destabilizaciji stanja u BiH. Što Zagreb bude više „brinuo“ o tamošnjim Hrvatima njihov će položaj postajati to teži. Tamošnji Hrvati svoje probleme moraju rješavati, tamo gdje se ti problemi jedino i mogu riješiti, dakle u Sarajevu, Banja Luci i Mostaru, nikako u Zagrebu.
Gdje je najava energičnog rješenja problema INA – MOL, gdje obračun s problemom dužničkog ropstva brojnih hrvatskih državljana, koji su u taj jad upali protuzakonitim mešetarenjima RBA zadruga, ali i ponašanjem bankarskog sektora i ne samo u slučaju kredita u „švicarcima“, da „izanđale“ priče oko raščišćavanja pretvorbeno-privatizacijskog kriminala i ne spominjem?
Izborom bivšeg pripadnika „Ustaške uzdanice“ za ministra vanjskih poslova, kao i izborom nekih drugih ministara, „domoljuba i europejaca“, jasno je određeno i ideološko opredjeljenje nove vlade, a to opredjeljenje ne nudi ništa dobro.
S Andrejem Plenkovićam na čelu Vlade RH konačno se u potpunosti obistinila ona najava-upozorenje koje je svojedobno izrekao Branko Horvat:
Taj dan nam je došao, možemo slaviti.
Sastavom nove vlade, njenim članovim i njihovim biografijama se neću baviti, premda među njima ima i takvih egzemplara od kojih, da ih je svijećom tražio, teško da bi mogao naći gore. No to njemu na dušu, s time će se on morati nositi.Kako smo imali prilike čuti jedan opskurni tip je imenovan ministrom zato što je „domoljub i europejac“.
Iz onoga što je Andrej Plenković prezentirao u sabornici kao program svoje vlade, posebno njegove „uporišne točke“, ništa ne upućuje na to da bi Hrvatska za mandata njegove vlade mogla poći uzlaznom putanjom.
To naprosto nije moguće, jer pozivajući se na Franju Tuđmana i njegove proglašene istine Plenković zapravo najavljuje dogradnju Tuđmanovog nacional-socijalističkog čardaka od države s temeljima u živom blatu nacional-šovinizma. S Tuđmanom na umu Hrvatska će u percepciji svijeta ostati ono u što ju je Tuđman pretvorio, „muljevito dno Evrope.“
Dolaskom Tuđmana na vlast u Hrvatskoj, a to se moglo dogoditi zato što su potpuno zanemarena neka upozorenja, kao ono Titovo:
„Svaka naša republika je u svjetskim razmjerima nitko i ništa bez okvira zvanog Jugoslavija“ ili ono Ante Markovića koji je kao ordinarnu laž i nacionalistička bulažnjenja prepoznao i Tuđmanovo „domoljublje“ i njegovu „političku razboritost“ rekavši:
„Zablude ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije u Evropi.“, tako da se u punoj mjeri obistinila ona najava Ive Andrića:
„Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!“
S Tuđmanom na vlasti su nam došla upravo takva vremena, jer su pametni ušutkani, budaletine s katedri, političkih govornica i s oltara vode glavnu riječ, a oni mahom najgori među nama su, najviše kroz ozakonjenu pljačku, postali najbogatiji među nama.
Da u svijetu kao narod i država ne predstavljamo ništa, je valjda svakom jasno, jednako kao i da smo otrovanog duha i osiromašeni tek daleka periferija Evrope.
Najavio je Plenković i da će njegova vlada biti vlada svih hrvatskih građana, što znači da će njegova vlada biti vlada „na daljinsko upravljanje“, a ne Vlada Republike Hrvatske. Bit će to vlada svih građana Hrvatske, jednako kao što je i predsjednica Republike predsjednica svih građana Hrvatske, koja možda ponekad u lucida intervala i ima svoje mišljenje, ali se s njime ne slaže.
Lupetanjem o nacionalnom jedinstvu najavljujući „suočavanje s prošlošću“, Plenković zapravo najavljuje daljnje produbljivanje ideoloških podjela u hrvatskom narodu. Jer o nacionalnom jedinstvu uporno mlataraju upravo oni, koji su, od Tuđmanovog dolaska na vlast, sve vrijeme, prvenstveno kroz reviziju povijesti i svojevrsnu osvetu ratnih gubitnika iz 2. Svjetskog rata nad ratnim pobjednicima, izazivali i produbljivali ideološke podjele u hrvatskom nacionalnom korpusu.
Nesposoban da prihvati prošlost onakvu kakvom je ona uistinu bila, on bi se s njome suočavao, kao da se prošlost može promijeniti i učiniti je neizvjesnom. Prošlost treba prepustiti povjesničarima, jer bavljenje njome s političkih govornica, ne samo da može nego već i je postalo opasno i za narod i za državu.
Sudbina zemlje i naroda ne prepušta se nekom tko previše zna o premalo toga, neovisno dolaze li takvi s „Pilara“ ili s Kaptola.
Plenković je najavio i daljnje procese svojevrsne divinizacije hrvatskih branitelja, tog već danas parazitskog soja, kojega se zapravo na svojevrsni način getoizira, pa i kroz prava i privilegije, umjesto da ih se socijalizira.
Hrvatski branitelji nisu bili nikakvi borci protiv fašizma, jer to oni s krunicom oko vrata i „Jurom i Bobanom“ i „ZDS“ na usnama niti su bili, niti su mogli biti.
Najavljujući pojačanu brigu za Hrvate u BiH, Plenković zapravo najavljuje nastavak miješanja u unutarnje stvari susjedne države, jer je i dosad svako miješanje Zagreba vodilo destabilizaciji stanja u BiH. Što Zagreb bude više „brinuo“ o tamošnjim Hrvatima njihov će položaj postajati to teži. Tamošnji Hrvati svoje probleme moraju rješavati, tamo gdje se ti problemi jedino i mogu riješiti, dakle u Sarajevu, Banja Luci i Mostaru, nikako u Zagrebu.
Gdje je najava energičnog rješenja problema INA – MOL, gdje obračun s problemom dužničkog ropstva brojnih hrvatskih državljana, koji su u taj jad upali protuzakonitim mešetarenjima RBA zadruga, ali i ponašanjem bankarskog sektora i ne samo u slučaju kredita u „švicarcima“, da „izanđale“ priče oko raščišćavanja pretvorbeno-privatizacijskog kriminala i ne spominjem?
Izborom bivšeg pripadnika „Ustaške uzdanice“ za ministra vanjskih poslova, kao i izborom nekih drugih ministara, „domoljuba i europejaca“, jasno je određeno i ideološko opredjeljenje nove vlade, a to opredjeljenje ne nudi ništa dobro.
S Andrejem Plenkovićam na čelu Vlade RH konačno se u potpunosti obistinila ona najava-upozorenje koje je svojedobno izrekao Branko Horvat:
„Doći će dan kad će nam se u ekonomiju uvući neznalice i plaćenici stranih konzorcija i korporacija, doći će dan kad će svoje ljude imenovati, premijerima, državnicima, taj dan će biti sprovod naše suverenosti i demokracije, taj dan će biti sprovod slobode, prava radnika i svijeta kakvog smo poznavali, taj dan će doći uskoro, a mi ćemo ga slaviti kao državni praznik.“
Taj dan nam je došao, možemo slaviti.
