Im Süd-Osten nichts Neues
Eto predsjednica nam je namirila dvije petine svojeg mandata i sama sebe i svoje bauljanje po doma i po svijetu ocijenila ocjenom odličan.
Pohvalila se tako da nas je izagnala s Balkana i preselila nas na jugo-istok Evrope. Tvrdi da je i drugima, značajnim i beznačajnim na evropskoj i svjetskoj političkoj sceni, to utuvila u glavu, pa čak to smatra svojim najvećim dostignućem u dvije godine obnašanja predsjedničke dužnosti. Navodno je uz sve drugo to uspjela obznaniti i američkom potpredsjedniku Penceu u onih dugih 8 sekundi, kad se, proganjajući ga na marginama Münchena, uspjela s njime susresti i rukovati, što i nije toliko bitno, jer je drugim visokim američkim dužnosnicima, kako onima iz odlazeće Obamine administracije, tako i onima koji će biti, a sad već i jesu, najbliži suradnici američkog predsjednika Donalda Trumpa, to obznanila. I sve to kako se i šika u svojoj tajnoj državničkoj misiji landranja po SAD u kojem je najveće dostignuće bilo slikanje na ulici ispred Bijele kuće. A meni kane suza iz oka kad se sjetim kako se ispred i u toj Bijeloj kući dočekivalo i primalo onog čiju je bistu uklonila iz vile podignute njemu u čast, u kojoj ona gubi svoje i naše dane.
Dobro, hajde, Jugo-istok umjesto budalama tako omrznutog Balkana, vrag je jedino što se u tom Jugo-istoku i dalje krije Balkan, kojeg, je li, nećemo više spominjati, jer nas je naša premudra predsjednica, onako sposobna, bistra i pametna, kakvom ju je već Bog dao, konačno izvela s Balkana, jer se zna da Hrvatska „oduvijek pripada srednjoj Europi“. Pa nećemo mi valjda ovako uzvišeni biti negdje s nekakvim bosnama, srbijama, crnim gorama, bugarskama, makedonijama, albanijama i grčkama. Ma mogu neke od tih država sto puta biti s nama i u EU, ali mi odbijamo biti s njima na Balkanu.
Možda i nije tako teško istjerati Hrvate s Balkana, ali mnogo će teže biti Balkan istjerati iz Hrvatske predsjednice, zato što je ona naprosto oličenje stereotipa o Balkancu koji je neodgovoran, pokvaren, neiskren, podao, nepouzdan, prevrtljiv, lijen, lažljiv, kradljiv, neobrazovan i ogrezao u korupciju, sve osobine tako strane svakom Hrvatu, zar ne? Brojni od tih atributa krase našu predsjednicu, a još brojniji krasili su prvog hrvatskog predsjednika. Ona je, baš kao i gotovo sve ono što „krasi“ hrvatsku političku, ali svakim danom i sve veći dio ukupne društvene scene, produkt tog pomračenog „balkanskog“ uma. Prisjetimo se samo tih „genijalnih“ kadrovskih rješenja, posebno onih u MVP, kojih je i ona dio, ali naravno ne samo ona, nego su to i Andrej Plenković i Davor Ivo Stier, vođenih vještom redateljskom rukom pornografa iz Dugobaba Ive Sanadera. Ne bježim ja od toga da toj „ergeli“ Tuđman-Sanaderovih „rasnih grla“ pripada i Zoran Milanović, ali i mnogi drugi koji su nam „pronijeli slavu“ diljem svijeta. Od koga su učili, teško da su bolji i mogli ispasti.
Danas od tri ključna „pilona“ hrvatske vlasti, dvoje, predsjednica Države i predsjednik Vlade, su iz te priče, trećeg, predsjednika Hrvatskog sabora iznjedrio je jednako „progresivan“ Opus Dei. Kad prvom dvojcu pridodamo i bivšeg pripadnika „Ustaške uzdanice“ na mjestu ministra vanjskih poslova dobivamo četverolist asova upravo primjeren da vodi Nezavisnu državu Hrvatsku. Svi se oni, a posebno predsjednica, ponašaju kao da su u službi jedne od ideološki suprotstavljenih strana, one fašističke, u tragično podijeljenom hrvatskom nacionalnom korpusu, pa ispada da je ona predsjednica samo one ustaške Hrvatske. Sve je to naslijeđeno od Tuđmana koji je Hrvate dijelio na one koji su članovi HDZ i one koji to nisu s time da mu nikako nije bilo jasno zašto ti, koji to nisu, uopće postoje.
U svoje nemjerljive zasluge predsjednica si pripisuje samo njoj znana popuštanja napetosti u ideološki teško podijeljenom hrvatskom društvu, a tim podjelama je sama svojim koketiranjima s ustaštvom dala nemjerljivi doprinos, te stišavanje govora mržnje, istinabog priznat će da još ima pojava govora mržnje, ali da se netolerancija bitno smanjila. A to što su „domoljubi“ s riječi prešli na djela, pa su počeli i fizički napadati druge i drugačije, predsjednica ne vidi, kao što nije ni vidjela ni čula skandiranje ZDS iz tisuća grla na nogometnoj utakmici. A i Amnesty International u svojem izvješću ne samo da demantira predsjednicu, nego je i označava kao izuzetno odgovornu za fašizaciju hrvatskog društva kroz poticanje ideoloških podjela i pojava netolerancije i govora mržnje.
Ne, ona ili nema stava ili ne vidi ništa sporno ni u ZDS na spomen-ploči u Jasenovcu, jer „tu nema ništa iz 2. Svjetskog rata“!? Točno nema, osim ustaškog pozdrava ZDS!
Nije se pohvalila ni svojim pristajanjem uz pokušaj državnog udara „šatoraša iz Savske“, kojima je podršku pružala i prije, ali i poslije izbora za predsjednicu.
Valja reći i da se je zdušno trudila opstruirati vlast Kukuriku koalicije posebno u vrijeme najžešće imigrantske krize, a onda i neprekidnim pokušajima uzurpiranja ovlasti Vlade RH posebno na području vanjskih poslova.
O tome tko je i što je ona možda najbolje govore neki od uzvanika na njenoj inauguraciji. Zna li itko što su joj u tom svečanom trenutku trebali ljudi čija imena svaki čestit čovjek izgovara s gnušanjem?
Što joj je trebalo odlikovati brojne u suštini problematične likove među kojima se ističe Nikola Štedul uz kojega su između ostalih „stasali“ i osuđeni zločinci Tihomir Orešković i Mirko Norac?
Što joj je trebalo pokroviteljstvo nad ustaškim dernecima, posebno onim kod jame Jazovka i s time u vezi povezivanje s Brunom Esih nepatvorenom promotoricom ustaštva i NDH?Kad priča o antifašističkom opredjeljenju njenih predaka, reći će da su sudjelovali u antifašističkoj borbi, ali se „oni nisu borili za komunizam“, jer su valjda bili maloumni pa nisu znali ni tko je ustanak pokrenuo, ni tko ga vodi, a niti to da se paralelno provodi i socijalistička revolucija koja će rezultirati diktaturom proletarijata s KP kao avangardom radničke klase na svojem čelu.
Kroz neprekidno blebetanje o svojem antitotalitarizmu, valjda je samo Karamarko na tom planu bio naporniji od nje, uz naglašavanje „komunističkih zločina“ relativizira i umanjuje ustaške zločine i zločine fašizma uopće, pridonoseći tako reviziji povijesti.
Njene inicijative, posebno na vanjskopolitičkom planu od korteširanja za NATO, podržavanja predsjednika vlade u izazivanju nepotrebnih napetosti s Rusijom, pa onda laprdanje o „uspravnici Jadran-Baltik“, uz već čuvena besmislena landranja po svijetu, posebno ono novogodišnje u SAD označavaju je ko politički potpuno nepismenu osobu.
Na domaćem planu je kao „hvalevrijedna“ odjeknula njena inicijativa za ponovo uvođenje služenja vojnog roka, nešto što Hrvatskoj treba kao treće oko u glavi.
Ne, neće ona nepodobnim prokazati niti višestruko dokazanog plagijatora na mjestu ministra obrazovanja, ponaša se kao da bi i poslije Etičkog povjerenstva, zapravo jedinog tijela koje može odlučivati o nečasnom postupku plagiranja nekoga iz redova znanstvene zajednice, trebao o tome još netko neovlašten prosuditi. Predsjednik Vlade, primjerice. O njenom obećanju iseljenja s Pantovčaka ja neću, zato što je meni potpuno svejedno gdje, na kojoj lokaciji i u kojem objektu će Kolinda Grabar Kitarović gubiti svoje i naše vrijeme.
Radi svega navedenog, predsjednice, sjedni, jedan!
Pohvalila se tako da nas je izagnala s Balkana i preselila nas na jugo-istok Evrope. Tvrdi da je i drugima, značajnim i beznačajnim na evropskoj i svjetskoj političkoj sceni, to utuvila u glavu, pa čak to smatra svojim najvećim dostignućem u dvije godine obnašanja predsjedničke dužnosti. Navodno je uz sve drugo to uspjela obznaniti i američkom potpredsjedniku Penceu u onih dugih 8 sekundi, kad se, proganjajući ga na marginama Münchena, uspjela s njime susresti i rukovati, što i nije toliko bitno, jer je drugim visokim američkim dužnosnicima, kako onima iz odlazeće Obamine administracije, tako i onima koji će biti, a sad već i jesu, najbliži suradnici američkog predsjednika Donalda Trumpa, to obznanila. I sve to kako se i šika u svojoj tajnoj državničkoj misiji landranja po SAD u kojem je najveće dostignuće bilo slikanje na ulici ispred Bijele kuće. A meni kane suza iz oka kad se sjetim kako se ispred i u toj Bijeloj kući dočekivalo i primalo onog čiju je bistu uklonila iz vile podignute njemu u čast, u kojoj ona gubi svoje i naše dane.
Dobro, hajde, Jugo-istok umjesto budalama tako omrznutog Balkana, vrag je jedino što se u tom Jugo-istoku i dalje krije Balkan, kojeg, je li, nećemo više spominjati, jer nas je naša premudra predsjednica, onako sposobna, bistra i pametna, kakvom ju je već Bog dao, konačno izvela s Balkana, jer se zna da Hrvatska „oduvijek pripada srednjoj Europi“. Pa nećemo mi valjda ovako uzvišeni biti negdje s nekakvim bosnama, srbijama, crnim gorama, bugarskama, makedonijama, albanijama i grčkama. Ma mogu neke od tih država sto puta biti s nama i u EU, ali mi odbijamo biti s njima na Balkanu.
Možda i nije tako teško istjerati Hrvate s Balkana, ali mnogo će teže biti Balkan istjerati iz Hrvatske predsjednice, zato što je ona naprosto oličenje stereotipa o Balkancu koji je neodgovoran, pokvaren, neiskren, podao, nepouzdan, prevrtljiv, lijen, lažljiv, kradljiv, neobrazovan i ogrezao u korupciju, sve osobine tako strane svakom Hrvatu, zar ne? Brojni od tih atributa krase našu predsjednicu, a još brojniji krasili su prvog hrvatskog predsjednika. Ona je, baš kao i gotovo sve ono što „krasi“ hrvatsku političku, ali svakim danom i sve veći dio ukupne društvene scene, produkt tog pomračenog „balkanskog“ uma. Prisjetimo se samo tih „genijalnih“ kadrovskih rješenja, posebno onih u MVP, kojih je i ona dio, ali naravno ne samo ona, nego su to i Andrej Plenković i Davor Ivo Stier, vođenih vještom redateljskom rukom pornografa iz Dugobaba Ive Sanadera. Ne bježim ja od toga da toj „ergeli“ Tuđman-Sanaderovih „rasnih grla“ pripada i Zoran Milanović, ali i mnogi drugi koji su nam „pronijeli slavu“ diljem svijeta. Od koga su učili, teško da su bolji i mogli ispasti.
Danas od tri ključna „pilona“ hrvatske vlasti, dvoje, predsjednica Države i predsjednik Vlade, su iz te priče, trećeg, predsjednika Hrvatskog sabora iznjedrio je jednako „progresivan“ Opus Dei. Kad prvom dvojcu pridodamo i bivšeg pripadnika „Ustaške uzdanice“ na mjestu ministra vanjskih poslova dobivamo četverolist asova upravo primjeren da vodi Nezavisnu državu Hrvatsku. Svi se oni, a posebno predsjednica, ponašaju kao da su u službi jedne od ideološki suprotstavljenih strana, one fašističke, u tragično podijeljenom hrvatskom nacionalnom korpusu, pa ispada da je ona predsjednica samo one ustaške Hrvatske. Sve je to naslijeđeno od Tuđmana koji je Hrvate dijelio na one koji su članovi HDZ i one koji to nisu s time da mu nikako nije bilo jasno zašto ti, koji to nisu, uopće postoje.
U svoje nemjerljive zasluge predsjednica si pripisuje samo njoj znana popuštanja napetosti u ideološki teško podijeljenom hrvatskom društvu, a tim podjelama je sama svojim koketiranjima s ustaštvom dala nemjerljivi doprinos, te stišavanje govora mržnje, istinabog priznat će da još ima pojava govora mržnje, ali da se netolerancija bitno smanjila. A to što su „domoljubi“ s riječi prešli na djela, pa su počeli i fizički napadati druge i drugačije, predsjednica ne vidi, kao što nije ni vidjela ni čula skandiranje ZDS iz tisuća grla na nogometnoj utakmici. A i Amnesty International u svojem izvješću ne samo da demantira predsjednicu, nego je i označava kao izuzetno odgovornu za fašizaciju hrvatskog društva kroz poticanje ideoloških podjela i pojava netolerancije i govora mržnje.
Ne, ona ili nema stava ili ne vidi ništa sporno ni u ZDS na spomen-ploči u Jasenovcu, jer „tu nema ništa iz 2. Svjetskog rata“!? Točno nema, osim ustaškog pozdrava ZDS!
Nije se pohvalila ni svojim pristajanjem uz pokušaj državnog udara „šatoraša iz Savske“, kojima je podršku pružala i prije, ali i poslije izbora za predsjednicu.
Valja reći i da se je zdušno trudila opstruirati vlast Kukuriku koalicije posebno u vrijeme najžešće imigrantske krize, a onda i neprekidnim pokušajima uzurpiranja ovlasti Vlade RH posebno na području vanjskih poslova.
O tome tko je i što je ona možda najbolje govore neki od uzvanika na njenoj inauguraciji. Zna li itko što su joj u tom svečanom trenutku trebali ljudi čija imena svaki čestit čovjek izgovara s gnušanjem?
Što joj je trebalo odlikovati brojne u suštini problematične likove među kojima se ističe Nikola Štedul uz kojega su između ostalih „stasali“ i osuđeni zločinci Tihomir Orešković i Mirko Norac?
Što joj je trebalo pokroviteljstvo nad ustaškim dernecima, posebno onim kod jame Jazovka i s time u vezi povezivanje s Brunom Esih nepatvorenom promotoricom ustaštva i NDH?Kad priča o antifašističkom opredjeljenju njenih predaka, reći će da su sudjelovali u antifašističkoj borbi, ali se „oni nisu borili za komunizam“, jer su valjda bili maloumni pa nisu znali ni tko je ustanak pokrenuo, ni tko ga vodi, a niti to da se paralelno provodi i socijalistička revolucija koja će rezultirati diktaturom proletarijata s KP kao avangardom radničke klase na svojem čelu.
Kroz neprekidno blebetanje o svojem antitotalitarizmu, valjda je samo Karamarko na tom planu bio naporniji od nje, uz naglašavanje „komunističkih zločina“ relativizira i umanjuje ustaške zločine i zločine fašizma uopće, pridonoseći tako reviziji povijesti.
Njene inicijative, posebno na vanjskopolitičkom planu od korteširanja za NATO, podržavanja predsjednika vlade u izazivanju nepotrebnih napetosti s Rusijom, pa onda laprdanje o „uspravnici Jadran-Baltik“, uz već čuvena besmislena landranja po svijetu, posebno ono novogodišnje u SAD označavaju je ko politički potpuno nepismenu osobu.
Na domaćem planu je kao „hvalevrijedna“ odjeknula njena inicijativa za ponovo uvođenje služenja vojnog roka, nešto što Hrvatskoj treba kao treće oko u glavi.
Ne, neće ona nepodobnim prokazati niti višestruko dokazanog plagijatora na mjestu ministra obrazovanja, ponaša se kao da bi i poslije Etičkog povjerenstva, zapravo jedinog tijela koje može odlučivati o nečasnom postupku plagiranja nekoga iz redova znanstvene zajednice, trebao o tome još netko neovlašten prosuditi. Predsjednik Vlade, primjerice. O njenom obećanju iseljenja s Pantovčaka ja neću, zato što je meni potpuno svejedno gdje, na kojoj lokaciji i u kojem objektu će Kolinda Grabar Kitarović gubiti svoje i naše vrijeme.
Radi svega navedenog, predsjednice, sjedni, jedan!
